Poslovni broj P-63/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti (glavni tužbeni zahtjev), podredno raskida ugovora, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 8. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između primateljice uzdržavanja pok. RJ i davateljice uzdržavanja tuženice PJ pok. M ovjeren pred Općinskim sudom u Šibeniku pod br. R2-16/2023 od 23.1.2023 god. te je tuženica dužna trpjeti brisanje svoga suvlasništva za 2/4 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] – dvorište , kuća , k. o. [katastarska općina] i uspostavu suvlasništva na ovoj nekretnina kakva je bila prije nego je tuženica na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla pravo suvlasništva za 2/4 dijela na ovoj nekretnini, a sve na temelju ove presude."

II. Odbija se kao neosnovan (podredni) tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 23. siječnja 2023. ovjeren pred Općinskim sudom u Šibeniku pod br. R2-16/2023 između primateljice uzdržavanja pok. RJ i davateljice uzdržavanja – tuženice, te je tuženica dužna trpjeti brisanje svoga suvlasništva za 2/4 dijela na k. č. [katastarska čestica] dvorište, kuća, k. o. [katastarska općina] i uspostavu suvlasništva na ovoj nekretnini kakvo je bilo prije nego je tuženica na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla pravo suvlasništva za 2/4 dijela na ovoj nekretnini, a sve na temelju ove presude."

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 22. siječnja 2024. tužiteljica navodi da je pokojna majka stranaka – RJ bila uknjižena za 2/4 dijela prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su tužiteljica i tuženica uknjižene za po ¼ dijela prava vlasništva. Majka stranaka umrla je u Općoj bolnici u Šibeniku 16. listopada 2023., a jedine zakonske nasljednice su upravo njezine kćeri, a ovdje parnične stranke. Tuženica je s pok. majkom zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen i ovjeren pred Općinskim sudom u Šibeniku, poslovni broj R2-16/2023 od 23. siječnja 2023. kojim ugovorom se tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezala doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način da će osigurati potrebnu pomoć i njegu, zbrinjavanje, u slučaju bolesti – liječenje, snositi medicinske troškove, dok se primateljica uzdržavanja obvezala davateljici uzdržavanja prenijeti u vlasništvo, nakon svoje smrti, nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vanknjižno vlasništvo nekretnina koje je ista naslijedila iza smrti svoga oca VJ, te novčana sredstva na računu HPB d.d. U vrijeme zaključenja spornog ugovora, RJ bila je smještena u Obiteljskom domu za starije i nemoćne "Pehar", od kolovoza 2021., a tamo je boravila sve do svoje smrti 16. listopada 2023. Za svo to vrijeme, tužiteljica je majku posjećivala, donosila odjeću, hranu, lijekove. Troškove smještaja u Domu Pehar snosila je pok. RJ samostalno, jer je na računu imala znatna novčana sredstva. Tuženica preko 30 godina živi sa svojom obitelji u Norveškoj i dolazi u Hrvatsku samo za vrijeme godišnjih odmora. Otac stranaka, a suprug pok. RJ, preminuo je 2011. i tužiteljica je sa svojom obitelji financijski pomagala majku, jer je ista imala malu mirovinu, no nakon što je otkrila da majka novčana sredstva koja tužiteljica uplaćuje daje unucima – djeci tuženice, prestala je davati majci novac, te joj je redovito kupovala odjeću, hranu, obuću i lijekove. Tužiteljica nije ni prije ni nakon ugovora doprinosila uzdržavanju pok. majke, jer je prije smještaja u Dom, majku uzdržavala tužiteljica, a nakon smještaja u Dom, majka je sama sve plaćala. Pokojna majka stranaka bila je teški bolesnik, pa je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen kad više nije postojala neizvjesnost glede duljine života pok. RJ, primateljice uzdržavanja. Tuženica je ugovor zaključila radi stjecanja nepripadne imovinske koristi, kao i da bi osujetila nasljedna prava tužiteljice. Ugovor je protivan moralu društva jer je u trenutku sklapanja ugovora tuženica znala da je pok. majka teško bolesna, namjera zaključenja ugovora nije bila da je uzdržava, već da osujeti nasljedna prava tužiteljice. Predlaže zato, prvenstveno, ugovor proglasiti ništetnim.

1.1. Nadalje, ukoliko sud nađe da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, predlaže sudu prihvatiti podredni tužbeni zahtjev, kojim se traži raskid ugovora, jer tuženica nije uzdržavala pok. majku niti joj je to bila namjera (podredni zahtjev uređen podneskom tužiteljice od 24. siječnja 2024., list spisa 20).

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 2. travnja 2024. tuženica u cijelosti osporava postavljene tužbene zahtjeve. Ističe da su činjenični navodi tužbe neistine - da je tužena uvijek brinula o svojoj majci i pomagala je, da tužiteljica nije konstantno i samostalno brinula o majci još od 8. siječnja 2021. pa do 13. srpnja 2021., već je angažirala njegovateljicu P, da je tužiteljica bila upoznata da će majka ići u Dom i da se tome nije protivila, da tužiteljica ne samo da o majci nije brinula, nego njih dvije nisu ni razgovarale, od svibnja 2022. pa do svibnja 2023., kao i da je majka stranaka imala dijabetes, te da nije bilo nikakvih naznaka da će poživjeti još samo osam mjeseci nakon sklapanja ugovora. Ugovor nije protivan moralu društva samo zato što je bio na snazi osam mjeseci. Između stranaka nije ugovorena zajednica života, pa nije odlučno što je tuženica nastavila živjeti u [adresa], sve s obzirom da je sve svoje ugovorne obveze u cijelosti izvršila. Smatra, nadalje, da sudski raskid ugovora mogu tražiti samo ugovorne stranke, pa u odnosu na podredni tužbeni zahtjev, osporava tužiteljici aktivnu legitimaciju.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta, sve isprave koje se u spisu nalaze, saslušane su parnične stranke kao i svjedoci: KJ, BJ, LJ, ŠJ, MJJ, EJ, NJ, FJ.

4. Predmet (glavni) ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog između pok. RJ kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, dana 23. siječnja 2023. pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem R2-16/2023, uz zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

4.1. Predmet podrednog (eventualno kumuliranog) tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice kao zakonske nasljednice pok. RJ za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između pok. RJ kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, dana 23. siječnja 2023. pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem R2-16/2023, uz zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

5. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su iste jedine zakonske nasljednice pok. RJ, nije sporno da je pok. RJ s tuženicom zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 23. siječnja 2023., nije sporno da je pok. RJ boravila u Obiteljskom domu za starije i nemoćne "Pehar" od kolovoza 2021. pa do svoje smrti u listopadu 2023. Sporno je, međutim, je li sklopljeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan pravni posao, iz razloga što je protivan moralu društva, a u odnosu na podredni tužbeni zahtjev, sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, kao i je li tuženica ispunjavala ugovorne obveze kao davateljica uzdržavanja.

8. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev, ističe se kako slijedi.

8.1. Odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje – ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

8.1.1. Odredbom članka 579. stavka 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio njegove imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

8.2. Prvenstveno treba reći da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostranoobvezan, strogo formalan, naplatan i aleatoran ugovor. Sklapanjem predmetnog ugovora, obveze preuzimaju obje ugovorne strane – davatelj uzdržavanja obvezuje se uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a primatelj uzdržavanja preuzima obvezu da prenese davatelju uzdržavanja svu ili dio imovine (u trenutku smrti). Taj ugovor strogo je formalan, pa je valjan jedino i isključivo ako je sastavljen u formi javnobilježničkog akta, potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili ovjeren od strane suca nadležnog suda. Iduće je važno obilježje ovog ugovora i njegova naplatnost (postojanje činidbe i protučinidbe), pa se na njega primjenjuju pravna pravila sadržana u Zakonu o obveznim odnosima koja se tiču naplatnih ugovora. Trajanje ugovora određeno je budućom i neizvjesnom činjenicom – smrću primatelja uzdržavanja, pa stoga nijedna od stranaka u trenutku sklapanja ugovora ne zna niti smije znati koliko će ugovor trajati i koliko će iznositi vrijednost uzdržavanja koju daje davatelj uzdržavanja, te ona u konačnici može biti (znatno) manja ili veća od vrijednosti imovine koju daje primatelj uzdržavanja. Nastavno na navedeno, aleatornost ugovora isključuje mogućnost pobijanja istog zbog nejednake vrijednosti činidaba.

8.3. Imajući sve to u vidu, ističe se da tužiteljica ništetnost predmetnog ugovora vidi u činjenici da je isti nemoralan. Nemoralnost kao pravna kategorija mora biti objektivno utvrđena, te tužitelj mora jasno i precizno iznijeti razloge vezane za konkretni slučaj iz kojih bi proizlazilo da je sklapanje ovakvog ugovora toliko pogrešno da objektivno vrijeđa općeprihvaćeni standard moralnosti i dovodi do najteže pravne posljedice za ugovore (ništetnosti). Tužiteljica navodi da je ugovor zaključen kad više nije postojala neizvjesnost o duljini života primateljice uzdržavanja, sve s obzirom da je ista imala karcinom bronhija, kao i da namjera tuženice nije bila da primateljicu uzdržavanja do smrti uzdržava, već da osujeti nasljedna prava tužiteljice.

9. Međutim, iz stanja ovog spisa ne mogu se izvesti takvi zaključci.

9.1. Iako tužiteljica u svom iskazu (list spisa 142-144) navodi da je njezinoj majci, pok. RJ dijagnosticiran rak na bronhijima, a s kojim je nalazom tužiteljica navodno tražila različita mišljenja, od čega je na kraju, po njezinom mišljenju, RJ i umrla, a isto potvrđuje i njezin suprug, svjedok EJ (list spisa 156-157), kao i svjedokinje TJ (list spisa 155-156), KJ (list spisa 150-151), na neki način i svjedokinja FJ (list spisa 448-449), čime zapravo tužiteljica ugovoru o doživotnom uzdržavanju odriče nužno svojstvo aleatornosti, takav zaključak ne proizlazi iz dokumentacije u spisu. Tuženica, pak, ne ističe išta takvo u svom iskazu (list spisa 144- 146), kao ni njezin suprug svjedok UJ (157-158), dok svjedoci BJ (list spisa 152-153), LJ (list spisa 153-154), inače braća pok. RJ, kao i svjedokinja ŠJ (list spisa 154-155), inače bliska prijateljica pok. RJ, dijagnozu tumora izričito osporavaju. Dakle, jedino tužiteljica tvrdi da je njezinoj pok. majci RJ bio otkriven tumor, a svjedoci koji su o tome iskazivali, izrijekom navode da su o tome čuli od tužiteljice. No, ovaj sud je u dokaznom postupku pribavio medicinsku dokumentaciju pok. RJ, i to iz Opće bolnice Šibensko – kninske županije (list spisa 172-287), kao i iz Opće bolnice Dubrovnik (307-438), a u toj medicinskoj dokumentaciji nema nikakvog spomena o ikakvoj malignoj bolesti bronhija (ili bilo čega drugog), već se samo navode ”kronične bronhitične promjene“. Dakle, iz spisa ne proizlazi da je pok. RJ uopće bolovala od terminalne bolesti, a svakako ne proizlazi (sve i da je to tako), da je tuženica kao davateljica uzdržavanja to znala ili mogla znati, a ne proizlazi da je to znala ni sama RJ (jednako kao što to nije znala ni njezina dugogodišnja prijateljica, svjedokinja ŠJ, niti njezina braća s kojima se učestalo čula – LJ i BJ).

9.2. Pokojna RJ je nesporno (proizlazi i iz iskaza stranaka, a i iz iskaza svjedoka) bila boležljiva, imala je dijabetes, visok tlak, često je padala, pri čemu bi lomila kosti, a u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imala je nepune 82 godine. Općenito, ljudi se za ugovor o doživotnom uzdržavanju (kao primatelji uzdržavanja) obično i odlučuju u starijoj životnoj dobi i tu nema ništa sporno, a sve dijagnoze koje je pok. RJ imala i koje proizlaze iz medicinske dokumentacije u spisu, ne upućuju na zaključak o izvjesnosti duljine njezina života, jer ni problemi s tlakom, ni problemi s dijabetesom, pa čak niti problemi s gubitkom ravnoteže i čestim padanjima, nisu bolesti koje su životno ugrožavajuće.

9.3. U odnosu na daljnju tvrdnju tužiteljice kako namjera tuženice pri sklapanju ugovora nije bilo davanje uzdržavanja, već zaobilaženje tužiteljice kao zakonskog nasljednika, valja reći da ni takvo što ne proizlazi iz spisa. Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, no, ugovor neće nastati ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati (273. stavak 1. i 2. ZOO). Međutim, tužiteljica ni ne tvrdi da je pok. majka stranaka RJ znala za takvu pobudu tuženice, već tvrdi da je upravo takva tuženičina pobuda nemoralna, što ugovor u konačnici čini ništetnim.

9.4. Svjedoci koji su pokojnoj RJ bili bliski, iskazuju sasvim suprotno u tom pogledu. Tako njezin brat, svjedok BJ, navodi da je tuženica majci dolazila u Dom u prvom mjesecu, petom, sedmom, desetom, te da je provodila s njom sve slobodne dane, da ju je odvela u dva navrata u Prvić da vidi svoju rodnu kuću i da se dođe pomoliti na grob pokojnog supruga, da ju je tuženica vodila na preglede, u doktora za slušne aparate, u pedikera. Jednako navodi i drugi brat pok. RJ, svjedok LJ, koji tvrdi da se s pok. sestrom čuo najmanje jednom tjedno, da ju je tuženica vodila na frizuru i na sve preglede, da je iz Norveške došla da je odvede na vjenčanje njezine nećakinje. Obojica svoja saznanja crpe iz onoga što im je upravo pok. RJ rekla. Svjedokinja ŠJ, inače dugogodišnja prijateljica pok. RJ, navodi da se pok. RJ potpuno oslanjala na tuženicu, da je znala reći “da mi nije Vojne, što bih ja.“ Ističe da je tuženica i za vrijeme dok joj je majka bila u Domu, a i ranije, svo svoje slobodno vrijeme provodila s majkom, da bi znala doći iz Norveške samo da je odvede u doktora. Treba ovdje reći da se radi o svjedocima koji, osim što uopće nisu zainteresirani za ishod ovog spora, imaju neposredna saznanja o onome o čemu iskazuju ili su to čuli upravo od pok. RJ.

9.5. Suglasno i podudarno s gore navedenim svjedocima iskazuju i tuženica i njezin suprug, svjedok NJ, no njihove iskaze, a s obzirom da se radi o stranci i o svjedoku koji je na neki način zainteresiran za ishod ovog spora kao supružnik tuženice, sud u tom smjeru nije posebice analizirao. No, treba reći da istinitost iskaza tuženice u pogledu brige za majku, i prije i još važnije, nakon sklopljenog ugovora, a iz čega se iščitava da je njezina pobuda za sklapanje ugovora bila prvenstveno briga za majku, proizlazi i iz činjenice da je upravo tuženica majci našla i platila privatnog fizioterapeuta da joj pomogne pri oporavku (list spisa 102-103), da ju je vodila na privatne preglede očiju, sistematske preglede, vodila računa o slušnim aparatima (list spisa 114-119). Nije bez značaja ni nesporna činjenica da je pok. RJ četvrtinu godine (osim u koroni) provodila upravo u Norveškoj kod tuženice, te da je tuženica bila spremna majku odvesti trajno u Norvešku (iskaz svjedokinje ŠJ), a avionske karte i trošak života u Norveškoj je snosila tuženica i njezin suprug (iskaz svjedoka BJ i ĐJ). Dakle, osim što nema dvojbe da se tuženica o majci brinula i ranije, nema dvojbe da se nastavila brinuti i nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i da je njezina prvenstvena namjera bila upravo uzdržavanje majke i skrb o majci.

9.6. S druge strane, svjedoci KJ, MJJ i FJ, iskazuju o onome što su čuli od tužiteljice, te to i izrijekom navode, pa sud njihove iskaze cijeni u skladu s tom činjenicom, odnosno, njihovi iskazi nisu relevantni, jer oni nemaju nikakvih neposrednih saznanja o ovdje odlučnim činjenicama. Tuženica i njezin suprug, svjedok EJ, koji je također na neki način zainteresiran za ishod ovog spora kao suprug tužiteljice, navode da se upravo tužiteljica brinula o majci, što je u suprotnosti s iskazima svjedoka BJ i ĐJ i ŠJ, koji (sumarno) navode da je o pok. RJ skrbila upravo tuženica, a da je tužiteljica imala s njom znatno lošiji odnos, da ju je zanemarivala (iskaz svjedokinje ŠJ), da je prema majci osjećala netrpeljivost (iskaz svjedoka ĐJ), zbog čega je pok. RJ često plakala i bila tužna. Ovdje treba reći da sud ne dvoji da je tužiteljica svoju majku povremeno posjećivala u Domu (a što i proizlazi iz Izjave Doma Pehar na listu spisa 141). Iz spisa kao nedvojbeno proizlazi da pok. RJ i tužiteljica nisu imale tako blizak odnos kao pok. RJ i tuženica, no, sve to skupa za ovaj spis nije odlučno. Ovdje je pitanje nemoralnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno, je li ugovor od strane tuženice kao davateljice uzdržavanja sklopljen iz nemoralnih i nepoštenih razloga u tolikoj mjeri da bi bio ništetan iz tog razloga. Imajući u vidu da je tuženica skrbila o majci i prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je često dolazila iz Norveške kad god bi majci bila potrebna iz bilo kojeg razloga (iskaz ŠJ, ĐJ, BJ, NJ), da je majci pomagala i da je majka o njoj ovisila, na nju se oslanjala i da joj je ona bila bliža od tužiteljice (iskaz gotovo svih svjedoka), ovom je sudu potpuno uvjerljivo da se pok. RJ željela ugovorno osigurati za “stare dane“, da ne ovisi o ičijoj dobroj volji, a da je tuženica željela osigurati svoju majku da ima ugodniju starost.

10. Slijedom svega iznesenog, proizlazi da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ništetan, iz razloga jer je protivan moralu društva, a iz izloženog činjeničnog supstrata ne proizlazi da bi bio ništetan ni iz jednog drugog razloga, slijedom čega je valjalo glavni tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

11. U odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, ističe se kako slijedi.

11.1. Odredbom članka 583. stavak 3. ZOO-a propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

11.2. Tuženica pogrešno smatra da tužiteljica, kao zakonska nasljednica pok. RJ, ne bi bila aktivno legitimirana tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, zato što nije stranka tog ugovora. Naime, pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga strana ne izvršava svoju obvezu iz ugovora je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Kada je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora zbog toga što druga strana ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora (tako Vrhovni sud u odluci Rev- 1394/07, Rev 1955/13 od 20. ožujka 2018.).

12. No, iako je tužiteljica ovlaštena tražiti raskid, iz stanja spisa ne proizlazi da postoje razlozi za raskid. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (list spisa 13-17) tuženica se obvezala osigurati primateljici uzdržavanja potpunu prehranu, osigurati odgovarajuću odjeću i obuću, podmirivati sve troškove svakodnevnog života, osigurati svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, troškove liječnika i lijekova, bolničke troškove, pokopati je po mjesnim običajima. Većina dokumentacije, nalaza i računa privatnih poliklinika u koje je tuženica odvodila majku, a koje tuženica u spis dostavlja, nastali su prije sklapanja samog ugovora. No, razvidno je i da se nakon sklapanja ugovora tuženica, ali sada sukladno ugovornim obvezama, na jednak način nastavila brinuti o majci. Tako je razvidno da je majci kupila slušno pomagalo u kolovozu 2023. (list spisa 117-119), a iz obračuna troškova i izjave Doma Pehar (list spisa 135), razvidno je da je tuženica (o čemu i sama iskazuje) u ljeto 2023. majku desetak dana odvela u Mline, kao i da je plaćala sve dodatne troškove, kao što su lijekovi ili pretrage krvi te da je upravo tuženica bila kontakt osoba za sve što je pok. RJ bilo potrebno i za sve aktivnosti koje su se u Domu ticale pok. RJ. Tuženica u svom iskazu navodi da majčine potrebe za odjećom nisu bile velike, jer je zaista imala mnogo odjeće, da joj je kupovala bijele čarape, jer se tako u Domu tražilo. Navodi da je uvijek mijenjala ljetnu robu zimskom u ormaru i obrnuto i da je upravo to i radila dana 15. listopada 2023., kad je majci pozlilo. Navodi da je plaćala sve dodatke prehrani, lijekove, troškove vođenja kod liječnika, vađenje krvi – direktno vlasniku Doma ŽJ, koji bi sve zbrajao i potom joj naplatio kad dođe, a za troškove samog smještaja u Domu su bile solidarni dužnici i da je majka poživjela, novaca ne bi bilo, i taj bi teret također pao na nju (a što i proizlazi iz dokumentacije u spisu). Navodi da je majka 24. rujna završila u bolnici, a ona je već 25. rujna došla iz Norveške. Potom ponovno dolazi u listopadu, dok se majka u Domu oporavljala, no pozlilo joj je 15. listopada 2023. i umrla je dan iza. Nesporno je i da je tuženica, sukladno ugovoru, platila troškove pogreba (list spisa 126-127).

12.1. Dakle, samo trajanje spornog ugovora je bilo niti 9 punih mjeseci (od dana sklapanja do dana smrti primateljice uzdržavanja), no u tom je razdoblju tuženica izvršavala ugovorne obveze, što proizlazi iz dokumentacije u spisu, ali i o čemu uvjerljivo iskazuju svjedoci LJ, BJ, ŠJ, kao i tuženica i njezin suprug NJ.

12.2. U odnosu na navode tužiteljice kako je pok. RJ isplatila tuženici novčana sredstva, iz čega izvlači zaključak da je pok. RJ uzdržavala tuženicu, a ne obrnuto, ističe se, osim što je takav zaključak protivan ostalim izvedenim dokazima, i to da je pok. RJ mogla neograničeno raspolagati novčanim sredstvima na svojem računu, darovati ih, pozajmiti ili prenijeti bilo kome, pa tako i tuženici, a iz spisa nije razvidno po kojoj je osnovi i kome novac prebačen.

13. Slijedom iznesenog, kako niti pok. RJ ne bi mogla osnovano tražiti raskid ugovora zbog neizvršavanja ugovornih obveza od strane tuženice, tako to ne može tražiti ni tužiteljica kao zakonska nasljednica pok. RJ, pa je odlučeno kao pod II. izreke ove odluke.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, kao i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa). Tuženici, koja je u postupku u cijelosti uspjela, pripada i trošak postupka i to: trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 17. siječnja 2025., 25. ožujka 2025., 6. lipnja 2025., 23. listopada 2025. (Tbr, 9. toč.1. Tarife), dakle, 1.000,00 EUR, što valja uvećati za pripadajući PDV kojeg tuženica obračunava temeljem Tbr. 46 Tarife, ukupno – 1.250,00 EUR. Sastav "obrazloženih" podnesaka od 25. kolovoza 2025. i 10. listopada 2025., za koje tuženica potražuje naknadu, sud nije priznao, a sve iz razloga što, osim što za iste nije traženo ni odobrenje za podnošenje istih u smislu odredbe članka 299.a ZPP-a, isti nisu ni na jedan način bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a. Uz to, sud ocjenjuje dokaze, kako iskaze svjedoka, tako i dostavljenu dokumentaciju, a tuženici je dana mogućnost da se na ročištima (za koje joj je trošak priznat) očituje o svemu onome što u podnescima navodi, pa je i iz tog razloga, povrh svega gore navedenog, takav trošak neosnovano zatražen.

14.1. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod III. izreke ove presude.

U Dubrovniku 8. prosinca 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.