Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1221/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Snježana Popović, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-554/2021-42 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-554/2021-42 od 26. rujna 2025., pod stavkom I. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 56501/07, potvrđen dana 28. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Zlatki Šimašeku, iz Osijeka, pod br. OV-8180/07, zaključen između prednika tuženika Societe generale – Splitska banka d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja, i tužitelja, MŽ, kao sudužnika i protivnika osiguranja – fiducijarnog dužnika ništetan u cijelosti te ne proizvodi nikakve pravne učinke.''

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u stavku II. izreke i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 56501/07, potvrđen dana 28. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Zlatki Šimašeku, iz Osijeka, pod br. OV-8180/07, zaključen između prednika tuženika Societe generale – Splitska banka d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja, i tužitelja, MŽ, kao sudužnika i protivnika osiguranja – fiducijarnog dužnika ništetan u cijelosti te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku, Otp banci d.d, OIB 52508873833, da tužitelju, MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 26. rujna 2025., pa do isplate, i to kamatu u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 56501/07 od 28. kolovoza 2007. zaključenog između LŽ kao korisnik kredita, tuženika kao kreditora i tužiteljice kao sudužnika, odnosno fiducijarnog dužnika, potvrđenog kod javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka 28. kolovoza 2007. pod brojem OV-4711/07 te eventualni kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u čl. 2. toč. 4., čl. 10.d toč. 1., čl. 11. toč. 1. i 5. predmetnog ugovora.

5. Iz sadržaja spisa proizlazi kao nesporno da je između prednika tuženika, tužiteljice kao sudužnika, odnosno fiducijarnog dužnika i korisnika kredita, zaključen ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva, kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznos od 53.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz promjenjivu kamatnu stopu koje je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,00%, s rokom vraćanja od 240 mjeseci.

6. Prvostupanjski sud, nakon provedenih dokaza radi utvrđenja spornih činjenica je li ugovor o kreditu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan u cijelosti, te je li došlo do zastare potraživanja, pozvao se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., iz kojih utvrđuje da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita ugovarajući s njima valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. Prvostupanjski sud navodi da je propisan obvezujući učinak te presude za sudove u postupku koje pojedinačno pokrene potrošač te je stoga sud u ovom konkretnom postupku vezan za pravna utvrđenja iz navedenih presuda temeljem čl. 502.c ZPP, pa kako nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu, čine u cijelosti ništetnim ugovor o kreditu, pozivom na praksu suda Europske unije, utvrđuje u cijelosti ništetnim ugovor o kreditu.

8. Prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan jer je utvrdio da je tužiteljica sudužnica po predmetnom kreditu, te stoga za tražbinu tuženika odgovara jednako kao i glavni dužnik.

9. Prigovor zastare prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim pozivajući se na pravo shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok kod restitucije stečenog temeljem utvrđene ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

10. Tuženik u žalbi ističe da presuda ne sadrži sve elemente sukladno čl. 338. ZPP budući da se prvostupanjski sud propustio očitovati o bitnim navodima koje je tuženik isticao tijekom postupka, posljedično čemu presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni proturječni su i nejasni, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Navodi da je prvostupanjski sud sva utvrđenja utemeljio na parnici ''Potrošač'', u kojoj je utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, bez da je uopće utvrdio može li se bilo koje utvrđenje iz te parnice primijeniti u ovom konkretnom slučaju, a u ovoj parnici je izveo jedino dokaz saslušanjem tužiteljice čiji je iskaz upitne vjerodostojnosti. Ističe da je propušteno utvrditi radi li se u konkretnom predmetu o ''prosječnom potrošaču'' u smislu ZZP i prakse Suda Europske unije. Ukazuje da presude iz parnice ''Potrošač'' niti u jednom dijelu ne utvrđuju da bi ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i s ugovorenom kamatom koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke bili u cijelosti ništetni, a što potvrđuje i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. Osporava pravno stajalište prvostupanjskog suda o prigovoru zastare, tijeku zateznih kamata, dosuđenu zateznu kamatu primjenom čl. 1115. ZOO, te u vezi svega navedenog smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženika, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju povredu obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, jer razlozi izneseni u pobijanoj presudu za utvrđenje da je ugovor o kreditu u cijelosti ništetan su nedostatni, proturječni i nejasni, obzirom da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa potrošača u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem načina promjene kamatne stope i valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz CHF, a istodobno izvodi pogrešan zaključak da je iz tih istih razloga ovaj konkretan ugovor o kreditu u cijelosti ništetan.

12. Međutim, takav nedostatak moguće je otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, o čemu će biti govora u nastavku.

13. Iz sadržaja spisa proizlazi da predmetni ugovor o kreditu u čl. 2. toč. 4., čl. 10.d toč. 1., čl. 11. toč. 1. (čije utvrđenje ništetnim tužiteljica zahtijeva eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom) sadrži sporne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, te da je sklopljen u razdoblju obuhvaćenom odlukama sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa su se, stoga i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi i tužiteljica u tužbi pravilno pozvali na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., jer prema odredbi čl. 118. ZZP/14, čl.138.a ZZP/03 i čl. 502.c ZPP pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obvezuju sudove, odnosno navedene odluke imaju direktni učinak u individualnim parnicama, te je tim utvrđenjima vezan i prvostupanjski sud u ovoj parnici, zbog čega su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

14. Međutim, vezano uz sporno pitanje je li ugovor o kreditu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutne klauzule ništetan u cijelosti, za odgovor na to pitanje mjerodavne su odredbe čl. 102. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), kojom je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe te čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) i 324. st. 1. ZOO.

15. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

16. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO).

17. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Odredbom čl. 22. ZOO dopušteno je sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, dakle, dopuštena je ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

18. U ovoj pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena su ništetnima, no ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi i da bi vrijedio bez njih. Stoga predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, može opstati.

19. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio pravno shvaćanje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u odredbama ZZP (primjerice Rev 259/2022).

20. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi, obzirom je utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi, a u ovom konkretnom slučaju tužiteljica je postavila eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovoren način promjene kamate i valuta ispunjenja obveze.

21. Stoga, kada se u ovom konkretnom slučaju uklone ništetne odredbe, tužiteljica se nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da tih odredaba nije bilo, odnosno ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po Ugovoru o kreditu izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju valute obveze prilikom plasiranja kredita, slijedom čega je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da predmetni ugovor o kreditu ne može opstati bez tih ništetnih odredbi, obzirom da ugovor o kreditu i nadalje sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost.

22. O ostalim žalbenim navodima tuženika kojima osporava pravno stajalište prvostupanjskog suda o prigovoru zastare, tijeku zateznih kamata, dosuđenoj zateznoj kamati primjenom čl. 1115. ZOO, ovaj sud se neće posebno očitovati obzirom su isti u potpunosti promašeni jer pobijanom prvostupanjskom presudom nije odlučeno o ikakvom kondemnatornom zahtjevu.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 373.a ZPP preinačiti presudu pod stavkom I. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti u cijelosti ugovora o kreditu.

24. Obzirom da je tužiteljica postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti, prvostupanjski sud će u nastavku postupka odlučiti o zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu, kao i o troškovima cijelog postupka jer pravo na naknadu troškova postupka ovisi o ocjeni osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinut stavak II. izreke presude i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje odlučivanje zajedno s odlukom o eventualno kumuliranom zahtjevu.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina