Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. Pr-15/2024-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. to (VE), [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Budisavljeviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika C.V.B. TOURISM d.o.o., OIB: 66865983511, iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Alenu Kalčiću i dr., odvjetnicima u Poreču, radi nezakonitosti, nedopuštenosti otkaza i povrata na rad, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 31. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 08. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. lipnja 2024. sklopljen između tužitelja SO s prebivalištem u [adresa]. to (VE), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2024.
II Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg su tužitelj SO s prebivalištem u [adresa] (VE), Stella Sirio 6/B, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511 sklopili 04. lipnja 2024. s danom 01. srpnja 2025., s kojim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika.
III Nalaže se tuženiku C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511 da tužitelju SO s prebivalištem u [adresa]. to (VE), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 18.278,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog do iznosa 36.557,16 eura, odnosno za iznos 18.278,58 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete odbija.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 9.266,40 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), koja na taj iznos teče od 08. prosinca 2025., pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija.
V Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 07. kolovoza 2024. podnio tužbu u kojoj tvrdi da se kao radnik nalazio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. lipnja 2024. na radnom mjestu kapetana/zapovjednika jahte „SEA LADY“, NIB: 94786, luka upisa: Pula. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2024., tuženik da je tužitelju otkazao Ugovor o radu, a koju Odluku o izvanrednom otkazu je tužitelj osobno primio 24. lipnja 2024. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu tuženik da navodi da je ista donesena iz razloga što je tužitelj počinio osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa i to da je tužitelj 18. lipnja 2024. bez naloga poslodavca krenuo brodom u vlasništvu poslodavca, a kojim je on upravljao kao zapovjednik, iz marine [adresa] za marinu [adresa], a da uopće nije obavijestio poslodavca da kreće brodom iz [adresa] u [adresa]. Zbog toga da je tuženik u svojstvu poslodavca, koji je tužitelju u svojstvu zapovjednika povjerio na upravljanje brod vrijedan više od 1.000.000,00 EUR, izgubio povjerenje u tužitelja te da stoga nastavak suradnje nije moguć. U obrazloženju da stoji da je poslodavcu nastala šteta koja se sastoji od troškova goriva za plovidbu i izgubljene dobiti jer je poslodavac imao ugovoren najam broda u marini [adresa], a koji se nije ostvario jer je brod bio u marini [adresa]. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužitelj da je u roku od 15 dana od dostave Odluke o izvanrednom otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevao od tuženika da Odluku o izvanrednom otkazu stavi izvan snage jer je nezakonita. Međutim, na zahtjev za zaštitu prava tuženik da se oglušio. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR da je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prvenstveno ističe kako su razlozi otkazivanja navedeni u obrazloženju osporavane Odluke o izvanrednom otkazu u cijelosti neistiniti i netočni, jer tužitelj nije počinio nikakvu povredu obveza iz radnog odnosa, a posebno ne onu koja mu se osporavanom Odlukom neosnovano stavlja na teret. Naime, tužitelj da je 06. veljače 2024. prije sklapanja Ugovora o radu s tuženikom, prvi razgovor o poslu vodio s PO koji se predstavio i postupao kao predstavnik tuženika. Tijekom predmetnog razgovora PO da je uputio tužitelja u dužnosti posla, obavijestio ga da će posao na m/y SEA LADY obavljati ukupno 3 člana posade – zapovjednik, mornar i stjuardesa kuharica. Tom prilikom tužitelj da je zamoljen da pomogne u traženju drugih članova posade. Ističe da se PO vodi kao kontakt osoba tuženika i na web stranicama na kojima se najam m/y SEA LADY oglašava. Nakon sklapanja Ugovora o radu na neodređeno 07. lipnja 2024. da je održano kratko probno putovanje s vlasnicom i zastupnicom po zakonu tuženika koji je vlasnik m/y SEA LADY - GOŽOH i UO u svojstvu putnika. Prilikom probnog putovanja, u svojstvu člana posade – mornara, da je plovio i IO. Probno putovanje da je završilo u [adresa] kada je utvrđeno da je posada sposobna obavljati posao koji im je povjeren. Dana **.**.2024. SOŽOH i UO da se iskrcavaju u [adresa]. Dana 14. lipnja 2024. m/y SEA LADY da je zaplovila prema Trogiru gdje je trebao biti ukrcaj za nadolazeći najam, no nakon dva sata plovidbe da se upalilo upozorenje da postoji problem s lijevim motorom koji se zaustavlja te ne dozvoljava ponovno pokretanje. Dogovoreni najam jahte da je otkazan zbog kvara lijevog motora, a tužitelj (zapovjednik) da se s jednim motorom vratio u [adresa] radi otklanjanja kvarova na jahti. Jahta da je bila na popravku u marini [adresa] gdje je s PO putem telefonskog razgovora dogovoreno da će jahta, nakon što je popravljena, isploviti prema svom matičnom vezu u marini [adresa]. Predmetnom razgovoru da je svjedočio i mornar IO obzirom da je tužitelj razgovarao na razglasu. Dana 18. lipnja 2024., a nakon što je jahta popravljena, tužitelj da se sukladno ranijem dogovoru s PO uputio prema marini [adresa] gdje jahta ima stalni vez. Tužitelj da je JO putem aplikacije Whatsapp u 12:51 uputio glasovnu poruku kojom ga obavještava da isplovljava. Predmetna poruka da je dostavljena odmah u 12:51 sati, a od strane PO da je viđena u 12:52 sati, te u isto vrijeme i reproducirana. Dakle, suprotno navodima iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu, tužitelj da je poslodavca obavijestio o namjeri povratka na stalni vez u marinu [adresa] kako mu je to bilo telefonskim putem naloženo. Tek 5 sati nakon što je zaprimio obavijest o isplovljavanju jahte prema marini [adresa], PO da kontaktira tužitelja pozivom na aplikaciji Whatsapp. Tom prilikom PO da kori tužitelja da je postupao protivno nalogu i navodi da su zbog njegovog pothvata izgubili dogovoreni najam jahte te da će mu zbog toga biti raskinut ugovor o radu. Tužitelj da je odmah ponudio isploviti s jahtom nazad u marinu [adresa] unatoč tome što je postupao u skladu s nalogom predstavnika poslodavca. Ukazuje da tužitelj kao zapovjednik m/y „SEA LADY“ nije imao nikakvih saznanja o bilo kakvom najmu koji se trebao realizirati taj ili idući dan iz marine [adresa] unatoč odredbi čl. 148. st. 1. Pomorskog zakonika prema kojoj je zapovjednik jahte odnosno broda dužan „..brinuti se o opskrbi broda, o brodskoj administraciji, o njegovu održavanju, o održavanju i ispravnom stanju trupa broda, strojeva, uređaja i opreme, pomorskim navigacijskim kartama i publikacijama, o sigurnosti brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje putnika, opasnog i ostalog tereta, o pravilnom ukrcavanju, slaganju, prijevozu i iskrcavanju opasnog i ostalog tereta, o pravilnom ukrcavanju, smještaju i iskrcavanju putnika i o izvršavanju svih zadataka u vezi s procesom rada.“ Bez ključnih informacija poput najma broda zapovjednik da ne može obavljati svoje zakonske obveze. Potpuno da je neživotna i nelogična činjenica da zapovjednik jahte, a ni mornar, nisu bili obaviješteni da će neposredno po popravku jahte ista biti dana u najam, stoga da se tuženikovi navodi i u tom dijelu u potpunosti osporavaju kao neistiniti. Prilikom prvog susreta 06. veljače 2024. tužitelj da je s predstavnikom tuženika dogovorio da će plaća za mjesto zapovjednika m/y SEA LADY iznositi 4.000,00 EUR (neto). To da je potvrđeno i u razgovoru 08. ožujka 2024. kada je tužitelj primio prvi nacrt ugovora o radu. Prilikom potpisa Ugovora o radu na neodređeno, tužitelj da je doveden pred gotov čin te mu je rečeno da će mu se dio plaće isplaćivati na račun, dok će ostatak do 4.000,00 EUR dobivati „na ruke“. Potpisu ugovora o radu da je svjedočio i mornar IO koji je doveden u istu situaciju. Plaća od 1.700,00 EUR za zapovjednika jahte da je ispod prosječne plaće za to radno mjesto te je očito da se radi o fiktivnoj odredbi. Stvarni iznos plaće nedvojbeno da je znatno veći od onoga koji je unesen u Ugovor o radu na neodređeno. Tužitelj i predstavnik tuženika da su usmeno ugovorili plaću u iznosu od 4.000,00 EUR (neto), stoga tužitelj od suda traži da utvrdi visinu plaće u navedenom iznosu. Kako bi zaštitio svoja prava tužitelj da je prvo u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. ZR. Obzirom da do dana podnošenja tužbe tuženik nije uvažio zahtjev tužitelj da u zakonskom roku podnosi ovu tužbu u skladu s odredbom čl. 133. st. 3. ZR. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR da je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Isto da je potvrđeno i sudskom praksom. Ukazuje na odluku Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Revr- 1979/09-2 od 22. travnja 2010. Obzirom na izneseno činjenično stanje te citirane zakonske odredbe ne bi trebalo biti dvojbeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu nezakonit i nedopušten. Odredbom čl. 14. st. 2. ZR da je propisano da „propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.". Obzirom da su tužitelj i poslodavac usmeno ugovorili iznos plaće koji je različit od onog u pisanom obliku, ukazuje sudu da propust da se isti sklapa u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Slijedom navedenog, predlaže se sudu utvrditi da su ugovorne strane usmeno dogovorile da plaća za mjesto zapovjednika iznosi 4.000,00 EUR (neto). Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije uopće povrijedio obveze iz radnog odnosa, a svakako da nije učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa temeljem koje bi se radni odnos mogao okončati izvanrednim otkazom ugovora o radu. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je nezakonit i nedopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. lipnja 2024. sklopljen između tužitelja SO s prebivalištem u [adresa]. to (VE), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2024. (točka I tužbenog zahtjeva); kojom će se naložiti tuženiku C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511 da tužitelja SO s prebivalištem u [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na poslove koje je obavljao prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja2024., u roku od 15 dana (točka II tužbenog zahtjeva); kojom će se utvrditi da su tužitelj SO s prebivalištem u [adresa]. to (VE), Stella [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511 ugovorili iznos neto plaće u visini od 4.000,00 EUR (točka III tužbenog zahtjeva); te potražuje parnični trošak (točka IV tužbenog zahtjeva).
1.1. U svom podnesku od 12. studenog 2024. (str. 67-71) tužitelj tvrdi da su svi uvjeti i dogovori u svezi s radnim odnosom bili dogovarani s PO kao predstavnikom tuženika. Temeljem čl. 125. Zakona o radu obavještava sud da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos s poslodavcem te predlaže da sud utvrdi da se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika raskida s danom pravomoćnosti presude, s kojim radnim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika. Tužitelj da je zbog nezakonitog otkaza trpio veliku štetu jer nije mogao naći novi posao obzirom da je sezona već bila započela, a notorna da je činjenica da se zapovjednici jahti traže prije sezone, odnosno početkom svake nove godine. Stoga, potražuje da mu poslodavac na ime naknade štete isplati iznos od šest mjesečnih plaća u iznosu 7.098,17EUR bruto (4.000,00 EUR neto) u visini stvarno ugovorene plaće u ukupnom iznosu 42.589,02 EUR u skladu s odredbom čl. 125. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj da je postupio po uputi osobe koju je tuženik ovlastio - PO, te je nakon završetka radova u [adresa] krenuo prema matičnoj luci jahte, o čemu je obavijestio ovlaštenu osobu koja mu je i dala uputu za isto. U cijelosti osporava navode tuženika da PO nije vidio poruku do 17:50 sati (pet sati za vrijeme radnog dana) u današnje vrijeme kada su telefoni sastavni dio modernog života. Tužitelj da je sam zatražio potvrdu položaja jahte „SEA LADY“ na dan 18. lipnja 2024. u 12:51, pa da se ista nalazila u marini [adresa] u 12:51 kada je poslana poruka da će se krenuti. U dostavljenoj tablici da je dostavljeno vrijeme UTC, dok je u Hrvatska, prije promjene sata (daylight savings) bila u zoni UTC+2 stoga je na vrijeme UTC10:51potrebno pribrojati još dva sata. Štoviše, tužitelj da ima fotografije koje je zabilježio prilikom plovidbe prema Marini Funtana između 13:44 i 13:47sati. Na predmetnoj fotografiji da su vidljive i koordinate koje je tužitelj uvećao te ih dostavlja. Dakle, u 13:44 sati tužitelj da se nalazio na lokaciji svega 12 nautičkih milja od marine [adresa]. Isto da potvrđuje činjenicu da je tužitelj obavijestio tuženika o svom polasku prema marini [adresa] na vrijeme. Iz navedenog jasno da proizlazi da tuženik nastoji iskonstruirati priču kako bi naknadno opravdali nezakonit otkaz ugovora o radu. Tuženik da također navodi kako tuženik nije tužitelju dozvolio da 18. lipnja 2024. isplovi iz marine [adresa], odnosno da osporava da je postojao dogovor o isplovljavanju; da je bilo odlučeno da će jahta ostati u marini [adresa]; da je tužitelj svojevoljno i protivno uputi isplovio prema marini [adresa]; da je zastupnica po zakonu tuženika pregledom mobilne aplikacije utvrdila da je jahta „SEA LADY“ isplovila te da je zvala svog predstavnika PO; da je PO potom nazvao tužitelja u 17:50. Takvi navodi tužitelja u cijelosti da u nelogični i neživotni, jer se postavlja pitanje zašto bi tužitelj u svojstvu zapovjednika jahte prekršio navodnu odluku da se neće isploviti iz marine [adresa], te sebe doveo u nezavidnu poziciju, a sve samo da jahtu preveze na matični vez. Tužitelj da je učinio ono što mu je bilo rečeno – po popravku jahte isplovio u matičnu luku (teret dokaza o suprotnom je na tuženiku). U cijelosti osporava navode da je tužitelj dobio uputu ostati u marini [adresa], no, u svakom slučaju čak i kada bi to zaista bilo tako, jasno je da se ne radi o osobito teškoj povredi iz radnog odnosa. U najgorem slučaju radi se o nesporazumu. Da je tužitelj mislio da postupa ispravno da dokazuje činjenica da je po kretanju iz marine [adresa] obavijestio poslodavca. Jahta da se u svakom slučaju morala prenijeti na matični vez, gdje se nalazi i danas, stoga osporava i da je tužitelju nastala šteta. U podnesku dostavljenom na ročištu 04. studenog 2024. tuženik da navodi kako takav način komunikacije između poslodavca i tužitelja nije uobičajen. To da nije istina. Naime, poslodavac i tuženik da su od početka komunicirali putem aplikacije WhatsApp. Dostavlja niz slika zaslona koje to dokazuju. Dakle, između tužitelja i poslodavca sva komunikacija na daljinu da se odvijala preko aplikacije WhatsApp te bila uobičajeni način komuniciranja. Navodi da nije istinita da aplikacija WhatsApp prilikom evidentiranja glasovnih poruka registrira poruku i kao reproduciranu čim se zaprimi. Tim je podneskom tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u točkama II i III, pa vezano za to predlaže donošenje presude kojom će se odrediti sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg su tužitelj SO s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 16327150221i tuženik C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511sklopili 4. lipnja 2024. s danom pravomoćnosti presude, s kojim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika (toč. II tužbenog zahtejva); te naložiti tuženiku C.V.B. TOURISM d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66865983511 da tužitelju SO s prebivalištem u [adresa]. to (VE), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 42.589,02EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od15 dana (toč. III tužbenog zahteja), a ta je preinaka dopuštena na ročištu 15. studenog 2024., jer je stajalište suda da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te posebno osporava da bi bilo koji predstavnik tuženika, pa tako ni PO dozvolio tužitelju da 18. lipnja 2024. s jahtom Sea Lady isplovi iz luke [adresa], odnosno da je postojao takav dogovor o isplovljavanju. Tvrdi da je bilo dogovoreno da jahta ostane u luci [adresa], pa da je to z.z. tuženika POŽOH utvrdila pregledom mobilne aplikacije koja pokazuje položaj i kretanje predmetne jahte. Čim je utvrdila isto, a znajući da je dogovor bio da jahta ostane u luci [adresa], da je nazvala PO, koji također do tada nije imao saznanja o isplovljavanju, koji je zatim kontaktirao tužitelja i utvrdio da predmetna jahta plovi već par sati i da se nalazi blizu Pule. U blizini PO u vrijeme telefonskog razgovora s tužiteljem da je bio KO. U 12:52 sati PO da je na WhatsApp zaprimio poruku tužitelja, ali da ju nije bio preslušao, već da je to učinio tek nakon ovog telefonskog razgovora s tužiteljem, dakle gotovo 5 sati nakon zaprimanja iste. Neovisno o tome, predmetna jahta u vrijeme slanja poruke od strane tužitelja PO da je već bila isplovila, iako tužitelju nije bila dana uputa za isplovljavanje. Osim toga, način komunikacije između poslodavca i radnika glasovnim porukama da nije predviđen ni propisima, ni ugovorom o radu, a niti je isto uobičajeno. Na opisani način tužitelj da je tuženiku pričinio štetu od više tisuća eura. Opisano tužiteljevo postupanje da predstavlja tešku povredu radne obveze, jer da je isti povrijedio svoju temeljnu obvezu iz radnog odnosa - obavljati rad uredno, sukladno ugovoru o radu, budući se oglušio na odluku poslodavca, te mu nanio štetu od više tisuća eura. Obzirom na navedeno, takvo ponašanje tužitelja da predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz. Poslodavac da nije dužan imati u radnom odnosu radnika koji bez odobrenja i bez opravdanog razloga ne ispunjava svoje obveze iz ugovora o radu (čl. 2., 5., 6. i 9. Ugovora o radu).
3. Na ročištu koje je održano 04. studenog 2024. tužitelj je također naveo da je ugovor o radu koji su stranke sklopile vezano za iznos ugovorene plaće u visini 1.700,00 eura zapravo fiktivan, jer da je tuženik sklopio ugovor o radu i s LO koji je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu mornar i u čijem ugovoru također stoji iznos plaće 1.700,00 eura, pa da sama činjenica da mornar i zapovjednik ne mogu imati istu plaću - govori u prilog činjenici da je stvarno ugovorena plaća između stranaka bila 4.000,00 eura neto.
4. U svom podnesku od 25. studenog 2024. (str. 94-97) tuženik se protivi navodima iz podneska tužitelja od 12. studenog 2024. i osporava da je tužitelj zbog predmetnoga otkaza, trpio „ …veliku štetu jer nije mogao naći posao obzirom da je sezona već bila započela, a notorna je činjenica da se zapovjednici jahte traže prije sezone … “. Osporava da je notorna činjenica da se zapovjednici jahte traže prije sezone (koje sezone, na kojem moru, na kojim jahtama i sl.). Iz niti jednog priloženog dokaza uz podnesak tužitelja od 12. studenog 2024. da ne proizlazi koja je lokacija položaja jahte SEA LADY na dan 18. lipnja 2024. u 12:51 sati, no ono što proizlazi da je to da je jahta isplovila iz marine [adresa] u 10:54. sati. U pogledu navoda tužitelja da su parnične stranke komunicirale i putem WhatsAppa, tuženik to ne osporava, no komunikacija o bitnim stvarima, da nije vršena na opisani način. Dalje tvrdi da je tužitelj došao na posao, ali nije postupao po uputama tuženika. Tužiteljevo postupanje da predstavlja osobito tešku povredu radne obveze jer je isti povrijedio svoju temeljnu obvezu iz radnog odnosa da uredno obavlja rad, sukladno sklopljenom ugovoru o radu, oglušio se na odluku poslodavca, upravljao je plovilom vrijednom 1.500.000,00 € mimo uputa vlasnika te pri tome tuženiku nanio štetu od više tisuća eura (2.000,00 €, trošak goriva za nepotrebnu plovidbu marina [adresa]), pa shodno tome takvo ponašanje predstavlja da opravdani razlog za izvanredni otkaz. Poslodavac da nije dužan imati u radnom odnosu radnika koji bez odobrenja i bez opravdanog razloga ne ispunjava svoje obveze iz ugovora o radu (čl. 2., 5., 6., 9. Ugovora o radu), a pri tome upravlja vrijednom imovinom tuženika protivno uputama, po svojoj slobodnoj volji. Radnja koja bi imala kao posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika je okolnost koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć. Upravo to da se i desilo u konkretnom slučaju. Iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu da proizlazi da je postupanje tužitelja dovelo do toga da tuženik, kao poslodavac, u istog više nema povjerenja zbog čega nastavak radnog odnosa radnika za poslodavca nije bio moguć. Zbog konkretnog događaja da je narušen ugled tuženika, kod ostalih zaposlenika i vanjskih suradnika (tuženik je pregovarao za najam jahte te je takove pregovore morao prekinuti zbog postupanja tužitelja), posljedica čega je ta da tuženik trpi reputacijsku štetu. Za pravne osobe koje obavljaju poslovnu ili neku drugu djelatnost izrazito da je važno pitanje i dobrog glasa. Dobar glas je predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe (primjerice kakvoći njezinih proizvoda ili usluga). Djelovanjem tužitelja takav glas tuženika da je postao upitan, npr. među zaposlenicima, poslovnim partnerima, agencijama u posredovanju (čarter agencije), gostima itd., posljedica čega je da je povrijeđeno pravo osobnosti tuženika, a time da je istom i počinjena neimovinska šteta (povreda ugleda i dobrog glasa). Visinu štete da valja utvrditi prema čl. 1100. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, a uz primjenu čl. 223. ZPP-a. Slijedom svega izloženog (postupanja tužitelja) tuženik da trpi i reputacijsku štetu u visini iznosa od 20.000,00 € i materijalnu štetu u visini iznosa od 2.000,00 €. Prema odredbi čl. 125. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 1.). Odluku iz st. 1. toga članka sud da može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (st. 2.). Slijedom izloženog, tuženik zahtjeva naknadu u visini 8 mjesečnih plaća, odnosno ukupno 13.600,00 €. Dakle, tuženik protutužbom zahtijeva od suda da utvrdi da te mu dosudi naknadu štete u visini od osam govorenih mjesečnih plaća, kao i imovinsku te neimovinsku štetu. Slijedom svega tuženik predlaže donošenje presude po protutužbi kojom će se utvrditi se da je otkaz Ugovora o radu, a koji je ugovor sklopljen 04. lipnja 2024. između NO, [adresa]. ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, i društva C.V.B. TOURISM d.o.o., [adresa], OIB: 66865983511, kao poslodavca, a koji je otkaz dan na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2024., zakonit i dopušten (točka I. protutužbenog zahtjeva); te kojom će se naložiti tuženiku GO, [adresa]. ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju društvu C.V.B. TOURISM d.o.o., [adresa], OIB: 66865983511, isplati iznos od 35.600,00 € s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana (točka II. protutužbenog zahtjeva), a potražuje i parnični trošak (točka III. protutužbenog zahtjeva).
5. U odgovoru na protutužbu, u svom podnesku od 06. prosinca 2024. (str. 112- 117) tužitelj osporava sve navode tuženika, te ističe da tuženik ne može podnijeti protutužbu u ovom postupku, jer da je odredbom čl. 189. st. 2. ZPP-a propisano da se protutužba ne može podnijeti ako je zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud ili sud druge vrste, a za sporove u kojima brodar traži naknadu štete od pomorca (točka II. protutužbenog zahtjeva) da je stvarno nadležan trgovački sud sukladno odredbi čl. 164. Pomorskog zakonika. Kako tuženik nije iskoristio svoje zakonsko pravo i istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti općinskog suda, davanjem odgovora na tužbu da se ustalila nadležnost ovoga suda za postupanje po tužbi tužitelja, ali sukladno ZPP to da ne znači da tuženik može u ovom postupku podnijeti protutužbu kada se radi o tužbenom zahtjevu za koji je nedvojbeno nadležan trgovački sud. Podredno tužitelj stavlja prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti. Nadalje ističe kako tuženik nema pravnog interesa za podnošenje tužbenog zahtjeva pod točkom I. protutužbe. Ukoliko sud smatra da je otkaz Ugovora o radu od 04. lipnja 2024. zakonit i dopušten, onda da će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje i podredno, osporava protutužbu u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine. Navodi da su tuženikove tvrdnje da je jahta isplovila iz marine [adresa] u 10:54 potpuno neosnovane i netočne. Naime, brodovi i jahte da su opremljeni AIS sustavom (eng. Automatic Identification System) baš kao i m/y „SEA LADY“. AIS da je automatski sustav za identifikaciju i razmjenu podataka između plovila i obalnih stanica, koji pomaže u sigurnoj navigaciji i upravljanju pomorskim prometom. AIS da koristi VHF radio frekvencije za prijenos podataka i omogućuje automatsku razmjenu informacija. AIS i VTS (eng.Vessel Traffic Services) da zajedno rade kako bi unaprijedili sigurnost i efikasnost pomorskog prometa, a postoji nekoliko pružatelja VTS usluga koji omogućuju praćenje plovila (npr. VesselFinder i MarineTraffic). Radi utvrđivanja lokacije jahte tužitelj da je zatražio podatke o lokaciji predmetne jahte na dan 18. lipnja 2024. u vrijeme slanja obavijesti o kretanju iz marine [adresa] prema marini [adresa] (12:51 sati). Upravo te podatke tužitelj da je dobio od VesselFinder-a, pružatelja VTS usluge. VesselFinder svoje podatke da iskazuje prema međunarodnoj standardnoj vremenskoj zoni koja se koristi kao referentno vrijeme diljem svijeta, a koja se označava oznakom UTC (Coordinated Universal Time). Osnovne značajke UTC-a da su:
- Nulta vremenska zona: UTC je vremenska zona s referentnim vremenom smještena na 0° geografske dužine (Greenwich meridijan).
- Bez pomicanja: UTC se ne mijenja tijekom godine (nema ljetnog ili zimskog računanja vremena).
- Mjerenje: Vrijeme u drugim zonama izražava se kao razlika u satima od UTC-a (npr. Hrvatska je ljeti UTC+2).
Dakle, UTC (Coordinated Universal Time) da predstavlja međunarodnu referentnu vremensku zonu, smještenu na nultom meridijanu, koja se ne mijenja tijekom godine. Hrvatska da se nalazi u vremenskoj zoni srednjoeuropskog vremena (CET), koja je zimi za jedan sat ispred UTC-a (UTC+1), dok tijekom ljetnog računanja vremena, radi bolje iskorištenosti dnevnog svjetla, prelazi na UTC+2. Ljetno računanje vremena da traje od kraja ožujka do kraja listopada i usklađeno je s ostatkom Europske unije i omogućuje dulje dnevno svjetlo u večernjim satima. Kada se koordinate dobivene od VesselFindera uvrste u kartu da se dobije lokacija marine [adresa]. Iz svega navedenog da proizlazi da se na vremena u tablici trebaju dodati dva sata kako bi se dobilo hrvatsko vrijeme, pa da je jahta u vrijeme slanja glasovne poruke bila u marini [adresa]. Iz protutužbe da proizlazi da tuženik postavlja tužbeni zahtjev za naknadu štete s tri osnova:
(a) s osnove neimovinske štete u iznosu 20.000,00 EUR;
(b) s osnove imovinske štete u iznosu 2.000,00 EUR;
(c) s osnove odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o radu u iznosu 13.600,00 EUR. Tužitelj u cijelosti osporava sve osnove i visinu navodne štete, a teret dokaza da je na tuženiku. No, čak i da je to štete došlo (a nije) da se radi o isključivoj odgovornosti tuženika. U odnosu na tuženikov zahtjev za naknadu štete s osnove odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o radu ističe kako su navodi tuženika pravno potpuno neutemeljeni. Prvo, obzirom da je tužitelj tražio sudski raskid ugovora o radu tuženik da nema pravni interes postaviti isti zahtjev. Drugo, čak i da tuženik ima pravni interes postaviti zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa tuženik da predmetni raskid nije tražio. Zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa poslodavac da je dužan postaviti u formi protutužbenog zahtjeva, a što da isti nije učinio. Treće, kada poslodavac postavi takav zahtjev sud da je dužan utvrditi okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć. Takve okolnosti da nije dužan utvrđivati kada radnik postavi isti zahtjev. Četvrto, poslodavac da nema pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 125. st. 2. ZR. Takvo pravo da ima isključivo radnik. Dakle, u slučaju kada poslodavac podnese protutužbu kojom traži sudski raskid radnog odnosa, radnik da je taj koji ima pravno na naknadu štete jer je jedna od pretpostavki za sudski raskid radnog odnosa temeljem čl. 125. st. 1. ZR utvrđenje nedopuštenosti otkaza. Naime, da bi bilo suludo kada bi poslodavac nezakonito dao otkaz radniku, sud utvrdio tu nezakonitost otkaza te onda dosudio poslodavcu naknadu štete. Pravo radnika na naknadu štete u visini od tri do osam plaća u slučaju nezakonitog otkaza da se predmnijeva te se šteta ne mora dokazivati. Iz svega navedenog da proizlazi zaključak da je predmetna protutužba u cijelosti neosnovana te usmjerena isključivo na zastrašivanje radnika kako bi odustao od ovog postupka. Dalje, ukratko ističe da nema dvojbe o tome kako funkcionira aplikacija Whatsapp. Uostalom, bitna činjenica da je da je poruka tuženiku bila dostupna od slanja, a je li ju vidio ili nije da je odgovornost tuženika. Tužitelj da je dobio uputu tuženika i postupio po toj uputi (teret dokaza da nije da je na tuženiku), a o čemu je obavijestio predstavnika tuženika redovitim sredstvom komunikacije što je tuženik učinio nespornim. Navodi da nijedan zapovjednik ne bi preuzeo na sebe odgovornost upravljanja jahtom vrijednom 1.500.000,00 EUR (kako to tuženik tvrdi) za bruto plaću 1.700,00 EUR. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbaciti protutužbu kao nedopuštenu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema troškovniku koji se dostavlja, a podredno odbiti protutužbu kao neosnovanu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak parnični trošak uvećan za zatezne kamate od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
6. Ovosudnim rješenjem posl. br. Pr-15/2024-21 od 11. prosinca 2024. ovaj sud oglasio se stvarno nenadležnim za daljnje postupanje u ovoj pravnoj stvari vezano za protutužbeni zahtjev koji je ranije opisan, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet, a vezano za protutužbeni zahtjev ustupiti mjesno i stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Pazinu. To je rješenje postalo pravomoćno 14. siječnja 2025.
7. U svom podnesku od 29. kolovoza 2025. (str. 231-235) po provedenom financijskom vještačenju tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka, te potražuje sada isplatu iznosa u visini 36.557,16 eura, umjesto ranije zatraženih 42.589,02 eura, i ukazuje na odluku VSRH posl. br. Rev 1546/15 od 26. rujna 2018. Istim podneskom tužitelj je obavijestio sud da je našao drugo zaposlenje, odnosno da se 02. srpnja 2025. zaposlio na mjestu zapovjednika jahte, pa predlaže da sud odredi sudski raskid ugovora o radu s danom koji je prethodio danu kada je tužitelj zasnovao radni odnos kod novog poslodavca, odnosno s danom 01. srpnja 2025.
8. U dokaznom postupku pročitano je: ugovor o radu od 04. lipnja 2024. (str. 7- 12), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 13-16), izvadak iz upisnika brodova (str. 17-19), slika zaslona (str. 24), popis posade i putnika (str. 25), slike zaslona (str. 37- 42), članak i izvješće (str. 142-163), dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 21. veljače 2025. (str. 175), te od 12. veljače 2025. (str. 176), izvršen je uvid u fotografije (str. 72-85), saslušani su svjedoci PO, KO, IO, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja sukladno odredbi čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a također provedeno je i financijsko vještačenje po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. na okolnost iznosa mjesečne bruto plaće tužitelja na temelju neto iznosa 4.000,00 eura.
8.1. Sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti vezano za točku I. i II. tužbenog zahtjeva, te djelomično, vezano za visinu, u odnosu na točku III.
10. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovi rezultata cjelokupnog postupka.
11. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti zbog utvrđenja odlučnih činjenica.
12. Među strankama nije sporno:
- da se tužitelj kao radnik nalazio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. lipnja 2024., na radnom mjestu kapetana/zapovjednika jahte Sea Lady, NIB: 9478, Luka upisa Pula;
- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2024. (str. 20) tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, koju odluku je tužitelj primio,
- da u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu tuženik navodi da je ista donesena iz razloga što je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i to stoga što je 18. lipnja 2024. bez naloga poslodavca krenuo brodom u vlasništvu poslodavca, a kojim je on upravljao kao zapovjednik, iz marine [adresa] za marinu [adresa] i to bez da je obavijestio poslodavca da kreće brodom iz [adresa] za [adresa] brodom koji mu je poslodavac povjeri na upravljanje, a koji vrijedi više od milijun eura, pa da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja i da nastavak suradnje nije moguć. U obrazloženju da također stoji da je poslodavcu nastala šteta koja se sastoji od troškova goriva za plovidbu i izgubljenu dobiti jer je poslodavac imao ugovoren najam broda u marini [adresa], a koji nije ostvario, jer je brod bio u marini [adresa];
- da je sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) tužitelj u roku 15 dana od dana dostave Odluke o izvanrednom otkazu, podnio zahtjev za zaštitu prava (str. 21- 23) kojim je zahtijevao od tuženika da Odluku o izvanrednom otkazu stvari izvan snage jer je nezakonita, a na koji zahtjev za zaštitu prava se tuženik oglušio.
13. Tužitelj je tužbu podnio 07. kolovoza 2024., slijedom čega je predmetna tužba pravodobna i dopuštena, o čemu još i nastavno.
14. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
15. Odredbom čl. 119. ZR-a, propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoji okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
16. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).
17. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
18. Odredbom čl. 120. ZR-a propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, te da se otkaz mora dostaviti osobni kojoj se otkazuje. Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu (čl. 121. st. 1. ZR-a).
19. Odredbom čl. 125. ZR-a propisano je da će sud ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos - na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 1.). Radnik da može zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. toga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (st. 3.).
20. Obzirom na nesporna utvrđenja kako je ranije navedeno, budući da je Zahtjev za zaštitu prava tuženik primio 08. srpnja 2024., kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, a što među strankama nije sporno, sud zaključuje da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a kada je dana 07. kolovoza 2024. podnio tužbu u ovom predmetu, odnosno da je tužba tužitelja, kako je rečeno, pravovremena i dopuštena.
21. Među strankama je zapravo sporno postoji li razlog za izvanredni otkaz radnog odnosa koji je predmetom ovog postupka, odnosno jesu li razlozi na koje ukazuje tuženik u svojoj odluci o izvanrednom otkazu razlozi za takav otkaz, te nadalje, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, postoje li pretpostavke iz odredbe čl. 125. ZR-a za dosuđivanje tužitelju naknade štete i u kojem iznosu, a u tom kontekstu koja je bila stvarno ugovorena plaća tužitelja, ako se ima u vidu odredba čl. 14. st. 2. ZR-a kojom je propisano da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.
22. Čitanjem ugovora o radu od 04. lipnja 2024. (str. 7-12), utvrđeno je da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, 04. lipnja 2024. sklopili ugovor o radu kojim je određeno da će tužitelj za tuženika obavljati posao kapetana/zapovjednika jahte "Sea Lady", identifikacijski broj 94786, broj trupa IT-DPC2350B606, matična Luka Pula/Hrvatska, a tužitelj da je dnevni migrant. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme. Također je ugovoreno da se tužitelj obvezuje za tuženika obavljati slijedeće poslove:
- osobno upravljanje i navigacija jahtom za potrebe charter putovanja;
- pripreme za putovanja – planiranje, rezervacija vezova u lukama i ostalim pristaništima, opskrba jahte strujom, vodom, dizelom i akumulatorom nužnima da se obavi putovanje, opskrbljivanje hranom te pićem prema dogovoru i sl.;
- obavljanje svih administrativnih poslova, a posebice prijava i odjava kod nadležnih policijskih, lučkih i carinskih uprava, vođenje brige oko svih potrebnih dokumenata i dozvola;
- organizacija osiguranja na jahti, posebice kontrola prsluka za spašavanje, briga oko lijekova i ostalih medicinskih potrepština, te proizvoda za signalizaciju;
- pomoć pri čišćenju i održavanju jahte prije, tijekom i nakon plovidbe, kao i održavanje tijekom zimske sezone na način da provodi redovne kontrole jahte i potrebne radove na održavanju;
- pomoć u kuhinjskim poslovima i servisa za putnike tijekom putovanja;
- popravke i održavanje jahte, te elektro uređaja, sustava, elektronike, hidraulike, motora, trupa broda, uređaja i ostale opreme, uključujući i čamac za spašavanje, klima uređaja, sustav za filtriranje, toalete i sustave za odvodnju, i to u slučaju izvanrednih događaja;
- nadzor nad radovima na jahti dok se nalazi u brodogradilištu, odnosno na kopnu;
- planiranje troškova te kontrola istih, kao i kontrola svih popravaka koji se vrše od strane trećih osoba;
- briga o ažuriranju pomorskih navigacijskih karta i publikacija;
- briga o sigurnosti brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje putnika, opasnog i ostalog tereta, kao i o pravilnom ukrcavanju, smještaju i iskrcavanju putnika, te poduzimanje mjera radi osiguravanja njihove sigurnosti tokom plovidbe;
- obavljanje vježbi sa jahtom i ostalim sredstvima za spašavanje, te uređajima za otkrivanje, sprječavanje i gašenje požara. Također je ugovoreno da će tuženik i bez traženja suglasnosti tužitelja moći rasporediti tužitelja na druge poslove koji se odnose na pomorske poslove, a da se tužitelj posebno obvezuje obavljati i poslove prijevoza UOŽOH ili osoba koje ona odredi iz/u [adresa], iz/u zračne luke u Veneciji, Trstu ili Ljubljani, te iz/u Austrije ili Švicarske. Stranke su ugovorile tužiteljevu mjesečnu plaću u bruto iznosu 1.700,00 eura, time da poslodavac može prema vlastitoj procjeni isplatiti i bonus/nagradu radniku u iznosu koji poslodavac odredi, ravnajući se prema postignućima radnika. Također je tim ugovorom određeno da između ostalog ugovor o radu prestaje otkazom, te da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog, a posebno u slučaju:
1. ako prestane potreba za obavljanjem posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),
2. ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz),
3. ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnika),
4. ako radnik krši obveze iz radnog odnosa, odnosno ovog ugovora. Također su stranke izričito ugovorile u članku 9. (5) da ukoliko dođe do izvanrednih situacija povezanih s jahtom, kao i do nemogućnosti obavljanja posla uslijed više sile ili drugog uzroka na koji radnik nije mogao utjecati, da je radnik u obvezi bez odgađanja o tome obavijestiti poslodavca i to putem emaila ili SMS, a u svakom slučaju i telefonskim putem.
23. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra (str. 13-16), utvrđeno je da je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika UOŽOH
– G.
23.1. Ranije opisani ugovor o radu (ad20.) potpisan je od strane osobe ovlaštene za zastupanje poslodavca, odnosno tuženika i od strane tužitelja kao radnika, a iznos plaće unijet je u obrazac ugovora o radu kemijskom olovkom u iznosu "1.700,00" – čl. 3. (1).
24. Čitanjem izvatka iz upisnika brodova (str. 17-19), nisu utvrđene odlučne, a sporne činjenice u ovom postupku.
25. Čitanjem slike zaslona (str. 24, 37-42) utvrđeno je da je poruka isporučena 18. lipnja 2024. u 12:51 sati, a koju poruku je poslao, što među strankama nije sporno, tužitelj PO. Isto je tako utvrđeno da je 19. lipnja 2024. tužitelj PO poslao poruku u 10:19 sati "Dobro jutro, mora proći električar jer su bočna vrata u kvaru i više se ne zatvaraju", a da je u 10:24 sati PO odgovorio "Nitko neće ništa napraviti dok ja ne dođem".
26. Čitanjem popisa posade i putnika (str. 25) utvrđeno je da su se 09. lipnja 2024. u luci [adresa], na jahtu koja je predmetom ovog postupka ukrcali putnici GOŽ i UO, zapovjednik broda da je bio ovdje tužitelj, a član posade IO. Kao datum iskrcaja putnika naveden je 14. lipnja 2024.
27. Čitanjem članka i izvješća (str. 142-163), utvrđeno je da je u predmetnom članku od 14. travnja 2023. navedeno kako je YPI CREW kao vodeća tvrtka za zapošljavanje posade jahti objavila svoje izvješće o plaćama posade jahti za 2023. godinu, iz kojeg je razvidna prosječna plaća kapetana na jahti duljine do 30 metara 4.500,00 do 6.000,00 eura mjesečno s 45 do 60 dana godišnjeg odmora.
28. Čitanjem dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 21. veljače 2025. (str. 175) i od 12. veljače 2025. (str. 176), utvrđeno je da je pregledom snimke pomorskog prometa za dan 18. lipnja 2024. utvrđeno da je jahta koja je predmetom ovog postupka u 12:51 sati bila vezana u marini [adresa], da je u 12:57 sati isplovila iz te marine u smjeru sjevernog Jadrana, a da se u 17:50 sati nalazila otprilike subočice otoka Fenoliga (otprilike jugoistočno od Pule) s nastavkom plovidbe u sjeverozapadnom kursu.
29. Uvidom u fotografije (str. 72-85) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer sud nema potrebnih stručnih znanja za čitanje predmetnih karata.
30. U svom iskazu svjedok PO tvrdi da je zaposlen kod tuženika kao direktor prodaje, pa da je s tužiteljem surađivao u okviru svog posla, a da je također kontakt osoba tuženika. Također navodi da je tužitelj premjestio brod (predmetnu jahtu) bez ikakvog odobrenja. On osobno da je trebao davati radne zadatke tužitelju ili vlasnica tuženika GOŽ. Da je tužitelj isplovio s brodom iz marine [adresa] da je saznao upravo od GOŽ kada ga je nazvala predmetnog dana između 17:00 i 17:15 sati, pa da joj je rekao da nije odobrio tužitelju da jahta isplovi iz [adresa]. Tada da je nazvao tužitelja i pitao ga što radi s jahtom kod Pule, pa da mu je tužitelj odgovorio da to nije namjerno napravio i da će se vratiti u [adresa]. U to vrijeme da su u tijeku bili pregovori za jedan charter kod [adresa]. Glasovnu poruku da mu je tužitelj bio poslao na WhatsApp ali da ju u gužvi nije preslušao. Između tužitelja i njega da je postojao dogovor da nikada nigdje ne kreće brodom dok ne dobije od njega odobrenje pozivom, porukom ili mailom, a u konkretnom slučaju takvo odobrenje od njega da nije imao. Takvo odobrenje da nije imao niti od GOŽ. Nakon ovoga događaja vlasnica tuženika da je rekla da više nema povjerenja u tužitelja i to da je razlog otkaza ugovora o radu. O iznosu plaće da nije pregovarao, niti išta dogovarao s tužiteljem prije sklapanja ranije opisanog ugovora o radu. Inače jahta da je bila u marini [adresa] iz razloga što je tamo trebao biti određen jedan charter, ali se dogodio kvar na motoru, pa taj charter nije odrađen i taj kvar je popravljan i popravljen u [adresa]. Predmetnog dana kada se dogodio kritični događaj, s tužiteljem da se čuo ujutro dok je broj još bio na popravku i tada da je tužitelju rekao da kad brod bude spreman da ga nazove za daljnje upute. To da je bio dogovor, međutim tužitelj da ga nije nazvao nego mu je poslao glasovnu poruku, pa da se dogodilo ovo o čemu je iskazao. U svom je iskazu također naveo da je kao mornar na brodu bio zaposlen i IO koji nije nikada prije bio zaposlen na brodu, a isto tako niti tužitelj da nije imao iskustva, nego da je smo radio transfere, jer da su mu tako obojica priopćili kada su razgovarali o zapošljavanju. Navodi da je tužitelju tada također bilo rečeno da će se na kraju sezone ponovno razmatrati visina plaće ovisno o tome kako odradi sezonu, a da je normalno da se ljudi testiraju u nekom razdoblju jer se radi o velikim novčanim svotama, specifičnom poslu i velikoj vrijednosti broda. Nikada tuženik da nije plaćao svoje zaposlenike gotovinom na ruke. Zbog ovog što se dogodilo, na benzinu od [adresa] do [adresa] da je utrošeno 3.000,00 eura, a namjera tuženika da je bila da brod ostane u marini u [adresa] dok se ne ispregovara vezano za novi charter. Taj novi charter da nije realiziran jer je bilo neisplativo da se realizira charter kod [adresa], a brod je u [adresa]. S koja je predavana tužitelju da je bila za troškove broda, odnosno troškove chartera, hrane, piće, vezova, "manče" i ostalog što je potrebno, a tužitelj da je bio zadužen za taj novac, tako da bi u kasi broda znalo biti i 4.000,00 do 5.000,00 eura. Tužitelj da je njemu tada bio poslao glasovnu poruku "Sad smo krenuli, morali smo promijeniti ulje jer je bilo zagađeno". O charteru da posada broda bude obaviještena unaprijed, ali kada nije vrijeme chartera kapetan da ne može sam odlučiti da će krenuti iz neke marine ili luke jer nije vlasnik broda, a takav da je bio i dogovor između tuženika i tužitelja.
30.1. U svom iskazu svjedok KO potvrđuje iskaz svjedoka PO da je predmetnog dana bio najprije pozvan od nekoga s kim je razgovarao engleski, a nakon toga da je počeo razgovarati s nekim na talijanskom jeziku kojem je rekao "Zašto si otišao, nisi smio otići, morao si me zvati prije nego što si otišao".
30.2. U svom iskazu svjedok TO navodi da je zapravo tada bilo došlo do nesporazuma između tužitelja i PO. Svjedok da je bio zaposlen na predmetnoj jahti kao mornar i na to radno mjesto da je došao zajedno s tužiteljem. O plaći da je razgovarao upravo s PO koji da mu je ponudio iznos 2.500,00 eura i koji mu je rekao da je to plaća koju je imao i mornar prije njega, pa da je taj iznos plaće i prihvatio. S SOŽ da nije prije sklapanja ugovora o radu ni o čemu razgovarao vezano za taj posao, pa tako ni vezano za plaću, već da je sve dogovorio s PO. Ugovor o radu da je potpisao i da je isti na hrvatskom jeziku, pa kada ga je pokušao on line prevesti da je vidio da u ugovoru piše iznos bruto plaće 1.700,00 ili 1.900,00 eura, iako je usmeno bilo dogovoreno 2.500,00 eura. On da je i prije radio za strane firme i da je imao loša iskustva kada bi se ugovorilo jedno, a pisalo drugo, ali da se u konkretnom slučaju pouzdao u tužitelja kao kapetana, pa da je mislio da će sve biti u redu i potpisao ugovor o radu. Tada kada su potpisivali ugovor i tužitelj da je bio začuđen, jer je u ugovoru pisala plaća koja nije bila dogovorena, tada da je i tužitelj razmišljao potpisati ugovor ili ne. Tada prije potpisivanja ugovora tužitelj da mu je rekao da je dogovorio plaću 4.000,00 eura mjesečno. 12. ili 13. lipnja 2024. da je završilo probno putovanje (obzirom na ranije pročitani popis posade i putnika sa str. 25 spisa, riječ je o datumu 14. lipnja 2024.), pa da su se SOŽ i njezin prijatelj UO iskrcali u luci [adresa], a on i tužitelj kao posada broda da su trebali otići u jednu južniju luku, ali na putu za tamo da je došlo do kvara motora. Tamo u toj južnijoj luci, a možda je riječ o Trogiru, da je bio ugovoren charter, međutim nakon što se dogodio kvar da su se vratili u [adresa]. Taj charter u Trogiru da je bio unaprijed dogovoren, pa da je za potrebe istog na brod trebala doći raditi još jedna P U, koja je također kao član posade bila na putu za Trogir u vrijeme kada se kvar dogodio. Tko je odlučio o povratku u [adresa] da mu nije poznato. Kada su došli, pa idućeg dana da su na brod stigli mehaničari prema kojima je popravak trebao trajati koji dan. Za vrijeme popravka da se između tužitelja i PO razgovaralo o tome hoće li se vratiti u [adresa] ili nešto drugo, ali pred kraj popravka, preko zvučnika na mobitelu da je čuo kako je PO rekao "Obavijestite me kada krenete". Njemu da je tužitelj rekao da trebaju krenuti u marinu u [adresa] da je to dogovoreno s PO, iako on osobno nije čuo PO da je rekao da se ide u [adresa]. Za [adresa] da su krenuli između 12:00 i 13:00 sati i tužitelj da je obavijestio glasovnom porukom PO da su krenuli, da bi na putu prema [adresa] PO nazvao tužitelja, pa da su vodili buran razgovor i on da je prema razgovoru zaključio da PO pita tužitelja zašto ga nije obavijestio da su krenuli, a tužitelj da mu je odgovorio da su ga obavijestili glasovnom porukom. U tom burnom razgovoru tužitelj da je rekao PO da se može vratiti i da će on snositi troškove goriva natrag do [adresa] kako je to problem. U konačnici da su se vratili u matičnu luku [adresa], nakon čega je tužitelj dobio otkaz. Svjedok tvrdi da su tužitelj i on odradili i probni rad u mjesecu svibnju, te u mjesecu lipnju prije sklapanja ugovora o radu i dogovor da je bio da se taj probni rad plaća 100,00 eura na dan. Za taj probni rad da su plaćeni gotovinom, pa da je tako tužitelj dobio 4.000,00 eura, a on da je dobio 600,00 eura jer je radio 6 dana. Posao kapetana da je svakako odgovorniji od posla mornara na brodu i da je logično da kapetan ima veću plaću. Inače predmetnog dana da su išli u luku [adresa] zato što je to bio bazni vez jahte.
31. Iskaze saslušanih svjedoka sud cijeni istinitim i vjerodostojnim, jer su međusobno neproturječni, osim vezano za iskaz PO o iznosu ugovorene plaće tužitelja i načina na koji je ta plaća dogovarana, te vezano za tijek događaja koji je prethodio otkazu ugovora o radu tužitelja. Naime, suprotno njegovom iskazu tvrdi svjedok IO i stajalište je suda da je iskaz ovog svjedoka u tom pogledu vjerodostojan, jer je životno neuvjerljivo, a ne proizlazi iz ni jednog provedenog, ujedno i predloženog dokaza, da bi tužitelj i drugi član posade samo vezano za plaću pregovarali s vlasnicom tuženika POŽ. Uostalom u ovom je dijelu iskaz svjedoka IO sukladan iskazu tužitelja, a životno je također neuvjerljivo da bi i mornar i zapovjednik broda imali istu plaću i ista radna zaduženja, kako to proizlazi iz priloženih ugovora o radu iz kojih je razvidno da je riječ o tipskim ugovorima i stajalište je suda da vezano za ugovorenu plaću istinito i vjerodostojno iskazuje tužitelj, a ne svjedok PO. Također je neuvjerljivo, s obzirom na isprave priložene spisu, članak koji iznosi podatke YPI CREW za 2023. godinu, te s obzirom na radna zaduženja zapovjednika broda i tvrdnju tuženika da je tužitelju povjeren brod vrijedan preko 1.000.000,00 eura da bi isti prihvatio posao za bruto iznos 1.700,00 eura mjesečno (neto iznos cca 1.122,00 eura, ako se ima u vidu način obračuna neto plaće za nerezidenta za 2024. iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković – Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 220), o kojem još i nastavno), neovisno o bonusu/nagradi i drugim uvjetima koji u konačnici ovise o volji tuženika i njegovoj diskrecijskoj ocjeni. O iskazu tužitelja, koji je također iskazuje drugačije od svjedoka PO, a vezano i za tijek događaja koji je prethodio otkazu, nastavno.
32. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je PO u prvom razgovoru rekao da bi pristao na plaću 4.000,00 eura neto budući da je riječ o cjelogodišnjem radnom mjestu. Nakon toga i nakon što su pogledali jahtu da su se rukovali nakon što je tužitelj PO rekao da očekuje plaću 4.000,00 eura neto, a na što mu je PO rekao da je to u redu. To da je bilo u veljači 2024. Nakon toga da je odrađivao nešto za tuženika vezano za popravak jahte i tražio je druge članove posade broda, a prvi charter da je bio zakazan u Trogiru za 15. lipnja 2024. Za svoj angažman i rad u ožujku i travnju plaću da je dobio u svibnju 2024. i to u gotovini 8.000,00 eura, to da je bilo sukladno dogovoru s PO. Ugovor o radu da nije bio odmah potpisan iz razloga jer da se čekalo da se sakupi cijela posada. I zadnju plaću da je dobio u gotovini, također 4.000,00 eura. U konačnici je ugovor potpisan 04. lipnja 2024., iako treći član posade – stjuardesa kuharica nije bila došla. U ugovoru o radu da je upisan iznos 1.700,00 eura bruto plaće, a IO da mu je rekao da on treba primiti plaću 2.500,00 eura. Obzirom da je dogovor bio da plaća bude 4.000,00 eura, a da u ugovor nije upisano kako je dogovoreno, prilikom potpisivanja ugovora PO da im je rekao da budu mirni, "da su to napravili radi njih", ali da će dobiti ono što je dogovoreno. On da je tada ostao zatečen pa da je pomislio ako ne potpiše ovaj ugovor, tuženik da će naći nekog drugog, a njemu da neće biti lako naći novi posao u lipnju jer je sezona počela, pa da su i on i IO ipak potpisali ugovor. Prije ovog chartera koji je bio dogovoren u Trogiru za 15. lipnja 2024. da su imali probno putovanje, pa da su po završetku pristali u [adresa] i 13. lipnja da je konačno došao treći član posade – stjuardesa kuharica, pa da su nastavili s pripremama da 14. krenu za Trogir. Na putu za Trogir da je došlo do kvara na jahti, pa da je nazvao PO i zajednički da su odlučili da se vrati u [adresa], pa kada su se vratili u [adresa] PO da mu je rekao da nađe lokalne majstore, što da je on i učinio, ali da je vidio da ne znaju o čemu je problem, nakon čega da je PO pronašao mehaničare iz Pule koji da su rekli da mogu doći tek u ponedjeljak, a bio je petak, a charter u Trogiru je bio dogovoren za subotu. U nedjelju popodne dok su čekali majstore, tužitelj da se telefonom čuo s PO dva ili tri puta i kako je ovaj charter u Trogiru bio izgubljen, on da mu je rekao nakon što se brod popravi da se vrate u marinu u [adresa], jer je slijedeći charter trebao biti tek u drugoj polovici kolovoza. Tu istu nedjelju PO i on da su zajednički odlučili da treći član posade, stjuardesa kuharica koja je trebala biti na brodu na tom charteru u Trogiru, a koji je otkazan - može otići i ona da je stvarno te nedjelje otišla. U ponedjeljak da su došli majstori iz Pule i započeli s radovima na motoru jahte ali nisu uspjeli završiti. U utorak ujutro da su se vratili, ali prethodno oko 08:40 sati da ga je nazvao PO i pitao jesu li majstori došli i tada da još nisu bili došli, pa kada su došli oko 10:00 sati da ga je ponovno PO zvao i on da mu je rekao da bi majstori uskoro trebali složiti motor i da bi on kasno navečer s jahtom trebao biti u [adresa], tada da ga je PO pitao što još treba napraviti na motoru, on da mu je rekao da će majstori uskoro završiti i da bi trebalo napraviti jednu probnu vožnju i na to da mu je PO rekao, "dobro, obavijestite me kada krenete". Taj zadnji razgovor da je bio na razglasu i da ga je čuo i IO. Ovdje sud zaključuje da je slijed događaja kako ga opisuje tužitelj suglasan slici zaslona sa str. 42, i doista je dana 18. lipnja 2024. bio utorak. U svom iskazu tužitelj tvrdi da je u 12:50 sati poslao audio poruku PO sa sadržajem upravo kako je reproducirano kod iskazivanja svjedoka PO. Osim toga, iz slike zaslona tužitelju da je bilo razvidno da je PO predmetnu poruku primio i odslušao ju je. Između 17:00 i 18:00 sati kada su već bili oko Pule, da ga je nazvao PO i da ga je pitao tko mu je rekao da krene, na što da mu je tužitelj odgovorio da li se zeza, jer već tri dana razgovaraju o tome da se vrati u [adresa], a osim toga od petka do ponedjeljka da je vez u [adresa] plaćen 1.600,00 eura, a u [adresa] da tog troška ne bi bilo. Tada da mu je PO rekao da ga je trebao obavijestiti, a on da mu je odgovorio da mu je poslao audio poruku, pa da mu je na to PO rekao da nije dobio nikakvu poruku i da je postojala mogućnost chartera u [adresa] koji su sada izgubili, na što da mu je tužitelj rekao da će se okrenuti i vratiti u [adresa], a potrošeno gorivo osobno da će nadoknaditi. Nakon toga **.**.2024. PO da mu je rekao da mu nema šta slati poruke, da ga samo zove, na što da mu je tužitelj rekao da će ga i zvati i slati poruke da ima trag o tome što ga je nazvao, a na to da mu je PO rekao da ga njegove poruke ne zanimaju i da može zaboraviti na njih. To da je bilo u srijedu. Tada da mu je također rečeno da on i IO mogu otići kući odmoriti se do ponedjeljka kada će grofica isploviti s prijateljicama, tako da je tužitelj otišao kući, da bi ga u četvrtak ili petak nazvao PO i rekao mu da ubuduće neće biti kuharice na brodu i da bi to također trebao biti njegov dio posla, iako tako nije bilo prvotno dogovoreno, nego su bila dogovorena tri člana posade. U nedjelju da ga je PO ponovno nazvao da se vrate da se pripreme za ponedjeljak, tada da mu je u popodnevnim satima PO osobno priopćio da nemaju namjeru nastaviti suradnju s njim jer da je on kriv što su izgubili taj charter u [adresa], da napusti jahtu. Tada da mu je dao i jedan dokument napisan na hrvatskom jeziku kojeg je on odbio potpisati bez prijevoda. Zatim da mu je dao još jedan dokument, ali da ni njega nije želio potpisati jer je bio na hrvatskom jeziku, pa da mu je PO rekao da mu savjetuje da potpiše da svojevoljno odlazi, jer da se prvi dokument odnosi na to da mu tuženik daje otkaz jer je odvezao brod bez naloga i bez obavijesti. Također tvrdi da je PO imao izričiti dogovor da komuniciraju putem WhatsAppa i to pozivima, tekstualnim porukama, fotografijama i audio porukama, to da je bilo uobičajeno i dogovoreno. Također je rekao da kada su isplovljavali iz [adresa] PO nije nazvao, nego mu je poslao audio poruku iz razloga jer se smatra preciznom osobom, pa da u manevru brodom nije imao vremena tipkati, te mu je odlučio poslati audio poruku. PO da mu nije bio rekao da ga nazove, nego da ga samo obavijesti, pa da je smatrao da je time svoju dužnost ispunio, a da mu je rekao da ga nazove da bi ga bio nazvao, ovako da je mislio da je dovoljno da ga obavijesti.
32.1. Iskaz tužitelja sud cijeni vrijednosno pozitivno iz razloga što drugim u postupku provedenim dokazima nije doveden u pitanje. Naime protivan iskazu tužitelja je jedino iskaz svjedoka PO, međutim kada se ova dva iskaza dovedu u korelaciju, valja primijetiti da je iskaz svjedoka PO reduciran, na način da isti ne iskazuje o okolnostima koje su prethodile povratu jahte iz [adresa] za [adresa], već isti samo tvrdi da tužitelju nije odobrio tu plovidbu. S druge strane, tužitelj iskazuje decidirano, okolnosno i životno uvjerljivo, pa tako tvrdi da je PO njemu još u nedjelju rekao da će se iz [adresa] kretati za [adresa] i doista je nelogično da bi prethodno treći član posade – stjuardesa kuharica, bio otišao, da su doista bili u tijeku pregovori o kakvom charteru koji se ima ostvariti iz luke [adresa] i da je s time tužitelj bio upoznat. Stajalište je suda, s obzirom na iskaz tužitelja, da se on doista te nedjelje o kojoj govori u svom iskazu čuo s PO kao kontakt osobom tuženika, pa da mu je ovaj rekao nakon što se brod popravi da se vrate u marinu [adresa], te da je tužitelju rekao da ga obavijesti kada krenu, pa da je slanjem glasovne poruke tužitelj to doista i učinio.
33. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković (Centar za financijska vještačenja d.o.o.) (str. 216-220), koji sud cijeni potpunim, razumljivim i u svemu sukladan pravilima struke pa ga stoga prihvaća u cijelosti, utvrđeno je da mjesečna bruto plaća tužitelja, na temelju neto iznosa 4.000,00 eura, iznosi za tužitelja kao nerezidenta 6.092,86 eura za 2024., odnosno 6.062,51 eura za 2025.
34. Obzirom na sve navedeno, obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. lipnja 2024. potkrijepljeno je doduše iskazom svjedoka PO, koji tvrdi da tužitelj nije dobio njegovo odobrenje da krene brodom u vlasništvu tuženika iz marine [adresa] za marinu [adresa], međutim njegov je iskaz u tom dijelu cijenjen nevjerodostojnim, iz razloga kako je ranije navedeno, a da je tužitelj istog obavijestio o kretanju utvrđeno je i čitanjem slike zaslona sa str. 40-42, te reproduciranjem audio zapisa na ročištu za glavnu raspravu, iz čega proizlazi da u tom dijelu također nije predmetna odluka obrazložena vjerodostojnim slijedom događaja, pa je stajalište suda da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da su bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 116. ZR-a, te da sve navedeno u svojoj ukupnosti ne predstavlja opravdani razlog tuženika za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ali isto tako, s obzirom da tužitelj tvrdi da mu s obzirom na sve okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude, sve sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a. Budući da je tužitelj zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca prije zaključenja glavne rasprave, sudski raskid ugovora o radu određen je s danom - kako to predlaže tužitelj – koji prethodi danu kada je zasnovao radni odnos kod novog poslodavca.
35. Kako je sud, s obzirom na ranije izloženo, utvrdio osnovanom tvrdnju tužitelja da je ugovorena mjesečna neto plaća iznosila 4.000,00 eura, za koju je financijskim vještačenjem utvrđeno da iznosi za 2024. godinu bruto 6.092,86 eura, dosuđena mu je i naknada štete u visini tri mjesečne ugovorene plaće u iznosu 18.278,58 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir cjelokupno trajanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika (uključujući i angažman prije lipnja 2024. od mjeseca ožujka) i njegovu životnu dob (34 godine). Za iznos koji premašuje ovaj iznos tužitelj je odbijen, jer je stajalište suda da je isti s obzirom na okolnosti slučaja previsoko postavljen. Tužitelj u postupku nije isticao obveze uzdržavanja.
36. Odluka o parničnom trošku (točka IV i V izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ZPP koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev, ako se ima u vidu da je za tri tužbena zahtjeva uspio vezano za osnovanost osnove 100%, ali vezano za visinu 50,00%, ukupno s 85,72% iz čega proizlazi da je tuženik uspio s 14,28% u ovom postupku, iz čega proizlazi da tužitelju pripada 73,47% priznatog parničnog troška.
36.1. Tužitelju je priznat trošak sukladno tbr. 7/2 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) prema - do dana 12. studenog 2024. – tbr. 7/2 Tarife iznos 625,00 eura (uključen PDV prema tbr. 46), a nakon tog dana prema vps. 42.589,02 eura do dana 29. kolovoza 2025., a nakon tog dana prema VPS 36.557,16 eura, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku: za sastav podnesaka od 12. studenog 2024., 06. prosinca 2024. i 29. kolovoza 2025. iznos ukupno 3.750,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife), za zastupanje na ročištima 15. studenog 2024., 24. siječnja 2025., 22. travnja 2025., 27. lipnja 2025., 11. rujna 2025. i 31. listopada 2025. iznos ukupno 7.500,00 eura (tbr. 9/1 i 46 Tarife), za sastav podneska od 07. siječnja 2025. iznos 62,50 eura (tbr. 8/4 i 46 Tarife) i za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos 125,00 eura (tbr. 9/3 i 46 Tarife), što sveukupno za zastupanje iznosi 12.062,50 eura, uvećano za predujam utrošen na prevođenje po sudskom tumaču za talijanski jezik, te financijsko vještačenje u iznosu ukupno 550,00 eura, odnosno sveukupno 12.612,50 eura, od čega 73,47% iznosi 9.266,40 eura.
36.2. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom, kao ni trošak zastupanja za sastav odgovora na protutužbu, jer mu je priznat trošak zastupanja za sastav obrazloženog podneska od 06. prosinca 2024., a riječ je o jednom te istom podnesku. Isto tako mu nije priznat trošak sudskih pristojbi, jer je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, 51/2023) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, pa takav trošak nije imao.
U Poreču, 08. prosinca 2025.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave.
DNA:
1. tužitelj p.p.,
2. tuženik p.p.
