REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Km-33/2024-13

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu u vijeću za mladež sastavljenom od Boni Gamulin Frleta, kao predsjednice vijeća za mladež te sudaca porotnika Darije Grbeša i Nevena Čatipovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jelene Teklić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku prema maloljetniku ZU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), u povodu prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KOm-DO-32/2024, nakon održane i zaključene rasprave s koje je isključena javnost 8. prosinca 2025., u nazočnosti maloljetnika ZU u pratnji oca NU, braniteljice maloljetnika ĐU, odvjetnice u [adresa] te zamjenice općinskog državnog odvjetnika za mladež ŽU, objavio je i

r i j e š i o j e :

Prema  maloljetniku ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu NU i ŠU, rođene Z, rođenom **.**.2009.  u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  državljaninu  Republike  Hrvatske,  učeniku drugog  razreda  srednje  Hotelijersko  turističke  škole,  sa završenom osnovnom školom, neoženjenom, bez djece, lošeg imovnog stanja, bez vojnog čina, neodlikovanom,

I. Na temelju članka 10. stavak 1. i 2. točka 11., a u svezi s člankom 7. stavak 1. točka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. dalje: ZSM), prema maloljetniku ZU izriče se odgojna mjera

POSEBNE OBVEZE

- da se maloljetnik uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade,

koja odgojna mjera može trajati najdulje do jedne godine.

V. Na temelju članka 10. stavak 9. ZSM Hrvatski zavod za socijalni rad pratit će ispunjenje obveze za maloljetnika.

VI. Na temelju članka 10. stavak 10. ZSM upozorava se maloljetnik ZU da zbog skrivljenog neispunjenja posebne obveze može biti upućen u disciplinski centar.

VII. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu dana 22. listopada 2024. prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetniku ZU pod poslovnim brojem KOm-DO-32/2024 zbog postojanja osnovane sumnje da bi dana 18. ožujka 2024., u vremenu od 14,00 do 19,30 sati, u [adresa], na adresi [adresa], za vrijeme nastave hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Supetar, u nakani da zastraši dijete ĆU (rođ. **.**.2009.) istome uputio riječi "Ja i moja mafija ćemo te dočekati i izbosti kao što su oni izboli onoga u Splitu", nakon čega je dana 20. ožujka 2024., tijekom nastave likovne kulture u Osnovnoj školi Supetar, oko 19,00 sati, dijete ĆU uhvatio rukama za odjeću te ga "prislonio" uz zid učionice govoreći mu "Šta je pičko, al se bojiš?", čime je sve kod djeteta ĆU izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se kakav stav zauzima prema prijedlogu za izricanje maloljetničke sankcije, maloljetnik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Na temelju članka 87. ZSM, u svezi s člankom 417. a. stavak 5. ZKP/08 maloljetnik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U dokazne svrhe pročitano je i pregledano: mišljenja defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KPm-DO-62/24 od 9. srpnja 2024. (list 47- 48 spisa), ispitana je sudska socijalna pedagoginja ZUH.

5. Na temelju članka 115. stavak 4. ZSM-a reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka djeteta BU i JU s ročišta od 3. srpnja 2025. s zapisnikom (list 73-74, 76 spisa).

6. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi: svjedoka oštećenika-žrtve-djeteta ĆU pred Općinskim sudom u Splitu od 19. rujna 2024. (list 51-52 spisa), svjedokinje ŠU s zapisnika o ispitivanju svjedoka od 5. veljače 2025. (list 61-62 spisa), svjedokinje NUH s zapisnika od 3. srpnja 2025. (list 75-76 spisa), svjedokinje RU s zapisnika od 8. listopada 2025. (list 75-76 spisa).

7. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitano uvjerenje iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije za maloljetnika ZU od 8. prosinca 2025., nakon čega je ispitan maloljetnik ZU.

8. Maloljetnik u svojoj obrani naveo je da je on već iznio svoju obranu a kada da je kazao da se ništa nije dogodilo od onoga za što ga se tereti. Naime, da on nije N kazao ono za što ga se tereti na satu hrvatskoj jezika i isti događaj da se nije ni dogodio, a na likovnom da je bilo onako kako je to kazala nastavnica likovnog, on da N nije nikada napao fizički, on da njega nikada nije fizički taknuo, nikada ga nije uzeo rukama za majicu te prislonio uz zid, to da se nikada nije dogodilo. Njega da je iznenadila prijava N jer su bili dobri te su i pričali. Sjeća se da su pričali na satu informatike i sjedili jedan do drugoga. Naveo je da je sjedio s N na satu hrvatskog jezika. Upitan naveo je da se on sada ne bi mogao sjetiti da bi bio neki razlog zbog kojeg bi N njega prijavio za nešto što se nije dogodilo. U odnosu na iskazivanje BU naveo je da može kazati da je njega doista nastavnica na satu likovnoga mislila poslati u pedagoga nakon događaja koji je ona opisala, ali da su joj oni objasnili o čemu se radi pa ga nije poslala u pedagoga. Mislila je poslati u pedagoga i JU te N da riješe što je bilo, međutim oni su to riješili s razrednicom i nitko nije išao u pedagoga. Iskazao je da ono što opisuje nastavnica i što je bilo da je dječja igra, da on N nije naudio, i zbog toga nije išao u pedagoga. Ne shvaća niti on zašto je prijavljen od strane N. On i N još uvijek idu skupa u razred u istu srednju školu, te on već s njim ne pričam dvije godine i nikada ga nije pitao zbog čega ga je prijavio. Kazao je nema nikakvih problema od navedene prijave s ĆU. istakao je da prolazi s vrlo dobrim uspjehom, smjer HTT tehničar.

9. Pročitano je i pregledano zapisnik o ispitivanju osumnjičenika maloljetnika ZU Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta s audio- video snimkom ispitivanja broj: 214-02/24-20/10620 od 9. travnja 2024. (list 40-43 spisa), a kada je isti u bitnome naveo da je 18. ožujka 2024. u poslijepodnevnim satima bio sat hrvatskog jezika. Kako oštećenome nije rekao to za što ga se tereti, da nisu ni sjedili skupa taj sat odnosno taj dan. Prijetnje da nije izrekao. U odnosu na dan 20. ožujka 2024. oko 19 sati u OŠ Supetar na satu likovnog jezika, naveo je da je pred kraj sata iz „zezancije“došao do oštećenog ĆU i rekao mu "šta je ĆU", a da pritom nije bilo nikakvog fizičkog kontakta. Naveo je da s ĆU do sada nije bilo problema da se van škole ne druže ali da u školi popričaju. Između njih da nema nikakvih tenzija.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i u svezi s obranom maloljetnika, na temelju takve ocjene nedvojbeno je utvrđeno je da je maloljetnik ZU počinio kazneno djelo – prijetnje - djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11. upravo na način kako ga se tereti i kao je to opisano u točki 1. obrazloženja ovog rješenja.

11. U postupku je bilo sporno je li maloljetnik ZU za vrijeme nastave hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Supetar, u nakani da zastraši dijete ĆU istome uputio riječi "Ja i moja mafija ćemo te dočekati i izbosti kao što su oni izboli onoga u Splitu", dana 20. ožujka 2024., tijekom nastave likovne kulture ĆU uhvatio rukama za odjeću te ga "prislonio" uz zid učionice govoreći mu "Šta je pičko, al se bojiš?", odnosno sporno je je li ĆU u dva navrata ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti.

12. Oštećeno dijete ĆU u svom iskazu naveo je da pored ova dva događaja od 18. ožujka 2024. i 20. ožujka 2024., a hoću kazati otprilike mjesec dana prije toga se prisjeća da se ZU nedolično ponašao prema njemu i bio agresivan, čudno ga gledao, znao bi ga pipkati tijekom nastave jer je sjedio iza njega, iz čista mira mu je znao govoriti uvrede govoreći: "budalo, ne vrijediš ništa i sl.". On da nije bio sam. Bila je još nekolicina njegovih prijatelja pa su i oni sami znali to govorit njemu iz čista mira. Konstantno su ga vrijeđali. ZU ga je znao dirati rukama i provocirati po leđima za vrijeme nastave. Dirao ga je i na taj način provocirao jer je sjedio iza njega. Tako je trajalo mjesec dana, otprilike, a on se sve lošije osjećao. Nije došao kući i to kazao mami. Kući je dolazio ljut i uznemiren. Nastavnici koji bi to vidjeli ponekad bi reagirali, a ponekad bi se oglušili. Prvo je krenuo školskoj psihologinji. Bili su na sistematskom gdje je bio nekakav test za mentalno zdravlje koji nije za njega pokazao baš dobre rezultate. Inače on nije od drugih učenika u toj školi doživljavao ništa slično nego samo od ZU i njegove ekipe, a koji su u spisu, a ZU da je uvijek bio predvodnik. Inače je bio dobar učenik, sedmi i osmi je prošao sa vrlo dobro dobrim uspjehom. Bio je preplašen, psihologinja je sa njim razgovarala i ojačala njegovo mentalno zdravlje, a bili su na razgovoru ZU i ekipa. U odnosu na događaj od 18. ožujka, njemu da su od strane ZU upućene riječi: "Ja i moja mafija ćemo te dočekat i izbosti kao što su oni izboli onoga u Splitu", a što da ga je preplašio, a pored ZU mogu postojat i neki momci s kojima je povezan van njihove škole i normalno da mu je to bilo loše čuti. Ovaj događaj od 20. ožujka 2021. zbio se tijekom nastave. Misli da ne bi odgovaralo istini da bi njega ZU "pribio" uza zid učionice nego je on samo njega prislonio na zid. To da je bilo pred kraj likovnog kada je išao potražiti natrag svoj šestar. Tada mu je rečeno "šta je pičko, al se bojiš?". Tog trenutka da je uz njega bila njegova ekipa. Učiteljica da je to vidjela i počela je vikati i rastjerala cijelu grupu i tako da se završilo. Sjeća se još jednog događaja koji ga je uznemirio, iako se ništa nije loše dogodilo. Prilikom premještaja iz jednog razreda u drugi, pristupio mu je ZU sa nekim komadom plastike. Nije bio nekakav predmet, nego samo oštar predmet plastike. Nije ga fizički udario ni išta, ali se približio blizu njegova vrata i tijela i samo je šutio i gledao ga. Nije mu prijetio niti ga vrijeđao, ali situacija da je bila neugodna. Sada da se ne može potužiti na ZU, nisu prijatelji, ne komuniciraju. Upisali su istu srednju školu. Ovo što je bilo prije, se više nije ponavljalo. Prva prijetnja od 18. ožujka 2024. da je bila tijekom nastave, na satu hrvatskog jezika. ZU je sjedio iza njega. Što je izrekao nije izrečeno naglas, snagom glasa nego onako tiše. Čuo je i okrenuo se prema njemu. Učiteljica da to nije mogla čuti. Vezano za događaj od 20 ožujka 2024. navodi da se osjećao loše i prestrašeno jer su se cijela ekipa i ZU približili njemu i stjerali ga u kut učionice rekavši "šta je pičko, al se bojiš". Učiteljica da je za to vrijeme nešto pogledala na kompjutoru te kada je vidjela rastjerala je grupu. Učiteljica da je pitala što se događa i on joj je ispričao. Rekla je da to nije normalno te da će reći razrednici i osigurati da se nešto tako više neće ponoviti. Navodi da je bio anksiozan. Nije imao drugih problema ni u školi ni sa roditeljima ni sa bližom okolinom koji bi ga izneredili. Sve što se vezuje za njegov odlazak psihologu se odnosi na događaje u školi.

13. Svjedokinja NUH u svom iskazu navela je da je nastavni sat likovne kulture uvijek pomalo neformalan te da se učenici mogu kretati po razredu, a kako bi išli do materijala i slično. Ove prigode za koju ju se pita 20. ožujka 2024. sjeća se da je u jednom trenutku dok je upisivala sat u e-dnevnik ili pak ocjene, podigla pogled i vidjela na kraju razreda, a pored ormara u kojem se nalazi materijal grupicu muških učenika, a koja grupica se inače znala na navedene načine okupljati. Radilo se kao o jednom obruču te je vidjela da unutar tog obruča stoji ĆU prislonjen uz zid učionice. Kako je navedeno na kraju učionice i između njih je niz klupa te se ovi učenici nalaze u polukrugu oko N, ona nije vidjela je li ga netko držao prislonjenog uz zid. U ovom polukrugu da su bili ovdje nazočni ZU, JU i drugi dok je PU bio malo više prema njoj odnosno prema razredu izdvojen iz ovog polukruga te ih je upozorio na njen dolazak. Nakon čega su se razišli. Upitala je ĆU je li sve u redu, je li se što dogodilo, isti je negirao da bi se nešto dogodilo kao i ostali učenici u razredu. Kada je sat ponovo krenuo svojim redovnim tijekom i svi se uljuljali prišla je neprimjetno do ĆU i tiho ga zamolila da ostane nakon sata da porazgovaraju, međutim nakon sata isti nije ostao. O istome što je vidjela je obavijestila stručnu službu i razrednicu. Tek kod ovog događaja da je prvi put čula da se ZU spominje kao problem odnosno kao netko tko se neprimjereno ponaša prema drugom učeniku u školi. Kako ona nije povjerovala N kada joj je kazao da se ništa nije dogodilo. Naime isti joj je bio neuvjerljiv, bio je crven u licu te je smatrala ako se njoj ne želi povjeriti da će se povjeriti nekome drugome u školi. U odnosu na ĆU kazala je da isti bio tih i neprimjetan, te ona ne može kazati kako se isti ponaša u određenim situacijama pa je smatrala da bi bilo dobro da porazgovara sa stručnom službom. ĆU uvijek da je bio pomalo zbunjen pa i kad bi mu nastavnik postavio pitanje jer je vrlo povučena osoba, ali do tada ga nije vidjela crvenog kao ove prigode. Istakla je da je N stajao uza zid.

14. RU u svom iskazu navela je da Ja sam bila u predmetno vrijeme razrednica ZU i ĆU te da je po prvi put saznala o predmetnom događaju kada ju je nazvala majka ZU i bila vidno uznemirena govoreći da je na policiji i što se to dogodilo u školi. Ona do tada nije bila obaviještena o ovom događaju stoga je nazvala psihologicu IU koja joj je kazala da je nju zvala majka ĆU, tražila anonimnost i ispričala joj da je bila prijetnja ili nešto slično. Njoj je bilo čudno zašto ona nije obaviještena o ničemu jer je uobičajeno da razrednik prvi sazna događaj u razredu. Prema tome da ona nema neposrednih saznanja o događaju. Njoj da je JU kazala da je majku od ĆU obavijestila naknadno o svim poduzetim koracima, obavljenim razgovorima te da smatra da neće više biti neprimjerene komunikacije između N i ZU. Ista joj je kazala ukoliko se nakon praznika nešto slično ponovi da će poduzeti sljedeći korak. ĆU da je bio povučen učenik imao mali broj prijatelja te teško ostvarivao socijalni kontakt, nezreo za svoju dob. ZU da je je bio malo življi učenik, otvoren, pričljiv, znao je ometati na satovima pričom. ZU da je imao opaske zbog te priče a i izrečenu opomenu kao pedagošku mjeru. U svakom slučaju zna da u razgovoru od ĆU je saznala da se isti u zadnje vrijeme počeo družiti s ZU, Đ, Ž te BU, a zbog čega je njegova majka izražavala zadovoljstvo jer zbog čega je on sam zadovoljniji te da je počeo ostvarivati socijalne kontakte a što je bilo prije ovih događaja. ZU i N da su bili vrlo dobri učenici, ZU da je ostvarivao bolje rezultate. Majka od ĆU da se nikada nije požalila od 5 do 8 razreda od kada je ona razrednik na niti jedno ponašanje bilo kojeg učenika, pa tako ni na Lukasovo ponašanje jer da se požalila ona bi to zasigurno zabilježila i reagirala, pa ju je posebno naljutilo što je ista kazala da to traje od 5 razreda, odnosno od početka školovanja. Navela je da je moguće da je NUH nešto rekla o događanjima na satu likovnog ali ne zna što joj je točno rekla, odnosno ne može tvrditi da joj je rekla niti da joj nije rekla. Ukoliko je netko upozori od nastavnika na neprimjereno ponašanje u razredu ovisi kako će i kada reagirati. Razgovor nje kao razrednice ne mora biti popraćen pisanim radnjama već to radi stručna služba. Ona zabilježi u e dnevnik ako se radi o vrijeđanju, nasilju i sl.

15. Maloljetni svjedok PU u svom iskazu naveo je da su ZU I N bili u fer i korektnim odnosima, međusobno pomagali da njihovi odnosi nisu bili loši. Sjeća se da je nastavnica na satu likovnog digla paniku, ne zna radi čega,kako je okrivila ZU da je nešto učinio N, a zapravo da se nije dogodilo. Kako on ne zna zbog čega je digla paniku, a da je i sama rekla da je digla paniku za ništa. Oni da su za to vrijeme nešto crtali, a nastavnica se naljutila. N i ZU da nisu pričali na tom satu, on nije vidio da su se obraćali jedan drugome. Ne sjeća se riječi nastavnice što je kazala. Sjedio je dvije klupe u razmaku od N. N se digao s klupe na 5-min pauzu te u WC. On da je s N u odličnom odnosu pričao je s istim i o stvarima ne vezanim za školu, a ZU zna dosta. Ne sjeća se neke druge situacije između ZU i N. Upitan da precizira čega se sjeća s sata Likovnog naveo je da su oni nešto crtali, nastavnica da je odjedanput rekla da je ZU nešto učinio da je kriv i da će ga poslati pedagogu. Nastavnica da je nešto govorila ZU što da ne zna moguće da će ga poslati u stručnu službu. Iskreno da nije bio fokusiran na ZU jer je radio rad, puno sati izostao. U odnosu na događaje na satu hrvatskog jezika da je to vrijeme kada je slomio ruku pa da se ne sjeća. Kako ZU i N nisu bili jedan kraj drugog na satu likovnog a da su za pauze bili, ali to nije baš da može potvrditi.

16. Maloljetni svjedok JU u svom iskazu naveo je da ZU i N nisu baš puno pričali, nije primijetio da su se posvađali ili išta, da njihov odnos nije bio loš. Nema saznanja da se nešto dogodilo na satu likovnog ili hrvatskog jezika. Nitko da nije pričao o tome ništa. Kako on ne zna gdje je N sjedio na likovnom, on da najčešće sjedi u zadnjoj klupi. N da ne poznaje baš dobro.

17. Svjedokinja ŠU ispitana kao majka maloljetnog ZU radi prikupljanja podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika i podataka o osobnim i obiteljskim prilikama navela je da sa svojim sinom kroz njegovo odrastanje nikada nije imala problema, da nikada nije dobila nikakav prigovor u školi kao niti od trećih osoba na njegovo ponašanje. Redovito je odlazila u školu kroz njegovo osnovnoškolsko školovanje a kada nitko od nadležnih nje prigovorio na njegovo ponašanje. Jedini prigovori koje je čula od razrednice su da priča na satu i pije Coca-colu. Navodi da je bila na jednom sastanku, a prije ovog inkriminiranog događaja, a kada je bila nazočna razrednica te pedagog ili psiholog škole gdje je upravo tema bila ponašanje djece u školi. Sjeća se da je tada postavila jasno pitanje je li postoji neki problem u razredu kao povod ovog sastanka, nekakvo nasilno ponašanje ili nešto slično među učenicima, tada joj je odgovoreno da ne postoje nekakvi nasilni događaji u razredu, da djeca u razredu nisu nasilna, nego da je to bilo upoznavanje roditelja s problematikom. Tako da može kazati da iako aktivna kao roditelj u školi nikakvih primjedbi na ponašanje njenog sina nije bilo. Isti da sada pohađa prvi razred srednje škole, a gdje postiže vrlo dobar i odličan uspjeh. Osmi razred da je završio prosjekom 4.3. S obzirom na sve navedeno kada je saznala za inkriminirajući događaj bila je iznenađena i šokirana. Za isto je saznala tako što je bila pozvana na policiju. Njen sin da negira sve što mu se stavlja na teret. Ona mu vjeruje. Razrednica joj je kazala kako nastavnica likovnog NUH, je kazala razrednici, da ovaj događaj ne bi niti prijavila, te da nije procijenila da je išta posebno. Pošto je pozivana u školu ili mailom za svaku sitnicu, a kao i što je pričanje na satu, da bi joj sigurno javili za ovakve događaje da su se odvili. Ona da je gradonačelnica [adresa] i Saborska zastupnica te ne bi željela da njeno dijete zbog toga ima problema. Njen sin da i sada ide u razred sa ĆU, ona njegove roditelje ne poznaje. Koliko joj je poznato po riječima ravnateljice OŠ, a koja je predložila da iskomuniciraju ovaj događaj, ona je na isto pristala ali roditelji ĆU nisu. Navela je da je ispod članaka na portalima, konkretno portalu Indeks, da su se javili komentari od istog profila vezano za njenog sina: "Gradonačelnica [adresa] neka se pozabavi svojim malim huliganom koji prijeti drugoj djeci". Stoga smatra da je njenom djetetu potrebna zaštita.

18. Maloljetnik ZU je odlučno negirao počinjenje djela, u postupku su ispitani svi predloženi svjedoci koji bi mogli imati neposredna saznanja o događaju. Obranu optuženog maloljetnika potvrđuje iskaz svjedoka BU koji u svom iskazu navodi da ništa nije bilo između ZU na satu likovnog, nastavnica je bezrazložno „digla paniku“ okrivljujući za nešto ZU, ne sjeća se događaja s sata hrvatskog jezika, niti mu je što drugo poznato. Svjedok JU nema saznanja o događajima za koje se ZU tereti. PU kada govori o odnosima između ZU i N navodi da su njihovi odnosi bili fer i korektni, međusobno si pomagali, dok svjedok JU o njihovim odnosima navodi da nisu baš puno pričali, pa je razvidno da PU kada iskazuje želi prikazati da je sve u razredu idealno funkcioniralo i tako zaštititi ZU za kojeg navodi da ga zna dosta. Nadalje, iz iskaza svjedokinje NUH proizlazi da se svjedok PU za vrijeme trajanja događaja nalazi malo više prema njoj odnosno prema razredu u odnosu na polukrug kojim je okružen oštećenik, da se nalazio izdvojen iz ovog polukruga te da je PU ZU i ostale upozorio na njen dolazak. Ista je iskazala da su u polukrugu kojim je bio okružen oštećenik bili ZU i JU. Upravo iz iskaza ove svjedokinje koja nema razloga neosnovano teretiti maloljetnika ZU niti je na bilo koji način zainteresirana za ishod ovog postupka je razvidno da zasigurno su ovi svjedoci bili upoznati s događajem koji je predmet ovog postupka od 20. ožujka 2024., te ga iz neposredne blizine opažali. Međutim unatoč navedenom svjedok PU iskazuje podupirući obranu maloljetnika, a svjedok JU odlučuje ničega se ne sjećati, naime ZU im je u navedeno vrijeme bio prijatelj te su generacijski povezani, žive u maloj sredini gdje se svi poznaju, pa su isti motivirani za ovakvo iskazivanje. Stoga ovaj sud nije prihvatio iskaze ovih svjedoka BU i JU kao neuvjerljive, u suprotnosti s iskazom svjedokinje OU NUH i oštećenika i usmjerene na otklanjanje kaznene odgovornosti od maloljetnog ZU.

19. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika ĆU koji je iskazivao uvjerljivo i okolnosno, a čiji iskaz je u suglasju s iskazom svjedokinje NUH. Za kazati je da tijekom postupka nisu navedeni razlozi zbog kojih bi oštećenih neosnovao teretio maloljetnika ZU, posebno upitan maloljetni ZU navodi da ne zna za postojanje razloga zbog kojih bi ga isti neosnovano teretio. Osim što iz iskaza majke ZU proizlazi da je ona gradonačelnica [adresa] i Saborska zastupnica te ne bi željela da njeno dijete zbog toga ima problema iz čega bi se dalo zaključiti da smatra da je prijavljivanje njenog sina povezano s željom nekog da njoj našteti u svezi s njenim javno političkim djelovanjem. Međutim isti navod ničim nije konkretiziran, a kamoli doveden u svezu s oštećenikom. Po mišljenju ovog suda ovaj stav majke maloljetnika je paušalan izrečen s ciljem prikazivanja sina kao kolateralne žrtve i tako otklanjanja odgovornosti od istog. U odnosu na svjedokinju NUH kao što je već navedeno iskaz iste je prihvaćen kao uvjerljiv i objektivan.

20. Oštećenik ĆU detaljno opisuje predmetne događaje 18. ožujka 2024. kada mu je maloljetni ZU na satu hrvatskog jezika uputio riječi: "Ja i moja mafija ćemo te dočekat i izbosti kao što su oni izboli onoga u Splitu“, te 20. ožujka 2024. tijekom nastave likovnog jezika da ga je ZU prislonio na zid i kazao mu "šta je pičko, al se bojiš?", što je vidjela nastavnica, počela vikati i rastjerala cijelu grupu. Svjedokinja NUH svjedoči u suglasju s iskazom oštećenika kada govori o događajima na satu likovnog ista je vidjela grupicu muških učenika, radilo se kao o jednom obruču te je vidjela da unutar tog obruča stoji ĆU prislonjen uz zid učionice, kazala je da nije povjerovala N kada joj je kazao da se ništa nije dogodilo, isti da je bio je crven u licu. Sijedom navedenog ista svjedokinja opaža oštećenika i maloljetnog ZU pozicionirane u vrijeme i na mjestu kako to opisuje oštećenik, primjećuje da se nešto dogodilo, zabrinuta je za oštećenika te primjećuje i uz uznemirenost i fizičke znakove na oštećeniku koji upućuju da mu se nešto dogodilo. Zbog svega navedenog događaj i prijavljuje.

21. Svjedokinja RU nema neposrednih saznanja o predmetnim događajima, a čiji iskaz je prihvaćen kao uvjerljiv i objektivan, svjedokinja nema razloga neosnovano teretiti maloljetnika.

22. Nadalje za kazati je da su u odnosu na ponašanje na nastavi te osobnosti maloljetnika ZU i oštećenika svjedočile NUH i RU. NUH opisala je ĆU kao tihog i neprimjetnog, zbunjenog, a za ZU da nije do tada čula da se isti spominje kao netko tko se neprimjereno ponaša prema drugom učeniku u školi. RU potvrdila je navode svjedokinje NUH o ponašanju i osobnosti oštećenika navodeći da je ĆU bio povučen imao mali broj prijatelja te teško ostvarivao socijalni kontakt, nezreo za svoju dob dok je ZU opisala kao malo življeg učenika, otvorenog, pričljivog, koji je znao ometati na satovima pričom. Kazala je da je ZU imao opaske zbog te priče te da mu je i izrečenu opomenu kao pedagoška mjera. Svjedokinja RU kao tada razrednice oba maloljetnika zasigurno je iste i bolje poznavala te kao razrednica imala uvide i saznanja o ponašanju ova dva učenika na svim nastavnim satovima. Sama majka maloljetnog ZU je kazala da jedini prigovori koje je čula od razrednice na ponašanje istog je da priča na satu i pije Coca- colu. Iz svega navedenog razvidno je da oštećenik u navedeno vrijeme bio povučena osoba, nesigurna, ograničene interakcije s vršnjacima, pasivnog ponašanja, dok je maloljetni ZU, dominantan u razredu, a o čemu govori i oštećenik, okružen grupom vršnjaka koja ga podržava a o čemu govori i svjedokinja NUH. Maloljetnik ZU je u navedeno vrijeme bio sklon nepoštovanju normi i pravila ponašanja u školi za vrijeme nastave priča, pije Coca colu, izrečena mu je pedagoška mjera, pokazuje želju za dominacijom, pa s obzirom na navedeni profil oštećenika i maloljetnog ZU ne začuđuje ponašanje ZU predmetnih prigoda prema oštećeniku.

23. Potrebno je naglasiti da svjedokinja RU je istakla da se majka od ĆU nikada nije požalila od 5 do 8 razreda od kada je ona razrednik na niti jedno ponašanje bilo kojeg učenika, iz čega bi proizlazilo da oštećenik nije osoba koja je sklona tužakanju i napuhivanju situacije već istu prijavljuje događaje tek pošto je došao do ruba izdržljivosti i bio kako kaže “mentalno loše”.

24. Slijedom navedenog, a prihvaćajući iskaze oštećenika i svjedokinje NUH, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je maloljetni ZU uputio predmetnih prigoda oštećeniku prijetnje za koje se tereti, dok obranu maloljetnika nije prihvatio smatrajući je neuvjerljivom, u suprotnosti s izvedenim a prihvaćenim dokazima i usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

25. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. od odlučnog značaja je je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Dakle, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala.

26. U postupku je utvrđeno da je maloljetni ZU oštećeniku **.**.2024. za vrijeme nastave hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Supetar, uputio riječi "Ja i moja mafija ćemo te dočekati i izbosti kao što su oni izboli onoga u Splitu", potom dana 20. ožujka 2024., tijekom nastave likovne kulture uhvatio ga rukama za odjeću te ga "prislonio" uz zid učionice govoreći mu "Šta je pičko, al se bojiš?". Iz sadržaja izrečene prijetnje na satu hrvatskog jezika jasno je da mu prijeti da će ga ubiti, kada kaže da će ga izbosti kao što su oni izboli onoga u Splitu, dok kad nakon ovog događaja na satu likovnog istog prislanja na zid uz vrijeđanje i šta se bojiš, tada je jasno da se ZU nadovezuje na prijetnju izrečenu dva dana ranije te radnjom prislanjanja uz zid i uz vrijeđanje i riječi al se bojiš jasno aludira na to da će ga izbosti što je izrekao ranije, pa sve u svojoj ukupnosti predstavlja prijetnju. Kako je maloljetni ZU ove prigode oštećeniku uputio ozbiljne prijetnje proizlazi iz cijelog konteksta događanja, naime mjesec dana prije izrečenih prijetnji započelo je nedolično ponašanje prema oštećeniku, mjesec dana ranije od događaja isti je agresivan prema istom, zastrašuje oštećenika na razne načine, znao ga je pipkati tijekom nastave jer je sjedio iza njega, iz čista mira mu znao govoriti uvrede govoreći: "budalo, ne vrijediš ništa i sl.", na satu hrvatskog jezika prijetnju izgovara tiho da nitko ne čuje sjedeći u klupi iz oštećenika, kojeg se ovaj boji zbog svih prethodnih događanja, ovako tiho izrečena prijetnja, a nakon niza događanja maltretiranja oštećenika je zasigurno ozbiljna prijetnja, dok dva dana kasnije oštećeniku se približava ZU s prijateljima te je oštećenik stjeran u kut učionice, ZU ga je uhvatio ga rukama za odjeću te ga "prislonio" uz zid te mu izrekao navedene riječi. Stoga, kad ZU inkriminiranih prigoda prijeti oštećeniku u kontekstu ponašanja prema oštećeniku mjesec dana ranije, načinu na koji je prijetnja izrečena, a koji izaziva jezu, kad istog drži prislonjenog uz zid dok prijetnju izriče, kad je okružen osobama koje ga podržavaju isto predstavlja ozbiljnu prijetnju. Odnosno ovako izrečene prijetnje, objektivno su prikladne da kod oštećenika izazovu strah. U konkretnom slučaju, kada se, dakle, ZU obraća žrtvi riječima navedenim u izreci, pod svim navedenim okolnostima, sasvim jasno da je riječ o ozbiljnoj prijetnji.

27. Iako oštećenik svjedoči o strahu koji je prijetnja ZU kod istog izazvala nebitno je jeli kod žrtve tako izrečena ozbiljna prijetnja izazvala osjećaj straha i ugroženosti, a isto tako i je li maloljetnik ZU predmetne prigode bio istinski spreman ostvariti ono čime prijeti.

28. U odnosu na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je maloljetnik ZU inkriminiranih prigoda postupao s izravnom namjerom, isti je svjestan što izgovara žrtvi, svjestan svojeg postupanja, te takvim postupanjem želi ustrašiti žrtvu, isti je svjestan nedopuštenosti i protupravnosti radnji koje poduzimaju, jer svatko prosječno dijete zna da nije dopušteno i da je protupravno prijetiti drugome. Kazneno djelo je počinio upravo s ciljem da nastupi posljedica, odnosno s ciljem da zastraši ĆU. Odnosno svjestan je svih obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje. Ubrojivost ZU u vrijeme počinjenja djela nije bila sporna tijekom postupka.

29. Nakon što je sud utvrdio počinjenje kaznenog djela od strane maloljetnika, valjalo je odlučiti o vrsti maloljetničke sankcije.

30. Zastupnica optužbe je po provedenom dokaznom postupku predložila izricanje odgojne mjere i to posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

31. Iz mišljenja defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu proizlazi da fizički razvoj maloljetnika ZU odgovara kronološkoj dobi, u komunikaciji da je otvoren, pristojan, na pitanja da odgovara s razumijevanjem. Da je završio osmi razred te upisao srednju Turističku školu. Voli nogomet, rekreativno se bavi sportom. U školi da se družio s drugim učenicama iz razreda, nikada da se nisu potukli, posvađali ili nešto slično. Defektolog navodi da prikupljeni podaci i provedena obrada ne ukazuju na postojanje rizičnih čimbenika, ZU da je mladić urednog kognitivnog statusa, razine emocionalne zrelosti koja značajno ne odstupa od kronološke dobi. Zaključno je navela ukoliko se utvrdi kaznena odgovornosti da predlaže izricanje odgojne mjere posebne obveze savjetodavnog rada.

32. Iz mišljenja socijalne pedagoginje ZUH proizlazi da je prijedlog defektologa ODO Split jasan i konkretan te primjeren kao odgovarajuća sankcija.

33. Uvažavajući navode mišljenja socijalnog pedagoga ovog suda i defektologa ODO-a sud je prihvatio prijedlog istih te maloljetniku ZU izrekao odgojnu mjeru kako je predloženo, i to posebne obveze da se maloljetnik uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Ovaj sud smatra da će se navedenim maloljetničkom sankcijom postići svrha odgojne mjere, a to je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnika utječe na njegovo odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.

34. Sud je prilikom izbora adekvatne maloljetničke sankcije ujedno uzeo u obzir dob, psihofizičku razvijenost i osobine maloljetnika, težinu i narav počinjenog kaznenog djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, kao i ponašanje nakon počinjenog djela naime maloljetnik s oštećenikom i nadalje pohađa istu srednju školu i to isti razred između njih dvije godine nema nikakvih problema, a što ukazuje na pozitivan pomak u ponašanju maloljetnika i da je već samo prijavljivanje događaja i postupak koji se vodi imao utjecaja na maloljetnog ZU da razmišlja o svom ponašanju prema drugima.

35. Uvažavajući sve navedene okolnosti sud je ocijenio da će se svrha maloljetničkih sankcija najbolje ostvariti upravo izrečenim odgojnom mjerom te da će se takvom sankcijom omogućiti trajnije djelovanje na ličnost maloljetnika, njegovo ponašanje, razvoj i odgoj.

36. Također prema stavu suda izricanjem upravo navedene maloljetničke sankcije moći će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, tako da svi uoče njihovu nedopuštenost te prvenstveno utjecati preventivno na maloljetnike da ubuduće ne čini nova kaznena djela odnosno djelovati na planu individualne prevencije, ali i omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj odnosno da će izrečena sankcije u konačnici djelovati i na planu generalne prevencije kada su maloljetni počinitelji u pitanju.

37. Hrvatski zavod za socijalni rad pratiti će ispunjenje obveze za maloljetnika.

38. Maloljetnik je upozoren na temelju članka 10. stavak 10. ZSM da zbog skrivljenog neispunjenja posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade može biti upućen u disciplinski centar.

39. Odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a na temelju članka 89. stavak 1. ZSM.

Split, 8. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- maloljetniku putem z.z.

- braniteljici

- Općinskom državnom odvjetništvu

- oštećeniku putem z.z

- Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Brač

- u spis