REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1468/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T&A KAKŠA j.d.o.o. Klinča Sela, Matulinova 8, OIB: 56842222809, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A, protiv CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate 750,00 eur, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 8. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se prijedlog tužitelja za održavanjem ročišta u ovom predmetu.

II/ Odbijaju se dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka UŠ za provođenjem prometno tehničkog i financijskog vještačenja.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 750,00 euro, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka, sve sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. lipnja 2025. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 750,00 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je 1. ožujka 2025. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu u kojoj je oštećeno vozilo ZG1895JZ u vlasništvu DŠ, i to zbog uzdignutog metalnog poklopca šahta oborinskih voda. Za prometnu nezgodu isključivo je odgovoran osiguranik tuženika – Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Zagrebačke ceste, protiv kojeg je pokrenut i prekršajni postupak zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navodi da odgovornost osiguranika tuženika ne bi trebala biti sporna s obzirom na to da je tuženik u izvansudskom postupku naknadio imovinsku štetu na vozilu.

3. Pojašnjava da je tuženik odbio u izvansudskom postupku isplatiti tužitelju naknadu štete na ime najma vozila od Auto Centar Grežin j.d.o.o. te da se tužitelj bavi prijevozom putnika u cestovnom prometu – taksi služba. U svrhu obavljanja poslovne djelatnosti tužitelj je s ŽŠ, kao vlasnicom, sklopio Ugovor o najmu vozila ZG1895JZ 1. listopada 2024., i to na rok od 5 godina.

4. Tužitelj navodi da nakon prometne nezgode tužitelj nije mogao koristit vozilo ZG1895JZ za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, sve do njegova popravka. Zato je iznajmio vozilo marke Renault Clio od društva Auto Centar Gežin j.d.o.o. te je na ime najma u razdoblju od 3. ožujka 2025. pa do 31. ožujka 2025. ukupno platio iznos od 750,00 eur koji predstavlja umanjene imovine tužitelja. Kao dokaz za iznijete tvrdnje spisu prilaže: Potvrdu II PPP Zagreb, fotografije, račune i Dopis od 20. svibnja 2025. (list 4-22 spisa).

5. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja budući da ničime nije dokazao da bi bio ovlašten potraživati naknadu štete u ovom postupku s osnove troškova najma vozila obzirom da priloženi ugovor o najmu nije priložen u originalu ili barem u ovjerenoj preslici. Ujedno nije niti vidljivo je li ugovor potpisala ovlaštena osoba tužitelja, kao i je li ugovor bio potpisao najmodavac.

6. Podredno, tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za njegov nastanak, ali samo u odnosu na oštećenja nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koju štetu je tuženik u cijelosti podmirio u mirnom postupku.

7. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete na ime troška najma vozila zbog nemogućnosti obavljanja svoje poslovne djelatnosti nakon predmetnog štetnog događaja, tuženik ističe kako tužitelj ničime nije dokazao niti osnovanost niti visinu potraživanja. Tužitelj prije svega nije dokazao da je uopće preuzeo u najam vozilo Renault clio budući da iz priložene dokumentacije to nije vidljivo slijedom čega se u cijelosti osporava činjenica unajmljivanja. Nadalje, tužitelj nije dokazao da bi priloženi računi doista bili plaćeni trgovačkom društvu Auto Centar Gežin j.d.o.o., a niti da bi tužitelj u navedenom razdoblju doista bio obavljao svoju poslovnu djelatnost u koju svrhu je iznajmio i koristio predmetno vozilo, kao i da je doista plaćao najmodavcu najamninu sukladno ugovoru o najmu od 1. listopada 2024.

8. Nadalje, tužitelj nije dokazao je li i kada popravio oštećeno vozilo, a kako bi se utvrdila opravdanost najma drugog vozila. Isto tako, tužitelj nije dokazao da bi vozilo koje je oštećeno u prometnoj nezgodi bilo jedino vozilo kojim raspolaže te da je usli jed ovog štetnog događaja bilo nužno iznajmljivanje vozila Renault clio. Tuženik kao osiguratelj dužan je naknaditi običnu štetu, a tužitelj je dužan kao oštećenik poduzeti sve da tu štetu smanji, a ne poveća, pa prema tome, tuženik nije dužan naknaditi nesrazmjerne i/ili nepotrebne troškove poput najma drugog vozila, a u situaciji kada tužitelj nije dokazao nemogućnost korištenja i popravka oštećenog vozilo u spornom periodu.

9. Slijedom navedenog, tuženik prije svega predlaže sudu, bez održavanja ročišta, odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz obvezu da tuženiku naknadi troškove postupka.

10. Tužitelj se 28. srpnja 2025. očitovao na navode tuženika te ističe da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je kao najmodavac ugovor o najmu potpisala vlasnica vozila ŽŠ, a kao najmoprimac direktor tuženika NŠ, čije saslušanje je predloženo. U slučaju sumnje na vjerodostojnost Ugovora o najmu, po nalogu suda, tužitelj se obvezao dostaviti izvornik na uvid.

11. U odnosu na navode tuženika kojima osporava da bi iznajmljeno vozilo bilo preuzeto, ukazuje se na sadržaj Ugovora o najmu, s time da tužitelj navodi da će se predaja vozila u najam tužitelju dokazati saslušanjem ŽŠ i direktora tužitelja NŠ. U odnosu na prigovor da tužitelj nije dokazao da bi priloženi računi bili plaćeni Auto Centar Gežin j.d.o.o., ukazuje se da je tužitelj predložio f inancijsko vještačenje.

12. Tužitelj ustraje u navodima da je u navedenom razdoblju obavljao poslovnu djelatnost, te smatra da, ako tuženik tvrdi da je tužitelj u vlasništvu ili posjedu osim oštećenog vozila imao još koje vozilo na raspolaganju kojim je mogao obavljati poslovni djelatnost, tada je na njemu teret dokaza te pozitivne činjenice. Tužitelj se protivi donošenju presude bez održavanja rasprave jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz ZPP-a.

13. Sud utvrđuje da je u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 750,00 eur.

14. Naime, odredba čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

15. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s odredbom čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

16. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, u ovom slučaju tužitelja, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena).

17. Stranke su upozorene rješenjem od 12. lipnja 2025. na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

18. Budući da se radi o maličnom sporu, da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave). Sud smatra da niti jednoj strani, na taj način, nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

19. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom , to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta) . U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

20. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu.

21. Sud ovdje dodatno obrazlaže da nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka DŠ na okolnost plaćanja predmetnih računa i obavljanja poslovne djelatnosti u spornom razdoblju , budući da sud ne smatra da se navedene činjenice mogu dokazati izvođenjem personalnih dokaza.

22. Predloženo financijsko vještačenje sud nije provodio jer bi trošak vještačenja, premašio vrijednost predmeta spora. Također, tužitelj je dužan svaku uplatu provesti kroz svoje poslovne knjige, budući da je pravna osoba, pa je mogao tu činjenicu dokazati dostavljanjem izvoda iz svojih poslovnih knjiga. U svojoj odluci da ne provodi usmenu raspravu, sud se rukovodio i načelom ekonomičnosti, u bitnome smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a).

23. Sve dokazne prijedloge valjalo je odbiti u izreci (rješenjem) jer se usmena rasprava na kojoj sud inače odlučuje o dokaznim prijedlozima, nije održavala, a također polazeći od toga da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima (opće pravilo).

24. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao i trebao priložiti pisane iskaze predloženog svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, ako je to smatrao važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Ističe se da je sud u smislu odredbe čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

25. Tužitelj u ovom predmetu, kako tuženik ispravno navodi, nije dokazao da bi priloženi računi doista bili plaćeni trgovačkom društvu Auto Centar Gežin j.d.o.o., nije dokazao da bi tužitelj u navedenom razdoblju doista obavljao svoju poslovnu djelatnost u koju svrhu bi iznajmio i koristio predmetno vozilo, te nije dokazao da je doista plaćao najmodavcu najamninu sukladno ugovoru o najmu od 1. listopada 2024.

26. Uvidom u dopis od 20. svibnja 2025. koji je tuženik uputio tužitelju, a u kojem se jasno ističe da je tužitelj dužan dostaviti originalni račun popravka, sukladno procjeni, iz ovlaštenog servisa, te dokaz o tome da je unajmljeno vozilo korišteno u poslovne svrhe. Tužitelj dokaze i isprave nije dostavio u mirnom postupku prije podnošenja tužbe, nije ih dostavio uz tužbu, a ni nakon upozorenja suda, o pravnim posljedicama koje će uslijediti ako stranke to ne učine, u zakonom propisanim rokovima.

27. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tužitelj nije dokaza, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).