Zakon.hr

K-1049/2014-202

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje Jelene Galić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženice ČS , zbog počinjenja u stjecaju deset kaznenih djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po članku 224. stavcima 4. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; u daljnjem tekstu KZ/97) a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 i jedno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevarom u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 293. stavku 1 KZ/97 , koje je opisano u točki I. 6 izreke ove presude u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1230/2013 od 28. kolovoza 2014., nakon javne rasprave održane dana 3. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu NS, optuženice i zamjenika njezinog branitelja Antuna Marinkovića, odvjetnika u Splitu, dana 8. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

Optuženica ČS OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri pok. ŽS i OS rođene Č, rođena **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, kemijska tehničarka sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlene, lošeg imovinskog stanja, udane, majke dvoje djece, kazneno osuđivana presudom Općinskog suda u Zagrebu broj: Ko- 4181/07 od 11. travnja 2011. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine uz rok provjeravanja u trajanju od 5 godina, presudom Općinskog suda u Sesvetama broj: K-511/09 od 5. lipnja 2012. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci uz rok provjeravanja u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Splitu broj K-968/13 od 17. ožujka 2016. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine uz rok provjeravanja u trajanju od 5 godina uz posebnu obvezu da isplati oštećeniku štetu i presudom Općinskog suda u Splitu br. K-1034/21 od 2. rujna 2022. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavaka 1 i 2 KZ/11 na kaznu zatvora u trajnaju od 1 godine uz rok provjeravanja u trajanju od 5 godina uz posebnu obvezu da isplati oštećeniku štetu

k r i v a j e

I.1. što je dana 11. ožujka 2011. u Splitu, s unaprijed stvorenom nakanom da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, oštećenici RS lažno prikazala kako će istoj posredovati za kupovinu poslovnog prostora u Marmontovoj ulici u Splitu u vrijednosti od 530.000,00 EUR-a, koji novac joj je ova predala, nakon čega je od iste, s ciljem je održi u zabludi tražila da potpišu dva ugovora o zajmu na iznose od 335.000,00 i 195.000,00 EUR-a koje su ovjerili kod javnog bilježnika dana 11. ožujka 2011., lažno prikazujući oštećenoj RS da će joj novac vratiti za 5 mjeseci te da se obvezuje da će u slučaju kašnjenja platiti zakonske zatezne kamate dok je za osiguranje povrata duga jamčila svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, a što nije učinila niti je isto namjeravala učiniti, oštetivši time RS za ukupni iznos od 530.000,00 EUR-a,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

I.2. što je tijekom 2011. godine u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, od oštećenika LS zatražila i dobila iznos od 50.000,00 EUR-a, lažno prikazujući istome kako će mu posredovati pri kupnji određene nekretnine, a što nije učinila niti je isto namjeravala učiniti, nakon čega ju je zbog proteka vremena LS u više navrata tražio da mu vrati pozajmljeni iznos novca, koji je unaprijed odlučila zadržati za sebe, oštetivši ga time za iznos od 50.000,00 EUR-a,

I.3. što je u vremenskom periodu od 2010. do 2013. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, od oštećenika DS i FS u više navrata pozajmila ukupno 80.000,00 EUR-a, lažno prikazujući da će novac vratiti, unaprijed odlučivši tako ne postupiti, pa je nastojeći ih i dalje držati u zabludi da će novac vratiti, 18. srpnja 2013. u Splitu ovjerila kod javnog bilježnika izjavu o dugovanju koju je vlastoručno potpisala, obvezujući se do 3. veljače 2014. vratiti predmetni iznos, a što nije napravila, čime je pribavila neosnovanu materijalnu korist u iznosu od 80.000,00 EUR-a, za koji iznos je oštetila DS i FS,

I.4. što je tijekom 2011. godine u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, od oštećenika HS zatražila i dobila iznos od 49.000,00 EUR-a, lažno prikazujući istome kako joj novac treba za kupnju nekretnine te da će isti vratiti u roku od 10 dana za što mu je vlastoručno napisala izjavu o dugovanju, a što nije učinila niti je isto namjeravala učiniti, nakon čega ju je zbog proteka vremena HS u više navrata tražio da mu vrati pozajmljeni iznos novca, koji je unaprijed odlučila zadržati za sebe, oštetivši ga time za iznos od 49.000,00 EUR-a,

I. 5. što je dana 17. lipnja 2010. i 9. kolovoza 2012. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, nakon što se predstavila oštećenom TS kao vlasnica i odgovorna osoba trgovačkog društva Simfonija d.o.o. iz Stobreča i istoga lažno uvjerila kako će posredovati za lokacijsku i uporabnu dozvolu te rješenje o izvedenom stanju za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], s unaprijed stvorenom nakanom da tako ne postupi, te je održavajući istoga u zabludi sa istim dana 17. lipnja 2010. sklopila ugovor o posredovanju temeljem kojega joj je ovaj po sklapanju predmetnog ugovora predao iznos od 8.000,00 EUR-a, održavajući ga u uvjerenju kako zbog objektivnih problema nije u ugovorenom roku ispunila svoju obvezu, nakon čega je u daljnjoj namjeri da se neosnovano materijalno okoristi od istoga zatražila i dobila dana 9. kolovoza 2012. iznos od 6.500,00 kuna, lažno mu prikazujući kako treba platiti komunalnu naknadu kako bi ispunila svoju obvezu, što nikada nije ni namjeravala učiniti, oštetivši time istoga za sveukupni iznos od 8.000,00 EUR-a i 6.500,00 kuna,

I.6. što je u vremenskom periodu od 2010. do 2012. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, kao vlasnica i odgovorna osoba trgovačkog društva Simfonija d.o.o., od US kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu Kamenmontaža d.o.o. zatražila i dobila usluge vođenja poslovnih knjiga, lažno joj prikazujući kako će to trgovačko društvo na vrijeme podmiriti svoje obveze, a kada joj je ista povjerovala i izvršila zatražene usluge, svoje obveze u iznosu od 32.000,00 kuna na ime obavljenih knjigovodstvenih usluga nikada nije ispunila, u kojem periodu je u više navrata, u nakani da se neosnovano okoristi u znatnom iznosu, zatražila i dobila od US pozajmicu u iznosu od 34.000,00 EUR- a, lažno joj prikazujući kako joj novac treba za kupnju nekretnine te da će isti vratiti do 30. travnja 2013., zbog čega joj je da je održi u lažnom uvjerenju dala zadužnicu za pozajmljeni iznos, iako je unaprijed odlučila tako ne postupiti, oštetivši time trgovačko društvo Kamenmontaža d.o.o. za iznos od 32.000,00 kuna, a JS

US za iznos od 34.000,00 EUR-a,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, lažnim prikazivanjem činjenica dovela nekoga u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu svoje imovine što učini, te s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

I.7. što je dana 28. veljače 2010. u Stobreču, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, nakon što se prethodno predstavila oštećenom BS vlasnica i odgovorna osoba trgovačkog društva Simfonija d.o.o. i istoga lažno uvjerila kako je potrebno da ovaj uplati iznos od 29.160,00 kuna na ime plaćanja komunalija za legalizaciju njegove kuće, što je on i napravio uplatom na račun trgovačkog društva Simfonija d.o.o., nakon čega mu je lažno prikazala kako će mu posredovati pri kupnji nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zbog čega je zatražila da joj na ruke isplati iznos od 20.000,00 EUR-a na ime kupnje te nekretnine i sređivanja dokumentacije oko iste, predočivši mu kako će taj iznos uplatiti na račun trgovačkog društva „Simfonija„ d.o.o., što je on povjerovao i dana 26. svibnja 2010. taj iznos joj isplatio na ruke, pri tom čitavo vrijeme uvjeravajući BS da radi na tom pravnom poslu i da joj treba još vremena, a zatim je istog zatražila da joj pozajmi novac u iznosu od 55.000,00 EUR-a radi njenih osobnih ulaganja i poslova neistinito mu obećavši da će mu taj iznos vratiti do 30. travnja 2012., iako je unaprijed odlučila da to neće učiniti, što je on povjerovao i dana 27. ožujka 2012. joj pozajmio zatraženi iznos, nakon čega je povrh toga za taj isti osobni posao zatražila pozajmicu od daljnjih 5.000,00 EUR-a, lažno ga uvjeravajući da će mu cjelokupnu pozajmicu u iznosu od 60.000,00 EUR-a vratiti do 30. travnja 2012., što joj je on povjerovao i dana 27. travnja 2012. i pozajmio joj iznos od daljnjih 5.000,00 EUR-a, ali mu novac u ugovorenom roku nije vratila već zadržala za sebe, nakon čega ga je nastavila uvjeravati da će mu novac vratiti i nakon brojnih obećanja, da ga održi u daljnjoj zabludi dana 19. studenog 2012. potpisala i kod javnog bilježnika ovjerila izjavu kojom se obvezuje do dana 23. studenog 2012. srediti dokumentaciju za nekretninu te vratiti pozajmicu na način da će dio pozajmljenog novca u iznosu od 32.000,00 EUR-a vratiti do 23. studenog 2012., a zatim do 01. travnja 2013. i daljnji iznos novca u iznosu od 28.000,00 EUR-a, a koju pozajmicu do danas nije vratila niti je izvršila ugovorene pravne poslove posredovanja pri kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] kao ni kupoprodaju iste, čime je oštetila BS za ukupan iznos od 29.160,00 kuna i 80.000,00 EUR-a,

I.8. što je tijekom 2010. godine u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, nakon što je oštećeniku ŠS obećala posredovanje u kupnji stana u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po povoljnim uvjetima od trgovačkog društva ELANIJA PLUS d.o.o., dovodeći istoga u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica u prosincu 2010. zatražila i dobila iznos od 273.000,00 kuna na ime kapare i dijela kupoprodajne cijene po Predugovoru koji je trebao biti potpisan sa trgovačkog društva ELANIJA PLUS d.o.o., zbog čega je, da bi istoga održavala u zabludi, dana 22. prosinca 2010. sklopila Ugovor o zajmu koji je ovjerila kod javnog bilježnika pod brojem OV-9632/10, kojim se lažno obvezala kako će ŠS vratiti iznos od 273.000,00 kuna do 1. kolovoza 2011., nakon čega je tijekom travnja 2011. za ubrzanje potpisa Ugovora o kupoprodaji zatražila i dobila još 30.000,00 kuna, koji Ugovor nikad nije potpisan jer je navedene iznose unaprijed odlučila zadržati za sebe, oštetivši time ZS za iznos od 303.000,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

I.9. što je tijekom 2011. godine u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, sa oštećenikom ES kao vlasnica i odgovorna osoba trgovačkog društva Simfonija d.o.o. sklopila predugovor u kojem je lažno prikazala da će posredovati i osigurati istome kupnju stana po povoljnoj cijeni, a što nikad nije napravila niti namjeravala napraviti, dovodeći istoga u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica zatražila i dobila na ime kupnje stana sveukupni iznos od 75.000,00 EUR-a i 25.000,00 kuna, koje iznose je unaprijed odlučila zadržati za sebe, nakon čega je da ga održi u zabludi u više navrata vlastoručno napisala izjave o dugovanju, oštetivši time ES za iznos od 75.000,00 EUR-a i 25.000,00 kuna,

I.10. što je neposredno nakon učina pod I. 9., u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, zajednički i dogovorno sa ČSDR lažno prikazala kako će mu OS osigurati povrat štednje iz Credo banke d.o.o. u roku od 15 dana, pa kada je isti povjerovao i predao OS iznos od 8.550,00 EUR-a, kako bi ga održavala u zabludi, OS je vlastoručno potpisala izjavu prema kojoj potvrđuje primitak novca u svrhu povrata ušteđevine, što nikad nije napravila niti je isto namjeravala napraviti, oštetivši ČSDR

ČSDR za iznos od 8.550,00 EUR-a,

dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi,

II. čime je optuženica ČS u stjecaju počinila deset kaznenih djela na način da je počinila deset kaznenih djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po članku 224. stavcima 4. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; u daljnjem tekstu KZ/97) a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 koja djela su opisana u točkama I.1. – I.10 izreke ove presude i jedno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja -prijevarom u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25.; u daljnjem tekstu KZ/11), koje je opisano u točki I. 6 izreke ove presude.

III. Stoga se optuženici prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za svako od deset kaznena prijevare – na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97 – kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci

- za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju – na temelju članka 247. stavka 1. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Potom se optuženica na temelju čl. 51. KZ/11

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 (šest) godina

V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru, i to od 2. lipnja 2014. do 2. rujna 2014.

VI. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 utvrđuje se da iznos od 49.000,00 (četrdeset devet tisuća) eura predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela na štetu oštećenika HS te kao takav predstavlja imovinu Republike Hrvatske, stoga je optuženica dužna uplatiti navedeni iznos u korist državnog proračuna a na ime oduzimanja protupravne imovinske koristi i to u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

VII. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25.; u daljnjem tekstu: ZKP/08) dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenici RS u iznosu od 530.000,00 (petsto trideset tisuća) eura koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenici u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

VIII. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenici RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 530.000,00 EUR (petsto trideset tisuća eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenici u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

IX. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku LS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 50.000,00 EUR (pedeset tisuća eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

X. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenicima IS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] ([adresa]), i nasljednicima pok. FS u ukupnom iznosu od 80.000,00 EUR (osamdeset tisuća eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenicima u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

XI. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni

zahtjev oštećeniku TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 8.000, 00 EUR (osam tisuća eura ) sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2010. do isplate i 6.500,00 kuna / 862,69 EUR (osamsto šezdeset dva eura šezdeset devet centi) sa zateznom kamatom koja teče od 9. kolovoza 2012. pa do isplate, a koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

XII. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni

zahtjev oštećenici US (OIB: [osobni identifikacijski broj] ), [adresa], u iznosu od 34.000,00 EUR (tridesetčetiri tisuća eura) sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2012. pa do isplate, koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenici u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

XIII. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva Kamenmontaža u iznosu od 32.000,00 kuna / 4.247,12 EUR (četiri tisuća dvjesto četrdeset sedam eura dvanaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 2. svibnja 2012. pa do isplate koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

XIV. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni

zahtjev oštećeniku BS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 80.000,00 (osamdeset tisuća) eura i 29.160,00 kuna / 3.870,19 EUR (tri tisuće osamsto sedamdeset eura devetnaest centi) koji iznos je optuženica dužna

naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

XV. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni

zahtjev oštećeniku ŠS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 303.000,00 kn / 40.215,00 EUR (četrdeset tisuća dvjesto petnaest eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana

od pravomoćnosti presude.

XVI. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni

zahtjev oštećeniku ES (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 75.000,00 EUR (sedamdeset pet tisuća) eura i 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR (tri tisuće osamnaest eura sedam centi) te iznos od 8.550,00 EUR (osam tisuća petsto pedeset eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u

roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

XVII. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25.; u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženica je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.398,20, EUR (tisuću tristo devedeset osam eura dvadeset centi) , od kojih iznos od 1500.00 kn/199,10 EUR (sto devedeset devet eura deset centi) predstavlja trošak nalaza i mišljenja od 9. studenog 2014., od kojih iznos od 1500.00 kn / 199,10 EUR (sto devedeset devet eura deset centi) predstavlja trošak nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2015., te iznos od 1.000,00 EUR (tisuću eura) koji predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka.

Obrazloženje

1.1. Dana 1. rujna 2014. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je optužnicu br. K-DO-1230/2013 podignutu protiv optuženica ČS i OS zbog počinjenja u stjecaju deset kaznenih djela protiv imovine – prijevarom

– djelo opisano po članku 224. stavcima 4. i 1. KZ/97 a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 koja djela su opisana u točkama I.1. – I.10 izreke ove presude i jedno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja -prijevarom u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 393 stavak 1 KZ/97 stavku 1. KZ/11 koje je opisano u točki I. 6 izreke ove presude.

1.2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu Kv-237/2017 razdvojen je postupak u odnosu na optuženicu OS na temelju članka 26. stavaka 1. i 2. ZKP/08 te je određeno da će se postupak protiv optuženice Zdenke Vuković nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem K-855/2017.

1.3. Na raspravi od 18. rujna 2020. donesene je rješenje kojim se spajaju postupci K-1049/2014 i K- 855/2017 na temelju članka 25. stavka 4. u svezi sa člankom 25. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

1.4. Na raspravi od 3. prosinca 2025. sud je donio rješenje kojim je razdvojen postupak u odnosu na optuženicu OS na temelju članka 26. ZKP/08 te je određeno da će se postupak protiv optuženice OS nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem. Ovom rješenje prethodio je prijedlog branitelja

OS za provođenjem kombiniranog psihijatrijsko-internističko (dijabetološko) vještačenje po vještacima medicinske struke, i to specijalisti psihijatru i specijalisti interne medicine dijabetologu radi utvrđivanja utjecaja šećerne bolesti i mogućih epizoda hipoglikemije na mentalno stanje okrivljene, sposobnost okrivljene da prati raspravu, sudjeluje u postupku i daje obranu i kao radi utvrđivanja postojanja eventualnih psihičkih smetnji povezanih s poremećajem regulacije glukoze. S obzirom da teško zdravstveno stanje optuženice OS, a imajući u vidu da je ista bila raspravno nesposobna preko dvije godine prije nego li je doneseno rješenje o razdvajanju postupka opisano u točki 1.2. obrazloženja, sud smatra da zdravstveno stanje optuženice OS predstavlja ozbiljnu procesnu smetnju za vođenje postupka te je, uzimajući u obzir činjenicu protek vremena otkad su počinjena kaznena djela, sud je odlučio razdvojiti postupke na način da će se postupak protiv optuženice OS nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem.

2. Dana 3. prosinca 2025. održana je rasprava na kojoj je optuženica ČS na temelju članka 416. ZKP/08 pozvana da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Na temelju članka 417.a stavka 5. ZKP/08 optuženica je poučena da svoju obranu može iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 430. ZKP/08 čitaju se i pregledavaju: Ugovor o zajmu od 11. ožujka 2011. sklopljen između RS i ČS (list 10-11 spisa), Izjava ČS o priznanju duga RS ovjerena kod javnog bilježnika od 9. prosinca 2013. (list 12-13 spisa), Izjava ČS o priznanju duga RS od 12. rujna 2011. (list 14 spisa), Izjava ČS o priznanju duga IS ovjerena kod javnog bilježnika od 18. srpnja 2013. (list 22 spisa), Bjanko zadužnica od 13. prosinca 2011. potpisana od ČS (list 31 spisa), Predugovor o kupoprodaji br. 6-80/2012 AB sklopljen između Elanije plus d.o.o. i ES od 29. veljače 2012. (listovi 32-35 spisa), Izjava OS ČSDR dana ES (list 36 spisa), Izjava ČS o primitku novca od ĐS od 16. kolovoza 2012. (list 37 spisa), Izjava ČS ES od 15. veljače 2012. (list 38 spisa), Izjava ČS o primitku novca za posredovanje pri kupnji stana od ES ovjerena kod javnog bilježnika od 12. srpnja 2013. zajedno s računom javnog bilježnika (listovi 40-41 spisa), Izjava Simfonije d.o.o. koju je potpisala ČS o primitku kapare od strane ES ovjerena kod javnog bilježnika od 13. prosinca 2011. (list 42 spisa), Izjava ČS od 12. srpnja 2013. (list 43 spisa), Ugovor o posredovanju između Simfonije d.o.o. i TS ovjeren kod javnog bilježnika od 17. lipnja 2010. (list 56-57 spisa), Bjanko zadužnica od 18. travnja 2013. (listovi 58-59 spisa), Izjava OS od 18. veljače 2020. (list 60 spisa), Izjava ČS od 9. kolovoza 2012. (list 61 spisa), Ugovor o priznanju duga i osiguranju novčane tražbine od 17. travnja 2013. (listovi 62-63 spisa), Imovinsko pravni zahtjev US od 28. svibnja 2014 (list 69 spisa), dopis SS FINI i javnom bilježniku za bjanko zadužnicu i ostala dokumentacija (listovi 70-75 spisa), dopis Kemenmontaže commerce FINI i javnom bilježniku s bjanko zadužnicom i ostalom dokumentacijom (listovi 76-82 spisa), Ugovor o posredovanju između Simfonije d.o.o. i BS od 26.svibnja 2010. (listovi 131-132 spisa), izjava ČS od 19. studenog 2012. ovjerena kod javnog bilježnika i uplatnica na ime BS (list 133- 134 spisa), dvije izjave od 27. ožujka 2012. potpisane od ČS o posudbi novca od BS (listovi 135-136 spisa), ugovor o zajmu između KS i ČS od 21. prosinca 2010. ovjeren kod javnog bilježnika (listovi 228-230 spisa), Predugovor između Elanija plus d.o.o. i KS od 4. siječnja 2013. (listovi 231-235 spisa), Predugovor o kupoprodaji između Elanija plus d.o.o. i KS od 23. travnja 2013. (list 236-240 spisa), Predugovor o kupoprodaji između Elanije plus d.o.o. i KS od 6. svibnja 2013. (listovi 242-246 spisa), imovinskopravni zahtjev FS od 31. srpnja 2014. (list 342 spisa), imovinskopravni zahtjev s prilozima TS od 12. kolovoza 2014. (listovi 343-350 spisa), imovinskopravni zahtjev Kamen montaže (list 473 spisa), imovinsko pravni zahtjev LS (604 spisa), potvrda FINE (list 665-666 spisa), Izjava o posudbni novca od LS (list 685 spisa) , Presuda Općinskog suda u Splitu P- 3132/16 Presuda Općinskog suda u Splitu Pi-115/2015 i Županijskog suda u Zagrebu Gž-4150/19 (list 686-703), Izjava ČS (list 718 spisa), Presuda Županijskog suda u Splitu od 22. prosinca 2021.(list 733 -738 spisa).

3.2. Na temelju članka 431. stavak 2. ZKP/08 pregledava se i čitaju slijedeći dokazi:; zapisnik o ispitivanju oštećenika BS od 24. ožujka 2014. (listovi 141-145 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećenika HS od 8. kolovoza 2014. (listovi 328-329 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CS od 6. kolovoza 2014. (list 330 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KS od 6. kolovoza 2014. (listovi 331-332 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka LS od 6. kolovoza 2014. (listovi 334-335 spisa), zapisnik o ispitivanju US od 31. srpnja 2014. (listovi 337-338 spisa), imovinskopravni zahtjev US od 31. srpnja 2014. (list 339 spisa), zapisnik o ispitivanju FS (list 340-341 spisa), zapisnik o ispitivanju RS od 18. kolovoza 2014. s prilozima (listovi 353-360 spisa), zapisnik o ispitivanju TS od 18. kolovoza (listovi spisa 361-363 spisa), zapisnik o ispitivanju ES od 18. kolovoza 2014. (listovi 364-367 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje PS od 18. kolovoza 2014. (listovi 368-370 spisa).

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 5. ZKP/08 čitaju se i pregledavaju zapisnici o ispitivanju ĆS (list 763-764 spisa), ČSD (listovi 765-766 spisa), CS (listovi 730-731 spisa), PS (list 732 spisa),

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8 ZKP/08 čitaju se i pregledavaju zapisnici NSD (listovi 752-753 spisa), VS (listovi 753-757 spisa), svjedokinje AS (list 757 spisa), MS (745 spisa), GS (list 722-723 spisa), US (listovi 723-724 spisa), TS (listovi 708-709 spisa), BS (listovi 680-681 spisa), RS (listovi 681-682), LS (listovi 682-684), HS (listovi 671-672 spisa), KS (listovi 662-663 spisa).

3.4. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženice pregledani su i pročitani: Potvrda odjela za prekršajne evidencije od 3. prosinca 2025. (list 878 spisa), Uvjerenje odjela za kaznene evidencije od 3. travnja 2024. i 3. prosinca 2025.

3.5. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog optuženice za provođenje dokaza ispitivanjem OS kao dokaz koji je usmjeren na odugovlačenje postupka, s obzirom da je izvođenje ovog dokaza nevažno jer je sud utemeljio presudu na dosljednom i uvjerljivom iskazu ispitanih oštećenika koji su potvrđeni materijalnim dokazima - obilnom dokumentacijom i iskazima drugih svjedoka.

3.6. Na kraju dokaznog postupka optuženica je navela: Ja bi molila sud da mi da nekakav rok da bi pripremila obranu. Nisam bila upoznata da će se na današnjem ročištu iznositi obrana i nisam se pripremila. Smatram da moram imati rok za pripremu obrane, i sama činjenica da nisam dobila odgodu ukazuje na pristranost suda. Ja sam u stanju dat obranu ali neću danas.

Čitaju se zapisnici o prvom ispitivanju ČS (list 155-159 spisa), o drugom ispitivanju ČS (list 288-292 spisa).

3.7. Nakon navedenog, a s obzirom da je sud odbio prijedlog za ispitivanjem OS i prijedlog za odgodu rasprave, optuženica je zatražila izuzeće raspravne sutkinje, izuzeće predsjednika i zamjenika predsjednika Općinskog suda u Splitu, te predsjednika i zamjenika Županijskog suda u Splitu. Zahtjevu nije udovoljeno jer je sud zaključio da optuženica pokušava ometati vođenje ovog postupka. Naime, izuzeće je zatraženo iz razloga što je sud odbio ispitati u svojstvu svjedokinje njezinu majku a razlog odbijanja naveden je u točki 3.5. obrazloženja. Ostala zatražena izuzeća nisu u skladu sa člankom 34. stavcima 4. i 5. ZKP/08. Zahtjev za odgodom za davanje obrane je neosnovan s obzirom da su tijekom postupka izvedeni svi predloženi dokazi a već je jednom određena rasprava za iznošenje obrana (3. svibnja 2023.). Također sama optuženica je izjavila " Ja sam u stanju dat obranu ali neću danas.", stoga sud smatra da se ista branila šutnjom.

3.8. Zahtjev za izuzećem ponovila je odvjetnica Jadranka Sloković od 8. prosinca 2025. a ista je dala prigovor na zapisnik podneskom od 5. prosinca 2025. Ista je pozvana da u spis dostavi punomoć međutim obavijestila je sud da punomoć je dostavljena a sud istu u spisu ne pronalazi. Na temelju članka 68. stavka 1 ZKP/08 braniteljica je dužna podnijeti punomoć, a to nije učinila iako je pozvana da učini (listovi 763 i 915 spisa), stoga proizlazi da su opisani podnesi dostavljeni u spis od osobe koja nije za to ovlaštena.

4.1. U završnom govoru zastupnik optužbe je na temelju članka 444.ZKP/08 je naveo kako smatra utvrđenim da je okrivljena ČS počinila kaznena djela na način na koji joj je to predmetnom optužnicom i stavljeno na teret. Iznoseći svoju obranu tijekom istrage imenovana je u bitnom navela da je od oštećenika primala iznose novca naznačene u činjeničnim opisima, ističući pri tom da njena namjera nije bila taj novac nevratiti oštećenicima, već da je to plod objektivnih i subjektivnih razloga koji su se dešavali u tom razdoblju, dok je na današnjoj raspravi iskoristila svoje zakonsko pravo te se branila šutnjom. Protivno obrani okrivljene, smatra da je imenovana doista ostvarila sva zakonska obilježja utuženih kaznenih djela. Naime, tijekom dokaznog postupka ispitani su svi oštećenici i više svjedoka. Naglasiti je kako svi oštećenici u bitnom ističu modus operandi ponašanja okrivljene ČS, koja im se predstavljala kao vlasnica i odgovorna osoba trgovačkog društva Simfonija d.o.o. i uspješna poslovna žena, koja je nakon zadobivanja njihovog povjerenja od oštećenika tražila velike novčane iznose te im po primitku novca potpisivala potvrde u vezi s tim, istodobno im lažno prikazujući kako će im primljeni novac vratiti u kraćem vremenskom razdoblju, a što nikada nije učinila, niti je namjeravala učiniti. Sve navedeno je osim iskazima oštećenika potkrijepljeno i iskazima ispitanih svjedoka, kao i materijalnom dokumentacijom u vidu vlastoručno ispitanih izjava o dugovanju, ugovora o zajmu i posredovanju, predugovora i bjanko zadužnica. Na zaključak da je okrivljena postupala s prijevarnom namjerom ukazuje činjenica da ista unatoč proteku vremena od čak 15-ak godina oštećenicima nije naknadila ni vratila ni manje iznose primljenog novca. Kako nema okolnosti koje isključuju krivnju, niti kazneni progon okrivljene, smatram da je treba proglasiti krivom i osuditi po zakonu. Pri odmjeravanju vrste i mjere kazne otegotnim na strani okrivljene treba cijeniti brojnost počinjenih kaznenih djela kao i iznos štete pribavljene počinjenim kaznenim djelima koji višestruko nadilazi iznose štete koje sudska praksa pri počinjenju ovakvih kaznenih djela uzima kod kvalifikacije istih. Predlaže sudu da okrivljenoj prethodno utvrdi kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, a potom istoj izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju kako je to i predloženo u predmetnoj optužnici.

4.2. Opunomoćenik oštećenika BS, opunomoćnik oštećene RS, oštećenik ES i oštećenik TS u svojim završnim govorima su se pridružili završnom govoru zastupnika optužbe.

5.1 .U prethodnom postupku optuženica ČS ispitana je 2. lipnja 2014. pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu. Iznijela je obranu i odgovarala na pitanja svog branitelja Hrvoja Krište, odvjetnika u Splitu. Navela je kako je sa svim oštećenicima sklopila ugovore između 2010. i 2013. godine i "ne bježi" od dugovanja te ima namjeru vraćanja duga. Ni u jednom trenutku nije imala namjeru ne vratiti te iznose, ali splet okolnosti je bio takav da se od 2011. do 2013. godine protiv nje vodio kazneni postupak koji je obustavljen u ožujku 2014. godine zbog čega nije bila u mogućnosti raditi odnosno imala je blokadu rada i sredstava. Taj postupak joj je je otežalo bilo kakvo vraćanje dugovanja. U međuvremenu je rodila dvoje djece što joj je dodatno otežalo vraćanje dugovanja. Splet okolnosti u te tri godine je bio takav kakav je. Na kraju je dodala kako se ne smatra krivom jer ima namjeru vratiti dugove, te je sa svim oštećenicima je bila u kontaktu, a s nekima je i sada, sa svima je i sklopila je sporazume o vraćanju dugova.

5.2. Također optuženica ČS ispitana je 11. srpnja 2014. pred Općinskim državnim odvjetništvom te je iznijela svoju obranu te nije odgovarala na pitanja. Navela je kako je istina da je bila u poslovnom odnosu sa KS i da joj je on posudio određeni iznos novca. Navodi kako je isti mogao potpisati ugovor o kupoprodaji stana, no do potpisivanja tog ugovora nije došlo jer zgrada u kojoj se nalazio predmetni stan nije imala potrebne papire, nije bila etažirana a do prije tri mjeseca nije imala ni uporabnu dozvolu. Iz tog razloga KS nije potpisao ugovor ni predugovor. Njemu se nudilo da može potpisati predugovor i kad sve bude gotovo da može potpisati glavni ugovor.

6. Nesporno je da su optuženica dobila određene iznose novaca od oštećenika koje nije vratila do donošenja ove presude. Sporno je je li u postupanju optuženice bila namjera da prevari oštećenike ili je to rezultat financijskih problema i životnih okolnosti (trudnoće i rađanje dvoje djece) u kojima se našla u razdoblju od 2010. do 2013.

7.1. Oštećenica RS je je prilikom ispitivanja u prethodnom postupku navela da je ona upoznala optuženicu preko majke optuženice (OS) koju je pak upoznala na duhovnoj obnovi. Oštećenica je bila tada pod velikim stresom, razvela se od svog supruga, tada se počela intenzivno družiti sa optuženicom i njezinom majkom ČSDR. Bila je u lošem psihičkom stanju zbog osobnih problema. Nakon razvoda dobila je novac od supruga. Htjela je kćeri kupiti nekretninu pa se obratila optuženici navodeći da traži poslovni prostor od oko 150 m2 u Marmontovoj ulici kako bi kćer tu otvorila butik. Optužencia joj je odmah obećala "super cijenu" za jedan poslovni prostor kojeg je pronašla. Do tada je oštećencia već stekla povjerenje u optuženicu. Optuženica joj je rekla da je cijena tog prostora 530.000,00 eura ako prostor bude kupljen na ime optuženice a ako oštećenica bude kupovala na svoje ime da će cijena biti puno viša. Radilo se o gradskom prostoru a optuženica joj je uvijek govorila kako ona ima dobre veze u gradu i kako će to isposlovati. Ona je nakon toga predočila bianko ugovor o zakupu vezano za predmeti prostor a nakon toga su sklopile dva ugovora o zajmu, oba s datumom od 11. ožujka 2011, jedan je bio na iznos od 335.000,00 eura i kao zajmoprimac je označena oputženica a drugi je bio na iznos od 200.000,00 eura i kao zajmoprimac je označena OS, majka optuženice. Oštećenica navodi da je iznos od 200.000,00 eura omaškom naveden jer se radi o iznosu od 195.000,00 eura. Optuženica je htjela da drugi ugovor glasi na majku optuženice a nije navela razlog te je oštećenica predala optuženici iznos od 530.000,00 eura. Optuženica je taj prostor trebala prebaciti u vlasništvo kćerke oštećenice u roku mjesec ili dva dana. U početku je optuženica navodila kako će to učiniti danas ili sutra, uvijek je nešto obećavala , nakon čega je postala drska i počela je izbjegavati. U rujnu 2011. optuženica je potpisala izjavu kojom priznaje dug no uvijek je nalazila načine kako da izbjegne plaćanje obveze, navodila je da je trudna s jednim djetetom, pa sa drugim djetetom, pa da je dijete bolesno, pa da joj je majka bolesna i ako je to trajalo do prosinca 2013. kada je oštećenica vlastoručno napisala izjavu o predmetnom dugovanju koju izjavu je optuženica potpisala i potpis ovjerila kod javnog bilježnika.

7.2. Oštećenica je na raspravi navela da ostaje pri iskazu danom u prethodnom postupku te je dodatno naglasila da je optuženici na ruke predala iznos od 530.000,00 eura.

7.3. Oštećenica RS je u spis priložila Ugovor o zajmu od 11. ožujka 2011. sklopljen između RS i ČS (list 10-11 spisa, te Ugovor o zajmu od 11. ožujka 2011. sklopljen između RS i ČB iz kojih je razvidno da je predmet ugovora iznos od 335.000,00 eura (prvi ugovor) i iznos od 200.000,00 eura (drugi ugovor). Iz Izjave koju je optuženica potpisala i na kojoj je ovjerila potpis kod javnog bilježnika u Splitu Ivana Bradarića pod posl.br. ovjere Ov-8662/13 od 9. prosinca 2013. vidljivo je da optuženica priznaje dug, odnosno da priznaje da joj je oštećenica RS dala iznos od 530.000,00 eura te se ovom izjavom obvezala da će RS vratiti dug na način da će joj 60.000,00 eura vratiti do 3. ožujka 2014. a ostatak do 1. srpnja 2014. Također, optuženica je potpisala i izjavu od 12. rujna 2011. kojom izjavom priznaje dug oštećenici RS. U spis je priložena i presuda Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru br. P-3132/16 od 28. veljače 2018. kojom presudom je naloženo optuženici da isplati oštećenici iznos od 530.000,00 eura.

7.4. Svjedokinja ČSD je prilikom ispitivanja navela da je bila prisutna kada je njezina majka, oštećenica RS preda navedeni iznos na ruke optuženici.

7.5. Svjedokinja ŽSD prilikom ispitivanja je navela da se sa oštećenicom RS intezivno družila u periodu od 2008. ili 2008. do 2019.

– 2020., te je upravo posredstvom oštećenice upoznala optuženicu koju je RS predstavila kao svoju prijateljicu. Svjedokinji je poznato da su njih dvije zajedno odlazile u crkvu, čak i na neko hodočašće su bile zajedno pa je pretpostavljala da su se i družile. Svjedokinji je RS ispričala da je 2011. oštećenica RS dala iznos od 500.000,00 eura optuženici, možda i više ne zna točnu sumu, na ime posredovanja u kupnji jednog poslovnog prostora u Marmontovoj ulici u Splitu, kojeg je RS planirala kupiti kako bi njena kći tamo otvorila neki posao. Sjeća se da joj je oštećenica govorila da se radi o gradskom prostoru, ali da će joj optuženica srediti sve papire i omogućiti kupovinu istog prostora, ova joj je povjerovala i predala joj naprijed navedeni novac od sigurno 500,000 eura, a možda i više time što joj nije poznato u kojoj dinamici joj je ista predavala novac. Također se sjeća da joj je oštećenica RS ispričala da je neki svećenik kod kojeg su njih dvije zajedno odlazile na misu, a radilo se o bolničkom svećeniku, jamčio da će optuženica vratiti navedeni novac oštećenici RS, jer ipak se radilo o značajnoj novčanoj sumi. Svjedokinja je sigurna i zna da je RS u to vrijeme imala u vlasništvu tako značajan novčani iznos, jer je tada bila u tijeku brakorazvodna parnica s njenim suprugom NB, za kojeg zna da joj je na račun isplaćivao značajne novčane sume na ime podjele bračne stečevine. Iz priča oštećenice svjedokinja također zna da joj optuženica nikada nije vratila navedeni novac, bar joj to nije vratila do trenutka kada je svjedokinja bila u kontaktu sa oštećenicom a nije joj ni omogućila kupoprodaju predmetnog poslovnog prostora, iako joj je stalno obećavala da će to napraviti, odnosno da će joj novac vratiti. Također u lipnju 2011. oštećenica je pitala svjedokinju može li joj pozajmiti određeni novčani iznos, budući da ona više nije imala ništa, jer je sve što je imala dala optuženici, to bilo u u lipnju 2011., te joj je svjedokinja pozajmila 10.000 eura i ujedno joj je na period od mjesec dana koliko je svjedokinja bila u New Yorku dala punomoć na svoj devizni račun, jer tada oštećenica nije imala od čega živjeti. Što se tiče ostalih oštećenika nema nikakvih saznanja vezano uz njihov odnos s optuženicom, ali se sjeća da joj je oštećenica RS pričala kako je optuženica od jednog vlasnika mjenjačnice u Splitu također pozajmila određene novčane iznose koje nije vratila.

7.6. Ispitana je i svjedokinja ĆS koja je navela da je optuženicu upoznala 2011. preko RS koja joj je rekla da je s optuženicom stupila stupila u pravni odnos na način da joj je predala novčani iznos od cca 500.000,00 eura, a da je ona trebala za taj novac posredovati u kupoprodaji jednog poslovnog prostora u Marmontovoj ulici u Splitu. Objasnila je svjedokinji da optuženica ima agenciju za promet nekretnina. Neko vrijeme RS nije spominjala optuženicu , da bi možda 2012. ili 2013. zamolila svjedokinju da otiđu zajedno s na sastanak sa optuženicom. Tako je svjedokinja sa oštećenicom RS u tri navrata išla na sastanak s optuženicom. Dva sastanka su bila u jednom stobrečkom kafiću, to je bilo 2012. ili 2013., a treći sastanak u hotelu President u Splitu misli da je to bilo 2013. Kod tih sastanaka u [adresa] optuženica je obećavala RS da će joj "riješiti" predmetni poslovni prostor, da joj samo treba još malo vremena da sredi sve papire, a to slično je govorila i 2013. na sastanku u hotelu President. Sjeća se da joj je prije toga sastanka u hotelu President RS rekla da se s optuženicom mora naći da potpiše ugovor za predmetni poslovni prostor, ali nije došlo do potpisivanja nikakvog ugovora. Nakon ovih sastanaka, RS je svjedokinji više puta rekla da nije dobila niti poslovni prostor, a niti joj je optuženica vratila novac. Poslije je svjedokinja od RS saznala da je na sličan način optuženica prevarila i druge osobe, odnosno da im također nije vratila određene novce. RS je svjedokinji u više navrata rekla da bi ona bila spremna da joj optuženica na ime predanog novca preda bilo kakvu drugu nekretninu, ne nužno predmetni poslovni prostor.

8.1. Oštećenik LS je prilikom ispitivanja u prethodnom postupku naveo kako je on vlasnik dviju mjenjačnica u Splitu, te da posljednjih godina optuženica mijenja novac kod njega. Da je djelovala ozbiljno da je nosila skupocjenu garderobu i vozila skupa vozila. Rekla mu je da ima agenciju za promet nekretnina. Prije dvije ti godine rekla mu je da će mu kupiti nekretninu i u tu svrhu joj je dao 50.000,00 eura. Kupoprodaja se trebala odviti vrlo brzo no to se nije dogodilo. Kad je shvatio da od toga neće biti ništa nekoliko puta ju je molio da mu vrati novac, jednom je i plakao, a ona je stalno odugovlačila s povratom novca, nikad nije negirala dug. Žrtve je pomno birala, nakon čega bi s njima uspostavljala prisan odnos.

8.2. Oštećenik LS naveo je na raspravi da ostaje pri iskazu danom u prethodnom postupku optuženicu je upoznao 2006. - 2007. Često je dolazila u njegove mjenjačnice a slala je i druge osobe, njene klijente da tu mijenjaju devize. Ona se prezentirala kao ozbiljna poslovna žena, a tako je i djelovala, vozila je skupo vozilo, oblačila se markiranom odjećom i obućom te je odavala dojam uspješnosti. Ona je rekla da ima agenciju za promet nekretnina oštećenik je stekao dojam da ona vodi uspješnu agenciju za promet nekretnina. Jedne prigode negdje 2009. predložila mu je da može naći odnosno posredovati u kupnji neke nekretnine bilo poslovnog prostora, bilo stana na području Splita vrijednosti do 70.000 eura. U tu svrhu ja joj je 17. studenog 2009. na ruke predao iznos od 20.000 eura, i ona mi je kao potvrdu da je taj novac primila potpisala priznanicu. Nakon što joj je dao iznos od 20.000 eura, naknadno joj je predao ponovo iznos od 20.000 eura, a onda ponovno u dva navrata po 5.000 eura ili u jednom navratu iznos od 10.000 eura, ne sjeća se. Međutim za taj iznos od 30.000 eura nisu pisano utanačili nikakvom potvrdu, ali ona nikada nije osporavala postojanje tog duga. Optuženica mu nije pronašla pogodnu nekretninu u slijedećem periodu od 2-3 godine od predaje ukupnog iznosa od 50.000 eura, a oštećenik je u međuvremenu upao u financijske poteškoće pa je tražio od optuženice u više navrata da joj vrati taj iznos od 50.000 eura. Ona nikada nije osporavala da je dužna taj iznos, ali uvijek je tražila dodatni rok da taj iznos vrati, uvijek je odugovlačila i na koncu nije vratila ništa od duga. međuvremenu je saznao da je prevarila brojne ljude na sličan Također napominjem da se nakon što sam joj ja 2009. predao iznos od 20.000 e način. Nije pokrenuo parnični postupak. Nakon što joj je dao 20.000,00 eura između optuženice i oštećenika se stvorio jedan jači odnos povjerenja, pa za preostali iznos od 30.000 eura koji joj je predao nije uopće ni tražio da potpiše potvrde o primitku novca. Optuženica je od njega prvo tražila iznos od 20.000 eura, pa onda još dodatni iznos od 20.000 eura i dodatni iznos od 10.000 eura. Novac joj je predao na ruke. Za financijske probleme optuženice saznao je 2013.

8.3. Oštećenik LS je u spis priložio izjavu optuženice u kojoj navodi da je od oštećenika posudila iznos od 20.000,00 eura.

8.4. Svjedokinja AS (supruga oštećenika LS) prilikom ispitivanja je navela da joj je optuženica poznata jer je često dolazila u mjenjačnicu u vlasništvu oštećenika LS kako bi mijenjala devize u kune. S obzirom da je ista vrlo često dolazila ona i oštećenik LS su se sprijateljili. Svjedokinja nema nikakvih saznanja vezanih uz detalje njihovog pravnog odnosa, samo zna da joj je suprug jedne zgode kada ga je svjedokinja pitala zbog čega optuženica više ne dolazi u mjenjačnicu rekao da joj je pozajmio određeni novčani iznos, kojeg da mu ona nije vratila, pa da pretpostavlja da iz tog razloga ista više ne dolazi u mjenjačnicu. To je sve što ona zna o njihovom odnosu.

9.1. Oštećenica FS je prilikom ispitivanja u prethodnom postupku navela je kako optuženicu i njezinu majku poznaje dulje vrijeme, bili su susjedi, optuženica je krizmana kuma kćerki oštećenice. Odnos je bio korektan, a optuženica je znala da je muž oštećenice pomorac i da vjerojatno imaju novaca stoga je zatražila posudbu novaca, posuđivala je u više navrata, točnih se termina ne može sjetiti. Optuženica bi vratila dio novaca pa bi nedugo iza toga ponovo zatražila posudbu. Kako se nakupio veliki dug optuženica je potpisala izjavu (točka 9.4. obrazloženja) kojom priznaje taj dug i kojeg se obvezala vratiti do 3. veljače 2014. što nije učinila.

9.2. U međuvremenu je oštećenica FS preminula.

9.3. Oštećenik IS je prilikom ispitivanja na raspravi naveo kako je optuženicu i njezinu majku upoznao kada se sa suprugom i djecom uselio u zgradu u kojoj su iste živjele kao podstanari. Zbližili su se s njima, naročito se njegova supruga zbližila sa optuženicom, on je radio kao pomorac. Optuženica je znala pitati njega i suprugu da joj pozajme manje iznose novca, koje bi ona vratila. Njihov odnos se s vremenom razvijao tako da je čak optuženica bila krizmana kuma njegovoj kćeri. Znao je da optuženica u vlasništvu ima agenciju u za posredovanje nekretninama "Simfonija" i tijekom jednog razgovora rekao joj je da ako dođe do nekakvog trosobnog stana da bi on bio zainteresiran za njegovu kupnju. Optuženica je njemu i supruzi nakon određenog vremena rekla da je pronašla nekretninu pogodnu za njih i da se radi o jednoj obiteljskoj kući u [adresa] čija kupoprodajna cijena bi bila 240.000 tisuća eura. On i supruga su otišli i vidjeti navedenu nekretninu, svidjela im se i pristali su je kupiti putem agencije optuženice. Optuženica je rekla da bi na ime avansa trebalo platiti 1/3 kupoprodajne cijene što je 80.000 eura. Oštećenik nije imao cijeli taj iznos gotovine, pa je podigao kredit za do tog iznosa – za 20.000 eura. Potom je optuženici na ime predujma za kupoprodajnu cijenu navedene obiteljske kuće u [adresa] na ruke dao iznos od 80.000 eura, a ona mu je kao garanciju u javnog bilježnika potpisala izjavu (list 22 spisa). Ne zna zašto je ta izjava pravno uobličeno na način da se radilo o sklopljenom ugovoru o zajmu iznosa od 80.000 eura. U to vrijeme su on i supruga bili u prijateljskim odnosima s optuženicom, imali su povjerenja u nju i nisu sumnjali da bi ih optuženica mogla prevariti na bilo koji način. Prilikom dogovora oko kupnje navedene nekretnine u [adresa] optuženica im je kazala da bi se u roku od par mjeseci trebala realizirati ta kupoprodaja i oni su u to povjerovali. Nakon što je prošlo par mjeseci pitali su optuženicu što je s navedenom kupoprodajom, na što je ona govorila da je sve u redu, da joj treba još nešto vremena da sredi sve papire, i svaki put kada bi je oni pitali ona bi na sličan način odgovarala. Nakon nekog vremena oštećenik je optuženici rekao da ako nam ne može realizirati kupnju navedene nekretnine da će se on snaći na drugi način, samo da mu vrati predani novac od 80.000 eura, na što bi ona odgovarala da hoće, ali usprkos proteku vremena do povrata novca nije dolazilo. Potom su on i supruga shvatili da ih je optuženica prevarila, odnosi su „zahladili“ i više nisu bili u kontaktu sa njom. Nisu podnijeli kaznenu prijavu protiv optuženice nego ih je policija kontaktirala kada se saznalo da je na sličan način prevarila veliki broj ljudi. Optuženica mu nije pokazala nikakve papire vezano za nekretninu u [adresa], rekla je da se radi o nekretnini u vlasništvu jednog bračnog para koji živi u [adresa] koji su u postupku razvoda braka te žele podijeliti bračnu stečevinu, pa tako i navedenu nekretninu. Optuženica nikada nije rekla da neće ništa biti od realizacije kupoprodajnog ugovora za navedenu nekretninu, uvijek je govorila da će doći do realizacije, ali da još nešto mora srediti.

9.5. Oštećenik DS je u spis priložio Izjavu od 18. srpnja 2013. kojom optuženica potvrđuje da joj je oštećenik posudio iznos od 80.000,00 eura i koji iznos se obvezuje vratiti od 3. veljače 2024. i na kojoj je optuženica ovjerila svoj potpis pred javnim bilježnikom u Splitu, Mirjanom Popovac pod posl. br. ovjere Ov- 4421/2013 od 18. srpnja 2013.

10.1. Oštećenik TS naveo je da je majku optuženice i oštećenicu RS na jednom hodočašću. Zbližio se s majkom optuženice te joj je u jednom razgovoru spomenuo kako ima problema s legalizacijom nekog poslovnog prostora te mu je majka optuženice rekla da se optuženica bavi nekretnina i da ima svoju agenciju. Nakon hodočašća otišao je u agenciju Simfonija te mu se optuženica predstavila kao vlasnica agencije. S optuženicom se dogovorio vezano za posredovanje pri legalizaciji objekta te su sklopili i ugovor o posredovanju u lipnju 2010. kojim ugovorom se optuženica obvezala da će u roku od 6 mjeseci ispuniti obvezu. Prilikom sklapanja ugovora oštećeni je dao optuženici iznos od 8.000,00 eura. Obećala je da neće biti nikakvih problema ni sa posredovanjem ni sa rokom ispunjenja ugovora, sve je trebala riješiti preko Banovine (zgrade uprave Grada Splita). Nije ništa posumnjao pa čak i kada je prošla godina dana. U međuvremenu ga je optuženica kontaktirala i rekla mu da su papiri gotovi i tražila je od njega još jedan iznos od 6.500,00 kuna i to negdje 2012. godine koji iznos je trebalo platiti za komunalije. Optuženica je vlastoručno potpisala izjavu o primitku novca. Stalno je govorila kako će donijeti papire i kako će sve biti u redu međutim nakon nekog vremena počeo je sumnjati u njezine riječi. Otišao je u Banovinu provjeriti stanje sa spisom te je shvatio da optuženica nije ponijela nikakav zahtjev i da ništa po pitanju legalizacije nije napravila. Nakon toga, angažirao je odvjetnika koji joj je stalno slao dopise da ispuni obvezu nakon čega je optuženica predložila da potpiše bjanko zadužnicu na iznos od 100.00,00 kuna koja je ovjerena u travnju 2013.

10.2. Na raspravi je naveo da ustraje u svom iskazu danom u prethodnom postupku. Preko odvjetnika se pokušao se naplatiti račun po zadužnici, ali u tome nije uspio zbog nedostatka sredstava na računu optuženice. Nije imao nikakvog razloga posumnjati da bi ga optuženica mogla prevariti, ista se prezentirala kao uspješna poslovna žena, kao vlasnica poslovnog prostora u blizini hotela Globo gdje se s njom dogovorio, vidio je da vozi skupo vozilo, skupo se odijeva, te je općenito odavala dojam ozbiljne poslovne žene. Također kada me pitate na što se točno odnosio ugovor o posredovanju mogu reći da je točan predmet posredovanja detaljno utanačen i specificiran u samom ugovoru. Nakon što mu je predočen ugovor o priznanju duga i osiguranju novčane tražbine od 17. travnja 2013., u kojem se kao ukupan iznos duga spominje 12.000 eura te kao solidarni dužnici optužena i njezina majka OS, svjedok se nije mogao sjetiti kako su došli upravo do iznosa od 12.000 eura, on ima materijalnu dokumentaciju da je optuženici predao isključivo novčani iznos od 8.000 eura u jednom navratu, a u drugom navratu iznos od 6.500,00 kuna, te navodi da OS nije redao niti jedan novčani iznos osim onog iznosa koji je naveo u svom iskazu pred ODO Split i koji iznos mu je vraćen. Na poseban upit punomoćnika oštećene RS svjedok navodi da je on u više navrata odlazio provjeravati je li optuženica podnijela nekakve zahtjeve vezano uz predmet ugovora o posredovanju, te da je utvrdio da nikakvi zahtjevi od strane iste nisu podneseni, da je to napravio 2-3 godine nakon sklapanja samog ugovora u posredovanju kada je počeo sumnjati da nešto nije u redu, napominje također da kada je istoj na ime komunalija predao 6.500,00 kuna da mu je to također bio pokazatelj da je optuženica ipak izvršila svoje obveze iz ugovora o posredovanju jer se komunalije plaćaju kada je sve gotovo, a također napominje i to da se on u međuvremenu sprijateljio sa optuženicom i da ga je ona čitavo vrijeme od sklapanja ugovora uvjeravala da kako ona tako i njeni djelatnici poduzimaju sve potrebne radnje za realizaciju predmetnog ugovora.

10.3. Oštećenik TS u spis je priložio Ugovor o posredovanju između Simfonije d.o.o. i TS ovjeren kod javnog bilježnika od 17. lipnja 2010. (list 56-57 spisa) iz kojeg je razvidno da se optuženica kao direktorica Simfonije d.o.o. obvezala oštećeniku ishodovati lokacijsku dozvoli i rješenje o izvedbenom stanju te da je po ovom ugovoru zaprimila iznos od 8.000,00 eura, te Izjava ČS od 9. kolovoza 2012. (list 61 spisa) kojom izjavom optuženica potvrđuje da je na ime komunalija zaprimila iznos od 6.500,00 kn.

11.1. Oštećenica US navela je kako je upoznala optuženicu preko svoje poznanice ŽB. Oštećenica, koja ima knjigovodstveni servis, vodila je optuženici poslovne knjige. Zbog navedenog poslovnog odnosa, optuženica je zadobila nekakvo povjerenje od oštećenice te joj je oštećenica u tri navrata posudila iznos od 34.000,00 eura, posudbe su bile od 2010. do 2012. godine. Kao razlog posudbe navela je kupnju neke nekretnine a jedne prigode je rekla kako joj novac treba za plaćanje komunalne naknade u [adresa]. Kako joj nije vratila navedene iznose u dogovoreno vrijeme, prekinule se i poslovni odnos te oštećenica potražuje i iznos od 32.000,00 kuna sa osnove knjigovodstvenih usluge.

11.2. Na raspravi je navela da je poslovna suradnja između optuženice i trgovačkog drušva Kamenmontaža d.o.o., koje je bilo u vlasništvu oštećenice u inkriminiranom razdoblju bilo takvo da su optuženica i oštećenica 2009. dogovorili da ovo trgovačko društvo vodi poslovne knjige za trgovačko društvo Simofonija d.o.o., čiji je vlasnik i odgovorna osoba bila optuženica. Cijena vođenja knjiga iznosila je 200 eura mjesečno uvećano za pripadajući PDV. U početku je optuženica uredno podmirivala obveze dospjele po toj osnovi, sve negdje do kraja 2010. tako da je za 2010. ostala dužna podmiriti dva računa od studenog i prosinca 2010., a za 2011. nije platila ništa, sve zaključno do svibnja 2012., jer joj je oštećenica od 1. lipnja 2012. prestala voditi knjige s obzirom da je shvatila da joj optuženica neće ništa podmiriti po toj osnovi. Vjerovala je da će joj optuženica podmiriti dug po osnovi izvršeni knjigovodstvenih usluga, ista je stalno govorila kako nema problema i kako će mi taj dug vratiti, a čak mi je i izdala zadužnicu 2013. kako za onaj iznos pozajmice koji joj je osobno dala oštećenica, tako i za dospjeli dug na ime obavljenih knjigovodstvenih usluga. Radi se o dvije zadužnice, jednoj oštećenici kao fizičkoj osobi, a drugoj trgovačkom društvu Kamenmontaža d.o.o. kao pružatelju knjigovodstvenih usluga u spornom periodu. Nije se uspjela naplatiti po tim zadužnicama.

11.3. U spis je priložila dokumentaciju Imovinsko pravni zahtjev US od 28. svibnja 2014 (list 69 spisa), dopis SS FINI i javnom bilježniku za bjanko zadužnicu i ostala dokumentacija (listovi 70-75 spisa), dopis Kemenmontaže commerce FINI i javnom bilježniku s bjanko zadužnicom i ostalom dokumentacijom (listovi 76-82 spisa).

11.4. Svjedokinja VS je u svom iskazu navela kako je optuženicu upoznala negdje 2010. budući da je u to vrijeme imala kozmetički salon gdje je optuženica znala dolaziti. Optuženica se predstavila svjedokinji kao vlasnica agencije za promet nekretninama i svjedokinja je preko njene agencije tražila neki stan u [adresa] za kupnju. Optuženica joj je ponudila jedan stan na adresi [adresa]. Svjedokinja joj na ime posredovanja nije predala nikakav novčani iznos, svjedokinja je taj stan kupila bez njenog posredovanja direktno od vlasnika, da bi od njega saznala da njemu optuženica nikada nije predala nikakav novčani iznos na ime kupoprodaje stana, tako da je svjedokinja cijeli iznos kupoprodajne cijene predala vlasniku. Oštećenica (majka svjedokinje) US imala je u to vrijeme knjigovodstveni servis i u periodu od 2010. do 2012. obavljala je knjigovodstvene usluge za firmu Simfonija d.o.o. u vlasništvu optuženice. Poznato joj je da je majci na ime obavljenih knjigovodstvenih usluga ostala dužna 32.000,00 kuna, koja joj do danas nije vratila, iako joj je uvijek obećavala da će joj taj novac vratiti. Također joj je poznato da joj je njezina majka pozajmila iznos od 34.000 EUR-a, što joj optuženica nije vratila unatoč brojnim obećanjima. Optuženica je rekla da joj je taj novac potreban za kupnju neke nekretnine i obećala je da će vrlo brzo taj novac vratiti, a kako se ista prikazivala kao jako uspješna poslovna žena oštećenica US nije imala razloga u to sumnjati.

12.1. Oštećenik BS naveo je s optuženicom sklopio ugovor 29. listopada 2009. kojim ugovorom se obvezala riješiti dokumentne oko legalizacije kuće u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora. Prilikom potpisivanja ugovora predao joj je iznos od 15.000,00 eura koji iznos ne potražuje jer je oštećenik dobio uporabnu dozvolu za kuću u prosincu 2012. godine.

12.2. Godinu dana nakon potpisivanja ugovora optuženica ga je obavijestila da je potrebno zbog legalizacije otkupiti dijelove susjednih zemljišta te mu je donijela sastavljeni ugovor kojim se obvezala posredovati u kupnji tog zemljišta te je na ime tog posredovanja tražila iznos od 20.000,00 eura. Taj iznos joj je oštećenik predao prilikom potpisivanja ugovora 26. svibnja 2010. Također navela je da dio zemljišta koji se nalazi s donje strane kuće a koje je trebalo otkupiti, da će se moći koristiti kao pristupni put za garažu. Oštećenik nije imao garažu ali mu se „učinilo zgodnim“ da je ima, nakon čega mu je optuženica predložila da će mu pribaviti projektnu dokumentaciju za garažu a ta obveza je ulazila u onih 20.000,00 eura s tim da je oštećenik eventualno trebao nadoplatiti dodatni iznos ako bude potrebno. Oštećenik nikada nije imao priliku kupiti ova zemljišta, odnosno nitko ga nije kontaktirao vezano za kupnju. Prije potpisivanja ugovora opisanog gore u ovoj točki obrazloženja optuženica je od oštećenika tražila da uplati iznos od 29.160,00 kn na ime komunalija na način da taj iznos uplati na račun tvrtke Simfonija d.o.o. navodeći da će troškovi komunalija biti puno jeftiniji budu li uplaćeni preko njenog trgovačkog društva.

12.3. Dana 27. ožujka 2012. optuženica je od oštećenika zatražila pozajmicu od 55.000,00 eura koje je obećala vratiti do 30. travnja 2012. Novac joj je bio potreban zbog nekog njenog problema s nekom stanovima, ta pozajmica nije imala nikakve veze s poslovima koje je optuženica obavljala za njega. Naknadno je zatražila da joj posudi još 5.000,00 eura kako bi riješila neki privatni problem koji iznos je zajedno s iznosom od 55.000,00 eura trebala vratiti do 30. travnja 2012 .Rekla je da ukoliko ne bude mogla vratiti da oštećenik uzme bilo koju nekretninu s kojom trguje, neke je i pokazala no nije pokazala vlasničke listove za iste. Kada je prošao rok, dakle nakon 30. travnja 2012. oštećenik je više puta zvao optuženicu, ona je uvijek govorila da pričeka. Na njegovo prijedlog potpisala je izjavu o povratu pozajmice od 60.000,00 eura dana 19. studenog 2012. dok je u odnosu na onih 20.000,00 eura koje je oštećenik dao optuženici za posredovanje u kupnji susjednog zemljišta i za ishođenje dozvole za garažu optuženica rekla da će taj posao obaviti. Međutim optuženica nije ispunila svoje obveze, nije vratila pozajmljeni novac niti je posredovala, radi legalizacije, u kupnji zemljišta koje se nalazi oko njegove kuće i okućnice.

12.4. U spis su priloženi Ugovor o posredovanju između Simfonije d.o.o. i BS od 26. svibnja 2010. (listovi 131-132 spisa), izjava ČS od 19. studenog 2012. ovjerena kod javnog bilježnika i uplatnica na ime BS (list 133- 134 spisa), dvije izjave od 27. ožujka 2012. potpisane od ČS o posudbi novca od BS (listovi 135-136 spisa).

13.1. Oštećenik KS naveo je da je optuženicu upoznao preko njezinog svekra OB, u dugogodišnjim je prijateljskim odnosima s obitelji OB iz [adresa]. Zbog tog prijateljskog odnosa s N imao je povjerenja u njihovu nevjestu, optuženicu. U vrijeme kada je on htio kupit stan optuženica je imala agenciju za promet nekretnina tako da se radi toga stvorio i poslovni odnos. U prosincu 2012. optuženica je predložila mogućnost kupnje stana u investitora tvrtke Elanija te su sklopili ugovor o pozajmici 273.000,00 kuna sa ciljem kupnje stana po povoljnim uvjetima. Obećanje je uslijedio uslijed njenog postojećeg poslovnog odnosa sa tvrtkom Elanija. U samom početku obećala je kupnju manjeg stana a kasnije se nekretnina povećala na nekih 65 m2 po cijeni od 90.000,00 eura za nekretninu. Nakon određenog vremena optuženica je tražila dodatna sredstva za ubrzanje kupnje stana i oštećenik joj je dao još 30.000,00 kuna bez posebne pisane potvrde. Vrijeme je prolazilo, zgrada se gradila a na njegova pitanja što je sa kupnjom stana optuženica bi reagirala nekakvim fiktivnim predugovorima i to elektronskom poštom. Na inzistiranje oštećenika da idu na izravni dogovor kod investitora zgrade optuženica je to vješto izbjegavala pod izlikom posebnosti u njezinom poslovnom odnosu sa tvrtkom Elanija. Takvo izbjegavanje nastavilo se sve do veljače 2014. kada je shvatio da je prevaren i kada je zatražio povrat novca. O svemu su upoznati i suprug optuženice RB i svekar optuženice OB, preko kojeg su urigirali da vrati novac no bezuspješno. Posljednju nadu da će ista vratiti novac je izgubio u lipnju 2014. kada je vidio u dnevnom tisku koliki je broj njezinih prevara.

13.2. Na raspravi je oštećenik naveo da je optuženicu upoznao negdje 2010. godine preko njenog svekra OB, koji je bio dugogodišnji prijatelj oca oštećenika. Kada su se upoznali, rekao joj je da traži nekakav stan koji bi kupio na području Splita, optuženica je rekla da preko svoje agencije koja se bavi posredovanjem u prometu nekretnina može "riješiti" jedan stan po povoljnijoj cijeni nego što je bila prosječna tržišna cijena nekretnina u tom periodu. Pojasnila je kako njena agencija poslovno surađuje s tvrtkom Elanija d.o.o. Split u vlasništvu LB, da su oni u određenim bliskim poslovnim odnosima, da je navedenoj tvrtki investitor izgradnje nove stambene zgrade na području Visoke u Splitu te su dogovorili da oštećenik posredovanjem agencije optuženice kupi jedan stan u toj zgradi površine 60 m2. Dogovor je bio da se pisani ugovor o kupoprodaji u jednoj fazi izgradnje zgrade sklopi između oštećenika kao kupca i tvrtke Elanija d.o.o. Split kao prodavatelja, posredovanjem agencije za promet nekretnine u vlasništvu optuženice, ali je optuženica prije samog formalnog sklapanja ugovora od oštećenika tražila da joj na ruke preda dio ugovorene kupoprodajne cijene. On je to i učinio, radilo se o iznosu od 273.000,00 kn. Formalno su sklopili pisani ugovor o zajmu navedenog iznosa. Nakon nekih možda 5 ili 6 mjeseci od sklapanja ugovora o zajmu i predaje navedenog novčanog iznosa , optuženica je nazvala oštećenika navodeći da bi joj trebao dati još dodatni novčani iznos, koji je potreban radi realizacije poslovne suradnje između njene agencije i tvrtke Elanija d.o.o. vezano uz izgradnju predmetne zgrade na Visokoj i oštećenik joj je na to ime predao novčani iznos od 30.000,00 kn na ruke, bez da smo o tom pravnom poslu potpisali bilo kakvu pisanu ispravu. To je napravio u dobroj vjeri, ništa ne sumnjajući da bi se moglo raditi o nekakvoj prevari. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, bio je u stalnom kontaktu sa optuženicom i informirao se kako napreduje izgradnja predmetne zgrade, no ništa se nije događalo po tom pitanju. Potom je uspio organizirati sastanak kod pomoćnice LB te je otišao u poslovne prostore društva Elanija d.o.o. te je razgovarao s navedenom pomoćnicom koja je rekla da uopće ne poznaje optuženicu i kojoj nije bilo poznato bilo što o bilo kakvoj poslovnoj suradnji između Elanije i optuženice. Saznavši to, oštećenik je kontaktirao optuženicu koja je ponovno "složila priču" da ta pomoćnica nije upućena u detalje poslovne suradnje te je i dalje inzistirala na tome da će ona sa svoje strane odraditi svoj dio posla. Međutim, vrijeme je i dalje odmicalo oštećenik je shvatio da od kupnje tog stana nema ništa pa su on osobno a i njegov otac tražili od optuženice da vrati ukupan predani novčani iznos od 303.000,00 kn. Optužencia je je govorila da nema problema da će vratiti navedeni novčani iznos, ali to se nije događalo. Shvatio je da je prevaren a iz medija je saznao da je optuženica prevarila i druge. Podnio je i prijedlog za ovrhu za dužni novčani iznos, rješenje o ovrsi je i doneseno, ali svoj dug nije nikada uspio naplatiti zbog manjka sredstava na računu optuženice.

13.3. U spis su priloženi ugovor o zajmu između KS i ČS od 21. prosinca 2010. ovjeren kod javnog bilježnika (listovi 228-230 spisa), Predugovor između Elanija plus d.o.o. i KS od 4. siječnja 2013. (listovi 231-235 spisa), Predugovor o kupoprodaji između Elanija plus d.o.o. i KS od 23. travnja 2013. (list 236-240 spisa), Predugovor o kupoprodaji između Elanije plus d.o.o. i KS od 6. svibnja 2013. (listovi 242-246 spisa), potvrda FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 19. listopada 2018 (list 655 spisa).

14.1. Oštećenik ES naveo je ostaje pri svemu navedenom u iskazu u prethodnom postupku. Zainteresiran je za kazneni progon te ustraje u postavljenom imovinskopravnom zahtjevu za iznos od 75.000 eura i 25.000,00 kuna.

14.2. U prethodnom postupku naveo je da je preko poznanija DB stupio u kontakt s optuženicom radi kupnje stanu u [adresa]. Imao je ušteđevinu od 1000.000,00 eura i još 57.000,00 eura koji iznos se nalazio na Credo banki. Optuženica mu je nudila više stanova, između ostalog i jedan stan od cca 90 m2 na predjelu Visoka (Split) te su u odnosu na taj stan sklopili predugovor s izvođačem radova firmom Elanija. Optuženica je govorila oštećeniku da je njezina firma kooperant te da se radi o njenom stanu u što je oštećenik i povjereova. Prethodno joj je , na njezino traženje, dao 25.000,00 eura kapare koje je predigao u Splitskoj banci i dao joj ih je na ruke. Ona je tvrdila da će taj iznos dati firmi Elaniji. O ovome je sastavljena izjava na kojoj je optuženica ovjerila svoj potpis i na kojoj je navedeno da će njezina firma Simfonjija vratiti ovaj iznos ukoliko se ne realizira kupoprodaja. Nakon sklapanja predugovora optuženica je od oštećenika tražila još iznos od 50.000,00 eura, odnosno koliko ima kod sebe kako bi ona kao posrednik to uplatila firmi Elanija. Oštećenik je novac predignuo u Hrvatskoj poštanskoj banci. Oštećenik se s optuženicom dogovorio odnosno ona je pristala da joj oštećenik za predmetni stan da 100.000,00 eura koje je imao na ime ušteđevine i iznos od 57.000,00 eura koje je imao u Credo banci. 2012, optuženica je tražila od oštećenika da mu da koliko god novaca može radi finaliziranja ugovora o kupoprodaji stana, pa joj je oštećenikova supruga ĐS predala na ruke 25.000,00 kuna što je optuženica i potvrdila potpisom na izjavi. Nakon toga nisu dobili ni ugovor o kupoprodaji niti stan u posjed. Nekoliko puta je optuženica kontaktirala nevjestu optuženika (PS) navodeći da su ključevi stana spremni, da dođe po njih. Kada bi oštećenik došao iz Njemačke zbog primopredaje stana i ključeva , optuženica bi uvijek naša nekakav izgovor zbog čega se stvar nije finalizirala. Nevjesta je uvijek bila prisutna kada bi se oštećenika nalazio s optuženicom. Nakon nekog vremena optuženica je obavijestila oštećenika da od kupoprodaje ovog stana neće biti ništa i u zamjenu mu je ponudila svoj stan u [adresa], za isti iznos. Za taj stan mu nikada nije predočila dokumentaciju. Sa cijelom obitelji je u dva navrata bio u tom stanu, stanu mu se svidio. Potpisao je s optuženicom ugovor o kupoprodaji tog stana a sve primjerke ugovora je zadržala optuženica za sebe navodeći da ih treba potpisati neka žena. Nakon određenog vremena oštećenik i njegova supruga otišli su do odvjetnice optuženice, FB kako bi zatražili svoj primjerak ugovora, međutim ista je odugovlačila s predajom ugovora, pravdajući se nekim paušalnim razlozima tako da mu je njezino ponašanje bilo sumnjivo. U kolovozu 2013. oštećenik je zajedno sa suprugom otišao do optuženice te je od nje izričito tražio da finalizira kupoprodaju ili vrati novac te je optužencia predložila da će potpisati izjavu u javnog bilježnikom kojom će se obveati da će do 10. kolovoza 2013. vratiti novac ili dati stan. Tom prilikom tražila je od oštećenik da otvori račun u Splitskoj banci kako bi mogla vratiti novac, što je isti i napravio. Kako optuženica nije ispunila svoju obvezu, oštećenik je prije podnošenja kaznene prijave otišao do agencije Elanija kako bi provjerio je li optuženica ili agencija Simfonija uplatila iznos za stan na Visokoj (Split). Nikakve uplate za taj stan nije bilo. Optuženica je više puta rekla da je novac uplatila.

14.3. Oštećenik je naveo da je oko 57.000,00 eura imao u Credo banci. jednom je prilikom dok je razgovarao s optuženicom bila prisutna i majka optuženice OS koja je, kada je čula da ima "zaglavljeni" novac u Credo banci, navela da će taj novac "izvući" iz Credo banke jer im "jake veze" i da ta usluga košta 8.550,00 eura. Oštećenik joj je dao taj iznos, majka optuženice se obvezala "izvući" ušteđevinu u roku od 2 tjedna. Iako je OS rekla da mu može srediti da mu se vrati ušteđevina koja se nalazila u Credo banci koja je tad bila u blokadi uloga optuženice u ovoj prijevari je ta što je optuženica uputila oštećenika na svoju majku. Naime, jedne prigode, dok su gledali jedan stan, a tu su bili prisutni optuženica, njezina majka, oštećenik, njegova nevjesta PS i zajednički poznanik HB optuženica je ta koja je rekla da njezina majka ima brojne veze u Credo banci i da upravo ona može srediti da ušteđevinu oštećenik dobije natrag svu ušteđevinu, što mi je onda i potvrdila majka optuženice, OS, a oštećenik im je objema i povjerovao, te je u tu svrhu OS na ruke predao iznos od 8.550 eura na ime nagrade.

14.4. U spis su priloženi Predugovor o kupoprodaji br. 6-80/2012 AB sklopljen između Elanije plus d.o.o. i ES od 29. veljače 2012. (listovi 32-35 spisa), Izjava OS dana ES (list 36 spisa), Izjava ČS o primitku novca od ĐS od 16. kolovoza 2012. (list 37 spisa), Izjava ČS ES od 15. veljače 2012. (list 38 spisa), Izjava ČS o primitku novca za posredovanje pri kupnji stana od ES ovjerena kod javnog bilježnika od 12. srpnja 2013. zajedno s računom javnog bilježnika (listovi 40-41 spisa), Izjava Simfonije d.o.o. koju je potpisala ČS o primitku kapare od strane ES ovjerena kod javnog bilježnika od 13. prosinca 2011. (list 42 spisa), Izjava ČS od 12. srpnja 2013. (list 43 spisa).

15. Svjedokinja PS navela je da je 2011. došla sa svekrom ES u [adresa] kupiti stan. Bili su u kontaktu sa DB (koji je porijeklom iz Livna) koji je rekao da radi u agenciji koja se bavi prodajom stanova. S njim su pogledali više stanova u zgradi Elanije u Poljičkoj cesti i oštećeniku ES se svidio jedan stan. nakon čega ih je HB odveo kod svoje šefice

– optuženice Ona je rekla oštećeniku da ukoliko mu se sviđa ovaj stan da bi trebao dadi kaparu od 25.000,00 eura kao garanciju da ej stan rezerviran. On je na to pristao, izjavu su ovjerili u javnog bilježnika. To je bilo u prosincu 2011. a optuženica je garantirala da će u stan ući do 15. siječnja 2012. Čekali su do sredine veljače 2012. kada je optuženica rekla da su papiri gotovite da donesu ostatak novca ne navodeći koliko. Kada su otišli do nje rekla je da oštećenik podigne 50.000,00 eura i da joj taj novac preda na ruke i da će papiri biti gotovi i da će ući u stan. Navela je da će sve riješiti sa Elanijom vezano za uplatu novca, da ništa ne brinu, da jer to posao nje i njezine agencije za što bi trebala dobiti 3 posto provizije. U međuvremenu su otišli u Elaniju potpisati predugovor o kupoprodaji stana. Nakon toga ona i oštećenik su predigli 50.000,00 eura i taj je iznos preda optuženici u njezinoj kući u [adresa]. Optuženica je na inzistiranje svjedokinje potpisala izjavu kojom je primila navedeni iznos. Izjavu su potpisali optuženica, oštećenik te kao svjedoci PS i DB. Optuženica je rekla da će sve srediti za dva tri dana, da će dobiti ključeve i ući u stan. No, znajući da je oštećeniku ostao dio novca u Credo banci spomenula je da će njezina majka OS uz pomoć odvjetničkog tima pomoći oštećeniku da vrati svoju ušteđevinu. nakon tog ase oštećenik obratio njezinoj majci koja je od njega zatražila iznos od 8.550, 00 eura a koji iznos joj je oštećenik i dao. Kako se ništa nije događalo ni po pitanju stana ni po pitanju povrata ušteđevine, oni su konstanto zvali optuženicu, da bi u svibnju 2012. oputženica tražila da i svekrva ĐS otvori račun u Imex banci radi povrata novca s Credo banke, a razlog je taj jer je odvjetnički tim sugerirao kako će lakše doći do isplate. ĐS je to napravila međutim ništa se nije dogodilo. Na ljeto 2012. optuženica je tražila još 25.000,00 kuna kako bi se finalizirao ugovor govoreći kako će sve biti gotovo za dva do tri dana po uplati, a s obzirom da je oštećenik tada stradao u Njemačkoj , njegovo supruga ĐS je došla iz Njemačke te je zajedno sa svjedokinjom otišla u [adresa] kod optuženice i predala joj 25.000,00 kn a optuženica je ponovo potpisala izjavu o primitku novca. Unatoč njezinom obećanju ništa se nije događalo, sve do ožujka 2013. kada su oštećenik i njegova supruga došli iz Njemačke, otišli do optuženice i tražili ili novac ili stan. Te je prigode optuženica ponovo pokušala nešto izvesti i pitala je oštećenika bi li pristao na zamjenu za drugi stan koji je u njezinom vlasništvu a nalazi se u [adresa]. Čak su otišli u taj stan a ona je pokazala račune na svoje ime. Oštećenik je sklopio predugovor za taj stan. Tu je bilo navedeno da ona nema nikakvih potraživanja prema oštećeniku. No, uzela je sve primjerke ugovora navodeći da ih sve treba odvesti u javne bilježnice nakon čega mogu za dva tri dana useliti u stan. Međutim, taj ugovor više nisu vidjeli te su čak jednom ona i oštećenik išli do njezine odvjetnice FB koja je sastavila ugovor, tražeći primjerak istoga no ona je rekla da nema primjerak ugovora i da se obrate optuženici. Od kupoprodaje stana nije bilo ništa, optuženica je imala bezbroj različitih verzija priče zbog čega nije došlo do realizacije ugovora. Nakon toga je potpisala i ovjerila izjavu da će do 10. kolovoza 2013. vratiti ili novac ili stan ali nije ispunila svoju obvezu. Otišla je sa oštećenikom u firmu Elanija, gdje su obaviješteni da nije bilo uplate od strane optuženice ili firme Simfonija u njihovo ime za stan na Visokoj.

16. Svjedokinja CS u svom iskazu je navela da firmom Elanija plus d.o.o. u kojoj je zaposlena od 2006. godine, a član je uprave od 2009. nikada nije ostvarivala nikakav poslovni odnos s optuženicom niti s firmom Simfonija d.o.o. Firma Elanija samostalno plasira nekretnine za prodaju na tržište i pri tome nema nikakvih posrednika nas kao prodavatelja nekretnina i potencijalnih kupaca. Na pitanje znače li joj što imena RS, LS, DS i FS, HS, TS, US, BS, KS i ES, navodi da su joj sva nabrojena imena potpuno nepoznata osim KS i ES. KS se interesirao za kupnju stana u objektu radnog naziva P17 na Visokoj, koju je gradila "Elanija plus", ali do realizacije nije došlo, sve je ostalo samo na interesu, dok je ES s "Elanijom plus" sklopio predugovor o kupoprodaji za stan u navedenom objektu, koji predugovor je ex lege raskinut s obzirom da kupac nije u ugovorenom roku koji je bio bitni sastojak ugovora prodavatelju izvršio uplatu dogovorenog iznosa kupovne cijene na ime kapare.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženica postupala upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, a iz kojeg činjeničnog opisa proizlazi da je optuženica u stjecaju počinila deset kaznenih djela na način da je počinila deset kaznenih djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po članku 224. stavcima 4. i 1. KZ/97 a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 koja djela su opisana u točkama I.1. – I.10 izreke ove presude i jedno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja -prijevarom u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. KZ/11, koje je opisano u točki I. 6 izreke ove presude.

18.1. Na temelju članka 3. stavka 2. KZ/11, u slučaju kada se nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, zakon izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.

18.2. Članak 247. stavak 1. KZ/11 glasi tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Članak 293. stavak 1 KZ/97 glasi: Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu, ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine što učini, ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kako iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom I. 6 . izreke presude za koje je optuženica proglašena krivom proizlazi da je ona, kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu Simfonija, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za pravnu osobu, oštećenika dovela u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine što učini, čime je trgovačkom društvu Simfonija pribavila iznos od 32.000,00 kuna, za koji iznos je oštetio oštećenika, to u ovom slučaju postoji pravni kontinuitet između starog KZ/97 i novog KZ/11. Pravnim shvaćanjem Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 1997. bilo utvrđeno da „znatna šteta“ iz kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97 postoji kada ista prelazi 30.000,00 kuna, a prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o visinama neodređenih vrijednosti koja su zakonska obilježja pojedinih kaznenih djela od 27. prosinca 2012., neodređena vrijednost „znatna imovinska korist“, odnosno „znatna šteta“, kod kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. KZ/11. postoji kada vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna, te kako su te vrijednosti unesene izmjenama Kaznenog zakona i u sam tekst zakona ( „Narodne novine 56. od 22. svibnja 2015. godine) u članak 87. stavak 29. KZ/11., a kojom odredbom je, nakon uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisano da „znatna imovinska korist“, odnosno „znatna šteta“ iznosi 7.963,37 eura, to zbog povećane visine „znatne štete“ koja dovodi do kvalifciranog oblika kaznenog djela, KZ/11 je blaži za optuženicu.

18.3. Članak 227. stavak 1. i 4. KZ/97 glasi tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Članak 236. KZ/11 glasi Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. U ovom slučaju je KZ/97 blaži za optuženicu jer je za za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97 zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 u kojem postoji pravni kontinuitet, zapriječena kazna zatvora do osam godina. Za osnovno kazneno djelo iz članka 236. stavka 1 KZ/11 zapriječena je jednaka kazna zatvora kao za kvalificirano kazneno djelo iz članka 224. stavka 4 KZ/97.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženica postupaka na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presudi. Optuženica je lažno prikazala kako će oštećenicima novac, međutim niti jednom oštećeniku to nije napravila niti im je ishodila kupnju stana odnosno poslovnih prostora. U prethodnom postupku optuženica je iznijela svoju obranu onako kako je navedeno u točkama 5.1 i 5.2 obrazloženja i odgovarala na pitanja branitelja (odvjetnika Hrvoja Krište) te je navela da ne bježi od dugovanja i da ima namjeru vraćanja dugova oštećenicima te da je sa svima.

20. U odnosu na djelo opisano u točki I.1. izreke utvrđeno je da je optuženica oštetila RS za iznos od 530.000,00 eura. To je utvrđeno iz samo obrane optuženice koju je iznijela u prethodnom postupku navodeći da od duga ne bježi a koja izjava je u suglasnosti sa iskazom same oštećenice koji je detaljno opisan u točkama 7.1. u 7.2 obrazloženja, kao i iskazima svjedoka (točke 7.4. - 7.6. obrazloženja). Također, njihovi iskazi su potvrđeni i Izjavom optuženice na kojoj izjavi je ovjerila svoj potpis pred javnim bilježnikom u Splitu pod posl.br. ovjere Ov- 8662/13 od 9. prosinca 2013. Ovom izjavom optuženica priznaje da je od oštećenice RS posudila iznos od 530.000,00 eura kojeg se obvezala vratiti na slijedeći način: iznos od 60.000,00 eura do 3. ožujka 2014. te preostali dio do 1. srpnja 2014. godine. Optuženica je sastavljala dokumentaciju navedenu u točki 7.3 obrazloženja kako bi držala u zabludi oštećenicu da će joj vratiti iznos novca iako joj to nije bila namjera, već joj je bila namjera da sebi pribavi protupravnu korist. Stoga se, na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećenici RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 530.000,00 EUR (petsto trideset tisuća eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenici u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

21. U odnosu na djelo opisano u točki I.2. izreke utvrđeno je da je optuženica oštetila LS za iznos od 50.000,0 eura. To proizlazi iz obrane optuženice koju je iznijela u prethodnom postupku navodeći da od duga ne bježi kao i iz iskaza oštećenika (točka 8.2. obrazloženja). Oštećenik LS naveo je u svom iskazu kako joj je na ruke predao 20.000,00 eura i za taj iznos je optuženica potpisala priznanicu (list 685 spisa) dok za drugi dio duga nije potpisana nikakva priznanica no taj dug optuženica ne spori. Optuženica je potpisala priznanicu kako bi istog držala u zabludi da će mu vratiti novac iako joj to nije bila namjera, već joj je namjera bila da sebi pribavi protupravnu korist. Stoga se na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećeniku LS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 50.000,00 EUR (pedeset tisuća eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

22. U odnosu na djelo opisano u točki I.3. utvrđeno je da je optuženica oštetila MS i sada pok. TB za iznos od 80.000,00 eura. To proizlazi iz obrane optuženice koju je iznijela u prethodnom postupku navodeći da od duga ne bježi kao i iz iskaza TB (točka 9.1. obrazloženja) te iskaza MS (točka 9.3. obrazloženja. Optuženica je potpisala Izjavu od 18. srpnja 2013. na kojoj je ovjerila potpis pred javnom bilježnicom u Splitu Mirjanom Popovac od 18. srpnja 2013. kojom je potvrdila postojanje duga od 80.000,00 eura kojeg se obvezala vratiti do 3. veljače 2014. iako je znala da to neće učiniti sve kako bi iste držala u zabludi da će im vratiti novac, iako joj to nije bila namjera, već joj je namjera bila da sebi pribavi protupravnu korist. Stoga se na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećenicima IS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Ž, [adresa] ([adresa]), i nasljednicima pok. FS u ukupnom iznosu od 80.000,00 EUR (osamdeset tisuća eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenicima u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

23. U odnosu na djelo opisano u točki I.4. utvrđeno je da je optuženica oštetila HS za 49.000,00 eura. To proizlazi iz obrane optuženice koju je iznijela u prethodnom postupku navodeći da od duga ne bježi kao i iz iskaza oštećenika danog u prethodnom postupku kad je naveo da je u povjerenju dao optuženici 49.000,00 eura na način da je od majke O uzeo 22.000,00 eura a ostatak je bio njegov novac. Cijeli slučaj nije popularizirao jer ga je sramota. Optuženica je uzela u najam kuću njegove tete R u [adresa] tako da je to okolnost koju je optuženica koristila kako bi se zbližila s njegovom obitelji.

Isti nije postavi imovinskopravni zahtjev stoga se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 utvrđuje da iznos od 49.000,00 (četrdeset devet tisuća) eura predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela na štetu oštećenika HS te kao takav predstavlja imovinu Republike Hrvatske, stoga je optuženica dužna uplatiti navedeni iznos u korist državnog proračuna a na ime oduzimanja protupravne imovinske koristi i to u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

24. U odnosu na djelo opisano u točki I.5. utvrđeno je da je optuženica oštetila TS za 8.00,00 eura i 6.5000,00 kuna To proizlazi iz obrane optuženice koju je iznijela u prethodnom postupku navodeći da od duga ne bježi kao i iz iskaza oštećenika (točke 10.1.-10.2 obrazloženja) te dokumentacije navedene pod točkom 10.3. obrazloženja. Optuženica je potpisala Ugovor o posredovanju od 17. lipnja 2020. na kojem su ona i TS ovjerili svoje potpise pred javnim bilježnikom u Splitu pod posl.br. ovjere Ov-6690/10 od 17. lipnja 2010. kojom se obvezala posredovati u izradi projektne dokumentacije te je optuženica potpisala izjavu kojom je na ime plaćanje komunalija dobila iznos od 6.500,00 kuna iako je znala da se neće ispuniti svoju obvezu i da neće platiit komunalije, a to je ipak potpisala kako bi oštećenika te držala u zabludi dakako bi sebi pribavi protupravnu korist. Stoga, na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 8.000, 00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2010. do isplate i 6.500,00 kuna / 862,69 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 9. kolovoza 2012. pa do isplate, a koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

25. U odnosu na djela opisana pod točkom I.6 utvrđeno je da je optuženica oštetila JS za iznos od 34.000,00 eura a trgovačko društvo o Kamenmontažu za iznos od 32.000,00 eura.onako kako je oštećenica navela u svom iskazu opisanom u točkama 11.1 -11.2. obrazloženja i onako kako je svjedokinja VS iskazivala na raspravi (točka 11.4. obrazloženja). Također u obrani koju je optuženica iznijela u prethodnom postupku rekla je da od duga ne bježi a iz priloženih bjanko zadužnica utvrđeno je da je optuženica iste potpisala znajući da se iste neće izrealizirati. (točka 11.3. obrazloženja). Stoga, na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenici US (OIB: [osobni identifikacijski broj] ), [adresa], u iznosu od 34.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2012. pa do isplate, koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećenici u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Također se na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva Kamenmontaža u iznosu od 32.000,00 kuna / 4.247,12 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. svibnja 2012. pa do isplate koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

26. U odnosu na djelo opisana pod točkom I.7.utvrđeno je da je optuženica oštetila BS za iznos od 29.160,00 kuna i 80.000,00 eura. To je utvrđeno iz iskaza BS (točke 12.1. -12.3. obrazloženja) koji je u skladu s obrano optuženice koju je iznijela u prethodnom postupku navodeći da od duga ne bježi kao i dokumentacijom priloženom u spis (točka 12.4. obrazloženja). Optuženica je potpisala ugovor, izjave i primila uplatu znajući da neće ispuniti svoju obvezu po ugovoru odnosni sa neće vratiti pozajmljeni novac već je te radila kako bi oštećenika držala u zabludi da će mu vratiti novac, iako joj to nije bila namjera, već joj je namjera bila da sebi pribavi protupravnu korist. Stoga, na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku BS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 80.000,00 (osamdeset tisuća) eura i 29.160,00 kuna / 3.870,19 EUR (tri tisuće osamsto sedamdeset eura devetnaest centi) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

27. U odnosu na djelo opisana pod točkom I.8 .utvrđeno je da je optuženica oštetila ZS za iznos od 303.000,00 kuna. Optuženica je u svojo obrani koju je iznijela u prethodnom postupku (točka 5.2. obrazloženja) navela da joj je oštećenik posudio određeni iznos novca. Oštećenik je detaljno opisao prijevarno postupanje optuženice (točka 13.1.-13.2. obrazloženja) a koje je u suglasju sa priloženom dokumentacijom (13.3 obrazloženja). Iz Ugovora o zajmu od 21. prosinca 2010. utvrđeno je da je optuženica pozajmila od oštećenika iznos od 273.000,00 kn koje je bila u obvezi vratiti do 1. kolovoza 2011. Nakon toga joj je dao iznos od 30.000,00 kuna kao bi realizirali poslovnu suradnju između svoje agencije i agencije Elanija a o tome nisu sastavili ispravu. On je njoj vjerovao jer je njegova obitelj u prijateljskim odnosima s obitelji ČS u koju obitelj se ona udala, naime otac oštećenika je dugogodišnji prijatelj s svekrom optuženice OB. Međutim, optuženica nije imala namjeru ispuniti svoju obvezu već je njezina namjera bila da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist. Stoga na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 303.000,00 kn / 40.215,00 EUR (četrdeset tisuća dvjesto petnaest eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

28. U odnosu na djelo opisano pod točkom I.9. utvrđeno je da je optuženica oštetila Pavu Tomića 75.000,00 eura i 25.000,00 kuna. Oštećenik ES detaljno je o navedenom iskazivao (točke 14.1-14.3 obrazloženja) kao i svjedokinja PS (točka 15. obrazloženja) a njihovi iskazi su potvrđeni i priloženom dokumentacijom (točka 14.4. obrazloženja). Da agencija optuženice (Simfonija ) nije imala nikakav poslovni odnos sa agencijom Elanija potvrdila je svjedokinja CS, dugogodišnja zaposlenica i članica uprave agencije Elanije. Optuženica je potpisala izjavu od 16. kolovoza 2012. kojom potvrđuje da je od supruge oštećenog ES zaprimila iznos od 25.000,00 kuna te izjavu od 15. veljače 2012. da je od oštećenog zaprimila iznos od 50.000,00 eura. Optuženica je potpisala izjavu od 12. srpnja 2013. kojom potvrđuje da je od oštećenika zaprimila gore navedeni iznos od 90.000,00 eura na ime posredovanja prilikom kupnje stana te je ovjerila svoj potpis pred javnom bilježnicom u Splitu Milom Čipčić pod posl.br. ovjere Ov-8040/13 od 12. srpnja 2013.

29. U odnosu na djelo opisano pod točkom I.10. utvrđeno je da je optuženica zajedno sa svojom majkom oštetila ES za iznos od 8.500,00 eura, prikazavši oštećeniku da njezina majka OS ima "veze" u Credo banci te da će pomoću njih ishoditi povrat njegove ušteđevine te da tu uslugu treba platiti 8.550,00 eura što je oštećenik i učinio, te je predao majci optuženice navedeni iznos. Stoga na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ES (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], u iznosu od 75.000,00 EUR (sedamdeset pet tisuća) eura i 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR (tri tisuće osamnaest eura sedam centi) te iznos od 8.550,00 EUR (osam tisuća petsto pedeset eura) koji iznos je optuženica dužna naknaditi oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

30. Sud zaključuje da je optuženica u svim slučajevima postupala s ciljem da sebi pribavi protupravnu korist jer joj nije bila namjera vratiti pozajmljene novčane iznose i ispuniti preuzete obveze. Stoga je počinila kaznena djela onako kako je opisano u točki II izreke ove presude nakon čega joj je za svako kaznene djelo prethodno utvrđena pojedinačna kazna zatvora onako kako je navedeno u točki III. izreke pa joj je na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina kako je navedeno u točki IV. izreke ove presude. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru, i to od 2. lipnja 2014. do 2. rujna 2014.

31. U odnosu na oblik krivnje za kaznena djela iz članka 224. stavka 4 i 1. KZ/97 sud je utvrdio da je optuženica kaznena djela počinila izravnom namjerom prvog stupnja. Optužena je svjesna kada je oštećenike dovodila u zabludu te im potpisivala Izjave prikazujući kako će novac vratiti u kratkom vremenu a sve u cilju da ga zadrži za sebe te kad je potpisivala ugovore i predugovore i izdavala bjanko zadužnice da svoje obveze neće ispuniti. Optuženica je svjesna protupravnosti svoga postupanja, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoje razlozi koji isključuju protupravnost. Sud je zaključio da je optužena baš takvo postupanje htjela kao takvo i poduzela baš kako je opisano u izreci. Ubrojivost optuženice nije dovedena u pitanje, stoga se smatra ubrojivom. U odnosu na oblik krivnje za kazneno djelo iz članka 247. stavka 1 KZ/11 sud je utvrdio da je optuženica ovo djelo počinila također sa izravnom namjerom prvog stupnja. Optuženica je svjesna protupravnosti svoga postupanja, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Sud je zaključio da je optužena baš takvo postupanje htjela kao takvo i poduzela baš kako je opisano u izreci. Ubrojivost optuženice nije dovedena u pitanje, stoga se smatra ubrojivom. Slijedom navedenog, proglašena je krivom i odlučeno je kako je navedeno u točki 30. obrazloženja.

32. Prilikom donošenja odluke o sankciji sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. Otegotna je ranija osuđivanost optuženice zbog istih kaznenih djela. Otegotna je ustrajnost činjenja djela dok olakotnih okolnosti sud ne nalazi.

33. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašena krivom, sud je optuženicu osudio onako kako je navedeneo u izreci pod točkom II. , III i IV. ove presude a kako je opisano pod točkom 30. obrazloženja.

34. Obzirom je sud optuženu proglasio krivom to joj je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. ZKP/08 optuženica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.398,20, EUR (tisuću tristo devedeset osam eura dvadeset centi) , od kojih iznos od 1500.00 kn/199,10 EUR (sto devedeset devet eura deset centi) predstavlja trošak nalaza i mišljenja od 9. studenog 2014., od kojih iznos od 1500.00 kn / 199,10 EUR (sto devedeset devet eura deset centi) predstavlja trošak nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2015., te iznos od 1.000,00 EUR (tisuću eura) koji predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optuženica, duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ga optuženica moći podmiriti a da time ne ugrozi uzdržavanje svoje obitelji i sebe. Dakle, kriterij za određivanje paušalne svote su složenost i trajanje postupka s jedne strane i imovinsko stanje optuženika s druge strane. Plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u egzistencija optuženice ni osoba za koje se dužan skrbiti – dvoje maloljetne djece, te činjenicu da je ista radno sposoban i zaposlen.

Split, 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti :

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženica

3. branitelj Duje Dupalnčić, odvjetnik u Splitu

4. oštećenik GS i njegov opunomoćenik Matko Ćelić, odvjetnik u Splitu

5. oštećenica RS i njezin opunomoćenik Dino Vukšić, odvjetnik u Zagrebu

6. oštećenik TS i njegov opunomoćenik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu

7. oštećenica US i njezina opunomoćenica UB

Kologranić, odvjetnica u Zagrebu

8. Oštećenik t.d. Kamenmontaža i opunomoćenica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu

9. oštećenik LS i njegov opunomoćenik Nevenko Jurišić , odvjetnik u Splitu

10. oštećenik JB i njegov opunomoćenik Tomisalv Biuk, odvjetnik u Splitu

11. oštećenik KS i njegov opunomoćenik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu

12. oštećenik IS i njegov opunomoćenik RB, odvjetnik u [adresa]

13. HS

14. u spis

Na znanje: Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte