REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 4348/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĐČ, državljanke Rusije, smještene u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, koju zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik BČ, radi ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/857, URBROJ: 511-19-32-25-3 od 30. listopada 2025.

II. Tužiteljici se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Milanu Baniću isplati iznos od 1.875,00 eura (tisućuosamstosedamdesetpeteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-01/25-03/857, URBROJ: 511-19-32-25-3 od 30. listopada 2025. tužiteljici se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja (točke 1. i 2. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika zbog nezakonitog postupanja javnopravnog tijela koje se očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, uz povrede odredaba Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 dalje: Zakon) te načela propisana člankom 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

2.1. Tužiteljica osporava da bi postojali razlozi ograničenja slobode kretanja, navodi da nema namjernu bježati, te ističe da nije kriminalka, a teškog je zdravstvenog stanja. Navodi da je počinjenje djela krađe priznala iako nije kriva, kako bi zaštitila jednu djevojčicu, te da ne predstavlja prijetnju za javni poredak.

2.2. Navodi kako osporeno rješenje nije moguće ispitati jer je izostalo obrazloženje, a nema očitovanja niti o odlučnim činjenicama. Ističe da u postupku nije saslušana kao stranka. Razlozi ograničenja slobode kretanja ne samo da nisu navedeni, nego oni moraju biti relevantni i dostatni kako bi opravdali primjenu navedene mjere, dok tuženik je daje razloge zbog kojih zaključuje da tužiteljica ima namjeru zlorabiti postupak međunarodne zaštite. Donesenu odluku smatra arbitrarnom, budući da ista ne sadrži razloge primjene najteže mjere, a koja prema međunarodnim standardima treba biti upotrijebljena tek ako druge manje otegotne mjere, nisu prikladne za postizanje cilja. Ističe da nije obrazložena niti duljina trajanja određene mjere, navodeći da se niti istražni zatvor u kaznenom predmetu ne određuje na ovako dugi period.

2.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove opunomoćenika.

2.4. Predlaže da sud dopusti odgodni učinak tužbe, navodeći da postupak odobrenja međunarodne zaštite traje dugo, a da bi joj izvršenjem rješenja nastala nenadoknadiva šteta, s obzirom na nepovredivost čovjekove slobode kao temeljni ustavni postulat u Republici Hrvatskoj zajamčen Ustavom Republike Hrvatske, te kako svako neosnovano zadržavanje i / ili ograničavanje predstavlja teško nadoknadivu štetu, imaju u vidu navode tužbe prema kojima bi se svrha postigla blažom mjerom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku donošenja rješenja, utvrđeno je da je imenovana dana 13.02.2025. godine u prostorijama PGP Korenica izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a čiji je zahtjev još u postupku. Također je utvrđeno da je ista napustila Republiku Hrvatsku u vrijeme trajanja postupka i da je ista sukladno Dublinskom postupku vraćena u Republiku Hrvatsku charter zrakoplovom iz Republike Austrije iz čega proizlazi da je predmetna napuštala Republiku Hrvatsku dok se nalazila u postupku tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj kao i da ista ne posjeduje isprave o identitetu. Također je utvrđeno da je tijekom izbivanja iz Republike Hrvatske počinila kazneno djelo krađe u Republici Austriji, slijedom čega je istoj bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja.

3.1. Tuženik citira odredbe članka 54. Zakona, a u odnosu na navode tužiteljice o povredi osnovnih prava navodi da će se tijekom postupaka međunarodne zaštite tužiteljici omogućiti da u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. S obzirom na naprijed navedeno, tuženik ukazuje na Odluku o Listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (»Narodne novine«, broj: 45/2016.), na kojoj se Ruska Federacija ne nalazi kao sigurna zemalja podrijetla. Ističe da iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužiteljica zapravo nezadovoljna utvrđenim činjeničnim stanjem, međutim, iako tuženik ima razumijevanja za tužiteljičino nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito.

3.2. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 3. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, opunomoćenika stranaka i prevoditelja za ruski jezik, te 8. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona, a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušana tužiteljica uz prevoditelja za ruski jezik.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. stavka 11. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužiteljicu, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona, kako je navedeno i u odgovoru na tužbu tuženika.

10. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance iz razloga propisanih člankom 54. stavkom 2. točkom 6. Zakona kao i primjena navedene mjere te rok na koji je ograničenje slobode kretanja određeno.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je:

-tužiteljica ne posjeduje valjanu ispravu o identitetu,

-13. veljače 2025. u PGP Korenica izrazila je namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom, nakon čega je smještena u Prihvatilište za tražitelje azila hotel Porin u Zagrebu,

- nakon iskazane namjere napustila je Republiku Hrvatsku,

- 28. listopada 2025. vraćena je u Republiku Hrvatsku sukladno Dublinskom postupku iz Austrije,

- tijekom izbivanja iz Republike Hrvatske počinila je kazneno djelo krađe u Austriji,

- 28. listopada 2025. u Postaji aerodromske policije Pleso ponovno je izrazila namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu (potvrda o registraciji i službena bilješka od 28. listopada 2025.).

11.1. Ispitana pred sudom tužiteljica je iskazala da u cijelosti ostaje kod izjave koju je dala u postupku, o čemu je sastavljen zapisnik. Navela je da je Rusku Federaciju napustila jer je imala probleme sa organima vlasti, lijekovi koje je uzimala i bez kojih ne može su zabranjeni, te su je zbog toga organi vlasti mučili kako nju tako i njenu kći, dok su njenog nećaka htjeli poslati na ratište u Ukrajinu i zbog njega često dolaze k njima i pitaju gdje je on, a on je pobjegao i sada živi u [adresa]. Također je iskazala da je prije osam godina njen bivši zet otišao boriti se u Siriju te je tamo poginuo i zbog toga je FSB često ispitivao.

11.2. Imajući u vidu sadržaj iskaza tužiteljice na zapisniku u spisu tuženika na upit suda zašto do sada nije iskazivala o okolnostima koje je navela na sudu tužiteljica je iskazala da je sve rekla odvjetniku.

11.3. Odgovarajući na upit suda zašto je napustila Republiku Hrvatsku tužiteljica je iskazala da je ovdje tražila azil međutim morala je otići u Austriju kako bi se razvela od muža, on ju je pretukao te je završila u bolnici i zbog toga se zadržala u Austriji, ali se na kraju ipak uspjela razvesti. Sva dokumentacija, medicinska i o razvodu braka je ostala u Austriji u kući za zaštitu žena od nasilja, gospođa koja to vodi se zove gđa. Đ, ona je imala njezin broj i broj odvjetnika međutim to je sve ostalo u Porinu jer je prevezena u Centar.

11.4. Odgovarajući na upit suda što se dogodilo s njenim osobnim dokumentima od trenutka odlaska iz Rusije tužiteljica je iskazala da su osobna iskaznica i vozačka dozvola deponirane u zatvorenom centru u Ježevu, a putovnica je ostala u domu za zaštitu žena od nasilja, a tom se putovnicom služila pri napuštanja Ruske Federacije. Njena je kći išla u tu kuću međutim tamo su joj rekli da joj ne mogu dati osobne stvari tužiteljice, odnosno da ih tužiteljica osobno mora njih kontaktirati međutim da nema njihov broj, odnosno isti se nalazi u ruksaku u Porinu.

11.5. Na upit suda da objasni što se dogodilo u Austriji tužiteljica je iskazala da je sa starijom kćeri otišla u dućan kako bi mlađoj kćeri koja je trudna kupila stvari, a njena starija kći je uzela neke dječje stvari i krenula prema van međutim uključio se alarm, pa s obzirom da kći ima malo dijete navodi da je krivnju preuzela na sebe. Starija kći je otišla u Čečeniju, a mlađa kći je u Čečeniji i u Dankestanu jer se boji biti na jednom mjestu. Na daljnji upit da li je nakon iskazane namjere u Republici Hrvatskoj podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu tužiteljica je iskazala da su joj prilikom izražavanja namjere na granici uzeli otiske prstiju i ona je odmah otišla daljnje prema Austriji kako bih se razvela od muža.

11.6. Na upit opunomoćenice tužiteljice da li bi u slučaju puštanja u otvoreni kamp – Porin u Republici Hrvatskoj pričekala odluku o međunarodnoj zaštiti tužiteljica je odgovorila da bi naravno ostala u Republici Hrvatskoj jer više nema kamo dalje, a i njena djeca više nisu s njom. Dodala je kako je odvjetniku sve rekla, kako je opasno vraćati se u Čečeniju, želi ovdje ostati čekati rješenje i neće kršiti zakone.

12. Člankom 54. stavkom 1. Zakona propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12.1. Prema stavku 2. članka 53. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, između ostaloga, radi: utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva (točka 2.), radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine (točka 5.).

12.2. Prema stavku 5. članka 54. Zakona sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama: zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata i smještaj u prihvatni centar za strance (točke 1. do 5.).

12.3. Prema stavku 5. članka 54. Zakona mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12.4. Prema stavku 9. članka 54. Zakona mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

12.5. Prema stavku 11. članka 4. Zakona ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

12.6. Prema stavku 12. članka 54. Zakona protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.

13. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. Zakona.

15. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Tužiteljica u tužbi, a niti tijekom spora nije osporila utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona iznesena pod točkom 11. obrazloženja presude, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, u skladu s odredbom članka 54. stavka 9. Zakona.

17. Nadalje, ističe se da za zaključak tuženika da u konkretnom slučaju tužiteljici treba ograničiti slobodu kretanja iz razloga propisanih člankom 54. stavkom 2. točkama 1., 2. i 5. Zakona postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa. Naime, prema ocjeni suda opravdano je ograničiti tužiteljici slobodu kretanja kako bi se osiguralo nakon iskazane namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj podnošenje zahtjeva na način kako je odredbama Zakona propisano, te utvrdio identitet tužiteljice, imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica bez valjanih osobnih dokumenata te da je nakon prvo iskazane namjere za podnošenjem zahtjeva napustila Republiku Hrvatsku i otišla u Austriju u kojoj je počinila kazneno djelo.

17.1. Imajući u vidu odredbe Zakona kojima je propisan postupak po zahtjevu za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj sud cijeni da je rok određen na najkraće moguće vrijeme, a najdulje na razdoblje do tri mjeseca u skladu s citiranim odredbama. Pri tom se ističe da je odredbom članka 34. stavka 1. Zakona propisano da se zahtjev neposredno podnosi Prihvatilištu usmeno na zapisnik, a iznimno u pisanom obliku, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite, dok je odredbom članka 40. stavka 1. propisan rok za donošenje odluke o zahtjevu i to najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva, odnosno ukoliko se odluka donosi u ubrzanom postupku, sukladno članku 41. stavku 1. Zakona taj rok iznosi dva mjeseca.

17.2. Budući da je odredbom članka 35. stavka 3. Zakona propisano da je tražitelj dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika, pravilno je tužiteljici iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja ograničena sloboda kretanja kako bi se osiguralo podnošenje zahtjeva i pokretanje i provođenje postupka međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

18. Niti iskaz tužiteljice dan pred sudom, ne dovodi do drugačije odluke. Tužiteljica je potvrdila svojim iskazom da je nakon iskazane namjere za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj istu napustila, obrazlažući razloge za takvo postupanje, međutim, također je iskazala da joj je namjera bila nastaviti živjeti u [adresa]. Tužiteljica je pred sudom iznijela i nove okolnosti o kojima nije iskazivala pred tuženikom, a koji se prema ocjeni suda odnose na razloge traženja međunarodne zaštite, pa će iste tužiteljica moći iznijeti u postupku zaprimanja zahtjeva i saslušanja koje će biti provedeno u skladu s prethodno navedenim odredbama Zakona.

19. U pogledu primjene blažih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. Zakona, napominje se da je prema ocjeni suda pravilan zaključak donositelja rješenja da u konkretnom slučaju primjena istih nije opravdana. Naime, u postupku je utvrđeno kako tužiteljica ne posjeduje valjanu ispravu o identitetu, napustila je Republiku Hrvatsku nakon iskazane namjere za međunarodnom zaštitom, u Austriji je počinila kazneno djelo krađe te je nakon povratka u Republiku Hrvatsku sukladno Dublinskom postupku ponovno iskazala namjeru za međunarodnom zaštitom, a ove okolnosti odnosno činjenice utvrđene u postupku i konstatirane u zapisniku o saslušanju VI policijske postaje Zagreb od 30. listopada 2025. tužiteljica je potvrdila i vlastoručnim potpisom.

19.1. Primjena blažih mjera zabranom kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja i osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, prema ocjeni suda, budući da je tužiteljica već prethodno napustila Republiku Hrvatsku nakon iskazane namjere za međunarodnom zaštitom, nije opravdana, a davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata također nije opravdano budući da tužiteljica ne posjeduje valjanu punu ispravu/kartu. Iskaz tužiteljice na sudu da su osobna iskaznica i vozačka dozvola u Ježevu kontradiktorne su navodima tužiteljice na zapisniku upravnog tijela i zaključku tuženika da tužiteljica ne posjeduje valjane isprave o identitetu, a u Republiku Hrvatsku stigla je po Dublinskom postupku kao nositelj putnog lista izdanog od Austrije broj: 250641072 od 29. rujna 2025. („Laissez-Passer“) 20. Razlozi primjene mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance valjano su obrazloženi, s obzirom na činjenice koje proizlaze iz pregledane dokumentacije, navedene pod točkom 11. obrazloženja presude. Iz istih je vidljivo da je tužiteljica napustila Republiku Hrvatsku nakon izražene namjere podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te je u istu vraćena tek u postupku transfera po Dublinskoj uredbi, a kada se uzme u obzir i to da je krajnje odredište tužiteljice bila Austrija, uz razloge koji se tiču počinjenja kaznenog djela u Austriji i činjenice da tužiteljica nema valjanih identifikacijskih isprava, sud nema osnova za zaključak da bi se svrha ograničenja kretanja mogla osigurati primjenom drugih mjera propisanih odredbama članka 54. stavka 5. točke 1. do 4. Zakona.

21. Sud prihvaća stajalište tuženika u osporenom rješenju da je ograničenje kretanja na najkraće vrijeme, a najdulje do tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te da se drugim blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja kretanja, a budući da tužiteljica nije pripadnik ranjive skupine, da se radi o punoljetnoj osobi koja je upoznata sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, nije osnovan prigovor tužiteljice da individualna procjena u konkretnom predmetu nije učinjena. Navedena mjera izrečena je u skladu sa stavkom 9. članka 54. ZMPZ-a, a duljinu trajanja roka ograničenja slobode kretanja Sud cijeni opravdanim i primjerenim.

22. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužiteljici ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja.

23. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana, pa prigovori tužiteljice izneseni u tom smjeru nisu osnovani.

24. Povrede načela upravnog postupka iz odredaba članka 8. – utvrđivanje materijalne istine i članka 9. ZUP-a – samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, sud nije našao.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

25.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužiteljice je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

26.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi (2 ročišta) u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 3.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.500,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 375,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

27. Zahtjev tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe nije osnovan.

28. Člankom Članak 51. stavkom 1. točkom 4. Zakona propisano je da tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 11. ovoga Zakona.

28.1. Prema stavku 2. članka 51. Zakona tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi.

29. Člankom 47. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano.

29.1. Prema stavku 2. članka 47. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

30. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporenog rješenja do donošenja odluke u ovom upravnom sporu.

30.1. Imajući u vidu da je izričito odredbama Zakona propisano da u slučaju ograničenja slobode kretanja prema članku 54. stavka 11. Zakona tužba ne odgađa izvršenje rješenja, iako tužba može sadržavati prijedlog za odgodni učinak tužbe u skladu s odredbama ZUS-a upravo je na tužiteljici teret iznošenja razloga i obrazloženja iz kojih bi proizlazilo da je izvršenje rješenje potrebno odgoditi.

30.2. Tužiteljica u prilog navodima za odgodu nije dostavila nikakve dokaze iz kojih bi sud mogao zaključiti da su isti opravdani, dakle, prema ocjeni suda nije dokazala činjenice niti okolnosti na kojima temelji zahtjev za odgodni učinak tužbe. Pored navedenog, tužiteljica odgodni učinak predlaže navodeći razloge zbog kojih smatra da je nezakonito određeno ograničenje slobode kretanja, a za koje je sud utvrdio da je pravilno i u skladu s citiranim odredbama Zakona određeno.

30.3. Kako za odluku o odgodnom učinku tužbe, u smislu odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, temeljem članka 42. stavka 4. ZUS-a, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU zagrebačka, VI policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg narodne zaštite 1

3. U spis