REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-156/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "MIRNA" BUZET, OIB 21478675127, Buzet, Trg fontana 7, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika te punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „MIRNA“ BUZET, Buzet, Trg fontana 7, OIB 21478675127, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, isplati iznos od 1.296,98 eura (tisuću dvjesto devedeset šest eura devedeset osam centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 5. kolovoza 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU "MIRNA" BUZET, Buzet, Trg fontana 7, OIB 21478675127, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.965,58 eura (tisuću devetsto šezdeset pet eura pedeset osam centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, za naknadom troška postupka u iznosu od 423,39 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. svibnja 2024. naslovnom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 2. srpnja 2021. oko 22,25 sati dogodila prometna nezgoda na način da je ŽŠ upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] lokalnom cestom 5005 (D44-Vrh) te da je dolaskom do 50 metara prije naselja Valice naletio na divljač srnu, koja je pretrčavala cestu sa lijeve strane na desnu stranu, gledano iz smjera kretanja vozila. Na vozilu da su nastala oštećenja na prednjoj desnoj strani. Srna da je uginula na mjestu. Na dan štetnog događaja osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja, a tužitelj da je na temelju police, vlasnici oštećenog vozila [registarska oznaka], Autolimariji Katarinčić, na ime troškova popravka nastale imovinske štete, u vlasništvu DŠ, isplatio iznos od 9.772,10 kuna. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio osiguravatelju tuženika sa zahtjevom za isplatu navedenog iznosa, ali da je taj zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. S obzirom na to da tuženik gospodari okolnim lovištem, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj da je stekao pravo regresa prema tuženiku na temelju Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2024. naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj nije ničime dokazao da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika te da iz dostavljene karte lovišta nije razvidno mjesto nastanka štetnog događaja. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako na dan i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene nikakve lovne aktivnosti, pa da nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Naveo je i da je provodio i da provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže na naknadu troškova postupka.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 27. studenog 2024. dopustio stupanje u parnicu društva EUROHERC OSIGURANJE d.d. na strani tuženika, cijeneći da navedeno društvo ima pravni interes za stupanje u parnicu na strani tuženika, s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik sa društvom Euroherc osiguranje d.d. imao zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja], u skladu sa izjavom društva EUROHERC OSIGURANJE d.d. (stranica 201 spisa), a na temelju odredbe članka 206. i 207. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

3.1. Umješač EUROHERC OSIGURANJE d.d. je tijekom postupka ustrajao na navodima koji su sadržajno istovjetni tuženikovim navodima, s time da je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

4. Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu, čitanjem pisanog iskaza zastupnika po zakonu tuženika, čitanjem iskaza svjedoka sa raspravnog zapisnika te čitanjem nalaza i mišljenja vještaka sa iskazom vještaka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetni događaj u visini isplaćene naknade oštećeniku, tužiteljevu osiguraniku, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj, naime, zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 1.296,98 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. kolovoza 2021. pa do isplate, a koji iznos je tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 2. srpnja 2021. u prometnoj nesreći koja se dogodila na lokalnoj cesti 50055 D44-Vrh, 50 metara prije naselja Valice, uslijed naleta srne na vozilo tužiteljeva osiguranika, i to unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina štete.

8. Sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, istaknut od strane umješača na strani tuženika, ocjenjuje neosnovanim. Naime, predmetno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu DŠ, je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom moj auto br. 04400910943 od 7. listopada 2020. (stranica 17 i 18 spisa). Navedena polica, iako nije potpisana od strane ugovaratelja osiguranja, valjana je, budući da je u skladu sa člankom 925. stavkom 1. ZOO-a, ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Dakle, polica osiguranja ne predstavlja ugovor o osiguranju, već samo ispravu koja potvrđuje da je ugovor sklopljen i koju, u skladu sa stavkom 2. istog članka, izdaje osiguratelj.

9. U odnosu sa prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika, valja navesti da se predmetni štetni događaj dogodio na lokalnoj cesti 50055 (D44-Vrh), 50 metara prije naselja Valice. Iz karte lovišta za Lovačko društvo „Mirna“ iz Buzeta (stranica 12 spisa) proizlazi da se štetni događaj dogodio unutar granica lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Mirna“ iz Buzeta. Navedenu okolnost sud je utvrdio i neposredno na održanom uviđaju 12. ožujka 2025. Kako se činjenica pasivne legitimacije tuženika mogla utvrditi na temelju materijalne dokumentacije u spisu (stranica 12 spisa), čija vjerodostojnost nije osporena, te provedenim uviđajem, to je prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjen neosnovanim.

10. Uvidom u Potvrdu od 15. svibnja 2024., sastavljenoj po Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Pazin s ispostavom Buzet (stranica 5 i 6 spisa) te Službenu bilješku sastavljenu od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buzet (stranica 214 i 215 spisa), utvrđeno je da je 2. srpnja 2021, oko 22:25 sati, ŽŠ upravljajući osobnim automobilom marke „Opel Astra“, registarske oznake [registarska oznaka], krećući se lokalnom cestom 50055 (D44-Vrh), dolaskom do 50 metara prije naselja Valice naletio na divljač (srnu), koja je pretrčavala cestu s lijeve na desnu stranu, gledano iz smjera kretanja vozila. Na vozilu su nastala oštećenja na prednjoj desnoj strani, a srna je uginula na mjestu događaja. Nikakva prekršajna odgovornost ŽŠ nije utvrđena. Uginulu divljač preuzeo je predstavnik Lovačkog društva „Mirna“ iz Buzeta. Iz fotodokumentacije očevida vidljiv je sadržaj štete koji odgovara opisu štete danom po svjedoku ŽŠ, o čemu će se obrazlagati u nastavku, dok je iz iste fotodokumentacije vidljiva i uginula divljač – srna (stranica 217 – 223 spisa).

11. Prema polici osiguranja od automobilske odgovornosti (stranica 17 i 18 spisa), u vrijeme štetnog događaja, vozilo oštećene DŠ (kojim vozilom je upravljao ŽŠ u trenutku nastanka štetnog događaja, a što u postupku nije sporno), bilo je osigurano kod tužitelja.

12. Iz pisanog iskaza svjedoka JŠ, predsjednika Lovačkog društva „Mirna“ Buzet (stranica 187 spisa), koji iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan, s obzirom na to da ga stranke nisu osporile, proizlazi da je svjedok bio upoznat s naletom na divljač 2. srpnja 2021. Iskazao je da tog dana nije bilo lovnih aktivnosti na području kojem gospodari tuženik te da su provedene sve mjere zaštite nastanka štete od divljači prema Zakonu o lostvu. Prometna nesreća da se dogodila u zoni naseljenog mjesta (Valice) gdje lovne aktivnosti nisu dozvoljene.

13. Iz iskaza svjedoka ŽŠ (stranica 230-232 spisa), koji iskaz sud prihvaća vjerodostojnim jer je svjedok iskazivao životno i logično te isti nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, u bitnome proizlazi da se ne sjeća točno godine ni mjeseca kada je došlo do prometne nesreće. Sjeća se da se vraćao kući nakon druge smjene, pa da je moglo biti oko 10,30 - 11,00 sati navečer. Vrijeme da je bilo suho, preglednost dobra, nije bilo magle. Kretao se iz smjera Buzeta prema Krtima, prolazeći kroz mjesto Valice. Negdje na 30 metara od znaka "Valice" da je došlo do udara u srnu, i to njegovim prednjim desnim dijelom vozila. Naveo je da je srna istrčala njemu sa desne strane na cestu. U sudaru da je razbijeno prednje desno svjetlo na vozilu te prednji desni branik. Srna da je odbačena udarcem negdje do znaka „Valice“. Inače da ne vozi brzo, te prilike da se mogao kretati negdje do 50 – 60km/h. U trenutku naleta da je imao upaljena duga svjetla. Nalet na životinju da se desio na desnoj traci i da se nalazio u sredini njegove desne trake. Na tom mjestu da srne istrčavaju i prolaze prometnicu. Trska sa desne strane prometnice, gledano u smjeru naselja Valice, da je bila prisutna i na dan štetnog događaja. Tom prometnicom da prometuje već 40 godina gotovo svakodnevno. Znao je zaticati srne i divlje svinje na ovoj prometnici, a znali su mu i poznanici reći da tu često pretrčavaju životinje, ali na ovom mjestu gdje je udario u srnu, da ih nije osobno zatekao.

14. Iz potvrde o plaćanju (stranica 133 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio Autolimariji Katarinčić 4. kolovoza 2021. iznos od 9.772,10 kuna.

15. Iz dopisa od 11. rujna 2023. (stranica 134 spisa) razvidno je da se tužitelj obratio osiguravatelju tuženika sa zahtjevom za naknadu 9.772,10 kuna, koji iznos su isplatili svom osiguraniku, dok je osiguravajuće društvo tuženika Euroherc osiguranje dopisom od 8. listopada 2023. (stranica 135 spisa) navelo kako je regresni zahtjev pravno neosnovan te je stoga zahtjev odbijen.

16. Nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila (stranica 238-253 spisa) sud prihvaća u cijelosti budući da je riječ o stručnom, objektivnom i nepristranom nalazu danom u skladu s dokazima utvrđenima tijekom postupka. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Opel Astra, registarske oznake [registarska oznaka], te uzimajući u obzir ''Službenu bilješku'', ''Potvrdu'' i fotodokumentaciju očevida prometne nesreće, sve izrađeno od strane policijskog službenika koji je izašao na lice mjesta, te iskaz svjedoka ŽŠ sa uviđaja na licu mjesta od dana 12. ožujka 2023., utvrdio da je svjedok ŽŠ kritične zgode izvan naselja Valice upravljao predmetnim osobnim automobilom Opel Astra kolnikom lokalne ceste LC50055, iz smjera Livada u smjeru naselja Krti (smjer zapad - istok, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na oko 13,4m (prema pokazivanju svjedoka ŽŠ na uviđaju) od PTM u smjeru zapada, odnosno na oko 30m (prema iskazivanju svjedoka ŽŠ na uviđaju) od PTM u smjeru zapada, došlo do naleta prednjeg desnog vrha vozila Opel Astra u tijelo divljači. Srneća divljač da je, prema iskazu svjedoka ŽŠ na uviđaju, istrčala na kolnik sa njegove desne strane, na način da se kretala sa desna na lijevo (u Skici mjesta događaja označeno slovom A) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Opel Astra. Nakon kontakta prednjeg desnog vrha vozila Opel Astra i srneće divljači, prema pokazivanju svjedoka ŽŠ na uviđaju, divljač da je zatečena u položaju na kolniku koji se nalazi na udaljenosti 1,3m od PTM u smjeru zapada te na 1m od južnog ruba kolnika u smjeru sjevera, a koji položaj je u Skici označen rednim brojem 1. Predmetni svjedok da je nakon naleta premjestio divljač sa kolnika na travnati dio do desne strane kolnika. Nakon naleta na divljač, a prema pokazivanju svjedoka ŽŠ na uviđaju, isti da je zaustavio svoje vozilo u položaju prednjeg dijela vozila na udaljenosti 7m od PTM u smjeru zapada, a koji položaj je u Skici označen rednim brojem 2. Mjesto naleta po pokazivanju svjedoka ŽŠ na uviđaju da je u Skici mjesta događaja označeno slovom K1, te da se isto nalazi na udaljenosti 13,4m od PTM u smjeru zapada i od južnog ruba kolnika u smjeru sjevera za oko 0,55m, odnosno mjesto naleta prema iskazivanju svjedoka ŽŠ na uviđaju je u Skici mjesta događaja označeno slovom K2, te se isto nalazi na udaljenosti 30m od PTM u smjeru zapada i od južnog ruba kolnika u smjeru sjevera za oko 0,55m. Za fiksnu točku mjerenja (FTM) da je uzet prometni znak naseljenog mjesta Valice, dok je za početnu točku mjerenja (PTM) uzeta točka dobivena spuštanjem okomice iz FTM na južni rub kolnika lokalne ceste LC50055. Prema podacima iz dokumenata koje je izradio policijski službenik nakon provođenja očevida predmetne prometne nesreće da proizlazi da predmetna dionica LC50055 na dan štetnog događaja nije imala postavljen prometni znak opasnosti ''Divljač na cesti''.

16.1. Vještak u nalazu i mišljenju nadalje navodi da na dan uviđaja, od državne ceste DC44 do mjesta prometne nesreće, nije bio postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti". Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog ulaznog naleta gdje se samo jedan dio tijela divljači nalazio unutar gabarita vozila, to da proizlazi da na temelju zaostalih oštećenja na vozilu nije moguće definirati brzinu kretanja osobnog automobila Opel Astra u trenutku naleta. U nalazu i mišljenju da je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedoka da se kretao gornjom iskazanom brzinom od oko 60 km/h (16,7m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila Opel Astra pri brzini kretanja od oko 60km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima od oko 1s, da je potreban zaustavni put od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9s. Od mjesta prelaska južnog ruba kolnika lokalne ceste LC50055 do mjesta naleta (u Skici mjesta događaja označeno slovom K1 ili K2), srneća divljač da bi prešla put od oko 0,55m trčanjem u vremenu od oko 0,06s. Vremenski 0,06s prije naleta prednjeg desnog vrha vozila Opel Astra na srneću divljač, a koje vrijeme predstavlja trenutak ulaska srneće divljači na kolnik lokalne ceste LC50055 preko južnog ruba kolnika, vozilo Opel Astra da se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K1 odnosno K2 za oko 1m. Na dužini puta od 1m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Opel Astra do mjesta naleta K1 odnosno K2, u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta, za sve brzine kretanja vozila Opel Astra koje su manje od 2,9km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok ŽŠ koji je upravljao osobnim automobilom Opel Astra, registarske oznake [registarska oznaka], od trenutka ulaska predmetne srneće divljači na kolnik do trenutka naleta predmetnog vozila na divljač, pri brzini kretanja predmetnog vozila od oko 60km/h, nije imao tehničke mogućnosti niti percipirati opasnost kao niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na srneću divljač. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja da iznosi od oko 1s, a što je za 0,94s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik do trenutka naleta na nju. Visina imovinske štete na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Opel Astra, registarske oznake [registarska oznaka], da iznosi 1.296,98 eura (PDV je uključen).

16.2. Vještak Saša Monas je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na raspravi održanoj 29. listopada 2025. (stranica 270-274 spisa) u bitnome naveo da u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja od 28. travnja 2025. Naveo je da uginuće divljači i daljina odbačaja divljači nije povezana matematičkim formulama sa brzinom naleta vozila. Osim toga da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do ulaznog djelomičnog čeonog naleta vozila svjedoka na tijelo divljači, gdje je samo jedan dio tijela divljači bio unutar gabarita predmetnog vozila. Kod ovakve vrste naleta na divljač, a misli se na djelomični čeoni nalet zaostala oštećenja na vozilu, da se ne mogu povezati sa brzinom naleta. Naveo je da se ne može očitovati je li moguće da se vozač kretao brzinom višom od one utvrđene (60 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu, s obzirom da se radilo o djelomičnom čeonom naletu vozila na divljač, gdje da sa prometno tehničkog stajališta nije moguće uspostaviti korelaciju između naletne brzine i zaostalih oštećenja na vozilu. Uzimajući u obzir podatke koji su navedeni u dokumentima policijskog službenika te fotodokumentaciju očevida mišljenja je da se predmetni štetni događaj dogodio na prikazanom mjestu. Naveo je da pojam prilagođene odnosno sigurnosne brzine je direktno povezan sa daljinom vidljivosti zapreke na cesti pod snopom svjetala vozila u noćnim uvjetima. U ovom slučaju da je riječ o prometnoj situaciji gdje opasnost od strane divljači ulazi trčeći poprečno na kolnik gdje vozač u datom vremenu od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta na istu nema dovoljno vremena za percepciju opasnosti a kamo li da zaustavi svoje vozilo. Iz navedenog razloga da se kod svakog pojedinog slučaja naleta vozila na divljač radi analiza mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće na način da se izračuna brzina pri kojoj je vozač imao mogućnosti da percipira opasnost i snažnim kočenjem zaustavi svoje vozilo prije mjesta naleta, a sve s obzirom na udaljenost vozila od mjesta naleta u trenutku ulaska divljači na kolnik. U ovoj konkretnoj situaciji svjedok da je imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta za sve brzine kretanja njegovog vozila koje bi bile niže od 2,9 km/h, ali uz uvjet da je uzlaz divljači na kolnik percipirao kao opasnost. Naveo je da nijedna prometnica u Hrvatskoj nije apsolutno sigurna za prometovanje vozila, a gledano s obzirom na ulaz divljači na kolnik. Primjerice, autoceste u Hrvatskoj da su ograđene žičanom ogradom visine 1,4 metra, odnosno visine dva metra, no da ni to nije spriječilo ulazak divljači kao što je srna na predmetne prometnice, a s obzirom da navedena životinja i tu visinu žičane ograde može preskočiti. Ukoliko je mjesto štetnog događaja predstavljalo posebno opasno mjesto na kojem divljač često prelazi preko ceste mišljenja je da je isto trebalo biti označeno prometnim znakom opasnosti A33 "divljač na cesti". Navedeni prometni znak da postavlja tijelo koje upravlja predmetnom prometnicom na zahtjev lovačkih društava ili policije. Prema Pravilniku o prometnim znakovima signalizacije i opremi na cestama, prometni znak naseljenog mjesta, koji ima oznaku C76, da označava naziv mjesta (naselja) u koje ulazi cesta i granicu od kojeg počinje to mjesto. Predmetni znak da se postavlja na mjestu ulaza u naselje i označava s kojeg se mjesta moraju primjenjivati prometni propisi u naselju. Uzimajući navedeno u obzir, sa prometnog stajališta je mišljenja da se nalet dogodio izvan naselja.

16.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa, ocjenjujući da je isti objektivan te u skladu s pravilima struke. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, cijenio iskaze svjedoka, razmotrio predmet vještačenja, dokaze utvrđene tijekom uviđaja, te u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća u cijelosti. S tim u vezi, nije prihvaćen prigovor tuženika usmjeren na „utvrđenje“ vještaka da je do prometne nesreće došlo izvan naseljenog mjesta. No, čak i u situaciji kad bi prigovor tuženika da je do nesreće došlo u naseljenom mjestu bio prihvaćen, isto ne bi bilo od utjecaja na odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika. Naime, iako je Zakonom o lovstvu propisano da se lovište ne može ustanoviti na javnim cestama, predmetna lokalna cesta 50055 (D44-Vrh), na kojoj se dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač, se nalazi unutar lovišta tuženika Lovačkog društva „Mirna“ Buzet, pa je divljač koja je prouzročila prometnu nezgodu mogla doći na prometnicu jedino iz lovišta tuženika. Stav je ovoga suda da je tuženik, unatoč naprijed navedenom, kojemu je povjereno gospodarenje lovištem iz kojeg je na prometnicu došla divljač – srna, odgovoran za štetni događaj i nastalu štetu tužitelju. Stoga, činjenica je li do prometne nesreće došlo u ili izvan naseljenog mjesta, po stavu ovog suda, nije od utjecaja na konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju dokaza obrazloženih pod toč. 10-

16.3. obrazloženja, a napose iz nalaza i mišljenja vještaka, nedvojbeno proizlazi da je do naleta srne kritične prilike na vozilo osiguranika tužitelja, koji nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta divljači unatoč upravljanju vozilom u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, došlo na lokalnoj cesti 50055 (D44-Vrh), unutar područja kojim gospodari Lovačko društvo „Mirna“ iz Buzeta, te da je uslijed naleta divljači - srne (štetnog događaja) na vozilu osiguranika tužitelja počinjena materijalna šteta u vrijednosti 1.296,98 eura (PDV je uključen).

18. Na temelju članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/18, 32/19, 32/20), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18.1. Sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Unatoč prigovoru tuženika, tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju odgovornost za nastanak štetnog događaja bila na jedinici lokalne samuprave ili pravnoj osobi koja je ovlaštena za održavanje ceste.

19. Na temelju nespornih činjenica i rezultata provedenih dokaza, a napose nalaza i mišljenja vještaka Saše Monasa, utvrđeno je da ŽŠ nije imao tehničke mogućnosti percipirati opasnost, kao niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na srneću divljač. S obzirom na to da vještak, na temelju dokumentacije u spisu, nije bio u mogućnosti utvrditi brzinu kretanja vozila u trenutku naleta na srneću divljač, već se polazio od brzine kretanja koju je naveo ŽŠ u svom iskazu (oko 60 km/h), valja napomenuti da i u situaciji da se ŽŠ kretao brzinom iznad propisanog ograničenja (koje na tom dijelu iznosi 70 km/h), prekoračenje brzine ne bi bilo u uzročnoj vezi s nastankom ovog štetnog događaja, jer bi do njega došlo ne samo i kod kretanja vozila najvećom dopuštenom brzinom od 70 km/h, već i svakom brzinom iznad 2,9 km/h. Stoga, ovaj sud smatra da ne postoji odgovornost, niti suodgovornost tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja.

20. S obzirom na to da je sud utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da vozač automobila nije pridonio nastanku štetnog događaja, da je izvor štete opasna stvar, da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 1.296,98 eura (PDV je uključen) te da je tužitelj isplatio osiguraniku upravo navedeni iznos (od 1.296,98 eura) čime su sva osiguranikova prava isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO-a), to je primjenom odredbe članka 1063. i 1064. (tuženik je po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu) u svezi odredbe članka 963. ZOO-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

21. Prema odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelj je štetu naknadio 4. kolovoza 2021. u iznosu od 9.772,10 kuna (kako to proizlazi iz potvrde o plaćanju na stranici 133 spisa), pa mu slijedom toga, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, pripadaju i zatezne kamate od 5. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 1.296,98 eura, sve uzimajući u obzir da dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu. Odluku o stopi zatezne kamate sud je odredio na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.), po stopi propisanoj za „ostale“ odnose.

22. Sud je prilikom utvrđivanja činjenica bitnih za ovaj predmet izvršio uvid te ocijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

24. Tužitelj je u ovom sporu uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, pa su, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi odredbe Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju priznati kao potrebni i osnovani trošak sastava tužbe u iznosu od 187,50 eura, troškovi sastava podnesaka od 2. srpnja 2024., 30. listopada 2024. i 7. svibnja 2025., u iznosu od po 187,50 eura po radnji, zatim trošak zastupanja na ročištima održanima 27. studenog 2024., 12. ožujka 2025. i 29. listopada 2025. u iznosu od po 187,50 eura po radnji, zatim troškovi na ime vještačenja (uključujući troškove provođenja uviđaja - putne troškove sutkinje, službenice i namještenika sa djelomičnim dnevnicama) u ukupnom iznosu od 600,00 eura (koliko je tužitelj i zatražio), dakle ukupno iznos od 1.912,50 eura.

25. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi. Tužitelj je za pristojbu za tužbu platio 66,36 eura. Pristojba za tužbu iznosi 53,09 eura, odnosno polovica iznosi 26,54 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) u svezi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023), pa osnovano potražuje troškove pristojbe za tužbu u vrijednosti polovice određenog iznosa, dakle u vrijednosti od 26,54 eura. Pristojba za presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku, iznosi 53,09 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 26,54 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (26,54 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

26. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.965,58 eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude.

27. Tužitelj je odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak za sastav podnesaka od 29. svibnja 2024., 2. rujna 2024., 1. listopada 2024. i 4. prosinca 2024., za svaki u iznosu od po 62,50 eura, s obzirom na to da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. S obzirom na to da tužitelj nije pristupio ročištu za objavu presude, tužitelju nije priznat zahtjev za naknadom pristupa ročištu za objavu u iznosu od 93,75 eura. Nadalje, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u odnosu na previsoko zatraženi iznos na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu u visini od 79,64 eura. S obzirom na sve navedeno, tužitelj je odbijen za naknadu troška postupka u iznosu od 423,39 eura, pa je donesena odluka kao u toč. III. izreke presude.

U Pazinu 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po pun. - uz rješenje za pristojbu na presudu

- Tuženiku po pun.

- Umješaču po pun.