REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P Ob-1493/2024-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici NC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi uzdržavanja, nakon tajne glavne rasprave održane i zaključene dana 27. listopada 2025. godine u prisutnosti majke i zz tužitelja HC uz punomoćnicu odvjetnicu NC i tuženika osobno, dana 08. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. CC plaća kako slijedi :

- mjesečni iznos od 189,23 Eura u razdoblju od podnošenja tužbe 04. travnja 2022. godine pa do 23. travnja 2023. godine,

- mjesečni iznos od 203,15 Eura u razdoblju od 24. travnja 2023. godine do 10. ožujka 2024. godine,

- mjesečni iznos od 229,69 Eura u razdoblju od 11. ožujka 2024. godine do 13. ožujka 2025. godine,

- mjesečni iznos od 290,00 Eura u razdoblju od 14. ožujka 2025. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti,

plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da je sve dospjele a neplaćene obroke uzdržavanja koji se odnose na razliku između dosuđenog iznosa uzdržavanja i iznosa koji je plaćen prema pravomoćnom i ovršnom rješenju privremene mjere Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-279/2022 od 05. srpnja 2022. godine, dužan platiti odjednom u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja počem od dana dospijeća do isplate, koja se obračunava po stopi iz članka 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice HC, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Djelomičnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-279/2022 od 05.07.2022. godine je razveden brak stranaka, te je odlučeno da će zajedničko maloljetno dijete mlt. CC stanovati s majkom, a ostvarivati osobne odnose s ocem, te da će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. PC u dijelu koji se odnosi na prijavu prebivališta/boravišta djeteta te izradu osobnih dokumenata djeteta na području Grada Zagreba, dok će u ostalim pitanjima roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb. Rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-279/2022 od 05.07.2022. godine donijeta je privremena mjera, te je tuženiku naloženo da za uzdržavanje mlt. CC plaća mjesečno 800 kn počevši od dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri pa dalje do kad za to budu postojali zakonski uvjeti. Djelomična presuda i rješenje privremene mjere donijeti su prema sporazumu roditelja koji su se nakon objave odrekli prava žalbe, te su odluke pravomoćne i ovršne 05.07.2022. godine.

2. Između stranaka je sporna visina uzdržavanja kao i činjenica da li je tuženik radno sposoban u mjeri da bi mogao plaćati uzdržavanje za mlt. sina. U predhodnom je postupku sud presudom P Ob-279/2022 od 24.06.2024. godine odbio zahtjev za plaćanje uzdržavanja pozivom na čl. 288 st. 1 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 156/23, dalje u tekstu ObZ) prema kojem je određeno da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja i to jer je iz rezultata dokaznog postupka ocijenio da je tuženik potpuno i trajno nesposoban za rad od travnja 2022. godine.

2.1. Navedena je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ob-135/2024 od 14.11.2024. godine te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

3. Prema odredbi čl. 307 st. 1 i 3 ObZ-a proizlazi da će sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te da će pri procjenjivanju osobe koja je dužna davati uzdržavanje, uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

Prema odredbi čl. 311 st. 1 ObZ-a propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i slične troškove djeteta, a u stavku 2. istog članka je propisano da se potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Prema odredbi čl. 313 ObZ-a imovno stanje i prihodi roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje utvrđuju se u vrijeme kada se donosi odluka o uzdržavanju.

4. Iz iskaza majke i zz tužitelja proizlazi da se početkom 2022. godine zajedno s mlt. tužiteljem iselila iz stana koji je u vlasništvu tuženika, u kojem su svi stanovali kao obitelj. Od tada s mlt. PC stanuje kao podstanar na adresi prijavljenog prebivališta, te plaća trošak najma od 600 Eura mjesečno i režije od 200 Eura mjesečno. Trošak hrane i kućanskih potrepština za njihovo dvočlano domaćinstvo iznosi oko 1.000 Eura mjesečno. Mlt. Vito je sada učenik 7. razreda osnovne škole, zdravo je dijete i nema povećanih potreba uzdržavanja. Mjesečno na odjeću i obuću za mlt. PC potroši između 200 i 300 Eura, a trošak njegovog socijalnog života tj. druženje s prijateljima procjenjuje mjesečno iznosom od 100 Eura. U odnosu na višegodišnje trajanje postupka, iznosi i da tuženik sina viđa rjeđe nego što je to djelomičnom presudom određeno a pri tim susretima novčano ni na koji način ne sudjeluje u troškovima života djeteta. U odnosu na uzdržavanje u visini koja je određena privremenom mjerom, navodi da otac isto plaća neredovito, u iznosu sada preračunato u važeću valutu od 106 Eura mjesečno, te je u tijeku izravna naplata putem koje se taj iznos naplaćuje. Majka mlt. tužitelja je u radnom odnosu, ima plaću od 1.700 Eura a u podmirivanu životnih troškova pomaže joj majka.

4.1. Iskazom majke mlt. tužitelja, koji je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv, utvrđeno je da materijalne potrebe tužitelja iznose oko 1.200 Eura mjesečno pri čemu je sud uzeo u obzir razmjerni dio troškova stanovanja (polovicu najma, režija, hrane i kućanskih potrepština) te troškove odjeće, obuće i socijalnog života. Sud je uzeo u obzir i da je mlt. CC zdravo dijete u rastu i razvoju, učenik 7. razreda osnovne škole, te da otac osim plaćanja uzdržavanja u visini određenoj privremenom mjerom na drugi način novčano ne doprinosi njegovom uzdržavanju izuzev što mu ponekad da džeparac.

Međutim, kako se prema gore citiranim zakonskim odredbama potrebe djeteta utvrđuju prema materijalnom stanju roditelja koji je obveznik plaćanja uzdržavanja – u konkretnom slučaju tuženika, sud je u konačnoj odluci imao u vidu materijalno stanje oca koji je obveznik plaćanja uzdržavanja, njegovu radnu sposobnost i mogućnosti ostvarenja prihoda.

5. Iz iskaza tuženika proizlazi da nije nikada bio u radnom odnosu, a zbog zdravstvenih tegoba je u višegodišnjem bolničkom programu, sada kronične hemodijalize o čemu je dokumentaciju priložio u spis. Obzirom na dugotrajnost liječenja, rečeno mu je da će se moći prijaviti za transplataciju bubrega. Nije u mogućnosti zasnivanja radnog odnosa. Prema važećim propisima ostvaruje prava kao korisnik inkluzivnog dodatka od 430 Eura, a od Grada Zagreba prima i novčani dodatak u iznosu 28 Eura. Ima stan na adresi prebivališta koji koristi za stanovanje, a osim toga je zajedno s bratom suvlasnik stana u kvartu Pešćenica, Utinjska 17, koji je površine oko 45 m2. Od tog stana nema nikakvih prihoda jer ga za stanovanje koristi njegov brat koji je također bolestan i prima inkluzivni dodatak. Tuženik navodi i da je tijekom trajanja ovog postupka prodao automobil Renault koji je ranije vozio te je kupio BMW serije 3 star 6 godina, koji je platio ukupno 15.000 Eura. Novokupljeni automobil je platio na način da je dio kupoprodajne cijene zatvorio prodajom ranijeg automobila, a preostali dio od 5.000 Eura je platio od sredstava ostvarenih priznanjem prava na inkluzivni dodatak obzirom da su mu odjednom isplaćeni obroci za 16 mjeseci. Automobil mu je nužno potreban obzirom je svaki drugi dan na hemodijalizi u bolnici i ne može koristiti javni prijevoz. Navodi kako njegovi režijski troškovi iznose oko 200 Eura, plaća ih neredovito i to većinom po ovršnim postupcima. Kada je ostvario pravo na inkluzivni dodatak, a što je bilo u ljeti 2025. godine, priznato mu je pravo na 70 Eura vaučera za struju i plin. Troškove hrane ne može niti približno procijeniti, na hemodijalizi je svaki drugi dan, te tada jede u bolnici.

6. Uvidom u očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 05.06.2025. godine (list 225 spisa) utvrđeno je da prema službenim evidencijama tuženik nije korisnik invalidske mirovine niti je kada podnosio zahtjev za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

6.1. Uvidom u očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Dubrava utvrđeno je da je provedeno vještačenje broj 1177189 od 03.02.2025. godine po kojem je tuženiku utvrđen 4. stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti – kronične bolesti stupanj 4. Kontrolno vještačenje nije predviđeno. Obzirom na navedeno je u postupku priznanja prava na inkluzivni dodatak ispunio uvjete za treću razinu potpore, u iznosu od 360 % osnovice (120 Eura), što ukupno iznosi 432 Eura.

6.2. Uvidom u dopis i dostavljenu dokumentaciju Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (list 209-214 spisa) te dostavljeni Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Klasa : 551-01/22-05/15675, Ur.Broj : 426-04-08/1-23-5 od 21.02.2023. godine, zaključeno je da je tuženiku utvrđena potpuna i trajna nesposobnost za rad.

7. Prema provedenom dokaznom postupku, sud zaključuje kako je obzirom na zdravstveno stanje tuženika isti potpuno i trajno nesposoban za rad, te zbog nemogućnosti zaposlenja ne ostvaruje primanja s osnova radnog odnosa niti je u mogućnosti isti zasnovati. Međutim, prema pravima iz socijalnog osiguranja tuženik ostvaruje primanja sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku u visini 432 Eura mjesečno, a sam navodi i da ima dodatan vaučer za plaćanje troškova režija od 70 Eura mjesečno, te naknadu Grada Zagreba od 28 Eura mjesečno, čime ostvaruje pomoć u podmirivanju redovnih troškova vlastitog života. Tuženik je vlasnik stana od 50 m2 u kojem stanuje, te suvlasnik još jednog stana u [adresa] u kojem stanuje njegov brat, a za vrijeme trajanja ovog postupka kupio je polovni osobni automobil koji je platio 15.000 Eura i to djelomično od prodaje ranijeg automobila a djelomično od odjednom plaćenih rata inkluzivnog dodatka od 5.000 Eura.

8. Obzirom na sve okolnosti slučaja te činjenicu da tuženik izvršava obvezu plaćanja uzdržavanja mlt. tužitelja po važećoj pravomoćnoj mjeri, sud smatra opravdanim da i dalje to čini jer je očita njegova mogućnost plaćanja unatoč minimalnim redovnim prihodima. Osim toga, tuženik ima u vlasništvu imovinu (nekretninu u kojoj stanuje i polovicu drugog stana, te osobni automobil) čijom prodajom bi mogao i morao ostvariti sredstva za uzdržavanje maloljetnog djeteta. Sud prihvaća tvrdnje tuženika da mu je vlastiti automobil potreban radi odlaska u bolnicu na nužnu hemodijalizu, međutim je sam odlučio kupiti automobil čija je vrijednost daleko iznad njegovih realnih materijalnih mogućnosti, jer bi za prijevoz do bolnice mogao koristiti i automobil manje cijene. Također, tuženik bi prodajom suvlasničkog dijela nekretnine koju ne koristi za stanovanje mogao ostvariti znatna novčana sredstva kojima bi mogao plaćati uzdržavanje za sina, bez narušavanja ili ugroze svog stambenog statusa. Konačno, unatoč suprotnim tvrdnjama tuženika u postupku, utvrđeno je da isti nikada nije podnio zahtjev za invalidskom mirovinom.

9. Kako se prema čl. 314 Obiteljskog zakona materijalne potrebe djeteta ne mogu utvrditi u iznosima nižem od zakonskog minimuma, sud je obzirom na okolnosti slučaja i činjenicu da tuženik, bez obzira što je prihvaćena njegova tvrdnja o potpunoj i trajnoj radnoj nesposobnosti, u mogućnosti obzirom na vrijednu imovinu kojom raspolaže plaćati za uzdržavanje svog maloljetnog djeteta iznos zakonskog minimuma i to počem od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Naime, prema čl. 314 st. 2 sud može utvrditi visinu uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma samo u slučaju ako je obveznik plaćanja uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, te ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju, što u konkretnom postupku nije ispunjeno.

10. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljenoj u Narodnim Novinama 37/2022 koja je stupila na snagu 11.03.2022. godine i vrijedila u času podnošenja tužbe, novčani iznos minimalnog uzdržavanja za mlt. PC koji je tada imao 10 godina iznosila je 189,23 Eura (ranijih 1.425,80 kn), te je od dana podnošenja tužbe tuženik dužan platiti uzdržavanje za sina u navedenom iznosu.

Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljenoj u Narodnim Novinama 48/2023 koja je stupila na snagu 24.04.2023. godine, minimalni novčani iznos uzdržavanja za mlt. PC koji je tada imao 11 godina iznosu 203,15 Eura, te je tuženiku počem od 01.04.2023. do 11.03.2024. godine naloženo plaćanje navedenog iznosa. Dana 11.03.2024. godine je stupila na snagu Odluka o minimalnim novčanim iznosima objavljena u Narodnim Novinama 49/2024, prema kojoj je minimalni novčani iznos uzdržavanja za mlt. PC koji je tada imao 12 godina iznosila 229,69 Eura, te je tuženiku do 14.03.2025. godine naloženo plaćanje navedenog iznosa.

Dana 14.03.2025. godine stupila je na snagu sada važeća Odluka o minimalnim novčanim iznosima objavljena u Narodnim Novinama 75/2025, prema kojoj je od dana njenog stupanja na snagu pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tuženiku naloženo za mlt. PC koji je u vrijeme stupanja na snagu Odluke imao 13 godina, plaćati iznos od 290 Eura mjesečno sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Kako prema važećem rješenju privremene mjere tuženik plaća iznos uzdržavanja od 106 Eura mjesečno (prema navodima stranaka), od ukupno dosuđenog iznosa uzdržavanja potrebno je oduzeti iznose koji su plaćeni za vrijeme trajanja postupka, a što će obzirom na zahtjevnost kamatnog računa biti utvrđeno u Financijskoj agenciji ili ovršnom postupku.

11. Prema čl. 366 ObZ-a i čl. 154 ZPP-a, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, sud smatra pravičnim da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Naime, roditelji su postigli sporazum o svim sadržajima roditeljske skrbi osim u dijelu uzdržavanja koji je tuženik osporio isključivo iz razloga svoje radne nesposobnosti koja je postojala već u trenutku pokretanja postupka te je ista trajna.

U Zagrebu, 08. prosinca 2025. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika