Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Kž-625/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to mr.sc. Ane Brkić, kao predsjednice vijeća, Danijele Zubčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ante Bačića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IF, zbog kaznenih djela iz članka 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11 i 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/2022, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) sve u svezi sa čl. 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Zvonimira Brzića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-770/2025 od 28. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika IF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-770/2025 od 28. studenoga 2025. protiv okrivljenika IF produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP-a) zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u svezi sa čl. 51. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Zvonimira Brzića, odvjetnika iz Zadra, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i svih ostalih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, ukine istražni zatvor u odnosu na okrivljenika te podredno odrede mjere opreza. U žalbi se tvrdi da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja, odnosno da nema uopće razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a isto tako kod donošenja rješenja sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 459. ZKP-a, jer nije objasnio kojim se to razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito nije obrazložio iz kojih točno razloga i koja mjera opreza ne bi mogla ispuniti svrhu istražnog zatvora.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Vijeće je mišljenja kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od povreda kaznenog procesnog a niti materijalnog zakona, kako se to navodi u žalbi, te je pravilno utvrdio da postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP-a, koji istražni zatvor mu je po navedenoj osnovi i produljio.
5. Naime, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijetnje prema službenim osobama u vezi sa njihovim radom i položajem, za koja se tereti proizlazi iz svih prikupljenih dokaza u ovom kaznenom postupku na temelju kojih je podignuta optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zadru br. KO-DO-762/2025 27. studenog 2025., a što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u točkama 7. i 8. pobijanog rješenja, te navodi okrivljenikove žalbe ne dovode u pitanje postojanje osnovane sumnje za ova optužena kaznena djela, čime je ispunjen opći uvjet za određivanje, odnosno produljenje istražnog zatvora.
6. Nadalje, prvostupanjsko optužno vijeće je ispravno zaključilo kako je ispunjen i zakonski osnov iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a (iteracijska opasnost) zbog čega je nakon podizanja optužnice okrivljeniku i nadalje produljilo istražni zatvor određen okrivljeniku po uhićenju 1. studenoga 2025. Zaključak optuženog vijeća, u ovome trenutku, da i nadalje postoji opravdana bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu nastavio sa činjenjem istovrsnih kaznenih djela, ovo drugostupanjsko vijeće drži ispravnim. Razmatrajući kontekst i ukupne okolnosti dolazi i drugostupanjsko vijeće do, za sada, jednakog zaključka. Naime, okrivljenik je već jednom osuđen za kazneno djelo prijetnje i to presudom o kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-199/2024 donesenim 24. travnja 2024., iz kojega proizlazi da je okrivljenik prijetio drugoj osobi da će mu "klati dicu". Što se tiče ovih sada optuženih kaznenih djela prijetnje službenim osobama za koja se u ovom postupku tereti, razvidno je da je okrivljenik upotrebljavao riječi da bi oštećenicima trebalo dati "metak u čelo". Iz prikupljenih dokaza proizlazi, a kako je to prvostupanjski sud u pobijanom rješenju i istaknuo, da je okrivljenik nastavio s pisanjem komentara prijetećeg sadržaja oštećeniku LF i nakon što ga je oštećenik ŽF upozorio da takva komunikacija predstavlja kazneno djelo prijetnje ubojstvom. Evidentno je da okrivljenika upozorenje oštećenika nije odvratilo od neprimjerene komunikacije, odnosno, u nastavku prijetnje, a što sve ukazuje jednako kao i njegovo protuzakonito postupanje pod rokom kušnje iz ranije spomenutog kaznenog naloga, da usmena upozorenja, kao i od suda dani rokovi kušnje u kojima se kazneno djelo ne bi smjelo počiniti, ne daju rezultata u odnosu na upornost okrivljenika u neprimjerenom, pa i kažnjivom načinu komuniciranja sa drugim osobama, u ovom slučaju, službenim osobama. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ustvrdio da sve okolnosti koje su navedene u točki 9. pobijanog rješenja, upućuju na realnu predvidivu opasnost da bi okrivljenik na slobodi nastavio sa činjenjem istovrsnih kaznenih djela, čime je ispunjen poseban uvjet za produljenjem istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.
7. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto se u konkretnom slučaju okrivljeniku ne mogu izreći nekakve blaže mjere od mjere istražnog zatvora, odnosno mjere opreza, te da u pobijanom rješenju o tome nisu dani razlozi, a što ne bi bili osnovani navodi žalbe. Prvostupanjski sud je obrazložio i to po svemu pravilno, da okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela te vrsta i težina tih djela, kao i dosadašnja osuđivanost okrivljenika za isto kazneno djelo, ne ukazuju da bi se mjerama opreza postigla svrha istražnog zatvora, a sa čime se slaže i ovo drugostupanjsko vijeće jer je okrivljenik izignorirao, po svemu sudeći, i pravomoćnu presudu kojom je osuđen za kazneno djelo prijetnje i kojom mu je izrečena uvjetna osuda kao i upozorenje oštećenika ŽF da svojim načinom komunikacije čini kazneno djelo te je ponovno ponovio radnju koja odgovara biću kaznenog djela prijetnje.
8. Točan je navod žalbe da kod okrivljenika psihijatrijskim vještačenjem nije utvrđena paranoidna obrada realiteta i smanjen uvid u vlastito stanje, međutim s obzirom na sve prethodno rečeno, time nije smanjena iteracijska opasnost kako se to zaključuje u žalbi, već je otklonjeno da bi uzrok ponašanja okrivljenika bio bilo kakav psihijatrijski poremećaj ili da bi njegovo ponašanje proizlazilo iz obrade realiteta koja je u vezi sa bilo kakvom psihijatrijskom bolešću. Time što je prema psihijatrijskom nalazu i mišljenju okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv, te ne boluje od nikakve duševne bolesti, ne znači automatski da je otklonjena opasnost od ponovnog ponavljanja istih kaznenih djela. Kazneno djelo prijetnje, kao i sama upornost, nisu parametri koji su vezani samo uz osobe sa nekakvim psihijatrijskim poremećajima, već očigledno kod okrivljenika takav oblik komunikacije proizlazi iz nezadovoljstva određenim društvenim okolnostima nepravdom i pohlepom u društvu kao što u svom iskazu i navodi, a svoju reakciju drži slobodom govora i komentiranjem, a što ujedno ukazuje na motiv okrivljenika za komentiranje kao i nedostatak kritičnosti okrivljenika u odnosu na izrečene riječi prijetnje da oštećenicima treba dati metak u čelo, pa sve to ukazuje za sada, u zbiru sa ranije rečenim, na postojanje trenutne realne i aktualne opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela.
9. Navodi žalbe o zdravstvenim poteškoćama okrivljenikove majke, kao i spominjanje nedostatnih primanja okrivljenikove majke i oca bez pomoći samog okrivljenika, u ovom trenutku nisu od važnosti za ocjenu da bi na slobodi okrivljenik nastavio sa činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.
10. Slijedom iznijetog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odbijena kao neosnovana.
Zadar, 8. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Ana Brkić
