Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-263/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Mihalić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DB, branjenog po branitelju Zoranu Vidoviću, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-206/2022 od 20. lipnja 2022., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 3. prosinca 2025., u prisutnosti predstavnice ODO u Varaždinu – Mateje Kolarić, te branitelja okrivljenika, a izrečene i objavljene dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I)

Temeljem članka 544. stavka 1. ZKP (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), izvan snage stavlja se kazneni nalog izdan protiv okrivljenika DB presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 12 K-263/2022-2 od 28. lipnja 2022.

II)

Okrivljeni DB, OIB [osobni identifikacijski broj], sin D i HB, r. H, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, vozač, zaposlen u tvrtci AP Stolnik, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće u [adresa], veličine od oko 150 - 180 m2, te vlasnik osobnog vozila marke Audi, godine proizvodnje 2014., neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je:

dana 10. siječnja 2022. u obiteljskoj kući u [adresa], oko 17,30 sati, u cilju da ustraši bivšu suprugu MB, maloljetnoj kćeri ĐB rekao „ Idem ju ubiti, idem ju zadaviti“, koje riječi je ĐB prenijela svojoj majci MB,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11), kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, okrivljenik DB

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku izriče

uvjetna osuda

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 200,00 eura (dvjesto eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KO-DO-206/2022 od 20. lipnja 2022., protiv okrivljenika DB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, na štetu oštećene MB, te je predložilo da sud donese protiv okrivljenika presudu o kaznenom nalogu, što je sud i učinio, ali je branitelj okrivljenika podnio pravovremeni prigovor protiv iste, nakon čega je optužnica bila potvrđena u ovom predmetu, bilo je održano više rasprava, nakon čega je sud uskladio činjenični opis presude, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ove presude, pri čemu je ranija presuda o kaznenom nalogu stavljena izvan snage.

2. Sud je u 2. i 3. redu činjeničnog opisa umjesto riječi „ "ja ju bum ubil, idem ju sad van ubiti" zamijenio riječima „ Idem ju ubiti, idem ju zadaviti“, a sve stoga što je navela ĐB da je upravo te riječi izgovorio u kritičnoj dinamici događaja obzirom da je bila neposredno nazočna toj dinamici događaja.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je prije Nove 2022. njegova kći ĐB stupila u ljubavnu vezu s punoljetnom osobom, s tim da je ona tada išla u 8. razred, pri čemu je oštećena to odobravala. On se s tim nije slagao, tj. da maloljetna osoba, njegova kćer, spava s punoljetnom osobom te je htio da ta veza prestane. Vezano uz to on je stupio u kontakt s oštećenom da bi joj to rekao i da joj kaže ako ne prestane da će ju prijaviti CzSS. Nakon toga mu je ona zaprijetila da ne zna što će ga sve snaći. Međutim, on je krajem 2021. oštećenu prijavio CzSS radi takvog ponašanja jer nije mogao dozvoliti da ĐB održava i nadalje tu vezu. Naveo je da su od početka braka – on, njegova supruga i djeca živjeli u [adresa], nekih 15 godina, a onda je on kupio kuću u [adresa] negdje 2020., pa su tamo živjeli. Međutim, do jeseni 2021. je ta zajednica trajala, a onda je on odselio i imali su dogovor on i oštećena da će se razvesti. Nakon kratkog vremena njegova bivša supruga MB se preselila s djecom u [adresa] krajem 2021. gdje žive njezini roditelji, a njega o tome nije uopće obavijestila. Međutim, ĐB je dolazila kod njegovih roditelja u [adresa] u posjetu, pa je tamo znala i prespavati, a njegova majka ju je znala voziti u školu i tako bi znala ostavljati i neke svoje stvari u [adresa], pa bi onda dolazila po njih po potrebi.

4.1. Što se tiče dana 10.01.2022., on je bio tog dana kod svojih roditelja u posjeti, prisjetivši se da su kod kuće bili njegovi roditelji i kuma OB. Kad je došla ĐB oni su bili u dnevnom boravku, zapravo on je tamo sjedio, a dnevni boravak je spojen s blagovaonom. Ja sam sjedio u dnevnom boravku na kutnoj garnituri, a u predjelu kuhinje bile u njegova majka i kuma, dok je otac bio s njim u dnevnom boravku. On nije shvatio uopće kada je došla ĐB jer se nije javila, ali nasuprot tih vrata gdje je dnevni boravak bila je soba od ĐB i u jednom trenutku njegova majka je shvatila da je netko došao te je izašla van iz dnevnog boravka i u sobi je našla ĐB, valjda je to shvatila po svijetlu koje je gorjelo. Mama je došla do ĐB, pozdravila ju je i on ju je išao pozdraviti kad je čuo da je tu te ju je upitao zašto se nije javila svima u dnevnom boravku. ĐB je živčana te mu je rekla "što te briga". Znade da mu je dalje govorila da više neće niti dolaziti i nakon toga ga je istjerala van iz sobe. Ističe, da je njemu bilo teško, da su mu krenule suze na oči te je otišao u dnevni boravak dok je njegova majka smirivala situaciju, govoreći joj da joj nitko ništa loše ne želi i zašto takvo ponašanje. On je bio u dnevnom boravku, plakao je jer je smatrao da nije takvo ponašanje zavrijedio. ĐB nije došla u dnevni boravak nakon razgovora s majkom u njezinoj sobi, već je samo otišla. ĐB je dovezla na tu lokaciju njezina majka, njegova bivša supruga, to je vidio, to njezino osobno vozilo izvan dvorišne ograde. Naime, on je sjedio u dnevnom boravku, a taj dnevni boravak ima izlaz na terasu kroz balkonska vrata i onda se kroz ta balkonska vrata vidi na cestu. Dakle, on je vidio to osobno vozilo i prepoznao je čije je kada se vratio iz sobe gdje je bila ĐB. Prije toga on je često viđao ĐB, kupovao joj je i odjevne predmete, svugdje ju je vodio, često su se viđali i ne zna zašto se tog dana tako ponašala.

4.2. Istaknuo je da ove prijeteće riječi koje bi se odnosile na MB da će ju ubiti i zadaviti, da to pred ĐB nije rekao za oštećenu, navodeći da je to izmišljeno upravo iz razloga što je išao prijaviti CzSS oštećenu u smislu da je dozvolila vezu maloljetne osobe s punoljetnom osobom. On je u to uvjeren da je to izmislila ĐB jer je u tu punoljetnu osobu bila jako zaljubljena, a on je to prijavio CzSS.

4.3. Na upit, da li je CzSS nešto poduzeo povodom njegove prijave i što je učinio, naveo je da su predstavnici Centra negdje krajem 2021. pozvali njega i bivšu suprugu MB na razgovor. Predstavnica Centra je upoznala oštećenu da se on ne slaže s takvim odgojem djeteta u kojem dijete ima ljubavnu vezu s odraslom osobom, pri čemu je on tražio da se oštećenu upozori da to nije dobro za dijete, ali do takvog upozorenja nije došlo od strane Centra.

4.4. Na upit, kad je ĐB izlazila van iz svoje sobe, iz kuće općenito, da li je on njoj nešto rekao i da li je izlazio za njom van, naveo je da nije, da se vratio u dnevni boravak, da su mu išle suze, da je plakao i da se nije micao iz dnevnog boravka dok se nije smirio.

4.5. Na upit, koliko se zadržala ĐB u kući otprilike, naveo je da oko 10 minuta, a da li je otišla sa stvarima ili bez njih iz kuće to ne zna jer tamo nije bio u to vrijeme te da li je bila kod izlaska iz kuće nazočna njegova majka, naveo je da ne zna.

4.6. Na upit, kako je on doznao za ljubavnu vezu svojeg djeteta s punoljetnom osobom, naveo je da se taj dečko zvao ČB, imao je 20 ili 22 godine u to vrijeme, on se raspitao o tome, a da je u ljubavnoj vezi s njim pričala je sama ĐB svojim poznanicima, u smislu da ima dečka, da se nalazi s njime, da on dolazi k njoj spavati i ona k njemu i jednom prilikom mu je rekla da ne može prespavati u [adresa] jer ide kod dečka prespavati, a njemu je to bilo neprihvatljivo da ona u 8. razredu osnovne škole ima seksualne odnose s osobama koje su punoljetne.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je na suglasan prijedlog stranaka, te sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao iskaz oštećene MB (listovi 72-73, 133-134 spisa), te iskaze svjedoka ĐB (listovi 52-54, 131- 132 spisa), HB (listovi 62-63, 135-136 spisa), OB (listovi 67, 139 spisa), TB (listovi 78, 139 spisa), te AB (listovi 139-140 spisa), dio službene zabilješke o dojavi od 11.01.2022. (listovi 13-14 spisa), dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 15-17 spisa), podatke CzSS Ludbreg (listovi 80, 82-85, 109 spisa), podatke Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije (listovi 149-150 spisa), izvršio je uvid u spis CzSS Varaždin broj 552-04/21-01/91, pročitao je imovinske podatke za okrivljenika (listovi 117-121 spisa), te podatke iz KE (list 115 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama, da je dana 10. siječnja 2022. u obiteljskoj kući u [adresa], bila malodobna kćer okrivljenika i oštećene – ĐB, u kasnim popodnevnim satima, a kako je to proizašlo iz obrane okrivljenika, tako i iz iskaza oštećene MB (listovi 72-73, 133-134 spisa), te svjedoka ĐB (listovi 52-54, 131-132 spisa), HB (listovi 62-63, 135-136 spisa), OB (listovi 67, 139 spisa), TB (listovi 78, 139 spisa), AB (listovi 139-140 spisa), dijela službene zabilješke o dojavi od 11.01.2022. (listovi 13- 14 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 15-17 spisa), podataka CzSS Ludbreg (listovi 80, 82-85, 109 spisa), podataka Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije (listovi 149-150 spisa), te izvršenog uvida u spis CzSS Varaždin broj 552-04/21-01/91.

7. Sporno je bilo u činjenicama:

- u koliko sati se dogodio kritični događaj,

- da li je okrivljenik kritičnog dana maloljetnoj kćeri ĐB rekao " Idem ju ubiti, idem ju zadaviti ", misleći na bivšu suprugu MB,

- da li je te riječi ĐB prenijela svojoj majci MB, te da li ih se ista ustrašila,

- da li je okrivljenik ispunio i subjektivni element kaznenog djela za koje se teretio

8. Što se tiče spornih činjenica okrivljenik je iskazivao kao u svojoj obrani. Dakle, u vezi spornih činjenica okrivljenik je navodio kao u svojoj obrani, tj. nije priznao da je kritičnog dana prijetio oštećenoj, bivšoj supruzi MB, pred njihovom malodobnom kćeri ĐB, navodeći da je prijavljen za to kazneno djelo zato što je oštećenu prijavio Centru za socijalnu skrb da se ne brine o ĐB na adekvatan način, a sve stoga jer je dozvolila da malodobna ĐB održava u 8. razredu osnovne škole intimnu vezu s dečkom koji je punoljetan. Dakle, okrivljenik je negirao izgovaranje prijetnji pred ĐB, prema žrtvi, kritičnog dana, na kritičnom mjestu, navodeći da su to sve izmišljotine , kako bi se njemu napakostilo radi te prijave Centru.

8.1. Njegovu obranu su potvrdili svjedoci HB, OB, te AB.

9. Svjedokinja HB je navela da u dinamici događaja okrivljenik nije dolazio u dnevnoj sobi do balkonskih vrata s kojih se može izaći van, već je došao samo do Irisinih vrata sobe, ali u sobu nije ulazio i tu joj je govorio zašto se tako ponaša prema njima, da ga nije došla niti pozdraviti.

9.1. Na upit je navela, da kada je ĐB došla, da su ona, kuma OB i okrivljenik pili kavu u dnevnom boravku. Ona je znala da će doći ĐB jer se prethodno najavila. Naime, ona je čula u spavaćoj sobi preko puta kuhinje, to je bila Irisina soba, da nešto šuška i onda je došla na vrata te sobe i pitala ju "zar nas nisi došla niti pozdraviti". Ona je bila loše volje, rekla je da neće s njima imati posla i rekla joj je to povišenim tonom, a po njezinom mišljenju kuma i okrivljeni to nisu mogli čuti jer su bili u dnevnom boravku i razgovarali su. Ona je onda došla do okrivljenika i rekla mu je na koji način je sad to došla ĐB kod njih, da ih ne želi niti pozdraviti. On je radi toga došao do vrata njezine sobe, nije niti ušao unutra, a ona se nalazila iza njega odmah. Ona im je rekla da izađu van, da ih ne može vidjeti. Okrivljenik je bio samo tiho tada i počeo je plakati, otišao je u kuhinju i tamo je nastavio plakati što je vidjela i njihova kuma koja je bila u posjeti. Naime, on je na vratima pitao ĐB zašto ih nije pozdravila i to je sve što su razgovarali. ĐB je onda neke svoje stvari pokupila u svojoj sobi, otišla k majci u auto i one su se odvezle. Kad je izlazila iz kuće ona je bila na vratima kuhinje koja je spojena s dnevnim boravkom, a okrivljenik je plakao u kuhinji zbog takvog njezinog ponašanja.

9.2. Na upit, da je na raspravi navela kako okrivljenik nije povisio ton na ĐB kada ju je upitao zašto nije pozdravila, a da je prije toga rekla u svojem iskazu da je povisio ton na nju i da je radi toga otrčala van, što je točno, navela je da je malo glasnije upitao, da to nije bilo vikanje. Ističe, kako smatra da je to sve bilo iscenirano, da tu nije bilo nikakvih prijetnji.

9.3. Na upit, da li se sjeća da bi ostavila ĐB mobitel u kući te prigode, navela je da misli da ne, ali nije sigurna.

9.4. Na upit, da li je te prigode ĐB izašla bez stvari iz kuće, pa se ponovno vraćala po stvari, navela je da se ne sjeća, da ne zna.

9.5. Na upit, da li je netko još imao kakvih spoznaja o događaju, navela je da je njezin suprug bio izvan kuće u garaži tako da ništa nije čuo, a susjeda isto tako koja je bila u to vrijeme vani je rekla da ništa nije čula.

10. Svjedokinja OB je navela da je kritičnog dana oko 17,30 sati došla do HB po med gdje je zatekla okrivljenika koji je htio otići kući, ali kada mu je rekla ŽB da će doći ĐB ostao je. U jednom trenutku su primijetili svjetla jednog vozila. Nitko nije ulazio u kuhinju, a nakon nekog vremena su čuli šuškanje u sobi nasuprot kuhinje, nakon čega je ŽB išla provjeriti, a onda je čula da je prigovarala ĐB da nije došla pozdraviti, te je rekla ŽB da ona nema što s njima razgovarati i neka izađe iz sobe i to povišenim tonom. Nakon toga se digao okrivljenik i otišao do sobe, pitao je ŽB kakvo je to ponašanje prema baki i njemu, a nakon čega je ŽB vikala i na njega da izađe iz sobe, da nemaju o čemu razgovarati. Okrivljenik se vratio suznih očiju u kuhinju i pitao što da radi, te je ostao i dalje sjediti s njom u kuhinji te više nije odlazio u sobu, a niti prema ulaznim vratima, dok je ŽB nosila vrećice i otišla iz kuće bez pozdrava. Nije čula da bi okrivljenik prijetio pred ŽB njezinoj majci, smatrajući da ju ŽB nije mogla vidjeti jer u kuhinju nije zalazila, pojasnivši da je ta dinamika trajala oko 10-15 minuta, a okrivljenik nije izlazio van za ŽB kada je odlazila.

11. Svjedokinja SB u svojem iskazu je navela da je susjeda DB. Ona živi odmah do njihove kuće na broju [adresa]. Ispred kuće okrivljenika nalazi se vatrogasni dom a vatrogasni dom ima kućni broj 84. Tog kritičnog dana 10.01.2022. oko 17,30 sati sjeća se da je bila noć i ona je bila vani, na svojoj adresi na dvorištu jer je pušila. Pojasnila bi da su imali malu bebu u kući, da je njih 5 pušača i da su se izmjenjivali oko pušenja vani jer zbog bebe nisu htjeli pušiti unutra. Kad je došla van popušiti cigaretu zatekla je vani ispred ulazne ograde u dvorište DB osobno vozilo u kojem je sjedila MB, dakle bivša supruga okrivljenika, i to vozilo je bilo crne boje, a marku vozila ne zna. Nakon nekog vremena uočila je da je kćer ŽB došla iz kuće DB i da je ušla u to osobno vozilo koje se odvezlo u smjeru [adresa]. Ona je bila na svojem dvorištu od pozicije tog vozila udaljena nekih 7 metara. Ističe da se između njezinog dvorišta i dvorišta okrivljenika nalazi ograda od „rostfraja“ ali dobro se vidi kroz takvu ogradu na njihovo dvorište. Ona kad je pušila i kad je ŽB izlazila kroz vrata nije čula vani nikakav razgovor na dvorištu niti galamu prije nego je ona ušla u osobno vozilo.

11.1. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika, da li je još netko osim ŽB izlazio van iz kuće, da li je to vidjela, navela je da nije.

11.2. Na upit, da li se s mjesta gdje je ona bila vide balkonska vrata od kuće okrivljenika, navela je da se vide, te ističe da ona te prigode, kad je izlazila ŽB na dvorište, nije vidjela da bi okrivljenik otvarao ta balkonska vrata i odlazio na balkon.

11.3. Na upit, koliko je prošlo vremena od kada je ona izašla van popušiti cigareti do izlaska ŽB van iz kuće, navela je da 5-10 minuta.

11.4. Na upit, da li je ona mogla vidjeti kako je ona izgledala, navela je da ona njezino lice poznaje jer je odrasla u [adresa] i to je bila ona, ali zbog proteka vremena ne sjeća se u što je bila obučena, ali navevši da ništa nije nosila sa sobom, nikakve stvari. Nakon što je ŽB ušla u osobno vozilo i odvezla se s majkom ona je još na dvorištu popušila jednu cigaretu, zadržala se nekih 10 minuta i ušla u kuću.

11.5. Na upit, navela je da ulaz/izlaz kuće okrivljenika sa svojeg dvorišta ne vidi jer je taj ulaz/izlaz bočno, nije frontalno okrenut dvorištu gdje je ona bila, te je ona ŽB vidjela kad je došla do ugla kuće okrivljenika, a upitana na koji način je hodala – usporeno, ubrzano ili normalno, navela je da je hodala normalno.

12. Međutim, oprečno od njih je iskazivala oštećena MB, malodobna ĐB te TB.

13. Ispitana kao svjedokinja, žrtva MB je iskazivala u bitnom suglasno sa svjedokinjom ĐB, koja joj je prenijela prijetnje okrivljenika. Tako je navela da je 10. siječnja 2022. oko 17,30 sati ĐB vozila u obiteljsku kuću HB da si uzme svoje stvari s time da ju je ona čekala u automobilu. ĐB je nakon 10-15 minuta istrčala van, ušla u automobil i rekla da vozi. Djelovala je preplašeno i plakala je, pa ju je pitala što se događa. Odgovorila joj je da okrivljenik opet radi probleme i inzistirala je da se odvezu. Ona se tome usprotivila i rekla joj da se vrati u kuću po knjige i mobitel. Ponovno ju je pitala što se dogodilo, na što joj je ĐB odgovorila da je okrivljenik rekao da će nju (MB) ubiti, da će doći van i zadaviti ju. ĐB se zatim vratila u kuću na dvije-tri minute, a kasnije joj je ispričala da joj je okrivljenik govorilo da ju je ona okrenula protiv njega. ĐB joj je rekla i da je okrivljenik htio izaći van, no, da ga je u tome spriječila HB. Kad su se vratile kući, obje su bile u strahu. Sljedeći dan je ĐB išla k psihologinji na razgovor i ispričala što se dogodilo, a ona je rekla da bi trebale prijaviti ovu prijetnju. Nakon predmetnog događaja okrivljenik ju je prijavio Centru da se ne brine za djecu.

13.1. Na upit, da li je spominjala tko je sve bio u kući u to vrijeme, navela je da je rekla da je bila baka i okrivljenik, a za djeda nije sigurna.

13.2. Na upit, da li je baka, odnosno HB, izlazila van iz kuće i razgovarala s njom i ĐB, navela je da nije.

13.3. Na upit, da li može opisati kakvo je bilo stanje same ĐB kada je izašla van u vozilo, navela je da strašno. Plakala je, bila je jako uplašena, rekla je da tata opet radi probleme i da je rekao da će ju ubiti, a koje je on točno riječi izgovorio spram nje ona ne zna jer nije bila prisutna.

13.4. Na upit je istaknula da je ĐB išla kod psihologa jedno vrijeme, par mjeseci, ne zna točno koliko dugo, kod psihologinje prvotno dva puta na mjesec, a onda jednom na mjesec, navodeći da je sada s ĐB sve u redu.

13.5. Na upit, da li je postojao neki poseban razlog zašto je ĐB išla kritičnog dana po stvari kod bake, navela je da je ĐB trebala ići u školu, to je bilo nakon praznika, na praznicima je bila kod nje, kod bake i tate, a onda je svoje stvari u tom zadnjem gostovanju ostavila kod bake. Kako nije imala knjige, a morala je u školu, stvari je morala tamo preuzeti.

13.6. Na upit, kako se osjećala kada joj je ĐB prenijela ove riječi okrivljenika, da će ju ubiti, navela je da uplašeno i za sebe i za ĐB. Naime, imala je neugodnih iskustava s njim već ranije. Znao bi doći s posla kad su bili u braku, znao bi konzumirati alkohol i onda bi bio prema njoj neugodan i agresivan psihički, ali nije joj prijetio i nije fizički nasrtao na nju.

14. Svjedokinja ĐB je detaljno i životno opisala događaj koji se inkriminirane zgode odvijao u kući njezine bake u [adresa], a tijekom kojeg je njezin otac, okrivljeni DB, prijetio njezinoj majci, odnosno svojoj bivšoj supruzi MB. Navela je da su njezini roditelji 10. siječnja 2022. nisu više živjeli zajedno, te da je ona došla kod svoje bake tog dana u [adresa], oko 17,00 sati, po neke svoje stvari, te je radi toga prethodno i zvala baku HB, a tamo ju je dovezla majka i čekala ju je u vozilu. Ona je ušla u kuću i počela je spremati svoje stvari, te je došla i baka koja je pozvala okrivljenika, koji ju je onda ispitivao zašto ne dolazi k njemu, govorio je ružne stvari o oštećenoj i to oko 25-30 minuta, a onda kada se tako ružno ponašao rekla mu je da baš ona osobno ne želi dolaziti kod njega, a onda je u jednom trenutku rekao „Ta kurva te je obratila od mene..“, misleći pritom na oštećenu. Ona mu je tada odgovorila da ukoliko ju je netko odvratio od njega da je onda to on sam, a što ga je razljutilo te je rekao „ Idem ju ubiti, idem ju zadaviti“ misleći na oštećenu, te je taj razgovor čula baka. Nakon toga je probao izaći van iz kuće i to kroz balkonska vrata u dnevnoj sobi, kroz koja se može također izaći van i kroz ta balkonska vrata mogao se vidjeti auto u kojem se nalazila oštećena koja ju je čekala. Međutim, nije mu dala da izađe van kroz ta vrata baka koja je stala ispred njega i koja mu je govorila da ne izlazi. Ona je bila uplašena zbog takvog njegovog ponašanja, nije uzela nijednu stvar po koju je došla, pa ni mobitel, sve je ostavila u sobi od straha i izašla je van kroz ulazna vrata, došla je do vozila svoje mame i rekla joj je nek ju vozi, da odlaze odavde. No, oštećena joj je tada rekla da se smiri, da ako bi joj pokušao prići njezin otac, da će zvati policiju, ali da njoj neće ništa učiniti, da je unutra i baka, da neka uđe unutra i uzme svoje stvari, i nek se vrati i da će tada otići. Tako je i bilo, ušla je unutra, uzela je stvari koje je spremila i mobitel te izašla. U tom trenutku baka i otac su bili u dnevnom boravku, a da li je bio još i njezin djed ili netko, ne zna jer nije gledala detaljno zbog ovog što se dogodilo. Ona osobno je posjećivala psihologa jer su učestale svađe ostavile traga na njoj, te kada je za 2 dana došla kod psihologa i ispričala mu što se dogodilo isti joj je naveo ako im smeta ponašanje okr ivljenika da ga prijave, a nakon čega su otišle kod djelatnika policije i prijavile ga policiji. Nakon toga je okrivljenik prijavio njezinog mladića jer je punoljetan, a u ljubavnoj vezi je s njom maloljetnicom, a što je bila reakcija na njihovu prijavu. Nakon toga je išla i kod psihijatra jer nije mogla spavati. Navela je da kada je okrivljenik izgovorio prijeteće riječi „Idem ju ubiti, idem ju zadaviti..“ da se ona uplašila da bi to doista mogao oštećenoj učiniti, a oštećena je kad joj je to prenijela nastojala biti smirena kako ne bi na nju loše utjecala. Ujedno je navela da je okrivljenik uvijek bio taj u braku njezinih roditelja koji je započinjao svađe, te da ona razumije da je baka naklonjena okrivljeniku jer je on njezin sin, istaknuvši dok su još živjeli u [adresa] da je okr ivljenik bio taj koji je uvijek započinjao svađe.

14.1. Na upit, da li je u to vrijeme još netko bio u kući, navela je da ne zna, navodeći da se ne želi susresti s okrivljenim jer smatra da kao dijete nije zavrijedila traume koje joj je priuštio i ružna sjećanja.

15. TB ispitana kao svjedokinja navela je da k njoj kao psihologinji dolazi ĐB i da joj je jedne zgode ispričala da je okrivljenik prijetio njezinoj majci. Ispričala joj je sadržaj prijetnji i on je ukazivao na prijetnje smrću ili fizičkim nasiljem, no, ne sjeća se točnih riječi koje joj je ĐB izgovorila. Radilo se o ozbiljnim prijetnjama jer kad su ju ĐB i majka zamolile da im pomogne, rekla im je da se takvim situacijama bavi Centar za socijalnu skrb i policija. Istaknula je da je ĐB, kad bi iskazivala o prijetnjama, bila vidno uznemirena i iskazivala strah za svoju majku. Zato ju je ona uputila i dječjem psihijatru.

15.1. Na upit, da li je poslije listopada 2021. ĐB još dolazila kod nje, navela je da ne zna, ali može reći da je dolazila kad je bila učenica. Međutim, ona je svaki njezin dolazak evidentirala u kartonu koji je otvoren na njezinom imenu i prezimenu i to se čuva u Zavodu za javno zdravstvo u [adresa], u Ambulanti za mentalno zdravlje, i to u [adresa] u [adresa].

16. Sud je nakon toga čitao i materijalnu dokumentaciju u spisu te je utvrdio da je oštećena MB prijavila okrivljenika radi kaznenog djela prijetnje 11.1. 2022. (listovi 13-17 spisa) te da je okrivljenik bio prijavljen od strane Centra za socijalnu skrb Varaždin, radi povrede djetetovih prava u odnosu na malodobnu ĐB, iz članka 177. stavka 2. KZ/11, te da je od strane ODO u Varaždinu ta kaznena prijava odbačena 16.5.2022. (spis Centra za socijalnu skrb br. 552-04/21-01/91).

17. Iz podataka Centra za socijalnu skrb Ludbreg (list 80) je proizašlo da s njihove strane nije bilo postupanja prema DB i ĐB i MB. Ujedno je vidljivo da je okrivljenik pristupio u Centar za socijalnu skrb Varaždin dana 29.12.2021. u 11,54 te je naveo da se on protivi ljubavnoj vezi malodobne ĐB, tada stare 14 godina, s dečkom u dobi od 19 godina, te da se oštećena neadekvatno o ĐB brine, da ju šalje u školu bolesnu i loše obučenu (listovi 82 -85 spisa).

17.1. Također je vidljivo iz podataka Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije (listovi 149-150 spisa) da je malodobna ĐB od 19.10.2021. godine u tretmanu psihologa, u 8. razredu osnovne škole, a sve stoga što su se roditelji razvodili, a što je za nju bilo traumatično te je bila u tretmanu do 4.10.2022., a 2.2.2022. je išla i na pregled kod psihijatra, sve na preporuku psihologa zbog komplicirane obiteljske situacije razvoda roditelja, radi čega je loše spavala, te je bila u tretmanu istoga do 22.9.2022.

18. Nakon tako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

19. Iz svega navedenog je proizašlo da su okrivljenik i oštećena u vrijeme kritičnog događaja bili razvedeni, da je od **.**.2021. ĐB odlazila na tretmane psihologu, te da je 02.02.2022. išla na pregled i kod psihijatra, na preporuku psihologa, a sve stoga što je imala određene psihičke smetnje i traume zbog razvoda roditelja, pri čemu je trebalo regulirati i kontakte malodobnog djeteta – ĐB s okrivljenim, obzirom da je ostala živjeti s majkom, tj. oštećenom , nakon razvoda.

19.1. Nesporno je bilo da je maloljetna ĐB bila kritičnog dana kod svoje bake HB, pri čemu je sud utvrdio da je to bilo oko 17,30 sati (utvrdivši to stoga što su tako naveli suglasno svjedoci OB, AB i oštećena, pri čemu se okrivljenik o tim okolnostima nije izjašnjavao, kao niti HB, dok je maloljetna ĐB navela da se događaj dogodio oko 17,00 sati, pri čemu je sud povjerovao u vezi te činjenice suglasnim iskazima svjedoka, smatrajući da M nije dobro upamtila vrijeme događaja), kada je došla po svoje osobne stvari koje je ostavila kod bake HB, jer je morala nakon zimskih praznika ići ponovno u školu.

19.2. Proizlazi da je razlog dolaska (preuzimanje osobnih stvari) kritičnog dana na kritičnom mjesto ĐB suglasno proizašao iz iskaza oštećene i same ĐB i da je ĐB o toj činjenici obavijestila svoju baku HB (što je i sama ŽB navodila u svojem iskazu), pri čemu je na tu lokaciju ĐB dovezla sama oštećena s osobnim vozilom, te da je osobno vozilo oštećena parkirala ispred kuće, na cesti, kako bi pričekala ĐB da dođe sa stvarima i kako bi ju odvezla. Ujedno proizlazi, da je u to vrijeme već bio mrak (radi se o zimskim danima, radi čega su ukućani mogli vidjeti osobno vozilo kroz balkonska vrata dnevnog boravka, obzirom da je oštećena u to vrijeme već morala koristiti svijetla na vozilu, a što je i naveo okrivljenik u svojoj obrani).

19.3. Ujedno je vidljivo iz materijalne dokumentacije Centra za socijalnu skrb u Varaždinu da je okrivljenik prijavio oštećenu toj ustanovi jer je bio protiv ljubavne veze malodobne ĐB, koju je navodno ona imala s punoljetnom osobom, prijavljujući oštećenu i da se dovoljno ne brine o maloljetnoj ĐB (listovi 82-85 spisa), dok je proizašlo iz dopisa Centra za socijalnu skrb u Ludbregu od 28.04.2022. da kod njih nisu zabilježena postupanja prema obitelji HB kada su živjeli na teritoriju njihove nadležnosti (list 80 spisa), navodeći da je iz aplikacije sustava SocSkrb vidljivo da je postupak obaveznog savjetovanja u vezi razvoda braka okrivljenika i MB provodio Centar za socijalnu skrb Varaždin, koji Centar je prema prebivalištu djeteta bio mjesno nadležan za malodobnu ĐB, kao i za MB ([adresa]).

19.4. Također je proizašlo, da malodobna ĐB s okrivljenikom nije htjela niti previše kontaktirati (što je proizlazilo iz njezinog iskaza, a ujedno obrane okr ivljenika, te iskaza HB i OB) jer je razvod roditelja na nju ostavio dubokog traga, što je vidljivo iz ranije navedenih podataka Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije (listovi 149-150 spisa) u vezi kontrole kod psihologa i psihijatra, a proizlazi i iz iskaza svjedokinje – psihologinje TB (čijem iskazu je sud povjerovao kao objektivnoj svjedokinji jer ista nije imala nikakvog interesa svjedočiti neistinito, obzirom da se radi o stručnoj osobi koja je bila zadužena stručno pomoći ĐB u situaciji u kojoj se ista našla). Također je proizašlo, da je ĐB kritične zgode htjela samo uzeti u kući svoje bake stvari za školu i druge osobne stvari i otići , bez velike komunikacije jer ju je vani čekala oštećena. Međutim, okrivljenik koji se tu zatekao kod svojih roditelja, je počeo istu ispitivati zašto mu se nije javila, zašto ga ne viđa (što je također suglasno proizašlo iz iskaza okrivljenika i same ĐB) nakon čega proizlazi, iz iskaza same ĐB, da je razlog tog ne viđanja upravo ponašanje okrivljenika koje nije bilo normalno.

19.5. Stoga je sudu onda bilo logično, da je okrivljenik tada počeo krivnju za takav odnos s malodobnom ĐB prebacivati na oštećenu i govoriti joj da je pod utjecajem oštećene, da se zato prema njemu tako ponaša te da je doista tada, u toj ljutnji, pred malodobnom ĐB zaprijetio da će oštećenu ubiti, da će ju zadaviti, a sve stoga što je prethodno bio u dnevnom boravku koji ima izlaz preko balkonskih vrata na balkon i kroz koja balkonska vrata je vidio parkirani automobil oštećene na cesti zbog upaljenih svjetala u to noćno doba, kako je to i sam rekao u svojoj obrani, te je mogao kroz ta balkonska vrata izaći van i doći do oštećene, kako je to opisala ĐB, a radi čega se ona i jako uplašila za oštećenu te je izjurila van i bez stvari i bez svojeg mobitela, htijući samo napustiti lice mjesta, u svojem prvom izlasku iz kuće.

19.6. Sud je smatrao točnim iskaz maloljetne ĐB, dakle i istinitim, smatrajući da ista nije imala razloga neistinito iskazivati o kritičnom danu na kritičnom mjestu o ponašanju okrivljenika, svojeg oca, poglavito kad je navela da je okrivljenik čak htio izaći van kroz ta balkonska vrata kako bi naudio oštećenoj, nakon izgovorenih prijetnji i da je onda ispred njega stala upravo baka HB i da mu to nije dozvolila dok je ona zbog tih prijetnji i njegovog takvog ponašanja "izletjela iz kuće" a da svoje stvari uopće nije uzela, koji njezin opis dinamike događaja govori u kakvom je psihičkom stanju bila zbog ponašanja okrivljenika, te je pojasnila da je tada došla do osobnog vozila oštećene koja ju je čekala i tražila od nje da ju odmah odveze s lica mjesta. Međutim, iz suglasnih iskaza oštećene i ĐB je proizašlo da je oštećena u svoj mobitel otipkala broj djelatnika policije, da ju je smirivala i da joj je rekla da uđe ponovno u kuću, da uzme svoje stvari, da se vrati s njima do vozila i da će tek onda otići s lica mjesta, a ako bi se bilo što nepredviđeno počelo događati, loše događati od strane okrivljenika, da će ona odmah nazvati utipkani broj policije. Iz tih razloga, ĐB je ponovno ušla u kuću, uzela je svoje stvari koje je ranije pripremila i vratila se u osobno vozilo gdje je bila njezina majka, tj. oštećena i na taj način su onda napustile lice mjesta.

20. Potom proizlazi, da je radi te stresne situacije i uznemirenosti ovim događajem ĐB išla na kontrolu kod psihologa iza događaja, te je o događaju ispričala stručnoj osobi koja je predložila ĐB i njezinoj majci da radi takvog ponašanja okrivljenika kritične zgode istoga prijave ukoliko to njegovo ponašanje kod njih izaziva loše osjećaje i uznemirenost (što proizlazi suglasno i iz iskaza svjedokinje – psihologinje TB), radi čega je onda oštećena kazneno prijavila okrivljenika zbog prijetnje (listovi 13-17 spisa), a što ujedno po sudu i dokazuje da prijetnjama okrivljenika je bila jako uznemirena ĐB, osim same oštećene, da zato nije niti u prvom navratu uzela svoje stvari u kući, već po nagovoru oštećene u drugom navratu, da je zbog uznemirenosti oštećena odmah utipkala broj policije u svoj broj mobitela i čekala daljnje odvijanje situacije, a da je nakon toga i prijavila kazneno okrivljenika kako se takva njegova ponašanja prema njoj kao oštećenoj više ne bi ponavljala i kako bi se osjećala sigurnije, kako ona tako i njezino malodobno dijete ĐB.

21. Sud obrani okrivljenika te iskazima svjedokinja HB i OB nije povjerovao u smislu da okrivljenik nikakve prijetnje vezano uz oštećenu u kritično vrijeme na kritičnom mjestu nije izgovarao pred ĐB, a sve stoga što su iste s okrivljenikom u rodbinskim odnosima i odnosima kumstva, te su iz tih razloga zainteresirane za ishod postupka, te su ujedno i u nekim detaljima različito iskazivali, poglavito okrivljenik da je njegov otac bio s njim u dnevnom boravku, a HB da je bio u garaži. Što se tiče svjedokinje AB koja je susjeda HB, proizašlo je da je ista svjedočila kako je ĐB samo jednom izlazila van iz kuće i da je izašla taj put bez ikakvih stvari i odvezla se s automobilom koji ju je čekao, dakle, proizlazi iz njezinog iskazivanja, da nije izlazila dva puta, pri čemu je navodila da nije kod izlaska imala nikakve stvari koje bi nosila i da je nakon izlaska sjela u vozilo i odvezla se s oštećenom, pa iz toga proizlazi, po zaključku suda, da ta svjedokinja uopće nije bila na poziciji ispred svoje kuće i pušila te promatrala što se u susjedstvu događa kako je svjedočila, već da je tako svjedočila jer je nastojala spasiti dobre odnose sa susjedima.

22. Stoga je sud smatrao da je okrivljenik ovakvim svojim ponašanjem ispunio sve objektivne elemente kaznenog djela za koji se teretio a ujedno i subjektivni element te ga je sud oglasio krivim i kaznio temeljem zakona.

22.1. Subjektivni element okrivljenik je ispunio kada je pred maloljetnom kćeri ĐB za bivšu suprugu MB rekao da će ju ubiti i zadaviti, znajući da će ista to prenijeti oštećenoj te da će se ista uplašiti za svoj život i sigurnost, a što se upravo i dogodilo te se htio tako ponašati, dakle, dakle, drugome je ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, bivšem bračnom drugu.

23. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

23.1. Dakle, sud je cijenio da je okrivljenik neosuđivan, da je otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, a što mu je sud cijenio kao olakotne okolnosti, dok na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.

23.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika osudio za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a koje je kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 na štetu MB, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te je temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, smatrajući sud da je predmetna uvjetna osuda primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kaznena sankcija utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

24. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka kod ovog suda iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 na ime paušala u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, sud smatrajući da će okrivljenik moći podmiriti navedene troškove, obzirom je zaposlen i ne radi se o velikim troškovima postupka.

U Varaždinu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-206/2022

2. Okr. DB, [adresa]

3. Branitelj okr. – Zoran Vidović, odvjetnik iz Varaždina

4. Ošt. MB, [adresa]