Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-141/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČH zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. i 2. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 142/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21-dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja UH od 20. veljače 2023. i 07. travnja 2023., za kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, nakon javne rasprave održane 3. prosinca 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja UH, opunomoćenika privatnog tužitelja EH, odvjetnika iz [adresa], okrivljenika ČH i branitelja okrivljenika Dalibora Čajkovskog, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik ČH, nadimka Č, sin ČH i OH, rođene UH, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1983., državljanin RH, po zanimanju magistar arheologije, OIB [osobni identifikacijski broj], nezaposlen, bez mjesečnih primanja, kada radi na arheološkom terenu plaćen putem ugovora o djelu, otac vlasnik OPG-a, te pomaže ocu, mjesečna primanja od cca. 800,00 eura, VSS, oženjen, uzdržava mlt. dijete od 11 godine svoje supruge iz njene prethodne veze, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, nije vlasnik vrjednije pokretnine, kazneno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

k r i v  j e

što je

a) 4. prosinca 2022., pod pseudonimom ČHR, na društvenoj mreži FACEBOOK, u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, u svojoj objavi na navedenoj društvenoj mreži pred drugim za privatnog tužitelja iznio: "... UH smiješno jer mamu si deložirao, stavio u manji stan i sad kad si potrošio razliku želiš ju spičiti u dom za starije da možeš imat paru kako ne bi morao raditi ☺ ko o čemu kurva o poštenju☺ …"

dakle, drugoga uvrijedio,

b) 15. siječnja 2023., pod pseudonimom ČHR, na društvenoj mreži FACEBOOK, u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, u svojoj objavi na navedenoj društvenoj mreži pred drugim za privatnog tužitelja iznio:

"... gle, dopisuješ se sa mojim stricem koji gleda kako da izbaci moju baku iz stana kako bi mogao dobiti pare od prodaje stana u [adresa]. Nije baš prava osoba za pričati o moralu. Promjeni sugovornika za zgražanje o radništvu i trudu …"

dakle, drugoga uvrijedio,

pa je time počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda-uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, a u vezi članka 52. KZ/11.

II. Na temelju članka 147. stavka 2. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u visini 45 (četrdeset pet) prosječnih dnevnih iznosa od 48,13 eura (četrdeset osam eura i trinaest centi), što iznosi ukupno 2.165,85 eura (dvije tisuće stotinu osamdeset pet eura i osamdeset pet centi).

III. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče

u v j e t n a  o s u d a

pa se izvršenje izrečene novčane kazne odlaže za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, a rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti ove presude

IV. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Privatni je tužitelj putem svog opunomoćenika 20. veljače 2023., te 07. travnja 2023. pravodobno podnio privatne tužbe ovome sudu protiv okrivljenika zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda-klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Kv-1017/2023 K-141/2023-12 spojeni su kazneni postupci koji se vode pred ovim sudom protiv okrivljenika ČH pod poslovnim brojem K-141/2023 i poslovnim brojem K-306/2023 na način da se protiv istog provede jedinstveni kazneni postupka pod poslovnim brojem K- 141/2023.

1.2. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je izvršio pravnu prekvalifikaciju djela za koja se okrivljenik optužuje i okrivljenika oglasio krivim za kazneno djelo protiv časti i ugleda-uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, pravno označivši isto kao jedno produljeno kazneno djelo iz članka 52. KZ/11., ne dirajući time u identitet same privatne tužbe. Navedeno iz razloga, jer je ocijenjeno da je okrivljenik s namjerom da izvrši više odvojenih radnji, sa svoje dvije objave na Facebook-u, ostvario takve radnje koje u prirodnom smislu čine biće dva istovrsna kaznena djela uvrede, koje radnje obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, zbog čega je u konačnici i osuđen za jedno kazneno djelo.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

3. U tijeku dokaznog postupka ispitani su privatni tužitelj UH u svojstvu svjedoka (stranica 85-87), te svjedoci ŽH (stranica 73-75), ČH (stranica 75-77), KH (stranica 77-79), pročitane su preslike objava okrivljenika od 04. prosinca 2022. i 15. siječnja 2023. na društvenoj mreži Facebook (stranice 4 i 5-7), pregledan je spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R1 Ob- 475/2023, Rješenje Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci od 3. travnja 2002., dopis privatnog tužitelja putem odvjetnika Florijana Matića iz Rijeke od 9. prosinca 2022., medicinska dokumentacija u odnosu na TH od 19. prosinca 2022., poruke koje je privatni tužitelj slao majci okrivljenika, zapisnik o očevidu Centra za socijalnu skrb Rijeka od 1. prosinca 2022., te Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 23. kolovoza 1999. između ZH i UH, Izjava o prestanku prava služnosti doživotnog stanovanja danas pok. TH od 22. ožujka 2018., Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji privatni tužitelj 17. svibnja 2018. prodao stan na adresi [adresa], te ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je privatni tužitelj 28. svibnja 2018. kupio novu nekretninu na području katastarske općine [katastarska općina], te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan izvadak iz KE za istog (stranica 89-90).

3.1. Iz iskaza privatnog tužitelja ispitanog kao svjedoka UH proizlazi da je bio jako povrijeđen zbog navedenih objava od strane okrivljenika, jer mamu nije deložirao već je sve bio dogovor s njom, obzirom da je imala velike troškove za režije u tom većem stanu. Taj je veći stan u [adresa], 1. maja 58, u kojem je majka živjela prodao, te je tim novcem kupio manji stan u [adresa], 2 km udaljen od mjesta gdje on stanuje. Od te je prodaje ostalo još 20.000,00 eura razlike, koji je novac stavio na svoj račun, na kojem se još uvijek nalazi, pa obzirom da je stan njegovo vlasništvo, smatra da je i tih 20.000,00 eura i dalje njegovo. Do svega navedenog je došlo jer se nitko drugi osim njega nije brinuo za majku, o kojoj su više brinuli njegova žena i kćer, dok njegova sestra KH nikada tako reći nije dolazila, čak je zbog svega pisao policiji te centru za socijalnu skrb, da bi mu rekli da to riješi privatnom tužbom, te je istim tijelima pisao iz razloga jer oni nisu htjeli brinuti o majci, već je to činio isključivo on sam, a sve je to jedna moralna obaveza. Sve ono što je objavljeno izrazito ga je pogodilo jer je neistinito, pa tako naročito i ono: "Kurva o poštenju", a taj mu novac uopće nije bio potreban jer je bio privatnik, zajedno su supruga i on vodili firmu, supruga još uvijek vodi tu firmu dok on radi nešto drugo, zbog čega svega sporni stan nije trebao prodavati radi novca. Dva mjeseca prije prodaje tog stana raskinuli su ugovor da majka mora biti u tom stanu, jer ga tada ne bih mogao niti prodati, kada je majka bila svega svjesna i zajedno su tražili i birali stan u koji bi se ona iz prvomajske ulice preselila, te je sama izabrala taj manji stan u [adresa], time da im nitko nije pomogao u tom preseljenju. Obzirom da nije imao sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na majku TH, nije bio jedini koji je o njoj trebao brinuti, time da taj stan u [adresa] neće prodati već ostaviti svojoj kćeri.

3.2. Nastavno, iz iskaza privatnog tužitelja proizlazi da je u odnosu na stan u [adresa], u [adresa] postojala teretovnica u smislu da on taj stan ne može prodati. Kada su putem agencije našli majci taj manji stan, onaj veći u prvomajskoj se mogao prodati, a obzirom su im u agenciji rekli da se prethodno skine ta teretovnica, to su i učinili kod javnog bilježnika. U početku nije razmišljao o tome da bi majku smjestio u dom za starije osobe, međutim kako je postajala sve više dementna i nije imao vremena baviti se u tolikoj mjeri s njom, jer je je pila puno tableta, trebalo je s njom obavljati i higijenu, što je sve dodatno plaćao medicinskoj sestri. Majka je bila vrlo lošeg stanja i zbog svoje šećerne bolesti je rapidno propadala, a umrla mu je na rukama. Podnijeli su zahtjev za smještaj majke u dom na Kantridi, gdje se dugo čeka, pronašli su dva privatna doma u Delnicama, međutim majka je stalno mijenjala svoje odluke da li bi išla u dom ili ne, zbog čega su dali zahtjev za utvrđivanje njene poslovne sposobnosti, kako bi se moglo preko samog skrbnika istu uputiti u dom mimo njene odluke, jer drugog rješenja nije bilo, time da je sve bilo financijski vrlo iscrpno. Nije okrivljenika obavještavao o tome što je učinio s razlikom novca nakon prodaje većeg stana i kupovine onog manjeg jer je smatrao da ga niti ne treba o tome obavještavati, kao što članovima obitelji nije dostavljao dokumente o toj prodaji i kupnji.

3.3. Tako privatni tužitelj u svom iskazu pojašnjava kako je došlo do upisa teretovnice o doživotnom korištenju stana, navodeći da je pokojni otac pitao njega i njegove sestre da li žele otkupiti stan u prvomajskoj, pa kako sestre to nisu htjele, učinio je to on i dobio vlasnički list za taj stan, time da je otac postavio uvjet da majka doživotno živi u tom istom stanu, te je on sam htio da se to njeno pravo i upiše u zemljišnu knjigu, dok na onom manjem stanu koji su naknadno kupili, nije bilo upisano to isto pravo jer za to nije bilo potrebe, a majka je bila svjesna da na tom manjem stanu ne uživa doživotno pravo korištenja, te je majka znala da taj manji stan glasi na njega, a ne na nju. Ne zna koji je razlog da je majka na zapisnik kod centra za socijalnu skrb izjavila da je taj stan njezin, jer je u stvari ona stalno mijenjala svoja mišljenja. Ona je u tom stanu živjela 4 do 5 godina i bila je svega svjesna, a dvije godine prije njene smrti je polako postajala dementna. Majka samog okrivljenika prestala je dolaziti u stan u kojem je živjela njihova majka, a u zadnjih dvije godine prije njene smrti, sestre nisu htjele više ništa pomoći, sve je morao sam. Razlog zbog kojeg sestre više nisu dolazile u stan gdje je živjela majka je taj što ih je prijavio policiji i tražio zabranu njihovog dolaska u taj stan jer su krale novac od majke, time da u odnosu na sestre nije pokrenut nikakav postupak. Nikakvo tijelo nije donijelo zabranu sestrama da prilaze tom stanu, te im je sam u stvari rekao da ne želi da ulaze u njegovu nekretninu, a od kada iste više nisu dolazile u taj stan, samo je on imao pristup financijama majke, jer je imao njene bankovne kartice odnosno punomoć za podizanje novca. Ne sjeća se da li je sat i pol nakon smrti majke podizao neki novac s bankomata, jer je zbog njene smrti bio u šoku.

3.4 Također, privatni je tužitelj iskazao da je za njega izraz deložacija nešto ružno, to izbacivanje nekoga na silu iz kuće, a kao što je gledao na samoj televizije, te je shvatio objavu okrivljenika da je svoju majku na silu izbacio iz kuće.

3.5. Iz iskaza svjedokinje OH, majke okrivljenika i sestre privatnog tužitelja, proizlazi da je pročitala ono što je objavljeno na društvenoj mreži Facebook 4. prosinca 2022., te smatra da je ta objava nezgodno napisana, ali je istinita, a sve zbog postupanja njenog brata prema njihovoj majci. Naime, brat odnosno privatni tužitelj je preselio majku iz većeg stana u kojem je imala pravo korištenja sve do svoje smrti, a preseljena je u stan koji nije bio pogodan za ženu od tada 80 godina, koja je u međuvremenu i preminula, jer se bez auta tamo ne možete ništa, odnosno ne može se ići u dućan, kod liječnika i sl. Majku je obilazila sa suprugom, kao i sinom te unukom, da bi od odvjetnika dobili dokument da ne smije ulaziti u stan UH jer da je majka sposobna brinuti o sebi i da ima veliku penziju, time da se već tada vidjelo da je majka dementna, što znači da ju je privatni tužitelj odvojio od obitelji, a bolovala je od dijabetesa te se trebalo brinuti i o toj njenoj osnovnoj bolesti. Majka je tako preseljena na adresu u [adresa] iz stana na adresi u [adresa], 1. maja 58., time da je pravo služnosti u odnosu na majku postojalo u odnosu na stan u [adresa], 1. maja 58, ali ne i na ovom stanu u [adresa]. Kada je svojevremeno došla kod majke u taj stan, našla ju je u krevetu, imala je hipoglikemiju, zvala je hitnu jer je bila u lošem stanju i u depresiji, te joj je rekla neka ne brine, neka ostane tamo gdje je, a oni će dolaziti do nje. Majka je tada iz sobe donijela neke papire iz kojih je bilo razvidno da nije preneseno pravno služnosti na taj stan, time da su u obitelji o svemu tome izrazito puno pričali, što je čuo naravno i njen sin, odnosno okrivljenik, te je reagirao na taj način, jer se radilo o njegovoj baki.

3.6. Nastavno, navedena je svjedokinja pojasnila da je do zasnivanju prava služnosti na stan u prvomajskoj, a koji je stan bio obiteljski, došlo iz razloga što je njihov otac bio vrlo patrijarhalan, te je darovnim ugovorom darovao taj stan svom sinu, privatnom tužitelju, ali je postojao dogovor da će se brat brinuti o njima, time da je otac umro prije majke. O tome da nije preneseno pravo služnosti na stan u [adresa] saznala je prije samih objava njenog sina na Facebook-u, a papire o kojima je govorila pokazala je samo suprugu, dok je djeci, sestri odnosno obitelji samo rekla o čemu se radi. Kada su saznali ranije navedeno, njenom je sinu odnosno okrivljeniku bilo slabo jer je njegova baka od od 80 godina prevarena od vlastitog sina, time da je tada već bila dementna i moglo se s njom manipulirati. Tako joj je majka pričala da se boji njenog brata UH kao i šogorice jer kad bi tražili od nje da nešto potpiše to bi iz straha i učinila. Privatni je tužitelj živio 45 godina u zajedničkom domaćinstvu s njihovom majkom, a kada ju je preselio iz stana u prvomajskoj, nastao je za njega problem, jer je majku htio dati ili u dom ili kod nje, a stan u [adresa] prodati. I prije objava na Facebook-u privatni joj je tužitelj slao poruke da je ona kriva što je morao prodati veći stan, te da je zbog toga mamu morao smjestiti u manji stan, na koje poruke nije odgovarala. Također, brat je pisao da bi mamu trebalo smjestiti u dom, a ako ne neka se sestra i ona o njoj brinu. U njihovoj se obitelji govorilo kako za sve ostalo tako i u odnosu na te poruke, jer svi sudjeluju u takvim razgovorima pa tako i okrivljenik. Iako ne živim sa svojom sestrom, čuju se telefonom, okrivljenik je s njom dobar, često se posjećuju. Rekla je okrivljeniku da smatra da je UH potrošio razliku cijene većeg i manjeg stana, time da je preselio mamu iz većeg u manji stan, ali ne zna što točno znači izraz deložacija, zna s televizije ili tako nešto, te nije na internetu nakon same objave pogledala što znači ta riječ. Poznato joj je da je majka ovjerila kod javnog bilježnika izjavu o pravu korištenja stana u prvomajskoj, ali ne zna da li je to učinila prije ili poslije prodaje stana u prvomajskoj. Ugovor o prodaji stana u prvomajskoj vidjela je kada su došli kod majke nakon onoga što je ispričala o hipoglikemiji, a misli da nije vidjela ugovor kojim privatni tužitelj kupuje stan u [adresa]. Misli da je kod majke dijagnosticirana demencija u prosincu 2022., a imala je saznanja da je privatni tužitelj tražio da se proglasi da je majka dementna, zbog čega su je bili i zvali iz Centra za socijalnu skrb u Opatiji, ali izvješće o tome nije dobila. Dakle, nije pokazala okrivljeniku ugovor o prodaji stana u prvomajskoj, već ga je pokazala svom suprugu. Navedeni stan u [adresa] bio je cca. 700 m bliže mjestu stanovanja privatnog tužitelja od one razdaljine koja je bila u odnosu na stan u prvomajskoj. Ne postoji pisani ugovor ili nešto slično temeljem čega bi UH preuzeo obvezu da uzdržavana njihove majke, a zašto bi to trebalo i biti kada mu je otac kao patrijarhalno nastrojen čovjek vjerovao. U odnosu na dio objave: "Tko o čemu, kurva o poštenju", navedena je svjedokinja iskazala da se u stvari odnosi na to što privatni tužitelj također objavljuje na Facebook profilu razne sadržaje i piše o poštenju, kojom prilikom sebe ne gleda, a moralizira drugima. Prije same objave su u Centru za socijalnu skrb u Opatiji sestri i njoj rekli da majka nema pravo služnosti na stan u [adresa].

3.7. Iz iskaza svjedoka ČH, oca okrivljenika, proizlazi da je pročitao obje objave okrivljenika na društvenoj mreži Facebook, te se u potpunosti slaže s onim što je tada napisao i ništa od toga ne bi mijenjao. Sve je skupa počelo znatno ranije od tih objava, te se ponajprije radilo o maltretiranju porukama od strane UH, kao i putem Vibera, kada je isti pisao da majku pljačkaju, što nikada nisu činili, a najviše ga je pogodilo to što je svoju punicu bezbroj puta vodio u banku kako bi podigla novac, nakon čega bi ih počastila kavom. Privatni je tužitelj htio njegovu punicu preseliti u manji stan, a punica se u početku dvoumila, te mu je stalno govorila kako joj je žao što su je preselili u taj stan, jer je voljela kada je bila u prvomajskoj sama odlaziti u kupovinu i sl., dok joj je u tom drugom stanu sve to bilo udaljeno. Privatni tužitelj im je prije samih objava na Facebook-u u poruci napisao da punicu iz tog manjeg stana želi preseliti u starački dom, što je napisano jer su non-stop u kući pričali o tome kada je i okrivljenik bio prisutan. Stan u [adresa] glasio je na NH, a u stanu u prvomajskoj punica je imala pravo stanovanja, ali ne zna da li je to isto pravo imala na stanu u [adresa], a o kojem je pravu bilo razgovora u njihovoj kući. O navedenome je informacije donijela supruga, govoreći da je to jako žalosno te da bi to trebalo biti napisano u odnosu na taj drugi stan, a što je rekla prije samih objava okrivljenika na Facebook-u. Ono što zna je da je veći stan prodan i kupljen manji stan, ali o ciframa ne zna ništa, time da je razlika između prodajne cijene jednog i drugog stana ostala i gdje je završila sasvim je sigurno bilo govora između članova obitelji, odnosno bilo je među njima priče da je tu razliku novca šogor zadržao za sebe, što se moglo zaključiti iz toga jer je šogor govorio kako je preselio majku iz većeg u manji stan i uredio taj manji stan, a sasvim sigurno za uređenje tog manjeg stana nije trebao takav iznos koji bi bio razlika između jedne i druge cijene stana. Zna što znači izraz deložirana, a punica nije deložirana, a u odnosu na ono što je objavljeno: "Tko o čemu kurva o poštenju", smatra da je to isto kada loš čovjek govori o poštenju. Smatra da izraz deložacija znači kada nekoga ne svojom voljom selite iz svog stana u drugi prostor, režete mu na taj način rutinu, ona gubi susjede, mjesto gdje će ići na tržnicu, odnosno jednom riječju svoje običaje, te ujedno deložacijom smatra da je punicu prisilio staviti u manji stan, jer mu se punica često žalila zbog čega je tamo preseljena.

3.8. Iz iskaza svjedokinje KH, tete okrivljenika, proizlazi da je pročitala obje objave okrivljenika, te je istog razmišljanja kao i njen nećak ČH u odnosu na njegove komentare na tim objavama. Privatni tužitelj je njen brat blizanac, te je upoznata sa svim njegovim postupcima kako u odnosu na nju, tako i njenu sestru s obitelji. Sestra i ona pristale su da obiteljski stan u prvomajskoj pripadne bratu UH, pod uvjetom da on brine o njihovoj majci, te da majka ostane u tom stanu, pa kada je nestala ta klauzula, izgleda iz kupoprodajnog ugovora, isti je preselio majku u drugi stan, zbog čega nije imala nikakav upitnik u glavi u odnosu na objave okrivljenika, koji je napisao ono što su ostali mislili. Iskazujući da je klauzula nestala iz ugovora, svjedokinja je pojasnila da se radi isključivo o njenoj pretpostavci kao laiku, ali su im u centru za socijalnu skrb rekli da ta klauzula na tom novom stanu ne postoji, odnosno da se nije "preselila" sa starog stana na novi, zbog čega je majka bila u nesigurnim vodama. Od kad je krenuo ovaj kazneni postupak, naravno da se o svemu tome razgovaralo u njihovoj obitelji, a svaki put kad bi došla u posjet sestri jer već dvije godine imaju "situaciju", razgovaralo se kako o bratu, tako i o nećaku, o mami, time da se o tom gubljenju prava služnosti razgovaralo prije 2022. Pojam deložacija za nju znači kada nekoga makneš od nekud, a u samom kontekstu objave od 4. prosinca 2022. to bi značilo da je mamu preselio u manji stan. Brat UH je oduvijek bio materijalistički raspoložen, radi se o takvom karakteru, sve mu je palo s neba, novac mu je jako bitan i u stanju je napraviti za taj novac puno više od nje same. Po njenim je saznanjima majka u tom stanu bila jako usamljena, pogotovo nakon što je brat zabranio sestri i nećaku putem odvjetnika da dolaze u taj stan, te sama nije htjela riskirati takvu zabranu. Brat UH je slao poruke iz kojih je proizlazilo da bi majku htio proslijediti ili njoj, ili sestri, odnosno u starački dom. Nije vidjela ugovor o prodaji stana u prvomajskoj, kao niti ugovor o kupnji stana u [adresa], kao što nije vidjela izjavu kojom bi majka izgubila pravo stanovanja u stanu u prvomajskoj. Misli da je nevažno da li je brat potrošio novac odnosno razliku cijene većeg i manjeg stana, ali smatra da je taj novac uzeo za sebe, a nema informaciju da bi UH potrošio taj novac kao razliku u cijeni. Često je vidjela na raznim objavama na Facebook-u komentare svog brata odnosno privatnog tužitelja gdje je često komentirao i moralizirao u odnosu na razne objave drugih ljudi, takav je da često moralizira, a ovo što je učinio je u suprotnosti s takvim njegovim moraliziranjem, tako da je ČH dobro napisao: "tko o čemu kurva o poštenju", a što se tiče riječi kurva, smatra da svatko svakome može reći određenu riječ pa tako i kurva, a nekoga će to povrijediti dok drugoga neće, time da u tom tekstu njen nećak nije UH rekao da je kurva. Nije postojao nikakav dokument kojim bi brat bio dužan uzdržavati majku, ali je o tome postojao dogovor, a rezultat tog dogovora je pravo na uživanje tog stana u prvomajskoj, te dakle, ništa nije potpisivano u odnosu na uzdržavanje već je sve ostalo na razini obiteljskog dogovora. Sve što se u obitelji dešavalo pa tako i ranije navedeno okrivljenik je znao, sve njihove stavove, razmišljanja, probleme.

3.9. Iz pročitanih preslika objava okrivljenika pod pseudonimom ČHR od 04. prosinca 2022. i 15. siječnja 2023. na društvenoj mreži Facebook, razvidno je da je sadržaj istih upravo onakav kako je to i navedeno u samom činjeničnom optuženju.

3.10. Iz pregledanog spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R1 Ob-475/2023, utvrđeno je da je Rješenjem istog suda od 11. ožujka 2025. pravomoćno 28. ožujka 2025., preslika kojeg je priložena ovosudnom spisu, obustavljen izvanparnični postupak u izvanparničnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Opatija, radi lišenja poslovne sposobnosti TH, obzirom da je ista preminula **.**.2024., dok je iz Rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Opatija od 31. svibnja 2023. razvidno da je TH imenovan poseban skrbnik UHR, zaposlenica istog Zavoda.

3.11. Iz medicinske dokumentacije Doma zdravlja Rijeka u odnosu na TH od 19. prosinca 2022., proizlazi da je istoj postavljena dijagnoza F03 Nespecificirana demencija i E11 Dijabetes neovisan o inzulinu.

3.12. Iz Ugovora o darovanju nekretnine zaključenog 23. kolovoza 1999. između ZH kao darovatelja i UH kao daroprimatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke, razvidno je da je privatnom tužitelju darovan četverosobni stan u [adresa], 1. maja 58, time da darovatelj zadržava za sebe i svoju suprugu EHR pravo doživotnog stanovanja u istom stanu, što im daroprimatelj bezuvjetno dopušta za upis tereta u zemljišne knjige. Tako je iz Rješenja Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno knjižni odjel, Z-1017/00 od 13. kolovoza 2001., razvidno da se dopušta polaganjem isprave prava vlasništva na ranije navedeni stan s imena i vlasništva RH u korist UH. Nastavno, istim se Rješenjem dopušta i upis prava služnosti doživotnog stanovanja na taj isti stan u korist OHR. Iz Izjave o prestanku prava služnosti doživotnog stanovanja od 22. ožujka 2018., dane od strane TH kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, razvidno je da je ista suglasna da se na nekretnini, odnosno ranije navedenom stanu, izvrši brisanje prava služnosti doživotnog stanovanja upisano u njenu korist na temelju ugovora o darovanju od 23. kolovoza 1999. i Izvatka iz matice umrlih od 13. kolovoza 2001.

3.13. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 17. svibnja 2018., razvidno je da je privatni tužitelj prodao stan na adresi u [adresa] za ugovorenu cijenu od 83.000,00 eura, dok je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 28. svibnja 2018. razvidno da je privatni tužitelj kupio nekretninu odnosno stan na prvom katu kuće u [adresa] ([adresa]), za ugovorenu cijenu od 60.000,00 eura.

3.14. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je isti kazneno neosuđivana osoba.

3.15. U svojoj obrani okrivljenik je prvotno priznao da je počinio navedeno kazneno djelo u vrijeme, na mjestu i na način kako mu je to stavljeno na teret privatnom tužbom, pritom iskazujući da je privatni tužitelj UH brat njegove majke, a u toj cijeloj situaciji neke stvari su ga razljutile, te je ironično, odnosno smiješno jer privatni tužitelj obično moralizira prema drugima, ali se ne ponaša korektno prema obitelji. Tako je njegovu majku i tetu nagovorio da njegova baka TH ode u manji stan, a da njemu ostane vlasništvo stana 1/1 u Prvomajskoj ulici u Rijeci, a da se on skrbi za baku, što ga je jako razljutilo. Isti je, dakle, stavio vlastitu majku, a njegovu baku u manji stan, te smatra da je potrošio novac, ali činjenica je da nije siguran u to jer nema uvid u njegov račun. Također, ima puno poruka prijetnji sa strane privatnog tužitelja prema njegovo ocu i majci OH. Privatni tužitelj je poslao Centar za socijalnu skrb da dođu vidjeti da li se njegova majka može brinuti sama za sebe i nagovarao je baku da se ne može sama uzdržavati, što mu je rekla baka, kao i njegova majka te otac. Dakle, smatra da se privatni tužitelj želi dočepati novaca od tog manjeg stana, a svakome je lakše uz više novaca za egzistenciju, pa je tako i napisao da isti ne bi morao raditi, a privatni tužitelj ne može dočekati da baka dovrši svoju egzistenciju na ovom svijetu kako bi došao do tog stana. Majka privatnog tužitelja je pristala da se preseli u manji stan iz [adresa] jer se radi o starijoj ženi kojoj je sada žao što se to dogodilo i nema dana da mu to ne kaže. Taj stan u [adresa] je prodao UH, ali ne zna tko je bio vlasnik tog stana, jer nije nikada dobio uvid u vlasničke papire, niti što je njegov djed u ostavinskom postupku ostavio sinu UH. Vlasnik stana u kojem sada stanuje baka je privatni tužitelj, jer tako piše u katastru. Poznato mu je da je baka dobrog zdravstvenog stanja. Privatni tužitelj se u zadnje vrijeme brine o baki sve zbog ovog postupka, a prijašnjih godina se nikako nije brinuo o njoj, a misli da je baka rođena 1936. Smatra da bi obitelj trebala baki donositi hranu u stan u kojem sada živi, voziti je kod doktora i sl., udovoljavati njenim potrebama što se tiče kupnje mobitela i sl., a što su sve prijašnjih godina činili njegovi roditelji. Nije mu poznato da bi bio sklopljen ikakav ugovor o doživotnom uzdržavanja s njegovom bakom, ali roditelji smatraju da je takav ugovor postojao, a ne zna da li usmeni ili pismeni. U odnosu na sve što je napisao i objavio putem društvene mreže Facebook bio je u dobroj vjeri, jer je smatrao da se u odnosu na privatnog tužitelja i sve zbilo, time da je bio izrazito ljut, jer da je bio hladne glave, to ne bi bio napisao, odnosno ne bi napisao baš ništa. U svemu ovome bitna je njegova baka a ne nikakva nekretnina, obzirom da ne polaže pravo na nekretninu, niti bi je htio. Pritom je okrivljenik izrazio žaljenje zbog svega navedenog i obećao da više neće činiti takva ili slična kaznena djela.

3.15.1. Međutim, odmah potom okrivljenik je zamolio odgodu ročišta kako bi još jednom o svemu razmislio, što je i prihvaćeno, da bi u međuvremenu Rješenjem ovoga suda bili spojeni kazneni postupci kako je to i navedeno pod točkom 1.1. ovog obrazloženja. Prilikom ponovnog očitovanja o optužbi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, time da je ujedno ostao i kod obrane koju je prethodno iznio, iskazujući da je napisao istinu na društvenoj mreži, što znaju svi iz njegove obitelji, odnosno mama, tata, sestra, odnosno kćer od njegove majke, te teta koja je sestra od privatnog tužitelja i njegove majke. Navedeno temelji na tome što je privatni tužitelj prodao stan u kojem je njegova baka živjela i imala je pravo živjeti do svoje smrti, a isti je tim novcem kupio novi stan u [adresa], time da njegova baka više nema pravo doživotnog stanovanja, unatoč dogovoru između njegove majke, bake i privatnog tužitelja da će se on brinuti za baku. Njegova obitelj misli da je privatni tužitelj potrošio novac odnosno razliku između vrijednosti starog i novog stana, te privatni tužitelj baku pokušava proglasiti dementnom upravo zbog toga kako bi ju poslao u dom. Također, privatni je tužitelj i prije iznosio neistinite tvrdnje prema njegovim roditeljima, tvrdeći da njegovi roditelji kradu novac njegovoj baki. Privatni tužitelj je istovremeno zaprijetio tužbom kako njemu tako i majci, da ne smiju posjetiti baku odnosno njenu majku u njegovoj nekretnini u [adresa]. Što se tiče objave 15. siječnja 2023. na Facebook-u, ne sjeća se osobe kojoj je uputio te riječi, a koje se odnose na samog privatnog tužitelja. To da privatni tužitelj želi izbaciti njegovu baku iz stana saznao je preko razgovora s roditeljima, preko poruka koje je isti slao njegovim roditeljima, koje su mu poruke i pokazali, jer je njegov tata sve te poruke arhivirao, a privatni tužitelj je pokrenuo i postupak pred socijalnim službama da se baka proglasi dementnom, te je bio prisutan kada je došla djelatnica za socijalnu skrb po njegovom pozivu obaviti razgovor s bakom. Isti se raspitivao o staračkim domovima, gdje bi smjestio njegovu baku, što im je on sam rekao da trebaju ili brinuti o njoj ili da će baku smjestiti u starački dom, time da bi kako teta KH, tako i majka tada trebale dati dio novca za njenu skrb, što je tražio ne samo privatni tužitelj već i njegova supruga. Okrivljenik je napomenuo da je pod emotivnim nabojem jer ga je baka uz njegove roditelje odgojila, te je jako uz nju vezan, a već je godinu dana ne može vidjeti u stanu u [adresa], jer privatni tužitelj prijeti tužbom, odnosno da će ga odvesti na sud ako s majkom stupi u stan u [adresa]. Reagirao je na navedeni način putem društvene mreže Facebook jer je u udruzi Brsečki ćešanj, koja se bori za ruralni razvoj i dr., te je koristio priliku da na taj način izrazi svoje nezadovoljstvo.

3.15.2. Nastavno, okrivljenik je na poseban upit što smatra pod izrazom deložacija iskazao da je to napisao nakon zareza, jer je mislio na to kako je privatni tužitelj stavio njegovu baku iz većeg stana koji vrijedi više u stan koji vrijedi manje, a u kojem stanu nema stanarsko pravo, što međutim nije napisao, time da njegova obitelj misli da je istina ono što je napisao na Facebook-u i to je istina njegove obitelji. Neposredno prije nego što je objavio ranije navedeno na Facebooku i to ono prvi put, nije pribavio ugovor o prodaji tog većeg stana. Taj veći stan koji je privatni tužitelj prodao nalazi se u Rijeci, 1. maja 58., time da prilikom objave nije vidio ugovor o kupnji stana od strane privatnog tužitelja u [adresa]. Saznanja o trošenju razlike novca od prodaje većeg stana te kupnje onog manjeg imao je od svoje majke koja mu je to rekla, a i prije objave je majka imala uvid u oba ugovora o prodaji te kupnji stana. Njihov obiteljski zaključak o novcu koji bi okrivljenik dobio na račun te prodaje je taj što je logično, obzirom da je od njih tražio da se brinu o njegovoj baki, iako je on to trebao činiti, a prema dogovoru da njegova majka i teta odustanu od prve imovine, odnosno stana u ulici 1. maja. Otac privatnog tužitelja prepisao je taj stan na njega sa zabilježbom da njegova baka može živjeti u tom stanu do smrti, a u tom dokumentu ne postoji obveza privatnog tužitelja da treba uzdržavati baku sve do njene smrti. Nakon prodaje tog većeg stana, baka je završila u tom manjem stanu u [adresa], odnosno u [adresa] i to jako nevoljno, jer ju je pod starost odveo u stan gdje nikoga ne poznaje, daleko od trgovine, po cesti bez nogostupa, ona žali za tim stanom i često se zbog toga žali, a odgojena je tako da radi ono što muškarac traži. Stan u kojem sada baka živi je bliži onome u kojem stanuje privatni tužitelj. Smatra da baka plaća režije u tom stanu u [adresa], a troškovi režija koje je i tada snosila bili su veći u [adresa], time da baka prima mirovinu od cca. 4.000,00 kuna.

3.15.3. Napose, na upit što je podrazumijevao prilikom prve objave kada je napisao: „Tko o čemu, kurva o poštenju“, okrivljenik je iskazao da se u stvari radi o narodnoj izreci koja ima preneseno značenje, nije mislio tom prilikom na ništa vulgarno, već je time smatrao da onaj tko govori o poslu, da je u stvari lijen i da govori o moralu, da djeca kao svjedoci inače šute, jer sam ja kao dijete istoga znao viđati kako spava do podne i ništa ne radi. Također, na upit zbog čega je iskazao da privatni tužitelj pokušava baku proglasiti dementnom, a imajući u vidu nalaz Doma zdravlja Rijeka od 19. prosinca 2022. da je baka TH u stvari bila dementna 2022. što bi značilo da je već godinu dana bila dementna, okrivljenik je iskazao da je pod time mislio da je isti želi pred socijalnim službama proglasiti dementnom kako bi je na neki način izbacio iz stana u kojem je trenutno i kako bi onda on u istom uživao, te pretpostavlja da se za početak zove nekog doktora u postupku proglašavanja nekog dementnim, te da u taj dio spada i zvanje socijalne službe u Opatiji. Na prvom je ročištu priznao krivnju, jer je tada, obzirom prvi put na sudu za kazneno djelo, bio nesiguran, time da ono što je napisao to i misli, kao što misli i njegova mama, jer je to njihova istina svih njih. U trenutku kada je objavio ranije navedeno, do saznanja o tome da li je baka imala upisano pravo doživotnog korištenja stana koji je prodan i u kojem je ranije živjela, a da na manjem stanu u kojem sada živi nema upisano to pravo, došao je tako što su mu to rekli roditelji, time da mu nisu rekli na koji je način došlo do brisanja tog prava, ali su mu rekli da je do toga došlo na temelju inicijative privatnog tužitelja. Roditelji mu nisu rekli da bi imali papir iz kojeg bi proizlazilo navedeno, a s bakom je na tu temu razgovarao bezbroj puta. Nije posumnjao u istinitost onoga što su mu roditelji rekli.

4. Analizirajući rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu samog okrivljenika, kao i pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je zaključio da je okrivljenik počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda-uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2., u vezi članka 52. KZ/11.

4.1. Nije sporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme putem društvene mreže Facebook iznio ono što je navedeno u činjeničnom optuženju, za što iz provedenog dokaznog postupka nije dokazano da su te tvrdnje neistinite, pa da bi bilo počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, za koje se i optužuje privatnom tužbom. Međutim, sud je po službenoj dužnosti ispitao da li je u konkretnom slučaju ostvareno obilježje kaznenog djela protiv časti i ugleda-uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, pa kako je isto utvrđeno, iz činjeničnog su opisa ispuštene riječi: „iako svjestan neistinitosti svojih tvrdnji za privatnog tužitelja iznio neistinite činjenične tvrdnje“.

4.2. Kao što je nesporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme putem društvene mreže Facebook iznio ono što je navedeno u činjeničnom optuženju, nesporno je i da je privatni tužitelj na temelju ugovora o darovanju nekretnine bio vlasnik stana na adresi u [adresa], uz zadržavanje prava doživotnog stanovanja u istom stanu za samog darovatelja i TH, u odnosu na koju je i dopušten upis prava služnosti na isti stan, te je nesporno da je privatni tužitelj prodao taj isti stan 17. svibnja 2018. za 83.000 eura, dok je za 60.000,00 eura kupio stan u [adresa] ([adresa]), na kojem stanu majka privatnog tužitelja TH nije imala pravo služnosti. Nastavno, nije sporno da je u odnosu na TH bio pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti, koji je postupak obustavljen obzirom je ista preminula **.**.2024., time da je od strane liječnika istoj bila postavljena dijagnoza Dementio senillis nonspecifica i Dijabetes melitus neovisan o inzulinu. Nesporno je i da između privatnog tužitelja i obitelji okrivljenika postoje, odnosno postojale su, nesuglasice oko prodaje stana u [adresa], kupovine onog drugog stana u [adresa], oko brige i njege majke privatnog tužitelja, a bake okrivljenika, TH, kao i novca koji je ista trošila za svoje životne potrebe, posjećivanja TH u stanu u [adresa] od strane obitelji okrivljenika. Sve navedeno proizlazi iz provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, pa tako i obrane samog okrivljenika.

4.3. Okrivljenik koji se prvotno očitovao da se smatra krivim, priznajući da je počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, naknadno negira njegovo počinjenje, braneći se da ga je jako razljutilo što je privatni tužitelj stavio vlastitu majku, a njegovu baku u manji stan, te da on sam skrbi o majci, time da smatra kako je ujedno isti potrošio novac dobiven kupnjom manjeg stana, iako u to nije siguran obzirom nema uvida u njegov račun. Tako je prema kazivanju okrivljenika privatni tužitelj poslao Centar za socijalnu skrb kako bi se utvrdilo da li se baka može brinuti za sebe, te je nagovarao baku da se ne može sama uzdržavati, a smatra da se privatni tužitelj želi dočepati novaca od tog manjeg stana, a svakome je lakše za egzistenciju uz više novaca, pa je tako i napisao da isti ne bi morao raditi, time da je baka, pristala da se na nagovor privatnog tužitelja preseli u taj manji stan, jer se radi o starijoj ženi kojoj je sada žao što se to dogodilo i nema dana da mu to ne kaže. Sve što je napisao putem društvene mreže Facebook napisao je jer je smatrao da se u odnosu na privatnog tužitelja tako i zbilo, time da je bio izrazito ljut, jer da je bio hladne glave, ne bi napisao baš ništa, bio je pod emotivnim nabojem jer ga je baka uz same roditelje odgojila, a reagirao je na navedeni način jer je u udruzi Brsečki češanj koja se bori za ruralni razvoj i dr., te je koristio priliku da na taj način izrazi svoje nezadovoljstvo. Tako okrivljenik smatra da je putem navedene društvene mreže napisao istinu, koja je istina svih u njegovoj obitelji, što temelji na tome da je privatni tužitelj prodao stan u kojem je njegova baka imala pravo živjeti do svoje smrti, kojim je novcem kupio stan u [adresa], na kojem baka više nije imala pravo doživotnog stanovanja, unatoč ranijem dogovoru da će se privatni tužitelj brinuti za baku, a njegova obitelj misli da je isti potrošio razliku novca od većeg i kupovine manjeg stana, te da baku koja je inače dobrog zdravstvenog stanja pokušava proglasiti dementnom samo kako bi je poslao u dom, o čemu je svemu doznao od svojih roditelja, a sve što je napisao je istina njegove obitelji, a nije posumnjao u istinitost onoga što su mu poglavito rekli njegovi roditelji. Tako je okrivljenik pojašnjavajući što za njega znači izraz deložacija, iskazao da je mislio na to kako je privatni tužitelj stavio baku iz većeg stana koji vrijedi više u stan koji vrijedi manje, a u kojem stanu nema pravo doživotnog stanovanja, što međutim nije napisao. Okrivljenik se ujedno brani i da je baka u tom manjem stanu u [adresa] završila nevoljko, jer ju je privatni tužitelj pod starost odveo tamo gdje nikoga ne poznaje, daleko od trgovine, cesti bez nogostupa, baka žali za tim stanom, o čemu se često i žali, a odgojena je tako da radi ono što muškarac traži. Kada je napisao „Tko o čemu, kurva o poštenju“, brani se da se radi o narodnoj izreci koja ima preneseno značenje, nije mislio ništa vulgarno već je smatrao da onaj tko govori o poslu, da je u stvari lijen i da govori o moralu, a kao dijete viđao je privatnog tužitelja kako spava do podne i ništa ne radi.

4.4. Obranu okrivljenika kako smatra da je ono što je napisao i objavio putem društvene mreže Facebook istinito, potkrjepljuje svojim iskazom svjedokinja ŽH, majka okrivljenika i sestra privatnog tužitelja, a kao što se okrivljenik opravdava da je navedeno napisano jer je bio izrazito ljut, jer da je bio hladne glave, ne bi napisao baš ništa, tako i navedena svjedokinja smatra da je sporna objava nezgodno napisana, ali je istinita. Tako i navedena svjedokinja tvrdi da je njena majka TH preseljena od strane privatnog tužitelja u stan koji nije bio pogodan za ženu od tada 80 godina, jer se bez auta tamo ne može ništa, a pravo služnosti u odnosu na majku postojalo je na stanu u [adresa], dok na stanu u [adresa] nije postojalo, time da za razliku od okrivljenika ista tvrdi da je TH bila dementna, zbog čega se s njome moglo manipulirati, te da je bolovala od dijabetesa, dok okrivljenik iskazuje da je bila zdrava i da je je privatni tužitelj pokušao proglasiti dementnom. Međutim, provedenim dokazom čitanjem medicinske dokumentacije utvrđeno da je TH bila postavljena dijagnoza: F03 Nespecificirana demencija i E11 Dijabetes neovisan o inzulinu, iz čega proizlazi da je okrivljenik samo djelomično znao ono o čemu se raspravljalo u njegovoj obitelji, a ne kakao tvrdi da je znao zve. Navedena svjedokinja svojim iskazom opravdava postupke okrivljenika, iskazujući da kada je svojevremeno posjetila majku TH u stanu u [adresa], vidjela je da je u lošem stanju i depresiji, te je iz sobe donijela neke papire iz kojih je bilo razvidno da nije preneseno pravo služnosti u odnosu na nju na taj stan, o čemu su svemu u obitelji izrazito puno pričali, što je čuo i okrivljenik, koji je i reagirao na taj način jer mu je bilo slabo obzirom je njegova baka bila prevarena od vlastitog sina. Tako navedena svjedokinja, kao što iskazuje sam okrivljenik, tvrdi i da je rekla okrivljeniku da je privatni tužitelj potrošio razliku cijene većeg i manjeg stana u prvomajskoj. U odnosu na dio objave: "Tko o čemu, kurva o poštenju", navedena je svjedokinja pojasnila u bitnome onako kako to tvrdi i okrivljenik u svojoj obrani, odnosno da se navedeno u stvari odnosi na to što privatni tužitelj također objavljuje na Facebook profilu razne sadržaje i piše o poštenju, kojom prilikom sebe ne gleda, a moralizira drugima.

4.5. Tako je obrana okrivljenika u bitnome potkrijepljena iskazom svjedoka ČH, njegovog oca, koji se u potpunosti slaže što je okrivljenik napisao i objavio, obzirom je privatni tužitelj htio njegovu punicu preseliti u manji stan, punica se u početku dvoumila, te mu je stalno govorila kako joj je žao što su je preselili u taj manji stan u kojem joj je sve bilo udaljeno. Tako isti svjedok tvrdi da im je privatni tužitelj prije samih objava na Facebook-u u poruci napisao da želi punicu iz tog manjeg stana preseliti u starački dom, što je okrivljenik napisao jer su o tome stalno kući pričali. Vezano za smještaj TH u dom za starije osobe, taj dio iskaza svjedoka ČH, pa tako i obrane okrivljenika u dijelu u kojem iskazuje da se privatni tužitelj raspitivao o staračkim domovima u koje bi smjestio njegovu baku, te im je rekao da trebaju ili brinuti o njoj ili da će baku smjestiti u starački dom, u suglasju je s iskazom privatnog tužitelja u dijelu u kojem iskazuje da u početku nije razmišljao o tome da bi majku smjestio u dom za starije osobe, međutim kako je postajala sve više dementna i nije imao vremena baviti se u tolikoj mjeri s njom, jer je pila puno tableta i zbog šećerne bolesti, rapidno je propadala, te je s njom trebalo obavljati i higijenu, što je sve dodatno plaćao medicinskoj sestri, podnijeli su zahtjev za smještaj majke u dom, međutim majka je stalno mijenjala svoje odluke da li bi išla u dom ili ne, zbog čega su dali zahtjev za utvrđivanje njene poslovne sposobnosti, kako bi se moglo preko samog skrbnika istu uputiti u dom mimo njene odluke, jer drugog rješenja nije bilo. Nastavno, kao što to tvrdi okrivljenik u svojoj obrani, i prema kazivanju svjedoka CH se među njima u obitelji pričalo da je tu razliku novca od prodaje većeg stana privatni tužitelj zadržao za sebe, jer za uređenje manjeg stana sigurno nije trebao onaj iznos koji je dobio kao razliku cijene. Navedeni svjedok tako tvrdi da TH nije deložirana, iako deložacijom smatra i da je privatni tužitelj punicu prisilio staviti u manji stan, obzirom mu se često žalila što je u njega preseljena.

4.6. Tako i svjedokinja KH, teta okrivljenika i sestra privatnog tužitelja, svojim iskazom potkrjepljuje obranu okrivljenika u dijelu u kojem tvrdi da je sve što se u obitelji dešavalo vezano za TH i privatnog tužitelja okrivljenik znao, odnosno znao je sve njihove stavove, razmišljanja i probleme. Navedena svjedokinja također tvrdi da je zajedno sa sestrom pristala da stan u prvomajskoj pripadne njenom bratu blizancu, odnosno privatnom tužitelju, pod uvjetom da isti brine o majci, te da majka ostane u tom stanu, pa kada je ta klauzula nestala iz kupoprodajnog ugovora, isti je majku preselio u drugi stan, u kojem je majka prema njenim saznanjima bila jako usamljena, zbog čega nije imala upitnik u glavi u odnosu na objave okrivljenika koji je napisao ono što su ostali mislili. Prema kazivanju iste svjedokinje, na raznim objavama na Facebook-u znala je vidjeti komentare privatnog tužitelja koji je često komentirao i moralizirao u odnosu na objave drugih ljudi, a ovo što je učinio je u suprotnosti s takvim njegovim moraliziranjem, tako da je okrivljenik dobro napisao: "tko o čemu kurva o poštenju", time da nije postojao nikakav dokument kojim bi privatni tužitelj bio dužan uzdržavati majku, ali je o tome postojao obiteljski dogovor.

4.7. Dakle, svjedoci obrane ŽH, ČH i KH, kojim svjedocima ovaj sud obzirom da su kao majka i otac te teta okrivljenika, imali razloga iskazivati u njegovu korist, nije poklonio vjeru u potpunosti, potkrjepljuju svojim iskazima obranu okrivljenika u dijelu da se u njihovoj obitelji diskutiralo o svemu vezanom za postupke privatnog tužitelja prema svojoj majci, a baki okrivljenika TH, da su sve to bili njihovi stavovi i njihova istina, što je sve okrivljenik od njih i čuo, a prema kazivanju svjedokinje OH isti nezgodno napisao u spornim objavama, time da svjedok ČH tvrdi da njegova punica TH nije deložirana iz stana u prvomajskoj, ali ujedno smatra da je privatni tužitelj njegovu punicu prisilio staviti u manji stan, obzirom da mu se često žalila što je u njega preseljena, kao što to tvrdi i okrivljenik u svojoj obrani. Vezano za smještaj TH u dom za starije osobe, a kao što je to ranije navedeno pod točkom 4.5. ovog obrazloženja, dio iskaza svjedoka ČH, pa tako i obrane okrivljenika u dijelu u kojem iskazuje da se privatni tužitelj raspitivao o staračkim domovima u koje bi smjestio baku okrivljenika, te da im je rekao da trebaju ili brinuti o njoj ili da će baku smjestiti u starački dom, u suglasju je,dakle, s iskazom privatnog tužitelj. Vezano za razliku cijene od prodaje većeg stana i kupovine onog manjeg u [adresa], što bi značilo da se radi o iznosu od 23.000,00 eura, a što proizlazi iz u dokaznom postupku pročitanih ugovora o kupoprodaji stanova u [adresa] i [adresa], kao što to tvrdi okrivljenik u svojoj obrani, i prema kazivanju svjedoka ČH, u obitelji se pričalo da je tu razliku novca od prodaje većeg stana privatni tužitelj zadržao za sebe, dok je prema kazivanju svjedokinje OH privatni tužitelj potrošio tu razliku cijene, što je i rekla okrivljeniku.

4.8. S druge strane privatni tužitelj UH ispitan u svojstvu svjedoka, tvrdi suprotno, odnosno da majku TH nije deložirao, već je sve bio dogovor s njom, obzirom je imala velike troškove za režije u većem stanu u prvomajskoj, te je novac kao razliku cijene od prodaje većeg i kupovine manjeg stana stavio na svoj račun, na kojem se računu taj novac još uvijek nalazi, a obzirom da je stan njegovo vlasništvo, smatra da je i tih cca. 20.000,00 eura i dalje njegovo, time da mu taj novac i nije bio potreban jer je bio privatnik te je zajedno je sa suprugom vodio firmu. Vezano za pravo služnosti TH na stanu u [adresa], prema kazivanju privatnog tužitelja isti stan ne bi niti mogao prodati da je na njemu ostalo to pravo služnosti, time da je majka bila svega svjesna, zajedno su tražili i birali stan u koji bi se iz prvomajske preselila, te je sama izabrala taj stan u [adresa], pa obzirom da nije sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, nije bio jedini koji je trebao brinuti o majci.

5. Slijedom svega navedenog, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenik negira da bi ono što je objavio putem društvene mreže Facebook bilo neistinito, tvrdeći da se radi o istini njegove obitelji, dok privatni tužitelj tvrdi suprotno, time da svjedocima obrane ranije navedenim sud nije mogao pokloniti vjeru u potpunosti iz razloga navedenih pod prethodnom točkom, a cijeli se inkriminirani događaj, kao i ono što mu je prethodilo zbio u situaciji izrazito izraženih tenzija i emotivnih napetosti odnosno duboko poremećenih odnosa između okrivljenika i njegove obitelji te privatnog tužitelja zbog činjenice što je stan u [adresa] bio darovan od strane roditelja privatnom tužitelju, što je obitelj okrivljenika smatrala da se privatni tužitelj nije dovoljno brinuo o TH, da je istu protiv njene volje preselio u stan u [adresa], zbog čega da je ista bila nesretna, te da ju je privatni tužitelj htio protiv njene volje smjestiti u dom za starije osobe, a u situaciji u kojoj bi jedina osoba za potkrjepu istinitosti odnosno neistinitosti navedenih činjeničnih tvrdnji eventualno bila upravo TH, koja je u međuvremenu preminula, a privatni tužitelj ničim nije dokazao da li je razliku cijene između većeg i manjeg stana i potrošio, iako je u konačnici prodao stan u [adresa] u svom vlasništvu, ali na kojem stanu je TH imala pravo služnosti, dok na onom u [adresa] nije imala, ali nije dokazano da li je ista to i znala, tijekom postupka nije dokazano da su tvrdnje objavljene inkriminirane zgode od strane okrivljenika putem društvene mreže Facebook neistinite.

6. Međutim, imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka, odnosno da je okrivljenik kritične zgode pod pseudonimom ČHR na društvenoj mreži Facebook za privatnog tužitelja UH iznio da je majku deložirao, stavio u manji stan i kad je potrošio razliku da je želi spičiti u dom za starije da može imat paru kako ne bi morao raditi, ko o čemu kurva o poštenju, kao i da privatni tužitelj nije baš prava osoba za pričati o moralu, te da promijeni sugovornika za zgražanje o radništvu i trudu, a kako je to i navedeno u činjeničnom optuženju, na koji je način prema privatnom tužitelju izrazio nepoštovanje odnosno omalovažavanje, jer su takve riječi objektivno podobne da drugoga uvrijede, imajući u vidu naročito njihovu dimenziju, obzirom da su iznesene na društvenoj mreži Facebook, a okrivljenik sam tvrdi da je reagirao na navedeni način putem te društvene mreže jer je u udruzi Brsečki ćešanj, koja se udruga bori za ruralni razvoj i dr., te je koristio priliku da na taj način izrazi svoje nezadovoljstvo, obzirom je bio izrazito ljut. Dakle, iz u dokaznom postupku pročitanih preslika objava okrivljenika nesporno je da je isti sve navedeno iznio pred više osoba, zbog čega se radi o negativnim vrijednosnim sudovima u odnosu na privatnog tužitelja, odnosno uvredi koja je postala pristupačna većem broju osoba. Naime, za postojanje kvalificiranog kaznenog djela uvrede pred više osoba iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, prema ustaljenoj sudskoj praksi potrebno je da je iznesena pred najmanje dvije osobe, a objava na navedenoj društvenoj mreži kritične zgode bila je pristupačna najmanje onima koji su članovi udruge Brsečki češanj, time da je iz navedene preslike sporne objave razvidno i to da je komunikacija bila između više osoba.

6.1. Kada se, dakle, uzme u obzir da je okrivljenik navedeno iznio poglavito zbog nezadovoljstva i očito revoltiran, te kako sam iskazuje kada je bio izrazito ljut, jer da je bio hladne glave to ne bi bio napisao, odnosno ne bi napisao baš ništa, a sve zbog preseljenja njegove bake TH iz većeg stana u [adresa] u onaj manji u [adresa], kao i razlike cijene odnosno novca dobivenog zbog prodaje većeg stana, te općenito vlasništva stana u prvomajskoj ulici, prava služnosti na stanovima i brige oko bake TH, njenog smještaja u dom za starije osobe, može se zaključiti da je okrivljenik tom prilikom bio svjestan iznesene uvrede, te je dopuštajući si ljutnju postupao u cilju da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, na koji je način postupao s izravnom namjerom. Naime navedene uvredljive riječi u svojoj su ukupnosti pa tako naročito i svaka za sebe, odnosno: „mamu si deložirao“, „i sad kad si potrošio razliku želiš ju spičit u dom za starije da možeš imat paru kako ne bi morao raditi“ „ko o čemu, kurva o poštenju“, „nije baš prava osoba za pričat o moralu. Promjeni sugovornika za zgražanje o radništvu i trudu...“, sasvim sigurno takve naravi da su mogle naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, jer imaju jasno značenje. Naime, kada se drugome kaže ili iznese da je majku deložirao, ne može se shvatiti drugačije nego onako kako riječ deložacija razgovorno te ujedno i kolokvijalno znači, a to je nasilno iseljenje iz stambenog prostora, izbacivanje iz nečega, dakle da je majku prisilno, bez njene volje i nasilno izbacio iz stana, što bi podredno trebalo značiti nedostatak empatije i moralnosti kod onoga tko to čini poglavito svojoj majci. Nastavno, iznošenje odnosno riječi da netko želi svoju majku spičit u dom za starije kako bi imao paru da ne bi morao raditi (time da je privatni tužitelj životno logično obrazložio zbog čega je majku htio smjestiti u dom za starije osobe, a kako je to ranije navedeno), pa tako naročito i „ko o čemu kurva o poštenju“, „nije baš prava osoba za pričat o moralu“, kao i „promijeni sugovornika za zgražanje o radništvu i trudu“, ne mogu imati drugo značenje osim da se radi o amoralnoj i bezosjećajnoj, te nadasve beskrupuloznoj osobi, materijalistu odnosno ljenčini koja jedno misli a drugo govori. Sve navedeno ne može biti dobronamjerno i bez ikakve dvojbe potvrđuje namjeru okrivljenika da je takvom karakterizacijom privatnog tužitelja istog ponizio i omalovažio, kako osobno tako i u široj javnosti.

7. Provodeći test razmjernosti između postojanja prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se pravu privatnog tužitelja na zaštitu njegove časti i ugleda dade prednost pred pravom okrivljenika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja, sud je vodio računa ne samo o poštovanju obiteljskog života privatnog tužitelja, već i o onom njegovom društvenom dijelu vezanom za njegove prijatelje, poznanike, pa tako i širu javnost, koji su takvu objavu pročitali i mogli pročitati putem društvene mreže Facebook, obzirom su tada još dodatno proširene granice prihvatljivih izgovorenih riječi, iako je općepoznato da se putem društvenih mreža iznose svakojake, često izrazito neprimjerene riječi. Međutim, u ovom je slučaju napad okrivljenika na ugled i čast privatnog tužitelja u svakom slučaju prešao razinu ozbiljnosti, odnosno onaj standard koji je uspostavila judikatura Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, jer se takvim uvredljivim riječima dovodi u pitanje ne samo osobno uživanje prava na privatni život privatnog tužitelja, već naročito i njegov ugled u samoj zajednici te među prijateljima i poznanicima.

8. Kako ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bila osporena, niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje, te uzimajući u obzir sve ranije navedeno, sud smatra da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda-uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, slijedom čega je i proglašen krivim.

9. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije sud je okrivljeniku olakotnim cijenio njegov prijašnji život koji je bio usklađen sa zakonom, imajući u vidu njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

9.1. Cijeneći naprijed navedenu olakotnu okolnost, te u nedostatku onih otegotnih, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini preciziranoj u izreci, koja je primjerena okolnostima pod kojima je utuženo kazneno djelo počinjeno te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika, a ujedno podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja predviđene u članku 47. KZ/11, te mu je potom izrekao uvjetnu osudu u uvjerenju da će se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom, te mu je odredio rok kušnje od jedne godine kako bi se u tom vremenskom razdoblju utjecalo na istog da se u budućnosti kloni činjenja takvih ili sličnih kaznenih djela.

9.2. Prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne uzeto je u obzir da je okrivljenik nezaposlen, bez mjesečnih primanja, da samo povremeno radi, od čega uzdržava mlt. dijete svoje supruge iz njene prijašnje veze, zbog čega je dnevni dohodak određen u iznosu prosječnog dnevnog dohotka odnosno prosječne dnevne plaće u Republici Hrvatskoj u iznosu od 48,13 eura, što se smatra prosječnim dnevnim dohotkom ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a na temelju utvrđenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-78/2025-9, koji je važeći od 01. listopada 2025. do 31. prosinca 2025.

10. Budući da je okrivljenik nezaposlen, bez mjesečnih primanja, te samo povremeno radi, a uzdržava mlt. dijete iz prijašnje veze svoje supruge, na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote, smatrajući da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i osoba koje je dužan uzdržavati.

Rijeka, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. privatnom tužitelj UH

2. opunomoćeniku privatnog tužitelja EH, odvjetniku iz [adresa]

3. okrivljeniku ČH

4. branitelju okrivljenika iz povjerenja Daliboru Čajkovskom, odvjetniku iz Rijeke