Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

K-224/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Veroniki Sajfert, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene KZ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona, a povodom privatne tužbe privatnog tužitelja VZ podnijete po opunomoćeniku privatnog tužitelja HZ, odvjetniku u [adresa], nakon održane i zaključene rasprave dana 2. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja HZ, odvjetnika u [adresa], okrivljene KZ i braniteljice Sanje Vukmanović, odvjetnice u [adresa], na ročištu radi objave odluke dana 8. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OKRIVLJENA KZ – OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer K i SZ, rođena **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanka  Republike  Hrvatske,  po zanimanju nastavnica razredne nastave, sa  završenom  VŠS,  zaposlena  u  4. Osnovnoj školi u Bjelovaru, s plaćom u iznosu od 1.200,00 eura, suvlasnica  ½ obiteljske kuće na adresi boravišta, bez imovine,  protiv  nje  ne  vodi  se  drugi postupak

k r i v a  j e

što je dana 11. veljače 2021. godine, na raspravnom ročištu pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u predmetu Posl.br.: P-114/2018, znajući da je to neistina, iskazala kako je privatni tužitelj prijetio njenom suprugu nožem i da je postupak protiv privatnog tužitelja pravomoćno okončan te da o istom posjeduje presudu,

dakle, za drugoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, a znajući da je neistina,

čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 – u daljnjem tekstu: KZ/11), za koje se

na temelju odredbe čl. 149. st. 1. KZ/11 okrivljena KZ

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u iznosu od 80 (osamdeset) dnevnih iznosa, pri čemu je visina dnevnog iznosa 20,00 (dvadeset) eura, što ukupno iznosi 1.600,00 (tisuću šesto) eura, a

na temelju odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenoj KZ izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se novčana kazna koja je izrečena okrivljenici neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju odredbe čl. 42. st. 6. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljena KZ dužna je platiti novčanu kaznu u roku 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

III. Na temelju odredbe čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11, ako novčana kazna u slučaju opoziva uvjetne osude, ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije u roku tri mjeseca. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljene KZ donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa dva sata rada. Ako okrivljena KZ ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, tako da će se kod zamjene kaznom zatvora, jedan dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.

IV. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) nalaže se okrivljenoj KZ plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u visini 473,78 (četiristo sedamdeset tri eura i sedamdeset i osam centi) eura, te troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 s osnove paušalne svote u visini 50,00 (pedeset) eura, uplatom u Državni proračun, u roku od 15 dana, te plaćanje troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka privatnog tužitelja i njegova opunomoćenika HZ, odvjetnika u [adresa], o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj VZ podnio je po svom opunomoćeniku 8. svibnja 2021. ovome sudu privatnu tužbu protiv okrivljene KZ radi kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz čl.149. st. 1. Kaznenog zakona.

2. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljena KZ navela je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret privatnom tužbom (str. 95, 172).

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka razgledan i pročitan je spis ovoga suda broj Psp-39/2017, pročitan je zapisnik od 11. veljače 2021. o održanoj raspravi kod Trgovačkog suda u Bjelovaru u predmetu broj P-114/2018 (str. 4-7), medicinska dokumentacija za okrivljenu KZ (str. 14-15, 22, 25-26, 32-51, 53, 62-68, ), ugovor o ustupu (cesiji) od 15. veljače 2023. (str. 27, 90), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića dr. med. od 29. studenog 2024. (str. 70 - 77), rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-634/2021-2 od 8. veljače 2021. (str. 98-102), rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6556/2018-2 od 4. siječnja 2019. (str. 103-105), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-114/2018-11 od 27. ožujka 2019. (str. 106-107), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-114/2018-12 od 27. ožujka 2019. (str. 1058-109), presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-114/2018-51 od 6. srpnja 2021. (str. 122-136), izvod iz prekršajne evidencije (str.118-119) za okrivljenicu i izvod iz kaznene evidencije (str. 120-121) za okrivljenicu, izvod iz kaznene evidencije (str. 139) za privatnog tužitelja VZ, iskaz privatnog tužitelja VZ s rasprave od 8. srpnja 2025. (str. 141 -142), iskaz svjedoka MZ s rasprave od 8. srpnja 2025. (str. 142-145), presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca 2022. (str.150-164), očitovanje sudsko-medicinskog vještaka od 8. kolovoza 2025. (str. 165- 167), iskaz svjedoka LZ s rasprave od 2. prosinca 2025. (str. 173-175), a na kraju dokaznog postupka okrivljena KZ iznijela je svoju obranu (str. 176-177).

4. Okrivljena KZ iznijela je svoju obranu i odgovarala je samo na pitanja svoje braniteljice. U svojoj obrani navela je (str. 176-177) kako smatra da nije kriva za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Istaknula je da je samo pogrešno upotrijebila riječi prilikom iskazivanja na Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Nije pravnik po zanimanju i ne poznaje pravnički jezik pa se samo iz tog razloga krivo izrazila. Jako ju je uznemirio događaj kada ju je suprug UZ nazvao i ona mu je tada rekla da treba prijaviti policiji i da treba podnijeti kaznenu prijavu protiv VZ. Silno ju je uznemirilo što je VZ prijetio njezinom suprugu. Suprug joj je rekao da će navedeno prijaviti policiji i da će zvati njihovog odvjetnika u Zagreb. Međutim, suprug joj kasnije nije rekao da nije podnio tu prijavu. Njihov odvjetnik iz Zagreba i suprug kada se situacija smirila došli su do zaključka da nije potrebno VZ prijavljivati. Ona to u tom periodu nije znala. Događaj koji ju je uznemirio bio je dan prije Svih svetih 2017. godine, dakle 30. listopada 2017. godine, a sjeća se da ju je suprug UZ tada nazvao i rekao joj da skidaju plinomjere s doma. Suprug PZ rekao joj je da će prijaviti VZ za prijetnje i ona je bila sigurna da je on to i učinio, a zato je tako i iskazivala kod Trgovačkog suda u Bjelovaru. Rekla je pred Trgovačkim sudom da su oni protiv VZ podnijeli kaznenu prijavu, ali pod time je mislila na Trgovački sud u Zagrebu, mislila je na taj postupak, odnosno krivo se izrazila. Tada je znala da su oni dobili sud pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i to je mislila kada je iskazivala pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru. Žao joj je zbog izgovaranja pogrešnih riječi, nije joj bio cilj nikoga povrijediti. Istaknula je da su oni sa VZ potpisali ugovor o zakupu kuće na pet godina za starački dom, a VZ je kroz to vrijeme znao doći sa svojim prijateljima u dom u alkoholiziranom stanju, radio je probleme, uznemiravao je korisnike i remetio je kućni red. VZ im je napravio i štetu jer su brojni korisnici doma zbog toga i otišli. VZ je i nju pred sudom kada je iskazivao na neki način obezvrijedio navodeći da ju treba biti sram ljudi i V, a nju je to potreslo jer nastoji biti primjer zajednici u kojoj živi i radi, a inače je učiteljica razredne nastave. Događaj koji ju je uznemirio bio je dan prije Svih svetih 2017. godine, dakle 30. listopada 2017. godine, a sjeća se da ju je suprug UZ tada nazvao i rekao joj da skidaju plinomjere s doma. Iste ili sljedeće godine pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru bila je tužena od strane VZ, ne zna kako se točno stručno zovu ti postupci, ali misli da je sporno bilo to što je u posjedu njegove kuće. Starački dom iselili su iz kuće VZ relativno brzo nakon događaja od 30. listopada 2017. i to svojevoljno. Imala je tešku operaciju pluća, odstranjena joj je polovica plućnog krila, godinu dana bila je na bolovanju, dosta loše se osjećala. I dan danas ima dana kada ne može disati, a posebno joj je teško kada se penje po stepenicama. Svaka rasprava na sudu ju pogađa i stresno djeluje na zdravlje. Zaposlena je u osnovnoj školi i rukovodi staračkim domom, do sada nije nikada osuđivana, a bilo je raznih optužbi. Istaknula je da joj je zbog svega ovoga jako teško i ispričava se zbog propusta koji je učinila pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru ne želeći nikoga povrijediti.

5. Privatnom tužbom okrivljena KZ tereti se za počinjenje kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1 KZ/11, kojom odredbom je propisano da kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti ili ugledu, znajući da je neistinita. To znači da je privatni tužitelj VZ morao dokazati da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koja može štetiti njegovoj časti i ugledu i da je okrivljena, u vrijeme kada ju je iznosila, znala da je neistinita.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da se pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u predmetu broj P-114/2018 vodio parnični postupak između tužitelja VZ i tuženice KZ, radi isplate. Isto tako, nesporno je da je dana 11. veljače 2021. u navedenom predmetu održano ročište na kojem je iskazivala, između ostalih, ovdje okrivljena KZ o kojem iskazu je sačinjen zapisnik broj P-114/2018- 45. Nesporno je i da je okrivljena na navedenom ročištu iskazala: ''Mi vodimo sudski spor protiv tužitelja jer je mom suprugu prijetio nožem. Naime, pravomoćno je okončan kazneni postupak protiv VZ. Mi imamo presudu o tome.'' Nesporno je da je navedeni parnični postupak broj P-114/2018 dovršen presudom i rješenjem broj P- 114/2018-51 od 6. srpnja 2021. (str. 122-135), a koja odluka je preinačena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca 2022. (str. 150-164). Nesporno je i da se pred Općinskim sudom u Bjelovaru vodio parnični postupak radi smetanja posjeda broj Psp-39/2017 u kojem je ovdje privatni tužitelj VZ bio tužen radi smetanja posjeda 30. listopada 2017. kada su skinuti plinomjeri iz obiteljske kuće privatnog tužitelja, a koju je okrivljena KZ i njezino trgovačko društvo ''Zlatne godine'' j.d.o.o. imalo u zakupu radi obavljanja djelatnosti pružanja usluga staračkog doma. Uz navedeno, nesporno je i da privatni tužitelj VZ prema izvodu iz kaznene evidencije nije kazneno osuđivan.

7. Sporno je bilo je li okrivljena KZ gore navedenim riječima počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu iz čl. 149. st. 1. KZ/11, za koje se tereti privatnom tužbom, odnosno je li u vrijeme izgovaranja navedenog znala da je navedena činjenična tvrdnja neistinita i je li navedeno moglo naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja.

8. Radi razjašnjenja spornih činjenica ispitan je privatni tužitelj VZ (str. 141-142) koji je u svom iskazu naveo da zna što privatnom tužbom stavlja na teret okrivljenoj KZ. Misli da je od svog advokata čuo da je on prijetio mužu KZ nožem, a to nije istina, to su oni iznijeli u sudu. Nikada nikome u životu nije prijetio. Nikada nije protiv njega vođen nikakav kazneni postupak za kazneno djelo prijetnje. UZ nije niti poznavao sve dok oni nisu ušli u njegovu kuću za koju su prethodno KZ i on dogovorili da će im iznajmiti kuću za starački dom, a da će oni njemu za to plaćati najamninu u visini 3.000,00 kuna i troškove režija. UZ nije nikada ranije vidio, sve dok nije s KZ došao u njegovo dvorište. Istaknuo je da nije bilo nikada sukoba između MZ i njega. Nikada u životu nije prijetio PZ, a niti drugima. Nakon što je KZ iselila iz njegove kuće, krenuli su sudski postupci radi naplate svega što mu nije platila na ime najamnine i drugih troškova za vrijeme dok je koristila njegovu kuću. Kada je čuo da je okrivljena rekla da je on prijetio njezinom mužu osjećao se teško i povrijeđeno. Ne sjeća se koje je godine čuo da je KZ izjavila da je on prijetio njezinom mužu, valjda o tome postoje zapisnici. Jedne prilike kada je zaključio da KZ ne podmiruje režijske troškove u njegovoj kući koju je koristila za starački dom, isključio je plin iz kuće. Kada je to učinio u kući je bilo korisnika staračkog doma. Pozvao je djelatnike plinare i njihov djelatnik je došao isključiti plin, ne sjeća se točno, moguće da je skinuo i plinomjer. Nakon toga netko ga je nazvao na mobitel, a misli da je bio muški glas i rekao mu je da što prije vrati plin, da to ne smije raditi jer tu žive stari ljudi. Toga dana je kod njega u kuću došao i UZ i kada je vidio da u ruci drži papir koji je dobio od djelatnika plinare, zaletio se prema njemu kao da će mu uzeti taj papir, ali mu ga nije dao. UZ mu je tada rekao „Što to radiš?“, a na to mu je uzvratio „Jeste li vi plaćali račune?“, na što mu je PZ odgovorio da su računi plaćeni. Istaknuo je da navedene prigode nije bilo svađe između MZ i njega, a kada su razgovarali, tamo nije bio djelatnik plinare, misli da je on otišao u međuvremenu dok UZ nije došao. Nikada nije imao nož u svom automobilu.

9. Svjedok UZ u svom iskazu naveo je (str. 142-145) da poznaje VZ još od 2017. godine kada je njegova supruga KZ sklopila s njim ugovor o najmu njegove kuće u [adresa] za starački dom koji je vodila. Godine 2017. krenuli su sudski postupci koje su vodili sa VZ. On sa VZ nije bio ni u kakvom kontaktu, ali pamti jedan dan i to 30. listopada 2017. godine kada su imali problem u staračkom domu koji je prouzročen od strane VZ. Djelatnica staračkog doma ĐZ nazvala ga je toga dana i rekla mu je da im je isključen plin. Odmah je otišao u [adresa] vidjeti tko je isključio plin. Po dolasku tamo zatekao je osobni automobil marke Golf, njemačkih registarskih oznaka, koji je bio od VZ i vozilo Elektrometala. Odmah je zamolio djelatnika Elektrometala da vrate skinute plinomjere jer je bilo hladno, bio je mjesec listopad. Djelatnik Elektrometala rekao mu je da se ne miješa u to jer je kuća od VZ. Tada je došlo do sukoba. Obratio se i VZ govoreći mu da su unutra ljudi i da ne treba skinuti plinomjere, a on mu je rekao „Sad ćeš vidjeti V svoga, imam nož u autu“. Kada mu je on to govorio bili su ispred kuće, a na vratima kuće bila je ĐZ i ona je to mogla čuti, supruga KZ nije bila prisutna tom događaju. U tom trenu došao je i CZ, a on je bio zet tadašnje korisnice staračkog doma. CZ mu je rekao da je čuo ono što je govorio VZ. Kada je CZ došao, VZ je krenuo prema svom vozilu, a prije toga mu je izgovarao riječi koje je u današnjem iskazu naveo. CZ je prišao k njima, vidio je u uniformama djelatnike Elektrometala i pitao je što se događa. Nakon što mu je izgovorio navedene riječi VZ je sjeo u svoj automobil i otišao preko zelene površine jer nije mogao izaći na putni most s obzirom da su CZ, djelatnici Elektrometala i on svojim vozilima bili parkirani iza njega. Tada je nazvao svog odvjetnika Zvonimira Rajića iz Zagreba i rekao mu da mu je čovjek prijetio nožem. Odvjetnik mu je tada rekao da je to možda bilo u revoltu i da ne prijavljuje postupanje VZ, a objasnio mu je i pravno da VZ nije prema njemu išao nožem, već je otišao u svoj automobil. O navedenom je pričao i supruzi KZ kada se ona vratila iz škole gdje je inače zaposlena. Rekao joj je što mu je rekao VZ, ali i što mu je na to rekao odvjetnik pa da će vidjeti kroz dan kako će se odvijati situacija. Nije navedeno postupanje VZ prijavio policiji jer mu je tada bilo važno samo da se vrate plinomjeri. Rekao je supruzi KZ da će podnijeti kaznenu prijavu protiv VZ i ona je mislila da ga je i prijavio. Istaknuo je da ga supruga KZ nikada nije pitala što je s navedenom kaznenom prijavom, nisu razgovarali više o tome, ona je mislila da su dobili takvu presudu kada je izjavila pred Trgovačkim sudom da imaju presudu. Pogrešno je shvatila njegove riječi i pogrešno je izjavila pred Trgovačkim sudom u Bje lovaru. Misli da je supruga pomiješala stvari i da je ona zapravo mislila na presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru koju su ''dobili'', odnosno u kojem postupku su pretežno uspjeli, kada je na raspravi kod Trgovačkog suda u Bjelovaru iskazala da imaju presudu. U vrijeme kada je supruga KZ to iskazivala pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru postojala je presuda toga suda u kojoj je presuđeno pretežno u njihovu korist. Svjedok UZ naveo je da je on kriv što nije supruzi dobro objasnio i obrazložio o postupcima koje su tada vodili protiv VZ, a ona se izjasnila kako se izjasnila, da imaju presudu. Osim supruzi KZ, za navedenu prijetnju i spomenuti nož rekao je i odvjetniku koji ga je tada zastupao. Odvjetnik je odmah išao prema sudu s prijedlogom za privremenu mjeru da se vrate plinomjeri u kuću. Kasnije je suprugu obavijestio da je odvjetnik uspio i da im je vraćen plin. Sjeća se da ga je toga dana navečer kontaktirao odvjetnik i pitao ima li i nadalje problema, odnosno prijeti li VZ, na što mu je rekao da ne i dogovorili su se da neće podnositi kaznenu prijavu protiv njega. Nije supruzi KZ kasnije rekao da se s odvjetnikom dogovorio i odlučio da ipak neću podnositi kaznenu prijavu protiv VZ. Zna da je VZ pokretao i vodio sudske postupke protiv njegove supruge KZ. Misli da je u jednom navratu u jednom postupku i on iskazivao u svojstvu svjedoka i to pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru. Supruzi KZ spornoga dana rekao je da će podnijeti kaznenu prijavu protiv VZ, ali joj kasnije nije prenio da mu je odvjetnik savjetovao da ipak ne podnosi kaznenu prijavu protiv VZ jer nemaju osnova za to. Ne zna iz kojeg razloga joj nije navedeno prenio, imali su i druge sudove sa VZ i nije je htio opterećivati. To je njegova greška. Toga 30. listopada 2017. supruzi KZ prenio je kompletno sav sadržaj razgovora s odvjetnikom Zvonimirom Rajićem iz Zagreba izuzev dijela razgovora koji se odnosio da neće podnositi kaznenu prijavu protiv VZ. Nakon 30. listopada 2017. skoro nikada nije sa suprugom KZ razgovarao o prijetnji VZ , supruga je mislila da sam je on podnio kaznenu prijavu i na tome je ostalo. Supruzi je rekao da su „dobili sud“, a ona je pod time mislila da su uspjeli s njegovom kaznenom prijavom. Nije joj dobro obrazložio u kojem postupku su „dobili sud“. U pogledu involviranosti njega u rad društva „Zlatne godine“ j.d.o.o., naveo je da je neke poslove odrađivao volonterski, pomagao je primjerice odlazeći u kupovinu i slično i to nekih 15 dana u godini jer je inače iz Dalmacije.

10. Iz iskaza svjedoka LZ (str. 173-175) proizlazi da mu je poznat događaj od 30. listopada 2017. godine koji se dogodio u Staračkom domu „Zlatne godine“ u kojem je bila smještena njegova punica. Toga dana došao je u posjet punici u starački dom i parkirao je svoj automobil iza tri automobila koja su već bila parkirana jedan iza drugog u dvorištu. Sjeća se da je jedan od tih automobila bio od „Elektrometala“ i vidio je da njihovi djelatnici u ruci drže sat od plina. Bio je metež, a tamo su se nalazili UZ, dva djelatnika „Elektrometala“ i vlasnik kuće od kojeg su MZ iznajmili prostor za starački dom, misli da se on zove VZ. Taj gospodin VZ bio je bijesan, kretao se kao vepar i prepirao se sa UZ. Misli da je u dvorištu najprije bio parkiran Stipanov auto, zatim automobil od „Elektrometala“ pa automobil MZ, a njegov automobil bio je posljednji. Sjeća se da je JZ govorio ružne riječi, a rekao mu je i da ide po nož i da će mu pokazati svoga V. JZ je otišao prema svom automobilu, otvorio je vrata, a nakon čega se kao predomislio, nije pokazivao nikakav nož, već je sjeo u automobil i preko zelene površine u dvorištu na pomalo divlji način otišao iz dvorišta. Odmah je pitao UZ što se događa, a vidio je da su djelatnici „Elektrometala“ skinuli satove za plin. JZ mu je rekao da je JZ pobjesnio, ali nije mu govorio da će ga i prijaviti zbog takvog ponašanja. Nije čuo ostatak njihovog razgovora, a ovo za nož što spominje u svom iskazu čuo je jer je JZ tada povisio ton i rekao „E sad idem“. Inače, stajao je bliže djelatnicima „Elektrometala“ jer ga je zanimalo što se događa, a i vidio je da imaju u rukama plinomjer. Ne može točno tvrditi kojim riječima su se prepirali JZ i JZ, ali čuo je da je kontekst svađe problem što su skinuti plinomjeri, misli da je JZ prigovarao JZ što se skidaju plinomjeri. Ne zna koji je bio razlog da su navedeni plinomjeri skinuti. Čuo je žustru prepirku između JZ i JZ, a nije obraćao pažnju na točne riječi koje si međusobno upućuju jer je tada pitao djelatnike „Elektrometala“ što se događa, a jedino je jasno čuo kada je JZ rekao „E sad idem po nož…“ Nema saznanja zašto su djelatnici „Elektrometala“ skinuli satove, a kasnije je putem telefona razgovarao s KZ o spornom događaju, pitao ju je što se događa i zašto je JZ tako postupao prema JZ. KZ inače poznaje kao i JZ jer su kod njih u starački dom smjestili punicu. KZ poznaje iz mladosti, ali više iz viđenja, a ne iz nekih prijateljskih odnosa. [adresa] je mali grad, svi se poznaju. Osobno je čuo prijeteće riječi koje je JZ uputio JZ, nije mu ih JZ rekao. Prenio je KZ točno navedene riječi kojima je JZ prijetio JZ jer ju je iz to razloga i nazvao i pitao ju zašto taj čovjek prijeti JZ. KZ je telefonskim putem zvao pola sata nakon opisanog događaja. U vezi tog događaja koji sada opisuje već je svjedočio u nekom postupku pred sudom, ali više se ne sjeća pred kojim sudom i u kojem kontekstu. VZ vidio je na istoj lokaciji, dakle u kući u kojoj je bio starački dom i to dva tjedna prije kada je dolazio u posjetu k punici, a tada je pitao njegovateljicu tko je to i ona mu je rekla da je on vlasnik kuće u kojoj se dom nalazi. Prilikom ovog spornog događaja 90% je bio siguran da je osoba koja je prijetila KZN jer je zapamtio njegov izgled od prije dva tjedna. UZ nije poznavao prije 2015. ili 2016. godine kada su punicu smjestili u njihov starački dom. Punica nije više u tom domu unazad pet godina. Misli da su oba supružnika UZ sudjelovali u radu staračkog doma. Nije se s okrivljenom KZ, a niti s njezinim suprugom UZ čuo u vezi svjedočenja pred sudom. Nakon spornog događaja njegova punica bila je smještena u tom staračkom domu još otprilike godinu dana i znao je odlaziti k njoj u posjete, a prilikom čega je znao tamo sresti KZ i njezinog supruga JZ, međutim, nije nikada kasnije ispitivao JZ je li on prijavljivao policiji prijetnje koje mu je uputio VZ. Primarno je odlazio k punici u posjete, a KZ i JZ sretao je usputno.

11. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud je utvrdio da je okrivljena KZ počinila kazneno djelo uvrede iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

12. Prije svega, sud obranu okrivljene KZ smatra nevjerodostojnom te ju ne prihvaća. Okrivljena u svojoj obrani nastoji otkloniti kaznenopravnu odgovornost za počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda na štetu VZ, navodeći da nije znala da njezin suprug UZ nije podnio kaznenu prijavu protiv VZ za prijetnju nožem od dana 30. listopada 2017., već da je bila sigurna da je suprug to učinio i da o tome posjeduje pravomoćnu presudu, kao i da je iz tog razloga tako iskazivala na ročištu pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru 11. veljače 2021. godine. Takvu obranu sud ne prihvaća i nalazi neuvjerljivim da okrivljena KZ nije u periodu od 30. listopada 2017. do 11. veljače 2021. godine razgovarala sa suprugom UZ o ishodu i rezultatima njegove kaznene prijave protiv VZ, budući da pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru na ročištu od 11. veljače 2021. okrivljena jasno navodi da je privatni tužitelja, misleći na VZ, prijetio njenom suprugu nožem, kao i da je postupak protiv privatnog tužitelja pravomoćno okončan i da o tome posjeduje presudu. Iz navedene tvrdnje jasno se zaključuje da okrivljena prilikom izgovaranja navedenih riječi misli na navodni sudski postupak protiv privatnog tužitelja VZ zbog prijetnje nožem.

12.1. Isto tako, na neuvjerljivost obrane optužene KZ u dijelu u kojem navodi da je prilikom iskazivanja inkriminiranih riječi mislila na presudu kojom su ''dobili sud'' pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, ukazuje i činjenica da je okrivljena sporne riječi izgovorila 11. veljače 2021., dok je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4730/2021-2 na koju aludira okrivljena od 28. prosinca 2022. godine. Navedenom presudom preinačena je odluka Trgovačkog suda u Bjelovaru u predmetu koji se vodio pod brojem P-114/2018, a u kojem i je i došlo do izgovaranja inkriminiranih riječi. Upravo navedeno ukazuje da u vrijeme kada okrivljena izgovara sporne riječi pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, još uvijek ne postoji presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, dakle, okrivljena ni na koji način nije mogla misliti na presudu toga suda, već se zaključuje da je pred Trgovačkim sudom okrivljena tvrdila da posjeduje pravomoćnu presudu u vezi prijetnje nožem.

12.2. Nakon provedenog dokaznog postupka i nakon izvršenih uvida u spis ili presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru (P-114/2018), Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-634/2021 i Pž-4730/2021) kao i Općinskog suda u Bjelovaru (Psp- 39/2017) razvidno je da je između privatnog tužitelja VZ i okrivljene KZ vođeno nekoliko sudskih postupaka, dok suprug okrivljene – UZ nije stranka niti u kojem od navedenih postupaka pa je dodatno neuvjerljiva obrana da okrivljena nije razlikovala sudske postupke koje je vodila i to uz pomoć stručne osobe – punomoćnika pred sudovima, već da je saznanja o sporovima koje vodi protiv VZ imala od supruga MZ.

12.3. Upravo navedeno ukazuje i na neuvjerljivost iskaza svjedoka MZ čiji iskaz sud smatra pristranim u korist okrivljene te ga ne prihvaća. Svjedok UZ nastoji umanjiti odgovornost okrivljene koja je njegova supruga pa tako navodi da je on kriv što nije supruzi dobro objasnio i obrazložio o postupcima koje su tada vodili protiv VZ, a iz kojeg razloga se ona pogrešno izjasnila pred Trgovačkim sudom da imaju presudu. Budući da svjedok UZ nije bio stranka u navedenim postupcima protiv VZ, već je to bila okrivljena KZ, životno je nelogično da je okrivljenoj bilo potrebno od strane supruga pojašnjavati razliku između presude trgovačkog suda ili presude donesene u kaznenom postupku povodom kaznenog djela prijetnje.

12.4. Štoviše, okrivljena KZ u više navrata u svojoj obrani iskazuje da ju je jako uznemirio događaj od 30. listopada 2017. kada je VZ prijetio nožem njezinom suprugu PZ pa je zaista neuvjerljivo da se ista nije interesirala kod supruga je li on podnio kaznenu prijavu protiv VZ i koji je ishod tog postupka.

12.5. Da je iskaz svjedoka MZ kontradiktoran ukazuje i činjenica da svjedok najprije u svom iskazu navodi da je njegova supruga pomiješala stvari i da je ona zapravo mislila na presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru koju su ''dobili'', odnosno u kojem postupku su pretežno uspjeli, dok u istom iskazu nastavno navodi da je supruzi rekao da su ''dobili sud'', a da je ona pod time mislila da su uspjeli s njegovom kaznenom prijavom. Iz navedenih razloga, sud iskaz ovog svjedoka ne prihvaća.

12.6. U pogledu iskaza svjedoka AZ, sud navedeni iskaz prihvaća u dijelu u kojem isti opisuje događaj od 30. listopada 2017., međutim, svjedok nema saznanja je li UZ prijavljivao postupanje VZ nadležnim tijelima te na koji način se završila predmetna situacija, a posljedično nema saznanja niti o relevantnim činjenicama za utvrđenje spornih pitanja u ovom postupku.

12.7. S druge strane, iskaz privatnog tužitelja VZ sud ocjenjuje istinitim jer je dan jasno, određeno i sigurno o odlučnim okolnostima. Privatni tužitelj u svom iskazu decidirano odbacuje svaku povezanost s vođenjem bilo kakvog sudskog postupka protiv njega u vezi prijetnje nožem prema PZ, a navedeno proizlazi i iz izvoda iz kaznene evidencije za privatnog tužitelja budući da se vodi kao neosuđivana osoba. Da za navodnu prijetnju nožem nije podnijeta niti prijava nadležnim tijelima protiv VZ proizlazi već i iz iskaza svjedoka FZ.

13. Budući da je iz svih ocijenjenih dokaza nesporno utvrđeno da je okrivljena KZ na ročištu održanom 11. veljače 2021. pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u predmetu pod brojem P-114/2018 iskazala kako je privatni tužitelj prijetio njenom suprugu nožem i da je postupak protiv privatnog tužitelja pravomoćno okončan te da o istom posjeduje presudu, sud ocjenjuje da je time okrivljena iznijela činjeničnu tvrdnju koja objektivno tumačena sadrži neki događaj i za koju se može utvrditi njezina istinitost odnosno neistinitost. Vezano za navedeno, da bi se radilo o kaznenom djelu klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11, potrebno je da je činjenična tvrdnja neistinita i da može naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, kao i da je okrivljena znala da je činjenična tvrdnja neistinita.

14. Prema odredbi iz čl. 149. KZ/11 kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita. Iz takvog zakonskog opisa proizlazi da se kazneno djelo klevete može počiniti samo s izravnom namjerom, a s kakvom namjerom počinitelj postupa kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje (čl. 28. st. 2. KZ/11).

15. Prema tome, povezujući zakonsku definiciju izravne namjere s prethodno navedenim bitnim obilježjima kaznenog djela klevete, proizlazi da subjektivni element tog kaznenog djela postoji kada počinitelj zna za neistinitost činjenične tvrdnje koju iznosi i prenosi za drugu osobu, te je pritom svjestan da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi njezinoj časti i ugledu. Dakle, privatni tužitelj kod tog kaznenog djela mora dokazivati samo da je riječ o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji te da je počinitelj znao za njezinu neistinitost i pritom bio svjestan da ona u objektivnom smislu može naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

16. Stoga, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje s prethodno navedenim, sud nalazi dokazanim da je okrivljena KZ **.**.2021., na raspravnom ročištu pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u predmetu broj P -114/2018 za privatnog tužitelja iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju budući da iz svih provedenih dokaza proizlazi da protiv privatnog tužitelja VZ nije vođen sudski postupak radi prijetnje nožem suprugu optužene, kao i da ne postoji pravomoćna presuda o tome. Iz svih prethodno obrazloženih i ocijenjenih dokaza proizlazi da je okrivljena KZ prilikom iskazivanja pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru znala da je takva činjenična tvrdnja neistinita, a posebno kada se uzme u obzir činjenica da je okrivljena visokoobrazovana osoba, da rukovodi staračkim domom te da je u više navrata sudjelovala kao stranka pred sudom pa se može zaključiti da je okrivljena svjesno iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju za privatnog tužitelja. Budući da je privatni tužitelj VZ u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u kojem je i došlo do počinjenja spornog kaznenog djela bio stranka u postupku, predmetnom neistinitom činjeničnom tvrdnjom okrivljene moglo se naškoditi časti i ugledu VZ, a i na taj način mu pogoršati položaj u samom parničnom postupku prikazujući privatnog tužitelja osobom koja je sklona nasilnom ponašanju. Dakle, tako neistinitom činjeničnom tvrdnjom u objektivnom smislu moglo se naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

17. Sud utvrđuje da je pri tome okrivljena KZ postupala s izravnom namjerom, svjesna obilježja djela i htijući njegovo počinjenje, odnosno sud smatra da je cilj okrivljene bio tako izgovorenim riječima prikazati privatnog tužitelja VZ osobom koja je sklona agresivnom ponašanju zbog kojeg je trpio njezin posao, odnosno vođenje staračkog doma, te na taj način naštetiti privatnom tužitelju u parničnom postupku, a za sebe zauzeti bolji položaj. S obzirom na dob i životno iskustvo okrivljene, njezino obrazovanje kao i činjenicu da vodi dodatno poslovanje uz posao koji inače radi, zaključuje se da je znala da su takve riječi neistinite i da su podobne naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, a izrekla ih je upravo s tim ciljem.

18. Dakle, prema ocijeni ovoga suda, na temelju provedenih dokaza proizlazi da je okrivljena ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 te je za počinjenje tog kaznenog djela proglašena krivom, kako je to odlučeno u izreci ove presude. Sud je okrivljenu KZ za kazneno djelo počinjeno na štetu privatnog tužitelja VZ osudio na novčanu kaznu u iznosu od 80 dnevnih iznosa, pri čemu je visina dnevnog iznosa 20,00 eura, što ukupno iznosi 1.600,00 eura, a na temelju odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenoj KZ izrečena je uvjetna osuda tako da se novčana kazna koja je izrečena okrivljenici neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

19. Prilikom odabira kaznenopravne sankcije za počinjeno kazneno djelo sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja uzeo u obzir sve okolnosti o kojima ovisi kazna pa je tako olakotnim na strani okrivljene cijenjena činjenica da je okrivljena osoba narušenog zdravstvenog stanja što proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu kao i činjenica da je zbog navedenog stanja okrivljena provela veliki dio vremena na bolovanju, dok se otegotnim smatra ranija prekršajna kažnjavanost i kaznena osuđivanost što proizlazi iz prekršajne i kaznene evidencije u spisu (str. 118 -121). Iz navedenih izvoda proizlazi da okrivljena ranije nije osuđivana za kaznena djela kojima je zaštićeno dobro čast i ugled pa se može smatrati da je predmetna situacija bila jedan izolirani slučaj u ponašanju okrivljene, a radi čega je ona, unatoč osporavanju počinjenja kaznenog djela, u svojoj obrani ipak izrazila žaljenje zbog učinjenog. Imajući u vidu sve navedeno, kao i prihode i imovinu okrivljene te prosječne troškove nužne za uzdržavanje, ličnost i prijašnji život okrivljene, okolnosti počinjenja samog kaznenog djela te ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, sud smatra da će se tako odmjerenim brojem i visinom dnevnih iznosa kao i novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 1.600,00 eura, uz primjenu uvjetne osude na rok provjeravanja u trajanju od 2 godine utjecati na okrivljenu KZ i na druge da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela kao i da će se svako buduće protupravno ponašanje sankcionirati, odnosno da će se postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. U slučaju opoziva uvjetne osude okrivljena KZ dužna je platiti novčanu kaznu u roku 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. Ako novčana kazna u slučaju opoziva uvjetne osude, ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije u roku tri mjeseca. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljene KZ donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa dva sata rada. Ako okrivljena KZ ne p ristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, tako da će se kod zamjene kaznom zatvora, jedan dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.

20. Donošenjem presude kojom se okrivljena proglašava krivom, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenoj KZ naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u visini 473,78 eura, a koji iznos se odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja sudsko -medicinskog vještaka Petra Škavića dr. med. (417,38 eura), kao i troška pristupa privatnog tužitelja na raspravu (56,40 eura), te troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 s osnove paušalne svote u visini 50,00 eura, uplatom u Državni proračun, u roku od 15 dana. Visinu paušalne svote sud je odmjerio uzimajući u obzir trajanje i složenost ovog kaznenog postupka. Uz navedeno, okrivljenoj KZ naloženo je i plaćanje troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka privatnog tužitelja i njegova opunomoćenika HZ, odvjetnika u [adresa], o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

21. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 8. prosinca 2025.

Sudac:

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.