Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-333/2017-165

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Andrijani Žugaj Jambrek kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika ĐH i II. okrivljenika ČH, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. Kaznenog Zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11) u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku K-DO-255/2016 od 6. srpnja 2016., nakon provedene javne rasprave zaključene 4. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Sisku Melanije Podbrežnjak Miletić, I. okrivljenika ZH, braniteljice I. okrivljenika JH, odvjetnice iz [adresa], II. okrivljenika RH, braniteljice II. okrivljenika KH, odvjetnice iz [adresa], punomoćnika oštećenika Sandre Mandić Jurić, odvjetnice iz Kutine, dana 8. prosinca 2025., u odsutnosti stranaka i oštećenika, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08),

I. okrivljenik ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČH i LH, djevojački FH, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, SSS, zaposlen kao vozač u Jaškapak, sa primanjima oko 1.200,00 eura mjesečno, vlasnik stana na Pagu, vlasnik osobnog automobila BMW 2010. godina proizvodnje i BMW 2001. godina proizvodnje, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak, i

II. okrivljenik ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i CH, djevojački Č, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojar, SSS, zaposlen u Auto Zubak sa primanjima oko 1.000,00 eura mjesečno, vlasnik stana na adresi prebivališta, bez pokretnina ,oženjen, otac troje punoljetne djece, bez vojnog čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

o s l o b a đ a j u  s e o d o p t u ž b e

da bi:

u vremenu od 26. ožujka do 12. travnja 2016., u Kutini, zajedno i po dogovoru, u nakani da se nepripadno materijalno okoriste, nakon što je I. okrivljeni ĐH **.**.2016. od AH za 900,00 eura kupio rabljeni motor za osobni automobil marke BMW 320, u više navrata tražio ga povrat nova jer motorom nije bio zadovoljan pozivajući ga sa svojeg mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] na njegov broj [broj telefona] govoreći mu:"Jel' su ti draži novce ili noge" i "Da li si se kada vozio u gepeku, ako nisi budeš", a potom 11. travnja 2016. II. okrivljeni ČH nazvao AH sa mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] i rekao mu da je lopov i prevarant, da će doći i polomiti njega i njegove, misleći na njegovu obitelj, a idućega dana 12. travnja 2016., u 09,36 sati I. okrivljeni ĐH sa svojeg mobilnog uređaja AH poslao sms poruku:"Imaš priliku do sutra vratiti 700,00 eura, 200,00 si ostavi. Neću te više zvat, a ako misliš da bi bilo pametno to vrati, znaš broj...", zbog čega je AH o svemu izvijestio djelatnike Policijske postaje Kutina, jer su ova učestala pozivanja i slanja poruka kod njega izazvala osjećaj straha za vlastiti život i živote njegove obitelji, supruge i djeteta jer je I. okrivljeni ĐH znao gdje on živi i mogao je doći do njega bilo kada,

dakle, s namjerom da sebi i drugome pribave protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom pokušali da prisile drugoga da što učini na štetu svoje imovine te poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića ovog kaznenog djela,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju - opisano u članku 243. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 34. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je 11. srpnja 2016. protiv I. okrivljenika ĐH i II. okrivljenika ČH, optužnicu broj K- DO-255/2016 od 6. srpnja 2016. zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju– opisano po članku 234. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11, kažnjivo po članku 234. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. stavak 2. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o osnovanosti optužbe, I. okrivljenik ZH i II. okrivljenik ŠH izjavili su kako se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret optužnicom, te su sukladno članku 417. a stavak 5. ZKP/08 ispitani na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je slijedeća materijalna dokumentacija: zapisnik o očevidu od 13. travnja 2016. (list 18-19 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 12. travnja 2016. (list 20 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 13. travnja 2016. (list 63 spisa), pročitani su iskazi svjedoka oštećenog AH od 30. svibnja 2016. kod PU sisačko moslavačke (list 68-69 spisa), sa rasprave od 20. studenoga 2019. (stranica 122-124 spisa) i sa rasprave od 14. listopada 2021. (stranica 182-183 spisa), ŽH sa rasprave od 10. listopada 2019. (list 116-117 spisa), DH od 25. studenoga 2021. (stranica 190-192 spisa), EH od 18. veljače 2020. (stranica 133-135 spisa), FH od 18. veljače 2020. (stranica 135-136 spisa). Razgledana je fotodokumentacija očevida na mobitelu oštećenog AH od 19. svibnja 2016. Dopunski su ispitani svjedok oštećeni AH, te svjedok EH.

Okrivljenici su iskazivali, te je reproducirana snimka prvog ispitivanja I. okrivljenika.

Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenike.

4. I. okrivljenik je iskazao kako je točno da je on sa AH dogovorio ugradnju motora. Naime, htio je od njega kupiti motor, te da ga potom ugradi EH, ali AH mu je rekao da će dobiti garanciju jedino ukoliko ga on bude ugrađivao. Stoga je kupio nove dizne i turbinu i navedeno donio AH radi ugradnje. Ondje je dolazio u nekoliko navrata. Dolazio je sa djedom, IH i FH, a to je sve trajalo tjedan - dva ili nekoliko tjedana, ne sjeća se točno. Ne sjeća se da li su svaki puta bile prisutne sve ove osobe. EH je bio samo jednom i to kada je trebao preuzeti automobil. Razlog zbog kojega je dolazio više puta je taj što je svaki puta kada je dolazio nešto lupalo kao da udara netko čekićem. Naime, svaki puta ga je zvao da dođe po automobil, da je riješio problem, a čulo se isto lupanje. Posljednji puta kada je došao rekao mu je da će rastaviti automobil i prodati u dijelove ako ga ne preuzme i plati. Tada mu je rekao da će ga prijaviti policiji, no na to mu je njegov otac rekao da je on policajac u [adresa] i da im ne može ništa. Taj dan kada je preuzimao automobil bio je prisutan EH i njegov djed, bio je prisutan i otac oštećenika, misli da nitko drugi nje prisutan. EH je bio sa njim samo jednom, bio je na probnoj vožnji, te je taj dan I. okrivljenik preuzeo automobil. Istaknuo je kako svaki puta kada je došao po automobil nije dobro radio, pa niti taj dan kada je bio EH, a preuzeo je automobil zato što je oštećenik rekao da će auto rastaviti i prodati u dijelove s obzirom da se bavi prodajom automobila. Taj dan kada je preuzimao automobil UH nije bio prisutan. Nadalje je iskazao kako se ne sjeća da li je preko svog mobitela uputio oštećeniku riječi "jesu li ti draže novci ili noge". Potom se ispravio i istaknuo kako to nije rekao u telefonskom razgovoru te da je mislio da ga sud pita da li je uputio te riječi putem poruka. Nije mu rekao riječi „da li se kada vozio u gepeku, ako nisi budeš“. Točno je da mu je uputio putem poruke riječi: "imaš priliku sutra vrati i 700 eura, 200 si ostavi, neću te više zvati. Ako ti misliš da bi bilo pametno to vrati, znaš broj". Pod riječima "ako misliš da bi to bilo pametno to vratiti" smatrao je da ako misli da ispadne pošten, a ne kako je to oštećenik učinio ga prevario. Nekoliko puta zvao je oštećenika ali se on nije javljao na mobitel. Sa oštećenikom se puno puta čuo telefonom, ne zna koliko puta su se čuli nakon što je preuzeo automobil, zvao ga je i rekao mu da motor ne radi i tražio ga da mu vrati novce ili da mu da drugi motor, ali on na to nije pristao. U tom smisli razgovarali su 1-2 puta ali mu se više nije htio javiti nakon toga. Kada je njegov otac zvao oštećenika, bio je pored njega, zvao ga je jednom, ne zna da li ga je zvao sa svog ili njegovog telefona, misli da ga je zvao sa njegovo telefona, te mu je otac tada rekao da je ispao lopov i prevarant i da I. okrivljeniku vrati novac.

Na pitanja braniteljice iskazao je da je sveukupno motor platio 900,00 eura, 700,00 eura motor i 200,00 eura za ruke odnosno ugradnju. Nikada nije uputio nikakve prijetnje. Obiteljsko i bračno stanje oštećenika nije mu bilo poznato, na dvorištu je vidio jedino oca i ne zna da li još netko živi s njim.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da nije podnio kaznenu prijavu protiv oštećenika. Automobil je nakon tih popravaka bio u voznom stanju, nakon nekoliko tjedana. Automobil nije bio u ispravnom stanju kada je on bio ispitan u svojstvu osumnjičenika kod PP Kutina.

Na pitanja punomoćnice oštećenika iskazao je da je taj dan kada je preuzeo automobil platio naprijed navedeni iznos AH jer mu je on rekao da ako mu ne plati i preuzme automobil, da će ga rastaviti u dijelove i prodati.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da su na automobilu bile nove i ispravne remenice radilice i kada su rastavili motor da su vidjeli da nije bila ta nova remenica radilice već da je na njoj bio štambilj 2023. godine i bila je cijela ispucana. Osim toga sa njegovog automobila i motora prebacio je senzore kada je ugrađivao novi motor koji su bili ispravni, a kada su kasnije otvorili motor utvrdili su da isti nisu više ispravni

Na pitanje braniteljice iskazao je da se on obratio policiji i da je htio prijaviti oštećenika ali da su mu rekli da mora podnijeti privatnu tužbu jer je oštećenik prvo prijavio njega.

5. S obzirom da je I. okrivljenik djelomično odstupio od svog iskaza danog prilikom I. ispitivanja, reproducirana je audio-video snimka prvog ispitivanja I. okrivljenika, temeljem odredbe članka 435. stavak 1. ZKP/08.

Prilikom prvog ispitivanja I. okrivljenik je iskazao kako je od oštećenika kupio motor, s time da je dogovoreno da plati ukupan iznos od 900,00 eura za ugradnju tog motora, odnosno 700,00 eura za sam motor i 200,00 eura za "ruke". Oštećenik mu je rekao da ukoliko on ugrađuje motor ima garanciju da će motor ispravno raditi i auto upaliti. Također mu je rekao da može kod njega izmjeriti i kompresiju. Kada je I. okrivljenik došao po automobil sa djedom, motor je lupao kao da netko lupa čekićem po njemu, te ga je I. okrivljenik zatražio da izmjere kompresiju, na što mu je on rekao da ne može doći kolega izmjeriti kompresiju. Stoga mu je I. okrivljenik rekao da mu neće dati novce za automobil jer nije ispravan, na što mu je oštećenik rekao da mu neće dati automobil. Rekao mu je i da će ga prijaviti policiji na što je otac oštećenika rekao kako je on policajac u [adresa] i počeo mu se smijati. Također je rekao da može auto prodati u dijelovima. Tada su otišli kući jer je oštećenik rekao da će još pogledati što je sa automobilom, te su se vratili po automobil nakon dva ili tri dana. Došli su I. okrivljenik i njegov djed te njegov automehaničar. Automehaničar je rekao da nešto ne valja sa motorom jer lupa, a oštećenik je tvrdio da je neka čađa "podletila" pod ventil, da će to proći samo od sebe i da je potrebno reparirati turbinu. Tada su automobil dovezli u [adresa], te je oštećeniku dao novac jer je rako da će mu automobila prodati u dijelovima. Kada je njegov mehaničar pregledao automobil, vidjeli su da je razbijen klip i glava, te su morali ponovno slagati cijeli motor. Nakon toga nazvao je oštećenika i rekao mu je što se dogodilo s motorom, da cilindar nije imao kompresije, a on mu je rekao da mu pošalje račun kao dokaz koliko je platio da će mu dati novac za to. Kada je kupio sve dijelove, nazvao ga je, međutim oštećenik mu je rekao da mu neće ništa platiti. Jučer mu je poslao poruku da ima priliku da ispadne pošten kako je to stalno govorio, pošten i pravedan, da će mu vratiti novce, da ima priliku do sutra da mu vrati barem 700,00 eura za motor. S njegovog motora mu je ukrao dvije bregaste osovine, poklopac ventila, i zamijenio je senzore. Kada ga je pitao gdje su njegove bregaste osovine i poklopac ventila rekao je da su kod njega i da će sve prodati. Nije prijetio oštećeniku prilikom telefonskih razgovora, tražio je samo da mu složi auto ili da mu da novce za te dijelove koje je on morao platiti jer je on tvrdio da je motor savršen. Bio je prisutan kada je oštećenika zvao njegov otac koji mu je rekao da je lopov, prevarant, da će ga prijaviti policiji, nitko nije spominjao da će netko nekoga polomiti, samo mu je njegov otac rekao da je žalosno što ga je tata koji je policajac tako odgojio. Nakon toga rekao mu je da je u Sloveniji i da će mu poslati senzor i bregaste osovine sutra. Međutim nije mu vratio te senzore već ih je došla tražiti policija. U njegovom razgovoru s oštećenikom nisu se spominjale riječi "da li su ti draži novci ili noge", niti riječ "gepek". Poslao je poruku "Imaš priliku do sutra vratiti 700,00 eura 200,00 si ostavi. Neću te više zvat, a ako misliš da bi bilo pametno to vrati, znaš broj..." Ta poruka više nije pohranjena u njegovom mobilnom uređaju jer mu je memorija bila puna. Oni su se zadnje čuli prije tjedan dana, a njegov otac zvao je oštećenika prekjučer te u je rekao da će ga prijaviti policiji. Nije mu porukom prijetio, već mu je htio reći da ima priliku da ispadne pošten te da mu vrati novce. U konačnici mu se oštećenik smijao preko telefona, rekao mu da mu neće ništa vratiti i da hoće da mu može prodati još jedan motor. Račun mu nije htio dati.

6. Nakon što je reproducirana snimka I. ispitivanja I. okrivljenika, na pitanja suda I. okrivljenik iskazao je da je EH bio sa njim dok su radili probnu vožnju, a nakon probne vožnje je otišao, te je poslije toga on dogovarao sa oštećenikom oko isplate i garancije. EH je rekao svoje mišljenje i nakon toga je otišao. Ne zna da li se EH obranio odmah isti dan ili dan kasnije. Naime, njegov djed vratio sa EH iz [adresa] u [adresa]. Također se više sjeća da li se on iz [adresa] u [adresa] vozio sam ili je netko išao sa njim, sjeća se da se odvezao sa automobilom, sjeća se da automobil nije vozio preko 90 km/h i da je automobil gubio snagu. Nije nigdje stajao.

Na pitanje zastupnice iskazao je da ne zna kada je točno bio automobil ispravan, ako je u vrijeme njegova ispitivanja prošlo više od nekoliko tjedana, tada je u to vrijeme automobil bio ispravan, a ako je bio ispitan odmah, automobil nije bio ispravan. Na upit zastupnice optužbe kako objašnjava da je ispitan 13.04.2016.i da je tada odgovorio da je auto ispravan i da ga je njegov mehaničar popravio, iskazao je da kada ga je mehaničar popravio da je bio ispravan, ne sjeća se kada je točno bio u policiji, bio je nakon što je oštećenik njega prijavio i rečeno mu je da mora podnijeti privatnu tužbu. Oštećenik je bregaste osovine skinuo sa njegovog starog motora kao što je to naveo prilikom prvog ispitivanja i sebi uzeo jer motor ne može raditi bez toga, naime, te bregaste osovine imao je i stari i novi motor i nije mu vratio bregaste sa starog motora već ih je uzeo sebi a vratio mu je stario motor. Također je uzeo i poklopac ventila sa starog motora da proda nekom dalje.

7. II. okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je kada je došao kući sa posla pitao svog sina kakav je motor, na što mu je on rekao da je motor nikakav, da ga je čovjek "zeznuo". Na to mu je rekao "daj mi broj da ga ja nazovem", te ga je i nazvao i rekao mu je: "kako te nije sramota tako dečka prevariti, kako te tata odgojio, još ti je tata policajac." Još mu je rekao "kako bi bilo tebi da tvoje dijete netko prevari". Ništa drugo, osim navedenih riječi nije mu rekao. Prije nego što mu je izrekao ove riječi predstavio mu se i rekao "ja sam ŠH, od EH tata". Nakon što je izrekao ranije navedene riječi, poklopio je slušalicu, te nije s njime dalje razgovarao, niti je on imao priliku što njemu reći. Nije mu rekao riječi da je lopov i prevarant. Nakon toga se ispravio i rekao mu "prevarante jedan", ali sigurno mu nije izrekao riječi da će doći polomiti njega i njegove. Da je imao tu namjeru otišao bi k njemu u [adresa] i to napravio. Misli da ga je zvao sa svog mobitela. Prije no što je pitao sina kakav je motor, on sa sinom nije razgovarao o motoru. Automobil je u tom trenutku bio u kući u garaži kada ga je to pitao, a pitao ga je isti dan kada ga je on dovezao kući. Kada mu je sin rekao da je motor nikakav rekao je sinu "pa kako te taj mulac mogao tako prevariti, nije pošten i nije fer i kako bi bilo da njegovo dijete netko prevari". Naime, kada je on došao sin je upalio automobil te je čuo kako motor lupa, to se doista jako čulo. Nakon nekoliko dana zamolio je EH da nešto napravi, rekao mu je da imaju problem sa motorom pa je tada EH rekao da će od ta dva motora napraviti jedan. Prije toga on sa EH nije razgovarao vezano za motor. Također, sin mu ranije nije ništa govorio vezano za ovaj motor samo mu je rekao da je našao motor u [adresa], da će mu ga čovjek ugraditi i da daju garanciju za njega. Ne zna koliko je puta I. okrivljenik bio ondje. Od prilike dva- tri dana nakon što je njegov sin vratio automobil, dok je bio na poslu, zvala ga je supruga da ih traži policija. I. okrivljenik je rekao EH kada je kupio motor te ga je pozvao da ide sa njime pogledati taj motor.

Na pitanja braniteljice iskazao je da nije bio nikada u [adresa] prije telefonskog poziva, da je možda prolazio kroz [adresa], te da nikada prije tog poziva nije upoznao oštećenika niti ga je vidio. Nije mu bilo poznato da li oštećenik ima obitelj niti mu je bilo poznato njegovo bračno stanje. Nije znao gdje on živi, prvi puta ga je vidio na sudu. Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da poznaje DH, da nije sa njim ništa razgovarao vezano za kupnju predmetnog motora, te da nije niti nakon kupnje s njim ništa razgovarao.

8. Ispitan na raspravi dana 20. studenog 2019. svjedok oštećeni AH iskazao je kako je početkom mjeseca ožujka 2016. dogovorio prodaju rabljene mašine BMW 320 za iznos od 900,00 eura, putem aplikacije Njuškalo, muškarcu s područja [adresa], odnosno I. okrivljeniku. Dogovorili su da će on doći po mašinu 19. ožujka 2016. kod njega kući, što je i učinio, te su motor isprobali. I. okrivljenik mu je isplatio 900,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Otprilike sedam dana kasnije I. okrivljenik ga je nazvao i rekao mu da ima problema sa turbinom na mašini, ali to nije imalo nikakve veze sa oštećenikom jer mu je on prodao „goli“ motor. Početkom travnja ponovno ga je na njegov mobilni uređaj nazvao I. okrivljenik i pitao ga da li su mu draži novci ili noge, na što mu je odgovorio da su mu draži novci, ali nije znao što zapravo želi jer on nije imao nikakve veze s kvarom turbine, budući da mu je nije niti prodao. Nakon dva do tri dana ponovo ga je nazvao I. okrivljenik i pitao ga da li se kada vozio u gepeku, ako nije da bude, na što mu isti nije ništa odgovarao jer je bio u društvu. Nakon proteka oko tri dana zaprimio je poziv s nepoznatog broja i tom prilikom ta osoba predstavila mu se kao otac I. okrivljenika i rekao mu da je lopov i prevarant, da će ga prijaviti policiji, a i da će doći i polomiti njega i njegove. Slijedećega dana primio je od I. okrivljenika poruku u kojoj je stajalo da mu mora do sutra vratiti 700,00 eura, a da 200,00 ostavi. Nakon svega navedenoga, odlučio je podnijeti prijavu policiji. Naime, ta učestala pozivanja i slanja poruka izazvala su kod njega strah za vlastiti život ali i život njegove obitelji jer je I. okrivljenik znao gdje živi i mogao je bilo kada doći. Dodao je kako mu je VH rekao da je noć prije no što su uhićeni okrivljenici vidio djeda I. okrivljenika kako hoda kroz njegovu ulica, a da je malo dalje bio parkiran crni BMW zagrebačkih reg. oznaka. No, naveo je i da ne može sa sigurnošću pokloniti vjeru PH. Djed I. okrivljenika bio je kod oštećenika kad je ugrađivan motor i zna gdje živi. Slijedećeg dana, kada su I. okrivljenik i II. okrivljenik pušteni iz istražnog zatvora, ponovno mu je došao VH i rekao mu da Z opet traže 600,00 eura, ako im ne plati da će angažirati djeda da dođe do njega preko svojih ljudi jer je on navodno opasan tip iz Zagreba. Svjedok oštećeni nadalje je iskazao da je unatrag 5 godina registrirao auto-kuću za prodaju rabljenih vozila, a da je u vrijeme ovog događaja imao svega 1 ili 2 automobila koje je prodavao, prodaju je oglašavao na "Njuškalu". Kada su I. okrivljenik i njegov djed došli po motor, na šasiji koju su dovezli već je bila turbina, jer se u protivnom i nakon ugradnje motora isti nije mogao pokrenuti bez turbine. Kada su ugradili motor, a radilo se samo o pogonskom dijelu, isprobali su i motor je radio. Nakon ugradnje odvezli su se s tim vozilom kući. Motor je ugrađen u šasiju BMW, a on je ugradio taj motor kako bi se dokazalo da je motor ispravan. Prilikom ugradnje motora, odnosno nakon ugradnje, nije bio nitko nazočan tko bi ispitao kompresiju motora ili druge dijelove motora, jer je motor radio, a I. okrivljenik je potom odvezao auto s tim ugrađenim motorom. Nakon nekoliko dana, osim prigovora da nije ispravna turbina, o čemu on nije imao nikakvih saznanja jer turbinu nije prodao I. okrivljeniku, nazvao ga je njegov otac, ovdje II. okrivljenik, koji je rekao da je „otišao“ senzor bregaste. Tada je bio u društvu nekih ljudi kao što je već naveo pa mu nije na to nije ništa odgovorio. Riječi prijetnje počele su od strane I. okrivljenika drugi dan nakon što je prethodno bio obavljen razgovor koji se odnosio na neispravnost turbine, a kasnije mu je prijetio i ovdje II. okrivljenik riječima koje je već naveo u svom iskazu. Taj dan kada je izvršena prodaja motora u dvorištu su bili on, I. okrivljenik i djed, a ne sjeća se da bi ondje bio VH, koji je inače prijatelj ovdje I. okrivljenika i oštećenika. II. okrivljenik ČH kod njega u dvorištu nikada nije bio, njega niti ne poznaje, osim što ga je jednom nazvao telefonom, odnosno predstavio se da je on otac I. okrivljenika nakon čega mu je izgovorio riječi iz optuženja. Cijelo to vrijeme od 26. ožujka do 12. travnja u svim tim razgovorima i porukama nikad nije bilo predloženo od strane okrivljenika da bi oni vratili motor, a da im onda vrati novce, odnosno 700 EUR koliko su tražili, on sam to isto tako nije predlagao jer se u cijeloj toj situaciji nije snašao da bi tako nešto predložio. Motor je završio kod I. okrivljenika i on nema nikakvih saznanja što je dalje bilo s motorom, a novac nije dao okrivljenicima.

Na pitanje braniteljice I. okrivljenika iskazao je da se ne sjeća da bi mu I. okrivljenik rekao da će ga on prijaviti policiji. Motor je u šasiju ugradio on sam. Nadalje je iskazao da se turbina ne može pokvariti uslijed toga da eventualno motor ne bi bio ispravan, jer turbina je poseban dio i prije će turbina pokvariti motor nego obrnuto. Na Njuškalu je stavio oglas za prodaju motora, kontaktirao ga je I. okrivljenik, pitao ga je da li je motor ispravan, on je odgovorio da je motor 100 % ispravan i da mu ga može ugraditi, a da on samo treba doći po njega. Ne može se sjetiti da li je cijena bila sastavni dio oglasa, ali kada se kupuje i prodaje preko Njuškala uvijek dolazi do dogovora o cijeni na licu mjesta kod realizacije prodaje ili kupnje, a nije potrebno posebno naplatiti ugradnju motora jer to nije komplicirani zahvat, on se samo stavi na nosače i getribu.

I. okrivljenik je šasiju gdje je trebalo ugraditi motor "došlepao" do njega pomoću drugog auta, to je sve bilo dovučeno pomoću užeta, ne zna tko je upravljao vučnim vozilom, a tko je u bio u vučenom vozilu, njemu su došli već kasno, bilo je oko 21:00 i na to nije obraćao pažnju. Oni su ostavili auto, on je nakon par dana ugradio taj motor i nazvao je I. okrivljenika da može doći po taj auto. S I. okrivljenikom je bio i djed kada je došao po taj auto. Misli da su se nakon ugradnje motora u šasiju, a kada su došli I. okrivljenik i djed po auto, provozali i napravili po ulici probnu vožnju. Nije I. okrivljeniku dao nikakvu garanciju jer na prodaju polovnih stvari nema garancije. Motor je kupio od čovjeka koji je imao prometnu, taj čovjek je prodao motor, a šasiju je dao na otpad. Nakon kupnje on je bio siguran da je motor ispravan, a baš zbog toga rekao je I. okrivljeniku da će on ugraditi motor da bi se ispitala ispravnost mora biti u šasiji i turbina i getriba, a kada je ugradio motor onda se vidjelo da motor radi i da je ispravan. Ne zna koliko puta je komunicirao s I. okrivljenikom, možda 10-tak puta, ali nije siguran. Nije prijavio I. okrivljenika kada je dobio prvu prijetnju od njega, jer je mislio da će se ovaj ohladiti i da dalje više neće biti komunikacije na takav način, a drugi put kada je dobio poziv nije bio kod kuće. Otišao je ujutro na policiju jer se uplašio da će njegovu obitelj i njega ubiti, misli da su takve riječi bile izrečene, a joj dok je bio u policiji dobio je poruku na mobitel da vrati 700 EUR. Dvije poruke sadržaja "Da li ti draži novci ili noge", "Da li si se ikada vozio u gepeku, a ako nisi, budeš" su glasovne poruke koje primio isti dan kada ga je i nazvala osoba koja se predstavila kao otac I. okrivljenika.

I. okrivljenik ga nije poznavao od prije, a pretpostavlja da je znao da ima obitelj jer su supruga i dijete bili u dvorištu, a u kući stanuju još i njegovi roditelji. Otac ga je savjetovao da prijavi policiji, ali je već bilo oko 23:00 navečer, bilo je kasno pa je rekao da će to obaviti sutra ujutro, u to vrijeme su svi bili kod kuće i nije ga bilo toliko strah. Ne zna da li je otac ikada razgovarao s I. okrivljenikom. Djed I. okrivljenika je starija osoba, mora imati barem 50-60 godina i pri hodanju koristi štaku. SH rekao mu je da je bio parkiran BMW zagrebačkih tablica, a o tom BMW-u mu kasnije nitko više nije rekao.

Na pitanja braniteljice II. okrivljenika iskazao je da sa DH nije u poslovnom odnosu. Zbog proteka vremena od samog događaja ne može se sjetiti svih detalja, pogotovo sadržaja razgovora, ali je točno sve što je rekao u svom iskazu u policiji koji je dao neposredno nakon događaja. Tada je iskazao da i dalje ima strah od okrivljenika, a nisu ga nakon toga kontaktirali jer su djelatnici policije svako malo provjeravali mjere opreza.

9. Dopunski ispitan na raspravi dana 14. listopada 2021., na pitanje zastupnice optužbe da li se sjeća da bi prilikom prodaje motora u dvorištu bila neka osoba mehaničarske struke, iskazao je da takva osoba nije taj dan bila u njegovom dvorištu, misli da je bio samo djed I. okrivljenika. Na pitanje da li je I. okrivljeni navodio bilo kakve nedostatke na motoru neposredno nakon kupnje, iskazao je da ga je I. okrivljenik počeo nazivati dan ili dva poslije i tada je rekao da je na motoru "otišla" turbina ili senzor bregaste osovine, nije siguran, no, navedeno oni nisu kupili od njega s motorom, jer to nije bio predmet prodaje. Na pitanje da li su taj dan kad je bila kupnja napravili probnu vožnju autom s novim ugrađenim motorom odnosno motorom kojeg je on prodao okrivljenima iskazao je da jesu i da su tada u autu bili on i I. okrivljenik. Šasiju auta u koju se trebao ugraditi motor došlepao je I. okrivljenik i jedan dečko s dužom kosom, misli da taj dečko vozi BMW, ali mu ne zna ime. Ta osoba s dužom kosom njemu je došla samo jednom.

Od I. okrivljenika nije tražio račune za kupnju rezervnih dijelova koje se navode u poruci. Motor kojeg je izvadio iz šasije I. okrivljenik je odvezao kući, radilo se o starom motoru. S tog motora nije uzeo nikakve dijelove.

Prodaju motora oglasio je na Njuškalo po cijeni od 900 EUR pa ako I. okrivljenom to nije odgovaralo, tada ga vjerojatno ne bi ni kontaktirao za kupnju motora. Na pitanje punomoćnika oštećenog iskazao je da je I. okrivljeniku prodao samo motor, a ne turbinu.

Na pitanja braniteljice I. okrivljenog iskazao je da se motor sastoji od bloka motora i glave, kada je I. okrivljenik vozio motor sve je bilo ispravno jer je auto s tim ugrađenim motorom izvezen iz dvorišta i oni su otišli.

Na pitanje da li je ikada dobio od I. okrivljenika poruku da je nešto neispravno na glavi motora, iskazao je da se ne sjeća jer je proteklo dosta vremena, a i poruka je bilo puno. I. okrivljenik mu je platio nakon što je završena probna vožnja. Na pitanja braniteljice II. okrivljenog da li je I. okrivljenik kad je dovezao šasiju automobila dovezao i repariranu turbinu, iskazao je da taj puta nije, a da je turbina dostavljena kasnije, ne zna tko je turbinu dovezao kasnije, on je turbinu ugradio jer motor bez turbine se ne može staviti u pogon, odnosno upaliti. Turbina je dovezena naknadno jer se čekalo da se obavi reparatura turbine, turbina je bila u šasiji zajedno s motorom koji je izvađen i na čije mjesto je stavljen motor kojeg je on prodao I. okrivljeniku. Ne sjeća se da li je on osobno preuzeo tu repariranu turbinu ili je to bio netko drugi. Motor koji je prodao I. okrivljenik bio je spremljen u garažu, nije bio prekriven plahtom i nije bio u dvorištu tamo gdje se hoda, ne sjeća se da bi motor prije dolaska I. okrivljenika i prodaje izvadio iz garaže. I. okrivljenik i djed došli su po auto s vozilom marke Mercedes A klase, a probnu vožnju obavio je I. okrivljenik, odnosno on je vozio auto. Nije odgovarao na poruke I. okrivljenika, komunicirali su i glasovno, ne sjeća se što mu je tada rekao, a nakon poziva prijavio je okrivljene policiji. Da je htio vratiti novac I. okrivljeniku to bi i učinio, a kako nije vjerovao da je na motoru nastalo takvo oštećenje kako je to I. okrivljenik tvrdio onda novac nije ni vratio. Misli da mu je prilikom razgovora II. okrivljeni rekao da će nakon tog razgovora on ići na policiju i upravo zbog toga jer je ovaj prijetio njemu i njegovoj obitelji oštećenik je otišao na policiju i prijavio I. okrivljenika i II. okrivljenika. Nije ga bilo strah da bi ga I. okrivljenik i II. okrivljenik tužili za naknadu štete, bilo ga je strah samo za njegovu obitelj. I. okrivljeniku nije rekao da može ako je motor neispravan istog vratiti jer je prilikom probne vožnje motor bio ispravan i nije bilo primjedbi.

Na pitanja suda iskazao je da je cijeli postupak od dana kada su I. okrivljenik i taj dečko s dugom kosom u njegovo dvorište dovukli šasiju u kojoj je bio stari motor s neispravnom glavom pa dok nisu odvezli auto iz njegovog dvorišta trajao nekoliko dana, možda i tjedan. To iz razloga što je trebao skinuti stari motor, odnosno izvaditi ga iz šasije, turbinu je čekao dan ili dva dok mu nije dostavljena. Nakon što mu je dostavljena reparirana turbina, on je ugradio motor zajedno s tom dostavljenom turbinom u šasiju koji su prethodno dovukli I. okrivljenik i ta muška osoba. Nakon što je složio motor dan poslije došli su I. okrivljenik i djed po taj auto i napravili probnu vožnju, I. okrivljenik je upravljao autom, a on je sjedio na mjestu suvozača, a ne sjeća se da li je netko sjedio na stražnjem sjedalu, misli da je djed ostao kod njegove kuće. Probna vožnja trajala je sigurno 10 kilometara po [adresa], odnosno napravljen je krug po gradu. Prilikom te probne vožnje auto se kretao različitom brzinom, bilo je ubrzanja, pa naglog smanjenja brzina, turiranja motora, pa čak i brzine oko 100 km/h i u tijeku probne vožnje nije bilo primjedbi od strane I. okrivljenika. Ni u jednom trenutku tijekom te probne vožnje nije došlo do toga da bi motor gubio snagu.

Kada su mu od strane suda predočeni sadržaji poruke koja se vidi na zaslonu mobitela o tome što su sve okrivljeni trebali "dodatno napraviti" na motoru iskazao je da su te poruke počele stizati nakon 2 dana od preuzimanja auta. On od okrivljenika nije tražio da mu vrate motor, ali ni oni nisu njemu nudili povrat motora, već su samo tražili da on njima vrati 900 EUR. Poruke su prestale dolaziti kada je sve prijavljeno policiji. Da je prilikom probne vožnje bio neispravan senzor bregaste osovine, auto se ne bi mogao upaliti. I. okrivljenik mu je izrekao riječi prijetnje na mobitel "Jel su ti draži novci ili noge, i da li si se kada vozio u gepeku, ako nisi budeš", a II. okrivljenik je zvao i rekao mu je da lopov i prevarant, da će doći i polomiti njega i njegove i upravo zbog toga što je prijetnja bila prema njegovoj obitelji išao se raspitati što treba učiniti. Zadnju poruku koju mu je I. okrivljenik poslao je poruka kada je bio na policiji, a koja se navodi u optužnici sadržaja "Imaš priliku do sutra vratiti 700 EUR, 200 si ostavi, neću te više zvat, a ako misliš da bi bilo pametno to vrati, znaš broj".

10. Dopunski ispitan na raspravi dana 04. prosinca 2025. svjedok oštećeni iskazao je da je prilikom preuzimanja predmetnog automobila bio prisutan I. okrivljenik i njegov djed. Nitko drugi nije bio prisutan te je I. okrivljenik išao sa oštećenikom na probnu vožnju i to kada je preuzimao automobil. Ne poznaje osobu imena EH. Nakon što je svjedok oštećenik pozvan da se očituje da li poznaje osobu koja je zajedno sa njime upućena na sudski hodnik izvan sudnice, a riječ je o svjedoku EH, izjavio je da tu osobu ne poznaje, da ju nikada prije nije vidio osim možda jednom na sudu u ovom postupku, ali da ta osoba nije bila prisutna prilikom preuzimanja automobila. Ne sjeća se da li je prilikom preuzimanja bio prisutan UH pošto je on u nekoliko navrata dolazio u vrijeme dok je on mijenjao motor a to je trajalo sigurno oko tjedan dana jer je kolega od I. okrivljenika, misli da nije, da je bio samo djed. Ne sjeća se da li je UH sudjelovao u kakvoj probnoj vožnji s obzirom na protek vremena.

Na pitanje braniteljice I. okrivljenika iskazao je da je I. okrivljenik bio nekoliko puta kod njega u tih tjedan dana dok je ugrađivao motor, nikada nije bio sam, uvijek je bio sa nekim

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika iskazao je da kada je došlepao auto da je sa I. okrivljenikom bila osoba sa dugom kosom, da je ta osoba imala rep. Nije se mogao sjetiti kako je ta osoba izgledala jer je bio mrak, bilo je oko 8-9 sati uvečer te se samo sjeća da je ta osoba imala rep ili dužu kosu, pa stoga nije mogao sa sigurnošću reći da li je to bila ova osoba koja je danas pristupjela kao svjedok, proteklo je 10 godina.

11. Svjedok: ŽH, iskazao je kako mu je poznato da je njegov sin okrivljenicima prodao motor za vozilo marke BMW 320 diesel. Ne zna kako je njegov sin stupio u kontakt s okrivljenicima, ali misli da oni u [adresa] imaju nekog rođaka koji ih je doveo do njih. Zna da su u dva navrata dolazili k njegovom sinu, jedan dan da bi pogledali motor, a drugi dan su došli i motor odvezli. Kada su došli gledati motor nije bio nazočan, ali je bio nazočan kad su motor odvezli. Nije mu poznato po kojoj cijeni je taj motor prodan niti su mu bili poznati detalji prodaje. Ne zna kojim vozilom su okrivljenici taj dan došli kad su kupili motor. Nešto kasnije, otprilike do 15 dana nakon što su motor odvezli okrivljenici, u ulici je vidio da prolazi BMW 7 crne boje. Bio je na dvorištu s unučicom i nije bilo uobičajeno da takvo vozilo prolazi njihovom ulicom. On je samo jednom vidio da takvo vozilo prolazi ulicom, ali su mu susjedi rekli da je takvo vozilo više puta prolazilo ulicom. Kada je nakon nekoliko dana vidio opet to vozilo kako prolazi ulicom predvečer, budući da je radio u policiji, nazvao je postaju i rekao da provjere identitet vozača. Najvjerojatnije u policiji postoji bilješka da su oni provjerili tko je upravljao vozilom, tko je bio u vozilu, svjedok se nije posebno interesirao o kojim se to osobama radi. Tek kada je njegov sin dobio prijetnje da će im svima ukućanima potrgati ruke i noge, otišao je u policiju i tamo podnio zahtjev da se te prijetnje ispitaju. U policiji mu nisu htjeli reći tko je upravljao, on sam nije pitao tko je upravljao tim BMW 7, vjerojatno mu nisu htjeli reći da on sam dalje ne bi ispitivao i poduzimao određene radnje, jer je u to vrijeme radio u policiji. Motor je bio izvađen iz šasije BMW jer je šasija bila oštećena, prilikom kupnje okrivljenici su pregledali taj motor vizualno, vidjeli koje dijelove taj motor ima, rekli su da im takav motor odgovara i oni su ga odvezli. Kako su motor odvezli i čime ne zna, on je bio na dvorištu, ulazio je u kuću, bio je s unukom i nije obraćao pažnju na sve te detalje. Ne zna nakon koliko je vremena prošlo od dana kada su okrivljenici odvezli motor pa do dana kada je njegov sin počeo dobivati prijetnje. Sin mu je pričao o tome da je primio prijetnje, on nije pročitao niti jednu prijetnju na njegovom mobitelu, ali mu je sin rekao da su ga ovi opet zvali, ne zna točno tko od okrivljenika, ali pretpostavlja da je to bio mladi gospodin, a što je logično jer je on kupio motor. Zna samo da mu je sin rekao kako su dobili prijetnju da će im polomiti ruke i noge. U trenutku prodaje u dvorištu je osim mlađeg okrivljenika, njegovog sina i njega, bio rođak ili prijatelj okrivljenika, on tu osobu poznaje iz viđenja, ali ne zna kako se zove. Sin mu je rekao kako su mu okrivljenici u više navrata prijetili, ali mu nije rekao kojim riječima, nije ga to posebno ni zanimalo.

Na pitanja zamjenice ODO Sisak iskazao je da su sinu prijetili zbog toga što motor navodno nije bio ispravan, u kojem smislu ne zna, ali zna da je motor bio ispravan jer je to vozilo s kojeg je skinut prije prometne nezgode bilo u prometu i u voznom stanju.

Okrivljenici motor nisu vratili njegovom sinu, dogovarali su se o tome da se motor vrati te da njegov sin popravi motor, to što nije ispravno, no nakon što su odvezli motor, okrivljenici nisu nikad bili kod njih. U odnosu na vozilo marke BMW 7, vidio je zagrebačke tablice ali ne zna broj.

Na pitanja braniteljice I. okrivljenika, svjedok je iskazao da ne zna koje su dimenzije motora, zna da je motor plaćen jer ga sin ne bi dao da ga odveze, ne zna koliko je plaćen. Nakon što mu je sin rekao za prvu prijetnju nije ništa komentirao, a tek kada mu je sin rekao da je dobio još prijetnji, onda je sinu rekao da to treba prijaviti policiji jer nije htio da mu dijete – unučica strada i da on sam ne bi napravio kakvu glupost. Ne boji se okrivljenika i oni mogu doći k njemu u dvorište kada god hoće, a pretpostavlja da su prijetnje koje bile upućene njima svima koji žive u toj kući, pretpostavlja da se to odnosilo na ukućane u zajedničkom domaćinstvu, sin živi na katu kuće, a on i supruga u prizemlju. II. okrivljenika vidio je samo jednom, ne zna u kojem navratu, a ne sjeća se da li su ostali ukućani bili na dvorištu kad se vršio pregled motora odnosno kad se vršila prodaja.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika iskazao je da su valjda okrivljenici provjeravali da li je motor ispravan, zna da motor nije bio oštećen kada je to vozilo imalo prometnu nezgodu, bila je oštećena samo šasija, a mogli su biti oštećeni samo nosači motora. Što se tiče oštećenja šasije vozilo je bilo oštećeno i s lijeve i desne bočne strane, odnosno cijela lijeva i desna strana, limarija, jer je došlo do prevrtanja vozila, prednji kraj vozila je bio oštećen i to branik, svjetla i poklopac motora, a bila je oštećena i stražnja strana vozila, jer je to vozilo navodno na dijelu ceste između [adresa] i [adresa] udarilo u odvodni kanal. Sjeća se da je motor radio kada su ga oni upalili, ali ne zna od koga je sin kupio taj auto. Po njegovim saznanjima prije kupnje taj motor nije pregledao automehaničar, niti ima saznanja da bi bio bilo kakav dogovor da će se na motoru izmjeriti kompresija.

12. Svjedok VH iskazao je kako oštećenog AH poznaje od djetinjstva i bio je dobar s njim sve do trenutka dok nije došlo do kontakta okrivljenika radi kupnje motora za BMW. Isto tako poznaje i I. okrivljenika koji mu se obratio i rekao da je našao na oglasu da jedan dečko iz [adresa] prodaje motor i da taj isti dečko ono što prodaje i ugrađuje u vozilo. Rekao je I. okrivljeniku da poznaje oštećenika, da je to dobar dečko i garantirao mu da može od njega kupiti motor i da će sve biti u redu. Slijedom navedenog I. okrivljenik i on otišli su kod oštećenika, ne sjeća se da li je taj puta još netko bio s njima. Zna da je djed I. okrivljenika bio isto u [adresa], misli dva puta, ali kasnije kad su auto preuzimali. Oštećenik je pokazao I. okrivljeniku motor, rekao je da je motor u redu i da će on taj motor ugraditi u šasiju BMW koji je I. okrivljenik dovukao iz [adresa]. Malo mu je bilo neobično da bi oštećenik ugrađivao motor, jer je smatrao da će on samo prodati taj motor. Taj dan je bila dogovorena cijena, misli da se radilo o 15.000,00 kn. Rekao je oštećeniku da mu je I. okrivljenik prijatelj, da ne "mulja" i da bi trebalo biti s tom kupnjom u redu. Taj dan nije bila isplata, oni su došli drugi puta nakon par dana i oštećenik ga je molio da mu I. okrivljenik isplati novce, a motor je već tada bio ugrađen u šasiju tamnoplavog BMW. Tada je došlo do isplate i budući da je motor bio ugrađen išli su na probnu vožnju. Na probnu vožnju su išli I. okrivljenik, oštećenik i on, vozio je I. okrivljenik, oštećenik je bio suvozač, a svjedok je sjedio na stražnjem sjedištu. Nakon prijeđenih nekoliko kilometara auto je stao, nije imao snage i oštećenik je rekao da će to otkloniti, da je najvjerojatnije on tu nešto krivo "zašarafio" ili da je krivo stavio turbinu koju je I. okrivljenik prethodno donio s novom remenicom. S tako neispravnim autom, ipak su se uspjeli se vratiti u dvorište kod oštećenika i on je rekao da će kvar otkloniti i da dođu nakon 2-3 dana po auto, odnosno da će on nazvati kad bude gotov. Taj puta, s njima je bio i djed, ali on nije išao na probnu vožnju. I. okrivljenik je otišao u [adresa] a svjedok u [adresa]. Nakon nekoliko dana I. okrivljenik ga je nazvao da je auto gotov i da ga ide preuzeti od AH. Opet su išli na probnu vožnju, auto je vozio normalno, ali je samo nešto lupkalo, a I. okrivljenik je komentirao da je to lupa najvjerojatnije nova remenica. Oštećenik mu je rekao da "dečko" EH, uzme auto, da ga vozi da se isti razradi, pa ako bude problema da će on popraviti ili vratiti novce. I. okrivljenik je nakon toga odvezao auto u [adresa]. Prema dogovoru, slijedeći dan I. okrivljenik i svjedok su s autom išli na Sljeme, međutim, u povratku je auto stao, u Vlaškoj ulici. Nakon nekoliko dana I. okrivljenik je pokušao stupiti u kontakt s oštećenikom, i svjedok je zvao oštećenika, ali se on nije javljao. Tek kasnije javio mu se na mobitel i rekao da je bio u Italiji, a svjedok mu je rekao da I. okrivljenik ima problem s autom, da mu vrati novce ili da ponovo složi motor, budući da je ta usluga plaćena. Oštećenik je rekao da će se on dogovoriti sa I. okrivljenikom, a koliko mu je poznato do tog dogovora nije došlo. Svjedok je u par navrata bio kod oštećenika i rekao mu da je na njegov obraz prodao taj motor i da bi bilo u redu da otkloni taj kvar ili da vrati novac. Poznato mu je da su ga kasnije zvali i I. okrivljenik i II. okrivljenik. Bio je prisutan kod I. okrivljenika kada je tražio oštećenika da mu vrati novac, da će se on obratiti policiji, no oštećenik se prijetio policijom jer njegov otac radi u policiji. I. okrivljenik nije htio vratiti motor jer ga je platio, dva puta je dolazio u [adresa] dok je oštećenik slagao auto i smatrao je da mu oštećenik zbog svega toga treba vratiti novce. Bio je prisutan samo jednom razgovoru, a za riječi koje se navode u okrivljenju da su izgovorene od strane I. okrivljenika svjedok ne zna, jer to nije čuo.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da ga je I. okrivljenik nazvao i rekao mu da ga traži policija, da zna zbog čega bi to moglo biti, a da je kasnije saznao da je netko od njih dvojice, I. okrivljenik ili njegov otac, II. okrivljenik, bio u policiji u [adresa]. Nakon ovog saznanja nije nikad razgovarao s oštećenikom o tome zašto je policija tražila I. okrivljenika. Djed I. okrivljenika dolazio je kod oštećenika dva puta i to kada je trebalo preuzeti auto, jer je djed bio vozač koji je dovezao I. okrivljenika u [adresa]. Nije mu poznato da bi djed samostalno bio u [adresa].

Na pitanja punomoćnice oštećenog iskazao je da su na drugu probnu vožnju u [adresa] došli I. okrivljenik i njegov djed, on je došao od svoje kuće iz [adresa], a otac oštećenika bio je u garaži u dvorištu. Nema saznanja da bi ispred kuće oštećenika u tom periodu bilo parkirano vozilo marke BMW 7 ili da bi to vozilo prolazilo pored kuće, a napominje da je on u to vrijeme imao vozilo BMW 7, ne zna da li je on s tom markom vozila dolazio kod oštećenika kada je tražio od njega da riješi to pitanje s I. okrivljenikom.

Na pitanja braniteljice I. okrivljenika iskazao je da ne zna kakvu je registarsku oznaku imao taj BMW 7, misli da je to bila zagrebačka registracija, on je u to vrijeme kupovao aute i preprodavao aute, pa nije mijenjao registracije.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika iskazao je da on ne zna da li je oštećenik prodao trećoj osobi turbinu i remenicu koju mu je donio I. okrivljenik, zna da je ta turbina bila reparirana, nije bila nova, ali zna da je bilo razgovora o kupnji turbine. Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da je on u par navrata vezano uz ovaj događaj, dolazio do kuće oštećenika, a to je bilo nakon što su okrivljenici bili pušteni iz policijske postaje u [adresa]. On je osobno taj put došao po njih u policiju, a inače i prije toga opominjao ih je da riješe taj problem jer se on založio za taj motor kod I. okrivljenika. Ni u jednom trenutku nije spominjao djeda koji je u Zagrebu na glasu koji ima kafiće i kamione, a koji će angažirati svoje ljude da srede oštećenika, jer je djed osoba stara 80 godina. U vezi ovog problema razgovarao je s ocem oštećenika. Za osobu pod imenom EH nikada nije čuo.

13. Ispitan na raspravi 18. veljače 2020. svjedok EH iskazao je da je zajedno s I. okrivljenikom i njegovim djedom TH došao po motor kod jednog dečka koji je prodavao motor, u [adresa]. Zna da su ušli u dvorište i da je motor bio ugrađen u šasiju BMW-a, u vlasništvu I. okrivljenika. Po dolasku upalili su motor i on je radio, međutim, kako se on godina bavi motorima, odmah je uočio da motor ne radi onako kako bi trebao raditi. Radilo se o zvuku koji nije bio prirodan za taj motor, čulo se šuškanje sa usisne grane, a kasnije i tijekom vožnje se utvrdilo da motor nema dovoljno snage. Odmah je upozorio I. okrivljenika na te nedostatke, a to je čuo i dečko od kojeg je on kupio motor. Taj dečko je rekao da ako motor nije u redu neka mu javi pa da će se oni dogovoriti. Čuo je da je o tome razgovarao i I. okrivljenik s njim i oni su se dogovarali što će učiniti ako bi motor bio neispravan, odnosno da se taj motor može vratiti prodavatelju. I. okrivljenik je vozilo izvezao iz dvorišta i nastavili su prema [adresa]. U [adresa] su došli s vozilom marke Mercedes, djed je vozio Mercedes i svjedok je bio s njim. I. okrivljenik je motor isprobao još dok su bili u [adresa], naime, sjeo je za upravljač i oni su napravili probnu vožnju, bilo je to u krug po toj ulici, svjedok je sjedio u vozilu, ne zna gdje, ali zna da nije vozio. Tada je isto rekao I. okrivljeniku da s motorom nešto nije u redu. U vozilu je tada bio i dečko koji je ugradio motor. Bez obzira na njegovo upozorenje I. okrivljenik je pristao da s takvim motorom krenu prema [adresa]. Vozilo je uspješno dovezeno u [adresa] u garažu TH. Tu u garaži svjedok je rastavio motor i vidio da su oštećeni ventili i dva klipa te glava motora. O tome je rekao I. okrivljeniku, rekao mu je što sve treba kupiti da bi se taj motor osposobio, pa neka si on onda nađe tu računicu, s obzirom koliko je taj motor platio. Ne zna po kojoj cijeni je kupio taj motor, ali zna da je uzeo nove dijelove, imao je troškove jer se skidala glava motora, a to puno košta, no motor nije vratio prodavatelju. S njegovim starim motorom i ovim kupljenim složili su jedan motor, s tim da se glava motora ne popravlja, ona se mora reparirati.

Na posebno pitanje zastupnice optužbe iskazao je da misli kako je motor isplaćen isti taj dan kada je preuzet, ali predaju novca nije vidio. I. okrivljenik je platio motor nakon što ga je on upozorio da s motorom nešto nije u redu, dogovorili su se da će I. okrivljenik vratiti motor ako nešto nije u redu, ne zna u kojem roku, možda dan- dva nakon prodaje, vjerojatno su ostali u kontaktu jer se na motoru svašta dešavalo. Misli kako je I. okrivljeni zvao AH taj isti dan kad su došli u [adresa], s obzirom da su jedva došli u [adresa], a ne zna što su njih dvojica tada razgovarali. Isto tako, ne zna kada ga je sljedeći put I. okrivljeni kontaktirao. Kada je I. okrivljeni odlučio da će otvoriti motor on mu je to napravio, a za daljnju komunikaciju ne zna. Za rad na motoru od trenutka kada ga je počeo rastavljati, za vrijeme dok je I. okrivljeni nabavljao dijelove trebalo mu je više od 2 tjedna. Ne zna što su se međusobno dogovarali tako da ne zna zbog čega je I. okrivljeni od njega dan-dva nakon preuzimanja motora tražio da ga on rastavi. Ne zna zašto je ČH bez obzira na upozorenje ipak pristao da preuzme taj motor, on i AH su imali dogovor u koji on nije ulazio i njega to više nije bilo briga. Nije znao da je u toj komunikaciji između njih došlo do tako drastične svađe koja je dovela kasnije do ovoga, zbog čega je danas tu. Otac I. okrivljenog, ovdje II. okrivljeni pitao ga je što je to s motorom, on mu je odgovorio isto kao i TH, a što su oni dalje imali ne zna. Kod popravka motora nije sudjelovao ČH, pa čak ni TH, bio je pomoćni radnik.

Na posebno pitanje braniteljice II. okrivljenog, iskazao je da II. okrivljeni nije bio s njima u [adresa] kada se kupovao motor. Nadalje je iskazao da koliko zna okrivljenici nisu konfliktne osobe, on je generacija s I. okrivljenim, dok je njegov otac generacija s II. okrivljenom, bili su u normalnim odnosima nikad nije bio konflikata.

14. Svjedok EH dopunski je ispitan na raspravi dana 04. prosinca 2025. Tada je iskazao kako nije bio prisutan kod preuzimanja automobila od strane I okrivljenika od osobe za koju misli da se zove AH. Iskazao je kako je bio prisutan prilikom probne vožnje, te da ne zna i ne sjeća se da li je vozilo preuzeto nakon te probne vožnje ili kada je točno preuzeto. Misli da su tada na probnoj vožnji bili on, I. okrivljenik i gospodin AH. Nije se mogao sjetiti da li je još tko bio tamo. Kada je svjedok upitan da li poznaje osobu koja je izašla iz sudnice prije no što je on ušao, a riječ je o svjedoku oštećenom AH, iskazao je da se ne može sjetiti da li tu osobu uopće poznaje i da li je to ta osoba kod koje je bio na probnoj vožnji. Nadalje je iskazao kako on nije imao nikada dužu kosu već da je uvijek bio na kratko ošišan. Osim toga iskazao je i da ne poznaje osobu po imenu UH. Na pitanje zastupnice optužbe iskazao je da je kada se raspao motor isti popravljao, odnosno pomogao da se ponovo osposobi automobil. Konkretno je on rastavljao motor toga automobila.

Na pitanje braniteljice I. okrivljenika iskazao je da motor nije bio ispravan, da je probna vožnja bila po nekim uličicama u [adresa], na gradskim cestama, ali se više nije sjećao točno gdje je bio. Dodao je da se sjeća okrivljenika jer je motor bio u kvaru odnosno radi problema sa motorom. Probna vožnja trajala je možda 10-15 minuta ako i toliko, no uglavnom takav automobil nije bio za voziti.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika iskazao je da je prilikom te probne vožnje primijetio da je motor neispravno radio i to po zvuku motora, da je to rekao i osobi čije je to bilo vozilo i osobi koja je slagala motor da postoji problem sa motorom, rekao im je da treba otvoriti ponovo motor jer je osoba ugradila motor koji je trebao biti potpuno ispravan kako je on to tvrdio. Nakon probne vožnje vratio se u Zagreb, misli da se vratio sa djedom od I. okrivljenika

Na pitanje punomoćnice oštećenika iskazao je da je u [adresa] kod te osobe koja je ugrađivala motor bio jednom.

15. S obzirom da je svjedok EH djelomično odstupio od ranije danog iskaza, temeljem odredbe članka 426. ZKP/08 svjedoku je pročitan iskaz koji je dao na raspravi od 18. veljače 2020.

Nakon što je upitan zašto je na raspravi dana 18. veljače 2020. djelomično drugačije iskazao te što je točno, svjedok je iskazao da on smatra da je iskazao manje- više isto, da je bio na probnoj vožnji, da se vratio u [adresa] sa djedom I. okrivljenika u Mercedesu, a kako je i došao. No, nadalje je naveo da on nije rekao da je bez obzira na njegova upozorenja I. okrivljenik pristao da sa takvim motorom krene prema [adresa] i da je vozilo uspješno dovezeno u garažu TH, već da je nešto očigledno pogrešno protumačeno prilikom sastavljanja zapisnika. Istaknuo je da on nije bio prisutan kada je vozilo odvezeno u garažu TH, ne zna kada je to bilo. Možda je rekao kako misli da je motor isplaćen isti dan kada je preuzet jer je to neka logika, ali nije vidio isplatu kako je to i rekao ranije. Kroz priču je shvatio da su se dogovorili da će I. okrivljenik platiti motor ali nije ulazio dalje u dogovore I. okrivljenika i oštećenika, niti zna što su dalje dogovorili, navodno da su dogovorili da I. okrivljenik treba platiti, te da će se vratiti motor ako nešto nije u redu ali to je čuo iz njihove priče no ne zna točno detalje jer ih nije pozorno slušao i samo je došao provjeriti motor. Ne zna da li je i kada TH zvao AH, po nekakvoj logici može zaključiti da ga je zvao ako je bilo bilo problema sa motorom. Ne zna niti kako su oni došli u [adresa], da li su se dovezli ili ih je netko šlepao. Možda je krivo protumačeno da je rekao kako misli da je TH taj dan zvao AH s obzirom da su jedva došli u [adresa]. Dodao je da su po njemu i TH i ta osoba koja je ugrađivala taj motor krivi, on ih je upozorio da sa motorom nešto nije u redu. Kako su došli u [adresa] svjedok ne zna, samo zna da je njega TH kasnije zvao da s motorom nešto nije u redu. Ne sjeća se sada kada ga je TH zvao da s motorom nešto nije u redu, misli da je to bilo drugi ili treći dan nakon probne vožnje, ne sjeća se da li je možda bilo i isti dan, uglavnom nije prošlo puno vremena u odnosu na probnu vožnju. Ponovo je naglasio da je obojicu upozorio.

16. Svjedok FH iskazao je kako se sjeća da je zajedno s I. okrivljenim dovezao auto marke BMW u dvorište [adresa] u [adresa]. I. okrivljenik je preko Njuškala kupio motor za taj svoj auto, motor u BMW-u kojega su došlepali bio je neispravan, te da je bio dogovor da AH ugradi novi tj. kupljeni motor. Na autu kojega su dovukli osim motora bila je neispravna i turbina, dok je getriba bila ispravna. Motor koji se trebao ugraditi bio je na dvorištu prekriven nekom plahtom i zna da je cijena za motor na Njuškalu bila 800 EUR, ali da su I. okrivljenik i oštećenik u razgovoru tu cijenu spustili. Isto tako zna da je I. okrivljenik donio repariranu turbinu kako bi AH mogao ju spojiti na motor i kako bi osposobio auto. Taj dan auto su ostavili kod AH i otišli u [adresa]. O svim događajima kasnije svjedok zna samo ono što mu je rekao I. okrivljenik. Rekao mu je da nakon što su stavili tu repariranu turbinu i nakon što je motor ugrađen isti nije dobro radio i da su jedva došli do [adresa]. Zna da je auto dovezen u garažu Antinog djeda, tu ga je pregledao majstor, i svjedok je nekoliko puta bio u toj garaži jer je auto tu stajao dugo vremena radi popravka. Ne zna da li je između I. okrivljenik, njegova oca ČH, odnosno II. okrivljenika, te AH ostvarena kakva komunikacija nakon što je auto dovezen u [adresa]. Zna da je auto popravljao svjedok EH, kojega zna iz viđenja.

Na pitanja braniteljice I. okrivljenog iskazao je da su auto dovukli u [adresa] vozilom marke BMW 3, vlasništvo sestre I. okrivljenog. Sa I. okrivljenim bio je dva puta u [adresa] i to kada su dovukli auto i drugi put kada je I. okrivljeni išao predati turbinu. Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da ne zna u kojem trenutku je EH platio taj motor, jer se on u to nije htio miješati. I. okrivljenik mu nije pričao da bi tražio povrat novca od AH, a ne može sa sigurnošću reći da li mu je I. okrivljenik rekao da bi se smatrao prevarenim za kupnju motora, ne zna ni da li su I. okrivljenik i II. okrivljenik to sve htjeli prijaviti policiji. I. okrivljenik mu nije rekao zbog čega je iz dvorišta AH odvezao auto s neispravnim motorom.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenog iskazao je da koliko on zna I. okrivljenik i II. okrivljenik nisu konfliktne osobe.

17. Nakon tako provedenog postupka, analizom obrane I. okrivljenika i II. okrivljenika, svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud nalazi da u postupku nije dokazano da su počinili kazneno djelo za koje se optužuju.

18. Naime, temeljem provedenih dokaza, kao nesporno je utvrđeno da je I. okrivljenik od oštećenika kupio motor za automobil i da je oštećenik ugradio taj motor u automobil I-. okrivljenika. Nesporno je da je I. okrivljenik platio oštećeniku dogovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 900,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Nadalje, nije sporno da je I. okrivljenik nedugo nakon što je platio motor i preuzeo automobil počeo kontaktirati oštećenika, rekavši mu da ima problema sa turbinom na mašini, i da ga je tražio da vrati 700,00 eura, no da oštećenik na to nije pristao, kao i da mu je poslao poruku u kojoj je naveo što su sve okrivljeni trebali "dodatno napraviti" na motoru. Nesporno je i da je u konačnici oštećenika telefonskim putem kontaktirao i otac I. okrivljenika, II. okrivljenik, tvrdeći također da treba I. okrivljeniku vratiti novce. Nesporno je da je I. okrivljenik oštećeniku uputio putem poruke riječi; "imaš priliku sutra vratiti 700 eura, 200 si ostavi, neću te više zvati. Ako ti misliš da bi bilo pametno to vrati, znaš broj". Nesporno je i da je nekoliko puta zvao oštećenika. Nesporno je i da je otac I. okrivljenika, II. okrivljenik, zvao oštećenika i da mu je rekao da je prevarant i da I. okrivljeniku vrati novac

19. Sporno je da li je I. okrivljenik izrekao oštećeniku riječi "Jel' su ti draži novce ili noge" i "Da li si se kada vozio u gepeku, ako nisi budeš“, kao i da li je II. okrivljenik oštećeniku izrekao riječi da će polomiti njega i njegove.

U konačnici je sporno i da li bi, ukoliko bi sud utvrdio da su okrivljenici postupili kao u činjeničnom opisu optužnice, u takvom postupanjem bila ostvarena obilježja kaznenog djelu iznude ili obilježja kaznenog djela protupravne naplate.

20. Prije svega valja reći da se I. okrivljenik i II. okrivljenik optužnicom terete da su s namjerom da sebi i drugome pribave protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom pokušali da prisile drugoga da što učini na štetu svoje imovine te poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića ovog kaznenog djela, dakle, počinili kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju - opisano u članku 243. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 34. stavak 2. KZ/11

21. Radnja počinjenja kod kaznenog djela iznude sastoji u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.

22. Međutim, sud je temeljem provedenog dokaznog postupka kao nedvojbeno utvrdio kako su I. okrivljenik i II. okrivljenik bili uvjerenja da prema oštećeniku imaju potraživanje, odnosno da im je isti dužan vratiti 700,00 eura. Ovakav zaključak suda temelji se na analizi iskaza oštećenika, svjedoka EH, GH, te obrana samih okrivljenika. Naime, svi ovi svjedoci suglasni su u pogledu činjenice kako je nakon ugradnje motora bilo potrebno vršiti neke popravke na predmetnom automobilu, pa ih stoga sud u tom dijelu prihvaća kao istinite. Naime, isti su potkrijepljeni i iskazom samog oštećenika koji potvrđuje da mu je I. okrivljenik pričao o potrebnim popravcima, slao mu poruku u kojoj je naveo potrebne popravke, te ga iz tog razloga tražio povrat novac, no on je smatra kako do potrebe popravljanja automobila nije došlo zbog ugradnje motora. Dakle, sud nalazi da je nesporno da su određeni popravci i radovi vršeni na predmetnom automobilu nakon ugradnje spornog motora, no da je sporno između okrivljenika i oštećenika da li je riječ o popravcima do potrebe kojih je došlo zbog ugradnje spornog motora, pa da bi za iste bio odgovoran oštećenik, ili neovisno od toga. Upravo zbog navedenoga, sud prihvaća obranu I. okrivljenika i II. okrivljenika u dijelovima u kojima opisuju kako su smatrali da im je oštećenik bio dužan određeni iznos novca, odnosno u dijelovima u kojima tvrde kako su bili uvjerenja da je potreba daljnjih popravaka u svezi s ugradnjom predmetnog motora.

S obzirom na zakonsko obilježje kaznenog djela iznude, ovaj sud je stava da je upravo naprijed navedena okolnost, odlučna za odluku u predmetnoj kaznenopravnoj stvari.

23. Naime, kako su okrivljenici, smatrali da im je oštećenik dužan vratiti iznos od 700,00 eura i da je do potrebe određenih popravaka došlo uslijed ugradnje motora od strane oštećenika kojega je okrivljenik kupio od istoga odnosno da je upravo oštećenik bio odgovoran zbog nastalih troškova na ime tih popravaka, iako je ta okolnost sporna između oštećenika i okrivljenika i nedokazano bilo kakvo potraživanje okrivljenika prema oštećenicima, sud je zaključio da nije dokazana namjera I. okrivljenika i II. okrivljenika na pribavljanje protupravne imovinske koristi, odnosno, nije dokazano da se u konkretnom slučaju radi o iznosu za koji ne postoji pravna osnova za njegovo potraživanje, što je uvjet da bi se moglo raditi o kaznenom djelu iznude.

24. Nadalje, u radnji pokušaja prisiljavanja oštećenika na isplatu stanovitog iznosa prijetnjama, u slučaju da je riječ o tražbini za koju osoba koja ju pokušava naplatiti misli da ta tražbina postoji, pri čemu nije odlučno postoji li tražbina objektivno ili ne, da li je dokazana ili sporna, ostvarila bi se bitna obilježja kaznenog djela protupravne naplate a ne kaznenog djela iznude.

Međutim, oglašavanje okrivljenika krivima za to drugo kazneno djelo predstavljalo bi prekoračenje optužbe u smislu članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP, pa stoga sud nije mogao odlučivati jesu li okrivljenici počinili to kazneno djelo.

25. Slijedom svega navedenog, a temeljem članka 453. točka 3. ZKP, sud je I. okrivljenika i II. okrivljenika oslobodio optužbe jer nije dokazano da je počinili kazneno djelo za koje su okrivljeni.

26. Budući da su okrivljenici oslobođeni optužbe, valjalo je temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku odlučiti da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Sisku 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj: KO-DO-255/2016

2. I. okrivljenik ĐH

3. Braniteljica I. okrivljenika JH, odvjetnica iz [adresa]

4. II. okrivljenik ČH

5. Braniteljica II. okrivljenika KH, odvjetnica iz [adresa]

6. Punomoćnica oštećenika Sandra Mandić Jurić, odvjetnica iz Kutine