REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-407/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice HZ (nom. ŠZ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Cik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ch-aviation services d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70 A, OIB: 32924933739, koga zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, te u pravnoj stvari tužitelja ch-aviation services d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70 A, OIB: 32924933739, koga zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Cik, odvjetnik u Zagrebu, radi sudskog raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice HZ koji glase:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Tuženikova „Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga“ od 16. veljače 2024., kojom je Tuženik ch-aviation services d.o.o., OIB: 32924933739, Heinzelova 70a 10000 Zagreb, Tužiteljici ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. svibnja 2022. radi obavljanja poslova na radnom mjestu „Mlađi stručnjak za odnose s kupcima“, uključujući sve naknadne izmjene i dopune.

2. Utvrđuje se da je radni odnos tuženika i tužiteljice prestao dana 20. siječnja 2025. godine.

3. Nalaže se Tuženiku ch-aviation services d.o.o., OIB: 32924933739, Heinzelova 70a, 10000 Zagreb da Tužiteljici ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 8.191,20 EUR odnosno osam ugovorenih plaća Tužiteljice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se Tuženiku ch-aviation services d.o.o., OIB: 32924933739, Heinzelova 70a, 10000 Zagreb da Tužiteljici ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II Odbijaju se protutužbeni zahtjevi tuženika ch-aviation services d.o.o. koji glase:

"1. Utvrđuje se da je radni odnos tuženika i tužiteljice prestao dana 9. svibnja 2024. godine.

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku štetu nastalu pribavljanjem i uporabom nezakonitog dokaza u iznosu od 10.000,00 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

3. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana."

III Svaka stranka snosi svoje troškove u ovom postupku.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 29. ožujka 2024. navodi da je 16. veljače 2024. primila Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2022., protiv koje je 28. veljače 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, da je tuženika potonji Zahtjev primio 1. ožujka 2024., međutim na isti se nije očitovao. Navodi da je evidentno da je Odluka o otkazu nezakonita te ističe da je jedini razlog otkazivanja Ugovora o radu odbijanje tužiteljice da sklopi Aneks br. 4. Ugovora o radu koji joj je ponuđen 2. veljače 2024., a kojim je promijenjena odredba članka 9. Ugovora o radu o načinu određivanja osnovne plaće, provizije i isplate dodatnog bonus koji se isplaćuje s plaćom za lipanj svake naredne kalendarske godine, a iznosi četiri radnikove prosječne neto plaće za tekuću godinu. Tužiteljica bi se potpisivanjem istog odrekla značajnog iznosa bonusa za 2023. pa je odbila potpisivanje tog štetnog i nepovoljnog Aneksa za nju, dok je direktor TZ inzistirao na potpisivanju istog. Budući da je ugovoreno da se dodatni bonus neće isplatiti radniku ako radnik do dana isplate dodatnog bonusa (30. lipnja) više nije u radnom odnosu kod poslodavca, smatra da je Odlukom o otkazu ispunjen navedeni uvjet pa se tuženik nezakonito oslobodio isplate navedenog bonusa, iako je tužiteljica ispunila sve uvjete za njegovu isplatu. Navodi da joj je tuženik 2. veljače 2024. poslao e-mail s namjerom da se nastavi radni odnos s izmijenjenim odredbama članka 9. Ugovora o radu, a 16. veljače 2024. za isto radno mjesto nije bilo potrebe jer je ukinuto. Ističe da se nakon otkaza Ugovora o radu tužiteljice nigdje u porukama elektroničke pošte ne spominje kako je tužiteljičino radno mjesto ukinuto, već proizlazi da direktor TZ tek mora odlučiti o reorganizaciji posla što upućuje da nikakva odluka o novoj sistematizaciji radnih mjesta nije donesena. Smatra neistinitim navod tuženika iz obrazloženja Odluke o otkazu da je zbog gospodarskih razloga morao smanjiti izdatke na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica i ukinuti njeno radno mjesto jer je poslove predmetnog radnog mjesta kod tuženika obavljala jedino tužiteljica i isto je povećalo prihode za više od 485% u odnosu na raniju poslovnu godinu pa nije poslovno logično niti opravdano ukinuti takvo radno mjesto. Ističe da se poslovi radnog mjesta tužiteljice i dalje u stvarnosti obavljaju od strane drugog djelatnika te da je na mrežnoj stranici tuženika i dalje istaknuta sekcija pod nazivom Oglašavanje na platformama ch-aviation koji potencijalne klijente poziva da s tuženikom sklope iste one poslove koje je prethodno s klijentima sklapala i radila tužiteljica. Konačno uređenim tužbenim zahtjevima iz podneska od 20. siječnja 2025. predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. veljače 2024., da je radni odnos tuženika i tužiteljice prestao 20. siječnja 2025., naložiti tuženiku naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 8.191,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i protutužbi od 9. svibnja 2024. navodi da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice iz poslovno uvjetovanih razloga jer je iz gospodarskih razloga došlo do nove organizacije rada na način da je tuženik donio novu sistematizaciju radnih mjesta kojom je radno mjesto tužiteljice ukinuto, da tužiteljica nije ostvarila pravo na isplatu dodatnog bonusa jer na dan isplate bonusa (30. lipnja) nije više bila u radnom odnosu kod tuženika. Ističe da je neistinit navod tužiteljice da će njen posao nastaviti raditi drugi radnik. Nadalje navodi da je pogrešan navod tužiteljice da gospodarski razlozi za otkazivanje ugovora o radu postoje samo ako poslodavac posluje s financijskim gubitkom te ističe da gospodarski razlozi postoje i kada poslodavac posluje s financijskim dobitkom, ali odluči da u budućnosti želi poslovati s još većim financijskim dobitkom pa legitimno donese odluku o smanjenju postojećih troškova poslovanja, što je konkretno slučaj. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška postupka tuženiku. Za slučaj da sud prihvati tužbene zahtjeve tužiteljice, navodi da ostaje pri odluci da postoje razlozi zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć s obzirom na novu organizaciju poslova kod tuženika te činjenicu da tuženik nema potrebe za radom tužiteljice jer su sva radna mjesta kod tuženika popunjena. Stoga, konačno uređenim protutužbenim zahtjevima iz podneska od 16. svibnja 2025. predlaže utvrditi da je radni odnos tuženika i tužiteljice prestao 9. svibnja 2024. te naložiti tužiteljici naknadu štete tuženiku nastalu pribavom i uporabom nezakonitog dokaza u iznosu od 10.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenje odluke do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno za zateznim kamatama koje teku od dana donošenje odluke do isplate.

3. Budući da je tužiteljica podneskom od 20. siječnja 2025. preinačila tužbu na način da je umjesto tužbenog zahtjeva za vraćanje na posao predložila sudski raskid Ugovora o radu s danom 20. siječnja 2025., a da je tuženik podneskom od 16. svibnja 2025. preinačio protutužbu na način da je, uz postojeći, istaknuo još jedan zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavku 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 3. srpnja 2025.

4. Tužiteljica je Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga primila 16. veljače 2024., protiv koje je 28. veljače 2024. tuženiku preporučenom pošiljkom putem pošte podnijela Zahtjev za zaštitu prava (list 6-8, 10, 35 spisa). Tuženik je predmetni zahtjev primio 1. ožujka 2024. (list 34 spisa), međutim na isti se nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. ožujka 2024., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR).

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava od 27. veljače 2024. (list 6-8, 10, 34-35 spisa), Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. veljače 2024. (list 11-13 spisa), Ugovora o radu od 23. svibnja 2022. s Aneksima (list 14-33 spisa), dnevnih izvještaja o prihodu odjela Prodaje i Marketinga (list 36-38, 49-50 spisa), e-mail korespondencije (list 39-43 , 51-55, 123-133 spisa), oglašavanja na platformama ch-aviation (list 44-48, 56-61 spisa), sistematizacije radnih mjesta (list 74 -75 spisa), elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 118-121 spisa), saslušani su svjedoci HZBJ (list 248-250 spisa), HZB (list 257-258 spisa), VZ (list 258 spisa), zastupnica po zakonu tuženika ŠZB (list 251 spisa) te tužiteljica ŠZ (list 252-253 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužiteljice te protutužbeni zahtjevi tuženika nisu osnovani.

7. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. veljače 2024., sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 20. siječnja 2025. te naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 8.191,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, kao i zahtjevi tuženika za sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 9. svibnja 2024. te za naknadu štete tuženiku nastalu pribavom i uporabom nezakonitog dokaza u iznosu od 10.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenje odluke do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2022. na radnom mjestu mlađeg stručnjaka za odnose s kupcima te da je tužiteljica 28. veljače 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio 1. ožujka 2024., a na koji se nije očitovao.

9. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, je li razlog za donošenje pobijane Odluke o otkazu odbijanje sklapanja Aneksa br. 4. Ugovoru o radu od strane tužiteljice te visine tužbenog i protutužbenog novčanog zahtjeva.

10. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

11. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. veljače 2024. utvrđeno je da je tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. svibnja 2022., uključujući sve naknadne izmjene i dopune, da otkazni rok traje mjesec dana i počinje teći danom dostave predmetne Odluke tužiteljici, da tužiteljica nema pravo na otpremninu, da je tijekom otkaznog roka tužiteljica oslobođena obveze rada, da za to vrijeme tužiteljica ima pravo na isplatu naknade plaće kao da je radila te da će za vrijeme otkaznog roka koristiti neiskorištene dane godišnjeg odmora za 2023. godinu, kao i razmjerni dio godišnjeg odmora za 2024. godinu. Iz obrazloženja citirane Odluke proizlazi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 24. svibnja 2022. na radnom mjestu mlađi stručnjak za odnose s kupcima, da je tuženik zbog gospodarskih razloga morao smanjiti izdatke na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica i naposljetku ukinuti to radno mjesto, da je tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu uzeo u obzir da je tužiteljica mlada, fakultetski obrazovana osoba koja je radila kod drugih poslodavaca prije zapošljavanja kod tuženika, da nema obveza uzdržavanja niti se po trajanju radnog odnosa značajno razlikuje od kolega koji rade u širem prodajnom timu.

13. Iz iskaza svjedoka ŠZBJ, voditelja komercijalnih usluga u društvu ch-aviation GmbH, proizlazi da društvo ch-aviation GmbH ima nekoliko podružnica u svijetu, između ostalog u Republici Hrvatskoj, Republici Srbiji i na Tajlandu, da se bavi s nekoliko grana djelatnosti, između ostalog, djelatnošću izdavaštva i promidžbe, dok mu je poslovanje podacima (data business) glavna djelatnost, da je djelatnost izdavaštva unutar grupacije obično predstavljalo 3-4% prihoda, odnosno do 10% prihoda ako se radilo o jako uspješnoj poslovnoj godini, da je promidžbena djelatnost vrlo nestabilna, promjenjiva i da ista zahtijeva stalno prilagođavanje uvjetima na tržištu, da je ista 2023. godine imala najnižu maržu nakon analize pružatelja usluga prema faktoru profita, da su troškovi vezani za radnu snagu i inflacija bili niži 2015., kada je društvo ch-aviation GmbH osnovalo podružnicu u Republici Hrvatskoj, nego danas pa je zbog pogoršanja potonjih uvjeta donio odluku da se interno izdavaštvo prenese na podružnicu u Republici Srbiji, da je o istome e-mailom obavijestio tim, da je zbog navedenih razloga ponudio sklapanje Aneksa br. 4. Ugovoru o radu tužiteljici, da je on odgovoran za poslovanje u cijeloj grupaciji te da je prijenos djelatnosti iz jedne podružnice u drugu redovni način poslovanja u grupaciji tuženika budući da se poslovanje prilagođava onoj podružnici i onom tržištu koje grupaciji donosi najviše profita s obzirom da postoji veliki pritisak na smanjenje troškova, da su s istim upoznati svi radnici unutar grupacije, da se na taj način podružnice međusobno natječu za poslovanje unutar grupe, da je visina novčanog protutužbenog zahtjeva određena u iznosu od 10.000,00 EUR jer se društvo bavi prvenstveno podacima i imaju sklopljene ugovore s raznim vladama, ustanovama, Europskom komisijom pa je svaka povreda tajnosti podataka ujedno i narušenje ugleda grupacije tuženika te da su oni svaku povredu tajnosti podataka dužni istražiti, odnosno pokrenuti istragu, a u konkretnom slučaju se radilo o pet ili šest imena i vrlo visokim iznosima.

14. Iz iskaza svjedokinje HZB, radnice tuženika u Odjelu ljudskih resursa, proizlazi da nije sudjelovala u donošenju Odluke o otkazu tužiteljici, da je od vodstva iz grupacije tuženika dobila informaciju da se tužiteljici planira otkazati Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga pa je ona pripremala dokumentaciju, Odluku o otkazu i bila prisutna sastanku na kojem je tužiteljici uručena Odluka o otkazu, da tuženik nema akt o sistematizaciji radnih mjesta, već dijagram koji koriste unutar Odjela ljudskih resursa i vodstva, a u koji unose sve promjene vezano za timove.

15. Iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika ŠZB proizlazi da je upoznata s odlukom o smanjenju troškova društva optimizacijom troškova oglašavanja koju je donio svjedok HZBJ te s odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljice, u koji proces nije bila izravno uključena, već joj je samo predočena odluka o otkazu koju je potpisala, da tuženika tržište rada i troškovi poslovanja prisiljavaju da kontinuirano optimizira troškove poslovanja i u tom smislu se broj zaposlenika u Republici Hrvatskoj smanjuje, a u Republici Srbiji raste, da je tuženik imao oportunitetnu i stvarnu štetu zbog povrede poslovne tajne (utrošeno vrijeme, traženje iskaza).

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka ŠZBJ i HZB te zastupnice po zakonu tuženika ŠZB budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u bitnome u međusobnoj suglasnosti te suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 11-33, 39-43, 74-75 spisa).

17. Iz iskaza tužiteljice HZ u bitnome proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika od 23. svibnja 2022. do 16. veljače 2024., prvo na radnom mjestu asistenta u prodaji, a potom na radnom mjestu mlađeg stručnjaka za odnose s kupcima, da je TZ u listopadu 2022. osnovao odjel oglašavanja u kojem je ona bila jedina zaposlena, da je ona u tom odjelu ostvarila izvanredne rezultate za 2023. godinu, odnosno ostvarila je oko 400% postavljenog cilja, da je TZ bio jako zadovoljan s navedenim, da je u tom odjelu vidio veliki potencijal te da je isti društvu donio veliku zaradu, da ju je TZ **.**.2024. pozvao na sastanak u Zagrebu na kojem joj je rekao da joj tuženik neće isplatiti bonus iz Aneksa 2. jer su tako odlučili ŠZB i CEO grupacije SZ, ali da joj je on bonus želio isplatiti, da će je tuženik otpustiti iz gospodarskih razloga ako ne pristane na neisplatu bonusa, da joj je potom ponudio novi Aneks 4. Ugovoru o radu u kojem nije bilo bonusa, ali joj je rekao da će taj iznos nadomjestiti većom plaćom koju bi po tom Aneksu dobila u razdoblju od sljedeće dvije godine, koji ona nije željela potpisati jer je izgubila povjerenje u tuženika i znala je da će dobiti otkaz čak i ako potpiše taj Aneks, da poslovanje podružnice u Srbiji raste od kad je ona podnijela tužbu sudu, da su kod tuženika svi u suštini bili jedan tim, bez obzira gdje su radili, da su slike zaslona e-maila MZ kolale raznim grupama čiji je bila član dok je bila zaposlena kod tuženika i da je na taj način došla do istih.

18. Sud nije povjerovao iskazu tužiteljice HZ u dijelu u kojem navodi da je TZ bio jako zadovoljan s radom i rezultatima odjela oglašavanja, da je u tom odjelu vidio veliki potencijal te da je isti društvu donio veliku zaradu jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka ŠZBJ, kojem je sud u cijelosti povjerovao te u dijelu u kojem iskazuje o događajima vezanim za ponuđeno sklapanje Aneksa br. 4. Ugovoru o radu i neisplatu bonusa jer navedeno ne proizlazi iz iskaza svjedoka ŠZBJ, kojem je sud u cijelosti povjerovao. U preostalom dijelu je sud povjerovao iskazu tužiteljice budući da je iskazivala uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti s ostalim svjedocima, čijim iskazima je sud povjerovao.

19. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedokinje VZ, koja je bila zaposlena kod tuženika od lipnja 2022. do listopada 2023., budući da nije imala saznanja o relevantnim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom postupku te jer u razdoblju otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice više nije bila zaposlena kod tuženika.

20. Tuženik, kao poslodavac, ima autonomno pravo proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koliki broj izvršitelja mu je potreban na pojedinom radnom mjestu ili ukidati pojedina radna mjesta.

21. Tijekom postupka je utvrđeno da je zbog gospodarskih razloga (rasta troškova radne snage i inflacije u Republici Hrvatskoj te činjenice da je djelatnost promidžbe, inače vrlo nestabilna i promjenjiva, imala najnižu maržu nakon analize pružatelja usluga prema faktoru profita) tuženik morao smanjiti izdatke na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica i naposljetku ukinuo predmetno radno mjesto, čime je prestala potreba za radom tužiteljice kod tuženika.

22. Navedeno u bitnom proizlazi iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika ŠZB i svjedoka ŠZBJ te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 74-75 spisa).

23. Tijekom postupka nije utvrđeno da je razlog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice bio odbijanje sklapanja Aneksa br. 4. Ugovoru o radu, kako to u tužbi navodi tužiteljica. Navedeno ne proizlazi iz iskaza niti jednog saslušanog svjedoka, zastupnice po zakonu tuženika, a niti iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu. Iz e-mail korespondencije koju je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 39-43 spisa) prema ocjeni ovog suda ne proizlazi da je razlog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice bio njeno odbijanje sklapanja Aneksa br. 4. Ugovoru o radu, već informiranje ostalih radnika tuženika da je tužiteljici prestao Ugovor o radu zbog poslovnih razloga. Navedeno također proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠZBJ, koji je donio takvu odluku.

24. Napominje se da isplata dodatnog bonusa (target bonus) nije predmet ovog postupka pa sud, osim utvrđenja je li isti bio razlog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice, nije posebno razmatrao navode tužiteljice je li tužiteljica ostvarila pravo na isplatu istog ili ne, te okolnosti oko pregovora za sklapanje istog.

25. Budući da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu mlađeg stručnjaka za odnose s kupcima, za kojim poslom je prestala potreba kod tuženika, prema ocjeni ovog suda, nije bio potrebe za primjenom socijalnih kriterija propisanih člankom 115. stavkom 2. ZR (tako i VSRH u odlukama od 9. rujna 2009. poslovnog broja Revr-400/09 i od 11. prosinca 2012. poslovnog broja Revr-1237/11). Stoga sud nije ulazio u ocjenu je li tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužiteljicu.

26. Tijekom postupka nije utvrđeno da je u roku od šest mjeseci od dostave odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici nastala potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova kod tuženika pa bi zbog toga tuženik, na temelju odredbe članka 115. stavka 6. ZR, bio dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu tužiteljici.

27. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu ima propisan oblik, sadrži dostatno obrazloženje i na pravilan način je dostavljena tužiteljici, sve sukladno odredbi članka 120. ZR.

28. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o redovitom, poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici pa je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. veljače 2024.

30. S obzirom da Odluka o otkazu nije utvrđena nedopuštenom, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, nije bilo uvjeta za određivanje sudskog raskida i dosuđivanje naknade štete tužiteljici, slijedom čega su odbijeni i zahtjevi tužiteljice za sudskim raskidom Ugovora o radu s danom 20. siječnja 2025. i za isplatu iznosa od 8.191,20 EUR s osnova naknade štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.

31. S obzirom da Odluka o otkazu nije utvrđena nedopuštenom, na temelju odredbe članka 125. stavaka 1. i 2. ZR, odbijen za protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika s danom 9. svibnja 2024. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

32. U odnosu na navode tuženika da dokazni materijal preveden s engleskog na hrvatski dostavljen u prilogu podneska tužiteljice od 21. siječnja 2025. predstavlja nezakonit dokaz pa predlaže njegovo izuzeće, navodi se da isti, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 220.a stavka 1. ZPP jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je isti pribavljen na nezakonit način. Naime, tuženik je u podnesku od 16. svibnja 2025. naveo da snimkama zaslona na kojima je vidljiva korespondencija elektroničkom poštom zaposlenika tuženika tužiteljica nakon što joj je otkazan Ugovor o radu nije mogla pristupiti, a tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetnu dokumentaciju pribavila iz internih grupa kojih je bila član dok je bila zaposlena kod tuženika. Budući da navedeno tuženik u daljnjem tijekom postupka nije osporavao, a niti suprotno tome dokazao, ocjena je ovog suda da predmetna dokumentacija nije pribavljena na nezakonit način.

33. Podredno se napominje da ista, čak i kada bi bila ocijenjena nezakonitim dokazom, ne predstavlja dokaz na kojem se temelji ova sudska odluka budući da su relevantne činjenice u ovom postupku utvrđene personalnim dokazima.

34. Također se napominje da Zakon o parničnom postupku ne poznaje institut izuzimanja dokaza iz spisa, kako to predlaže tuženik pa istome, kada bi se i utvrdilo da se radi o nezakonitom dokazu, ne bi bilo moguće udovoljiti, već bi sud predmetni dokaz uzeo ili ne bi uzeo u obzir.

35. S obzirom na utvrđenja navedena u točki 32. obrazloženja presude, prema ocjeni ovog suda, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica (štetnica) počinila štetnu radnju kojom bi nastala šteta na strani tuženika (oštećenika), uzročnu vezu između štetne radnje i štete te njezinu visinu, kao i protupravnost štetne radnje. Stoga, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu pa je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

36. Budući da su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice te protutužbeni zahtjevi tuženika, na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP, odlučeno je kao u stavku III izreke ove presude.

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.