Poslovni broj: K-305/2021-71
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tiboru Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nataše Balog, u kaznenom predmetu protiv optuženog RR zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO-868/2020 od 10. lipnja 2020., s izmjenama od 20. rujna 2021. i 24. studenog 2025., nakon održane javne rasprave održane 8. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Nikole Perisa te branitelja po službenoj dužnosti optuženika Krešimira Čula, odvjetnika iz Zagreba, dana 11. prosinca 2025. objavio je, a 8. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., u tekstu: ZKP/08)
Optuženi ER, sin R, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Srbije, neosuđivan, sudi mu se u odsutnosti,
k r i v j e
što je
1) tijekom travnja i svibnja 2018. te rujna 2018. u Leskovcu i Zagrebu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, od svoje djevojke MR zatražio da mu za potrebe njegovog liječenja te u svrhu prijenosa vlasništva njegovog automobila marke "VW Touareg" na sina MR, RRA, uplati ukupno iznos od 5.000,00 eura i 3.000,00 kuna, a kako bi MR učvrstio u uvjerenju da to i učini, poslao joj fotografije dokumentacije vozila na ime njezinog sina, pa kada je ona povjerovala i traženi novac uplatila, prvo joj rekao da je automobil uništen u prometnoj nesreći, a potom, kada je ona zatražila povrat uplaćenog novca, rekao joj da joj novac neće vratiti, oštetivši na taj način MR za iznos od 5.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan počinjenja djela te za iznos od 3.000,00 kuna, protuvrijednosti 398,17 eura,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
2) u razdoblju od 23. srpnja 2018. do 27. srpnja 2018., u Vodicama, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, bez znanja i odobrenja korisnika kartice MR, karticu ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., broj računa [broj bankovnog računa], na čijoj se poleđini nalazi magnetni zapis o izdavatelju kartice i korisniku kartice, umetnuo u bankomate, te unošenjem odgovarajućeg PIN broja na temelju kojeg se odobrava isplata novca, a koji mu je prethodno dala MR skupa s karticom isključivo radi kupovine namirnica, zatražio isplatu raznih iznosa novca, pa je tako:
- 23. srpnja 2018. na bankomatu u Vodicama, utipkao iznos od 1.600,00 kuna, protuvrijednost 212,36 eura i zatražio isplatu, koja je transakcija odobrena,
- 27. srpnja 2018. na bankomatu u Vodicama, utipkao iznos od 1.000,00 kuna, protuvrijednost 132,72 eura i zatražio isplatu, koja je transakcija odobrena,
na koji način je podigao ukupno 2.600,00 kuna, protuvrijednosti 345,08 eura, oštetivši MR za navedeni iznos uvećan za naknadu zaračunatu za navedene isplate u ukupnom iznosu od 70,00 kuna, protuvrijednosti 9,29 eura, odnosno za sveukupan iznos od 354,37 eura,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, unio računalne podatke i na taj način prouzročio štetu drugome,
3) neutvrđenog dana tijekom rujna 2018., u Leskovcu i Zagrebu, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, sa svog mobilnog telefona na mobilni telefon MR poslao više SMS poruka u kojima je zatražio da mu ona preda iznos od 200,00 eura kako ne bi javno objavio njezine kompromitirajuće fotografije i snimke te navedene poslao njezinoj nećakinji E i bivšem suprugu M te pritom rekao da će joj maltretirati djecu, ali u svojoj nakani nije uspio jer je MR o navedenom obavijestila policijske službenike,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, ozbiljnom prijetnjom poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela iznude,
čime je pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, pod točkom 2) produljeno kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalna prijevara, opisano i kažnjivo po članku 271. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 52. KZ/11 i pod točkom 3) kazneno djelo protiv imovine – iznuda u pokušaju, opisano u članku 243. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.
II. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženom RR se za kazneno djelo pod točkom 1) utvrđuje
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI
III. Na temelju članka 271. stavka 1. KZ/11 optuženom RR se za kazneno djelo pod točkom 2) utvrđuje
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI
IV. Na temelju članka 243. stavka 1. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, optuženom RR se za kazneno djelo pod točkom 3) utvrđuje
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI
V. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ER se osuđuje
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA
VI. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od ukupno 5.743,25 eura (pet tisuća sedamsto četirdeset i tri eura i dvadeset i pet centi) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ER ostvario počinjenim kaznenim djelom te taj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se od optuženika oduzima protupravna imovinska korist u iznosu od 5.743,25 eura i nalaže mu se navedeni iznos uplatiti u Državni proračun u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženi ER se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je optuženog RR za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članku 236. stavku 1. KZ/11, produljenog kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 52. KZ/11 i kaznenog djela iznude u pokušaju iz članku 243. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.
1.1. Ovlašteni tužitelj je podnescima od 20. rujna 2021. i 24. studenog 2025. izmijenio optužnicu.
2. Obzirom da optuženik nije bio dostupan sudu, istome se sudilo u odsutnosti na temelju pravomoćnog rješenja izvanraspravnog vijeća ovoga suda, poslovni broj Kv- 126/2024-3 od 7. studenog 2024. Branitelj optuženika je u ime optuženika izjavio da se optuženik ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom i izmjenama stavlja na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je: preslika zaslona mobilnog uređaja žrtve s komunikacijom s optuženikom (list 8-16 spisa), izvod prometa po računima Erste banke sa srpanj 2018. za oštećenu MR (list 208-211 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz Kaznen evidencije za optuženika (list 215 spisa) i prekršajne evidencije (list 216-217 spisa).
3.1. Sud je tijekom dokaznog postupka ispitao svjedokinju (oštećenu) MR.
4. Optuženik je tijekom pretkaznenog i kaznenog postupka bio nedostupan te isti nije bio ispitan u svojstvu okrivljenika, niti je iznio svoju obranu.
5. Obzirom se postupak prema optuženiku vodio u odsutnosti te isti nije u niti jednom dijelu postupka iznio očitovanje o krivnji, niti iznosio obranu, izuzev stava branitelja da optuženik nije kriv, kako je optuženik porekao učin kaznenih djela, spornim se ukazuje cjelokupni činjenični opis iz izreke ove presude.
6. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti, sud je pročitao materijalnu dokumentaciju te ispitao svjedokinju MR te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu vezu, utvrdio da je optuženik u inkriminirano vrijeme počinio kazneno djelo prijevare iz članku 236. stavku 1. KZ/11, produljeno kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 52. KZ/11 i kazneno djelo iznude u pokušaju iz članku 243. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, na način opisan u izreci presude, te ga za ista kaznena djela oglasio krivim.
6.1. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju MR koja je u svome iskazu navela da je optuženika upoznala 2018. putem društvene mreže Facebook, tamo su se počeli dopisivati i on je bio veoma fin i pristojan. Prije nego što je upoznala optuženika, bila je u jednoj toksičnoj vezi iz koje je na kraju izašla i započela s uređivanjem stana i sređivanje svoga posla. Optuženik i ona su se dopisivali i jednom prilikom su se dogovorili da će se vidjeti. Nakon toga je optuženik došao u Zagreb kod nje i upoznao njena oba sina. Tada je podigla kredit za uređenje stan i uredno je imala novac za kupnju automobila kojeg je namjeravala kupiti svom starijem sinu. Sjeća se da je i jednom otišla u [adresa] k optuženika i tamo bila dva dana. Pozvala je optuženika da ljetuje s njom i sa sinom u Vodicama na što je on pristao i došao te su zajedno otišli u Vodice. Jednom prilikom u restoranu u Vodicama je shvatila da joj je netko podizao novčane iznose s računa, na što je optuženik rekao da je moguće da je to konobar učinio, jer je konobar s njenom karticom otišao u unutrašnjost restorana naplatiti uslugu. Kasnije je na izvodu vidjela da je u više navrata podizan novac s njene kartice, s time da su tu karticu koristili samo optuženik i ona, on je znao PIN, jer bi mu nekad znala dati karticu da kupit namirnice u dućanu. Nakon povrata iz Vodica, optuženik je istu večer rekao da mora otići u Srbiju, a kasnije je utvrdila da je on taj dan opet podigao njen novac na bankomatu, pa se zbog toga vjerojatno i žurio. Kako je već navela, imala je namjeru kupiti automobil sinu i o tome je pričala s optuženikom, pa joj je on predložio da joj može srediti nekakav auto u Srbiji, koji je inače oduzet od neke osobe, jer nije plaćala kredit, a optuženik da ima veze i da može taj auto isporučiti. Povjerovala mu je i nije prepoznala kamo sve to vodi. On je zatražio da mu prebaci novac, kako bi on mogao otkupiti taj automobil, koji je bio nekakav terenac Volkswagena, s time da je njegova vrijednost bila nekoliko tisuća eura, obzirom je po priči optuženika on trebao taj auto otkupiti od osiguranja. Ne bi pristala na nikakve poslove s optuženikom da je riječ o ilegalnim poslovima, povjerovala mu je da je s tim autom upravo tako kako je on govorio. On joj je čak i slikao da se nalazi u tom osiguranju, da čeka u redu i da sve to sređuje, sve kako bi povjerovala. Slikao joj je i dokumente s imenima vlasnika vozila i da je ono prebačeno na njenog sina, RRA. Osim toga, optuženik ju je i tražio novce zbog njegovog zdravstvenog stanja, navodio je da ima velikih problema sa želucem i da liječenje nije pokriveno zdravstvenim osiguranjem pa da mu zato treba novac. Povjerovala mu je i znala mu je uplaćivati preko Western Uniona novčane iznose. Optuženik joj je govorio da je multi milijuner, da ima zarađeni novac, on je znao donijeti nekada nekakav dar u vidu odjeće njenoj djeci. Jednom prilikom je optuženik poslao poruku da je razbio taj automobil, čak joj je poslao slike razbijenog automobila, fotografije tih njegovih prijatelja koji su se razbili s tim automobilom i kako se nalaze u bolnici, s time da je automobil vozio upravo optuženik. Tada joj je rekao da je on već prenio vlasništvo na njenog sina i da će u stvari njen sin, odnosno ona, morati platiti 50.000,00 eura za osiguranje, nakon čega je ostala u šoku. Proživljavala je pakao s njime i nakon što mu je rekla da završava s njime, on ju je danonoćno zvao, sigurno 40 do 50 brojeva iz Srbije je blokirala, spominjao je svoga brata koji ju je također zvao i predstavljao se kao optuženikov brat, spominjao je i bratića F i govorio da su oni bombama dizali u zrak automobile, a njegov cilj je bio da se ona ustrašim, što se zaista i dogodilo i na kraju sve prijavila policiji. Zbog proteka vremena se detalja toliko ne sjeća, sjećam se da sam bila ispitivana pred policijom i tamo se detaljnije toga sjećala. Nakon što joj je predočen dio iskaza koji sam dala pred policijom 19. prosinca 2019. navela je da su se zaista u ožujku 2018. počeli dopisivati putem Facebook-a, njen profil je imao naziv " FR", obzirom joj je to djevojačko prezime. Istina je da je otišla na upoznavanje s optuženikom u [adresa] i bila tamo 2 dana, a taj apartman je on platio kako bi se prikazao da ima novaca. Istina je da je optuženik predložio da će prepisati na njenog sina RRA svoj automobil Volkswagen Touareg. Ne može se sjetiti, ali misli da je ponovno otišla u [adresa] i srela se s optuženikom gdje su proveli zajedno par dana. Točno je da je podigla novac u iznosu od 500,00 eura sa svoje American kartice na bankomatu u [adresa] i predala optuženiku, jer su se dogovorili će on svoj automobil prebaciti na njenog sina, a sebi kupiti neki manji, nakon čega je on u kipio automobil marke Alfa Romeo i došao k njoj u Zagreb. Istina je da ju optuženik tražio da mu posudi novac za liječenje pa mu je najprije uplatila putem Western Uniona 1.000,00 eura, nakon toga još novčanih iznosa, ukupno 5.000,00 eura. Sjeća se da je u Vodicama izvršila uvidom u svoju aplikaciju na mobitelu u račun u Erste banci i vidjela da je podignuto u 2 navrata iznos od 1.600,00 i 1.000,00 kuna. Od banke je tražila promet po računu, odnosno da joj kažu gdje su dignuti ovi iznosi u Vodicama te je onda utvrdila da je novac podignut na bankomatu koji se nalazi odmah pored trgovine gdje su kupovali namirnice. Istina je da po povratku iz Vodica optuženik traži ponovno novac za osiguranje automobila Touareg, poslao joj je sve ove fotografije kako je navela, dokumentaciju toga vozila, koje je zaista glasilo na njeno ime, ne na ime njenog sina, pa je u nadi da dođe do toga automobila, istome uplatila 3.000,00 kuna u rujnu 2018. putem Western Uniona. Istina je da nakon prekida zatražila da joj vrati novac, on je rekao da joj nije ništa dužan, nakon toga joj je stalno zvao i uznemiravao porukama, rekao je da je njene intimne fotografije poslao CZSS, njenom bivšem suprugu i drugim muškarcima, ucjenjivao ju je s tim fotografijama i prijetio te spominjao sina RRA, imao je više profila na Facebooku i više ljudi se on javljao kako bi nju oblatio nazivajući je kurvom i slično. I nakon ovog događaj joj se on bio javio na Facebook, ali ga je odmah blokirala. Optuženik je u inkriminirano vrijeme živio u [adresa]. Optuženik i ona su bili u ljubavnoj vezi. Zaista je povjerovala optuženiku da će joj on prodati taj automobil Touareg po povoljnijom cijeni, jer je on to sve dokumentirao i nije posumnjala da je riječ o prijevari. Optuženiku je dala svoj PIN Erste kartice, jer je on znao kupovati u dućanu, svakodnevno je kuhao, odlazio je u dućan i njoj se to činilo potpuno normalno, iako je to sve bila maska. Koliko se može sjetiti, optuženik je tražio ponovno da mu uplati novac, kako ne bi objavio te kompromitirajuće fotografije. Poznato joj je da je takve fotografije slao njenim bliskim osobama, ali zbog njihove zaštite nije htjela govoriti imena. Na listu 8-15 spisa su upravo to te poruke koje je spominjala i koje je razmjenjivala s optuženikom, s time da je tu bilo puno više poruka i poziva, a nakon što je promijenila broj, to je prestalo. Kad joj se predočava jedna poruka " E će čak gledati snimke", navodi da je E njena nećakinja. U poruci se spominje i iznos od 200,00 eura, s time da je optuženik tražio puno više novca i stalno joj prijetio. Cijelo vrijeme se bojala, sama odgaja i uzdržavala dvoje djece, obzirom su joj oba roditelja umrla, a bivši je tada bio u zatvoru, zbog nasilja u obitelji. Optuženik je kontaktirao putem Facebook-a njenu kolegicu s posla i bila je uvjerena da će dobiti otkaz zbog toga. Optuženik i ona su bili u vezi možda do godine dana, uključujući i sve ove pozive i probleme. Optuženik je možda jednom ili dva puta donio nekakve poklon njenoj djeci, u vidu nekakve robe i platio je taj najam stana u [adresa], ali uglavnom je ona plaćala sve, pa tako i na ljetovanju. On je zaista kupovao namirnice i kuhao ručak, a kupovao je njenom karticom. Ne može se sad točno izjasniti o iznosima koje je uplaćivala na ime auta i na ime liječenja, ali sve što je izjavila u policiji je točno. Ona je njemu uplaćivala te iznose i on je rekao da novac nije problem i da će joj novac vraćati, ali do danas joj nije ništa vratio. Nakon ovih događaja, više nisu u komunikaciji, ne zna gdje se on danas nalazi, niti ju zanima. Podnijela je i kaznenu prijavu putem maila u Srbiji i zna da joj se onda optuženik javio, da je dobio poziv za nekakvo ispitivanje pred policijom.
6.2. Iz preslika zaslona mobilnog uređaja oštećenice (list 8-16 spisa) razvidna je komunikacija u vidu poruka između optuženika i oštećene, iz kojih je razvidno da optuženik pita oštećenu da nju i djecu pusti na miru, zatim da će objaviti njen snimak i da će je uništiti, kada neće jednim pozivom lijepo riješiti, zatim da se javi na njegov poziv, da on posjeduje snimak i njene slike, da će snimku pokazati E (nećakinji oštećenice) i M (bivšem supruu oštećenice), da će joj maltretirati djecu i potom da želi 200,00 eura i da je onda više neće zvati, niti da će joj dirati djecu. Ujedno, iz navedenih preslika razvidan je i veliki broj propuštenih poziva upućenih od strane optuženika oštećenoj.
6.3. Iz izvoda prometa po računima Erste banke za srpanj 2018. za oštećenu MR (list 208-211 spisa) razvidno je da je 23. srpnja 2018. i 27. srpnja 2018. s bankomata u Vodicama podignut iznos od 1.600,00 kuna i 1.000,00 kuna, a što je u skladu s iskazom oštećenice.
7. Na temelju analize iskaza oštećenice te povezujući isti s materijalnom dokumentacijom, ovaj sud je, na nedvojben način utvrdio, da je optuženik, postupao s prijevarnom namjerom u odnosu na oštećenicu, zatraživši od iste u više navrata ukupan iznos od 5.398,17 eura, i to za navodne potrebe njegova liječenja i prijenosa vlasništva njegova automobila VW Touareg na njezinog sina GR, s time da nije prepisao navedeni automobil na GR, niti vratio novčani iznos oštećenici. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice, cijeneći isti vjerodostojnim, uvjerljivim, logičnim i prije svega veoma životnim, a njen iskaz je u skladu s materijalnom dokumentacijom. U svome iskazu, oštećenica je navela da je optuženik od nje zatražio da mu prebaci novac, kako bi on mogao otkupiti automobil za njezina sina, s time da je njegova vrijednost bila nekoliko tisuća eura, obzirom je po priči optuženika on trebao taj auto otkupiti od osiguranja. On joj je čak i slikao da se nalazi u tom osiguranju, da čeka u redu i da sve to sređuje, sve kako bi povjerovala. Slikao joj je i dokumente s imenima vlasnika vozila i da je ono prebačeno na njenog sina, RRA. Osim toga, optuženik ju je i tražio novce zbog njegovog zdravstvenog stanja, navodio je da ima velikih problema sa želucem i da liječenje nije pokriveno zdravstvenim osiguranjem pa da mu zato treba novac. Povjerovala mu je i znala mu je uplaćivati preko Western Uniona novčane iznose. Tada joj je rekao da je on već prenio vlasništvo na njenog sina i da će u stvari njen sin, odnosno ona, morati platiti 50.000,00 eura za osiguranje, nakon čega je ostala u šoku. Proživljavala je pakao s njime i nakon što mu je rekla da završava s njime, on ju je danonoćno zvao, sigurno 40 do 50 brojeva iz Srbije je blokirala, spominjao je svoga brata koji ju je također zvao i predstavljao se kao optuženikov brat, spominjao je i bratića F i govorio da su oni bombama dizali u zrak automobile, a njegov cilj je bio da se ona ustrašim, što se zaista i dogodilo i na kraju sve prijavila policiji. Iz prepiske njihove komunikacije, zaista je razvidan veliki broj propuštenih poziva. Točno je da je podigla novac u iznosu od 500,00 eura sa svoje American kartice na bankomatu u [adresa] i predala optuženiku, jer su se dogovorili će on svoj automobil prebaciti na njenog sina, a sebi kupiti neki manji. Istina je da ju optuženik tražio da mu posudim novac za liječenje pa mu je najprije uplatila putem Western Uniona 1.000,00 eura, nakon toga još novčanih iznosa, ukupno 5.000,00 eura. Istina je da po povratku iz Vodica optuženik traži ponovno novac za osiguranje automobila Touareg, poslao joj je sve ove fotografije kako je navela, dokumentaciju toga vozila, koje je zaista glasilo na njeno ime, ne na ime njenog sina, pa je u nadi da dođe do toga automobila, istome uplatila 3.000,00 kuna u rujnu 2018. putem Western Uniona. Zaista je povjerovala optuženiku da će joj on prodati taj automobil Touareg po povoljnijoj cijeni, jer je on to sve dokumentirao i nije posumnjala da je riječ o prijevari. Ona je njemu uplaćivala te iznose i on je rekao da novac nije problem i da će joj novac vraćati, ali do danas joj nije ništa vratio. Upravo navedeno postupanje optuženika, dakle dovođenje u zabludu oštećenice da mu ista uplaćuje novac za navodno liječenje, a potom i za navodni poslovni odnos prijenosa vlasništva automobila na njenog sina (koji nikada nije uslijedio), zatim održavanjem oštećene u stalnoj zabludi da će do prijenosa vlasništva nad automobilom zaista doći, što je oštećenica i povjerovala, a potom i štetu koju je ista pretrpjela, kao posljedicu njegova kriminalnog ponašanja, u ukupnosti predstavlja sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
7.1. Slijedom navedenoga, sud je zaključio da je optuženik, pri počinjenju kaznenog djela postupao sa stupnjem krivnje koji pravo naziva izravnom namjerom. Optuženik je dakle, bio svjestan stanja u kojoj se nalazila oštećenica, koja je bila njegova djevojka, koja je uživala njegovo povjerenje i bio je svjestan da njenom sinu treba automobil, ubrzo stekao povjerenje od istoe, pa potom iskoristio veliku empatičnost oštećenice i lakovjernost, od istoga uzeo novčani iznos od ukupno 5.398,17 eura, s obećanjem da će novčani iznos vratiti i da će prenijeti vlasništvo automobila na njenog sina, iako stvarne namjere da isto učini nije imao, što je razvidno iz preslika poruka u kojoj isti ne spominje vraćanja novca, već naprotiv traži još dodatne uplate. Iz navedenog postupanja optuženika razvidna je njegova svijest i htijenje da počini kazneno djelo, sve kako bi si ostvario nepripadnu imovinsku korist, čime je ostvario i subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11. Na opisani je način optuženik ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od ukupno 5.398,17 eura koliko predstavlja iznos koji mu je u više navrata uplatila i predala oštećenica.
8. Nadalje, iz iskaza oštećenice razvidno je također, da je ista, tijekom ljubavne veze s optuženikom, s njime boravila na ljetovanju u Vodicama te je navela da je jednom prilikom u restoranu u Vodicama shvatila da joj je netko podizao novčane iznose s računa, na što je optuženik rekao da je moguće da je to konobar učinio, jer je konobar s njenom karticom otišao u unutrašnjost restorana naplatiti uslugu. Kasnije je na izvodu vidjela da je u više navrata podizan novac s njene kartice, s time da su tu karticu koristio samo optuženik i ona, on je znao PIN, jer bi mu nekad znala dati karticu da kupit namirnice u dućanu. Sjeća se da je u Vodicama izvršila uvid u svoju aplikaciju na mobitelu u račun u Erste banci i vidjela da je podignuto u dva navrata iznos od 1.600,00 i 1.000,00 kuna. Od banke je tražila promet po računu, odnosno da joj kažu gdje su dignuti ovi iznosi u Vodicama te je onda utvrdila da je novac podignut na bankomatu koji se nalazi odmah pored trgovine gdje su kupovali namirnice. Navedeni dio iskaza je potvrđen i materijalnom dokumentacijom u vidu izvoda po računu oštećenice u Erste banci, iz kojeg je razvidno da je upravo na bankomatu u Vodicama 23. srpnja 2018. podignut iznos od 1.600,00 kuna, protuvrijednost 212,36 eura i 27. srpnja 2018. na bankomatu u Vodicama, podignut iznos od 1.000,00 kuna, protuvrijednost 132,72 eura, uz naknadu zaračunatu za navedene isplate u ukupnom iznosu od 70,00 kuna, protuvrijednosti 9,29 eura.
8.1. Dakle, optuženik je, nakon što je kao što je to utvrđeno naprijed navedenim dokazima, koristio bankovnu karticu Erste bank oštećenice, i koristio njen PIN (kojeg mu je oštećenica u povjerenju dala) u dva navrata 27. i 28. srpnja 2018. u Vodicama na bankomatu u blizini gdje je bio smješten s oštećenicom, podigao ukupno 2.600,00 kuna. Na opisani je način optuženik, koristeći predmetnu karticu upisujući broj PIN-a u bankomat Erste bank, unosio računalne podatke, te takvim transakcijama podizao gotovinu i time sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist, a oštećenoj MR prouzročio štetu. Pri tome je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojeg postupanja, odnosno da koristi karticu i podiže novac na bankomatu bez odobrenja ovlaštenog korisnika kartice, kako bi ostvario nepripadnu imovinsku korist i svjestan da time šteti oštećenici, i isto je želio učiniti kao takvo i kao svoje. Na opisani je način okrivljenik počinio više radnji kojim se ostvaruju obilježja kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. KZ/11 međutim, one u pravnom smislu obzirom na način počinjenja i druge stvarne okolnosti (poduzete su u kratkom vremenskom intervalu od svega dva dana i na identičan način, korištenjem iste kartice, odnosno unosom PIN-a na bankomat i tako manipulacijom računalnim podacima), predstavljaju jedinstvo i ostvarenje jednog produljenog kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. KZ/11. Na opisani je način optuženik ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od ukupno od 354,37 eura koliko predstavlja iznos podignutog novca i zaračunate naknade za podizanje istog, te je na taj način oštetio MR, vlasnicu kartice.
9. Nadalje, oštećena MR je također u svome iskazu navela da je prilikom podnošena kaznene prijave, dostavila i materijalnu dokumentaciju u vidu preslika zaslona njenog mobilnog uređaja iz koje je razvidna komunikacija između nje i optuženika i potvrdila autentičnost sadržaja predmetnih poruka. Navela je da je s optuženikom proživljavala je pakao i nakon što mu je rekla da završava s njime, on ju je danonoćno zvao, sigurno 40 do 50 brojeva iz Srbije je blokirala, spominjao je svoga brata koji ju je također zvao i predstavljao se kao optuženikov brat, spominjao je i bratića F i govorio da su oni bombama dizali u zrak automobile, a njegov cilj je bio da se ona ustraši, što se zaista i dogodilo i na kraju sve prijavila policiji. Istina je da nakon prekida zatražila da joj vrati novac, on je rekao da joj nije ništa dužan, nakon toga joj je stalno zvao i uznemiravao porukama, rekao je da njene intimne fotografije poslao CZSS, njenom bivšem suprugu i drugim muškarcima, ucjenjivao ju je s tim fotografijama i prijetio te spominjao sina RRA, imao je više profila na Facebooku i više ljudi se on javljao kako bi nju oblatio nazivajući je kurvom i slično. Optuženik je tražio ponovno da mu uplati novac, kako ne bi objavio te kompromitirajuće fotografije. Poznato joj je da je takve fotografije slao njenim bliskim osobama, ali zbog njihove zaštite nije htjela govoriti imena. Kad joj se predočila jedna poruka " E će čak gledati snimke", oštećena je navela da je E njena nećakinja. U poruci se spominje i iznos od 200,00 eura, s time da je optuženik tražio puno više novca i stalno joj prijetio. Cijelo vrijeme se bojala, sama odgaja i uzdržavala dvoje djece, obzirom su joj oba roditelja umrla, a bivši je tada bio u zatvoru, zbog nasilja u obitelji. Optuženik je kontaktirao putem Facebook-a njenu kolegicu s posla i bila je uvjerena da će dobiti otkaz zbog toga. Navedeni iskaz je poduprijet upravo pročitanim i razgledanim fotografijama zaslona mobilnog uređaja (list 8-16).
9.1. Dakle, iz iskaza oštećenice, ali i preslika zaslona njenog mobilnog uređaja, proizlazi da je optuženik, u nakani da si pribavi nepripadnu materijalnu korist, u više navrata putem aplikacije "Whatsapp" slao oštećenici tekstualne poruke prijetećeg sadržaja, i to da li želi da nju i njenu djecu pusti na miru, da mu se onda javi, zatim da je poslao snimku M, da će oštećenicu uništiti, da ima slike i snimke, da će joj maltretirati djecu, da će E gledati njene snimke, a potom i naveo da želi 200,00 eura i da je onda više neće zvati niti dirati djecu, a što je sve kod MR izazvalo strah za njen život i živote članova njene obitelji, zbog čega je oštećenica sve prijavila djelatnicima policije ne isplativši traženi novčani iznos od 200,00 eura. Na opisani je način optuženik s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini na štetu svoje imovine, a pri počinjenju kaznenog djela je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, čime su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i sva subjektivna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. KZ/11 stavljenog mu na teret.
10. Sud je prihvatio u cijelosti iskaz svjedokinje (oštećene) MR, te je isti ocijenio kao vjerodostojan, životan i logične i u skladu s materijalnom dokumentacijom, a iz razloga već navedenih prethodno.
11. Sud je u cijelosti prihvatio i materijalnu dokumentaciju, cijeneći istu vjerodostojnom, te stranke nisu imale primjedbe na pročitanu.
12. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženiku za počinjena kaznena djela ovaj sud je, uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11, kazneno djelo iz članka 271. stavka 1. u vezi sa člankom 52. KZ i kazneno djelo iz članka 243. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11, uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.
12.1. Olakotnim okolnostima optuženiku sud je cijenio činjenicu da je da se ranije ne pojavljuje u Republici Hrvatskoj kao počinitelj kaznenih djela.
12.2. Od otegotnih okolnosti na strani optužene sud je našao u njegovoj bezobzirnosti, nekritičnosti u počinjenju čak tri kaznena djela u odnosu na istu oštećenicu, kao i ponašanje pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, odnosno njegovu nedostupnost.
12.3. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, za kazneno djelo iz članka 271. stavka 1. KZ/11 te za kazneno djelo iz članka 243. stavka 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, te cijeneći način počinjenja kaznenih djela i društvenu opasnost djela, prijašnji život optuženika, njegove osobne prilike te ponašanje nakon počinjenja djela, ovaj sud je optuženiku za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 271. stavka 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci te za kazneno djelo iz članka 243. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci te pozivom na odredbu članka 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca. Ocjena je ovog suda da će ovako izrečena kazna u potpunosti postići svrhu kažnjavanja propisanu zakonom, ukazati na društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela, te djelovati na optuženika da ubuduće ne čini ovakva ili druga kaznena djela, kao i na druge da razviju svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Drugim riječima, sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njome ostvari, pored specijalne i generalna prevencija, te da će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
13. Sud je na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 od optuženika oduzeo imovinska korist ostvarena kaznenim djelima, jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu na takav način, i to novčani iznos od ukupno 5.743,25 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ER ostvario počinjenim kaznenim djelom te taj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa je nalaženo istome se navedeni iznos uplatiti u Državni proračun u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
14. Sud je, na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženog RR u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troška ovog kaznenog postupka. Naime, sud nema nikakvih podatka o optuženiku i njegovoj imovini, niti je li isti zaposlen, niti bi mogao napatiti trošak od istoga, obzirom mu se sudilo u odsutnosti.
U Zagrebu 8. prosinca 2025.
Sudac:
Tibor Kovačić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju istovjetna primjerka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-4163/2020,
2. Branitelj po službenoj dužnosti optuženika Krešimir Čule, odvjetnik iz Zagreba,
3. Oštećena MR,
4. Spis.
