Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1551/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, iz Zagreba, Pisarnica Osijek, protiv tuženika Grad Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupan po punomoćniku Hrvoju Kriviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, iz Osijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Unikom d.o.o., za komunalno gospodarstvo, Osijek, Ružina ulica 11A, OIB: 07507345484, zastupan po punomoćniku Hrvoju Šutalu, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 59/2020-26 od 28. ožujka 2025., 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-59/2020-26 od 28. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„"Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku, F. Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642 isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb iznos od 405,76 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 06.09.2017. godine do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku, F. Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642 isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282 Zagreb sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.",

te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 651,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke), kao i naknaditi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura uvećan za zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj navodeći sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači, sve uz obvezu tuženika na snošenje troškova postupka i troškova žalbe.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 405,76 eura s osnova regresnog potraživanja što ga je tužitelj kao osiguratelj isplatio osiguranici ĐB po polici osiguranja uslijed imovinske štete nastale na vozilu registarske oznake [registarska oznaka]

5. Nije sporan nastanak imovinske štete na vozilu osiguranice tužitelja, niti visina nastale štete, kao ni da je predmetni iznos tužitelj isplatio osiguranici ĐB. Sporno je mjesto i uzrok nastanka štetnog događaja kao i pasivna legitimacija tuženika.

6. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- da tužitelj u tužbi opisujući nastanak štetnog događaja navodi kako je 25. lipnja 2017. u točno neutvrđenom vremenu na parkirališnom prostoru u Osijeku, [adresa] ispred navedenog kućnog broja došlo do pada grane sa drveta uslijed čega je došlo do oštećenja osobnog vozila marke "Renault Megane" reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĐB, osiguranice tužitelja po polici osiguranja imovine broj 802266789

- da se tuženik u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je podneskom od 1. ožujka 2021. osporio i mjesto nastanka štetnog događaja a time i pasivnu legitimaciju

- da prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj tijekom postupka nije predočio relevantan dokaz o mjestu nastanka štetnog događaja, obzirom da nakon nastanka istog nije proveden niti očevid, niti je na lice mjesta izašla policija ili vatrogasci koji bi napravili zapisnik, pa čak na niti komunalni redar tuženika

- da je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje ĐB, kao jedini dokaz tužitelja na okolnost nastanka štetnog događaja, ocijenio općenitim i nevjerodostojnim

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, koju je navedeni tijekom postupka osporavao, pa da stoga nije bilo potrebe u konkretnom slučaju utvrđivati je li grana opasna stvar, odnosno da li tuženik kao vlasnik iste odgovara za opasnu stvar u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO)

9. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna, ističući da tuženik bio prekludiran osporavati mjesto nastanka štetnog događaja.

10. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1049. ZOO-a krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

10.1. Prema odredbama članka 219. ZPP-a i 221.a ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava

11. Slijedom navedenog da bi tužitelj uspio u sporu mora dokazati u smislu odredbi čl. 7. i 219. ZPP-a da je na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna, odnosno nezakonita ili nepravilna i u uzročnoj vezi s utuženom štetom. Konkretno, to znači da tužitelj mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to opisuje u tužbi i tijekom postupka te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja ili propusta tuženika došlo upravo do nastanka opisanog štetnog događaja

11.1. Obzirom da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, osnovanost tužbenog zahtjeva temelji isključivo na iskazu svjedokinje ĐB o vremenu i mjestu nastanka štetnog događaja, a koji je iskaz prvostupanjski sud ocijenio nedostatnim i općenitim, (dok ocjenu i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u sporovima male vrijednosti ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati), pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo je tužbeni zahtjev obiti kao neosnovan i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke.

12. Vezano uz navode tužitelja da bi tuženik bio prekludiran osporavati mjesto nastanka štetnog događaja za istaknuti je sljedeće; naime, iako je odredbom čl. 461. a st. 2. ZPP-a uistinu propisano kako su postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, u konkretnom slučaju tuženik u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu nije bio upozoren na sadržaj navedene odredbe (a što je dužnost suda sukladno st. 5. navedenog čl.), pa uslijed izostanka takvog upozorenja od strane prvostupanjskog suda, navedenu odredbu ne bi trebalo tumačiti na štetu tuženika. Vezano uz prigovor nedostatka pasivne legitimacije za istaknuti je da je riječ o materijalnopravnom prigovoru, te isticanje navedenog tijekom prvostupanjskog postupka ne predstavlja novu činjenicu.

13. Također, žalitelj posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu je li visina priznatih troškova tuženiku i umješaču pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

14. Stoga je trebalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 8. prosinca 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević