REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-541/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o. iz Umaga, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnik GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 08. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 89,98 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 11. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude na iznos od 89,98 €, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 08. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 144,91 € preko stope dosuđene u točki III/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 12. veljače 2025. radi isplate iznosa od 89,98 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 10. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke OPEL ASTRA 1.6 CDTI, reg oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika BV. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 04. srpnja 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248610510575. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 171-P1-2, a koji račun u ukupnom iznosu od 781,12 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 691,14 €. Razliku od 89,98 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 33,18 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 04. listopada 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 72,60 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov, odnosno nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu potraživanja tužitelja. Smatra da je dužnost oštećenika poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te da je mogao popraviti vozilo kod servisera po jeftinoj cijeni, o čemu je tuženik obavijestio oštećenika. Smatra da je tuženik isplatio iznose naknade štete koji su dostatni da se u cijelosti saniraju oštećenja na vozilu. Smatra da oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka jer je ona posljedica njegovog nepoštivanja općih načela obveznih odnosa. Osporava cjenik tužitelja navodeći da ga je on sam sebi izdao. Također osporava zatraženi tijek zatezne kamate za koji navodi da nije prenesen cesijom.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Croatia osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenih servisera u iznosu od 42,11 € uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u sudsku praksu (list 8-21, 28-47 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 22-25 spisa), mail korespondenciju (list 26-27, 51, 54 spisa), račun (list 49 spisa), izvid štete (list 50 spisa), dopise (list 52 spisa), izvadak o stanju i prometu (list 53 spisa), cjenik (list 55 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 56-57 spisa), notifikaciju o ustupanju (list 58, 59 spisa), račune (list 70-73 spisa), račune, obrazložene ponude, detaljne prikaze transakcije i dopise (list 81-99 spisa), saslušao je svjedoka BV (list 114-115 spisa).

5. Sud je pozvao na ročište dana 12.12.2025. stranke radi saslušanja, no zakonski zastupnici na isto ročište nisu pristupili. Punomoćnik tuženika je naveo kako zakonskog zastupnika tuženika u predmetu nije potrebno ni saslušavati, dok punomoćnik tužitelja nije bio upoznat iz kojeg razloga zakonski zastupnik tužitelja nije pristupio na ročište te je naveo da nije potrebno istog saslušavati.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanja svjedoka CV na okolnost komunikacije s oštećenikom vezano za popravljanje vozila u servisima u kojima bi cijena popravka bila manja. Naime, tužitelj istu činjenicu nije osporio tijekom postupka, pa bi provođenje saslušanja svjedoka na tu činjenicu prema mišljenju ovog suda dovelo do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na um vrijednost predmeta spora u ovom predmetu.

7. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e odnosno određenja tržišne cijene radnog sata. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 89,98 € kojeg tuženik nije priznao u mirnom postupku naknade štete, a za koju tužitelj navodi da se odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

10. U postupku je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja i tijek zatezne kamate.

11. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 2486910510575 razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] dana 04.07.2024., a povodom nezgode od 10.06.2024. te da je utvrđeno kako je potrebno zamijeniti spojler branika ST, spojler branika ST/učešće u zamjeni 60% zbog ranijeg oštećenja, branik ST, refl staklo ST L, držač L bran ST, natpis model L, natpis ST, držač ispuha ST. Također je navedeno radno vrijeme limara 6,30 sati, a lakirera 8,80 sati, da je potrošni materijal lakirera 332,91 €. Također je navedeno da prethodni izvid štete se stavlja van snage i da postoji učešće u zamijeni spojlera branika 60% zbog ranijeg oštećenja.

12. Uvidom u utuženi račun razvidno je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 781,12 € (zajedno s PDV-om) u kojem je navedeno da se odnosi na bojanje oštećenih dijelova te je obračunat trošak rad lakirera u količini 8,80 sati po jediničnoj cijeni od 33,18 € po satu i trošak boja i mat u iznosu od 332,91 €. Isti račun obuhvaća rad lakirera i potrošni materijal lakirera navedenih u Izvidu štete tuženika.

13. Iz mail korespondencije razvidno je da je likvidator štete tuženika RV dostavio Obrazloženu ponudu oštećeniku te da je naveo da će se isplata izvršiti na račune izvođača radova Stimor d.o.o. i Bokavšek d.o.o. temeljem dostavljenih punomoći i da račun društva Stimor d.o.o. za popravak oštećenog vozila broj 168-P1-1 i račun tužitelja broj 171-P1-2 biti umanjeni za 364,57 € zbog razlike u cijeni radnog sata i učešća u zamjeni spojlera branika.

14. Iz Obrazložene ponude od 06.08.2024. razvidno je kako je tuženik pisao BV te ga izvijestio da tuženikova odgovornost za naknadu štete nije sporna i da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan i da su procijenili visinu štete na iznos od 2.465,98 € te da ukoliko mu je to prihvatljivo da pismeno potvrdi i dostavi broj računa i naziv banke na koji ću mu izvršiti doznaku, a ukoliko nije zadovoljan da može pisati prigovor. Visina štete procijenjena je na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila, računa društva Stimor d.o.o. broj 168-P1-1 i račun tužitelja broj 171-P1-2 koji su umanjeni za 364,57 € zbog razlike u cijeni radnog sata i učešća u zamjeni spojlera branika te da će se isplata izvršiti na račune izvođača radova društva Stimor d.o.o. i Bokavšek d.o.o. U istoj ponudi se navodi kako je odštetni zahtjev podnesen 10.06.2024. i da se vodi pod njihovim brojem 248610510575, pod kojim brojem je pisan i izvid štete.

15. Uvidom u Izvadak i stanju i prometu po transakcijskom računu razvidno je da je tuženik uplatio tužitelju iznos od 691,14 € za isplatu štete 248610510575.

16. Tužitelj u tužbi navodi kako se utuženi iznos od 89,98 € odnosi na razliku radnog sata lakirera koju tuženik nije htio priznati. Stoga, predmet naknade štete u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (33,18 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je tuženik priznao i platio tužitelju.

17. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i BV (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 04.10.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 89,98 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 171/P1/2 u ukupnom iznosu od 781,12 € i izvida štete ovdje tuženika br. 248610510575. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun, a da je tuženik navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u visini od 691,14 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 89,98 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 89,98 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 89,98 €.

18. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 04.10.2024. Iz mail korespondencije od 11.11.2024. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.

19. Iz iskaza svjedoka BV proizlazi kako je do prometne nesreće došlo kada se vozio prema Medulinu i kada je gospođa koja je vozila ispred njega naglo zakočila pa je i on zakočio isto, nakon čega ga je gospodin koji je vozio iz njega udario u zadnji lijevi kraj. Nakon toga su otišli u njegovu osiguravajuću kuću i tamo je prijavio štetu. Auto su mu poslikala dva gospodina te su mu procijenili štetu na 1.000,00 €, no kasnije se ispostavilo da je šteta puno veća i popravak je izašao skoro duplo više od procjene. On je otišao kod limara G po preporuci. Majstori su sredili njegov auto te je on izgledao kao novi, no kako je na autu ranije bilo udaren spojler branika on je morao platiti razliku za popravak tog spojlera branika u visini od cca 70%. Što se tiče same naknade štete to je majstor izravno rješavao sa osiguravajućom kućom te mu je rekao da je osiguranje sve platilo. Vezano za lakiranje njegova auto naveo je da ne zna tko je to radio, no da su možda lakirali iz društva Stimor. Osiguravajuća kuća je sve je izravno platila majstoru koji je vršio popravak i on je radi toga sklopio ugovor o ustupu tražbine. On je komunicirao vezano za popravak s vlasnikom društva Stimor d.o.o., ali ne zna kako se on zove.

20. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 89,98 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

21. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka PV, razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

22. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 33,18 € po satu (+ PDV).

23. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

24. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

25. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni.

26. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio račune izdane 18.06.2024. od Autolimara i autolakirera vl. KV i Autokaroserija Đorđe Korenić, a u kojima je naplaćen radni sat lakirera 25,00 € po satu + PDV, kao što je zaračunato i u računu KRT AUTO d.o.o. od 07.10.2024. Također je tuženik dostavio i račun AUTOCENTAR FRLETA d.o.o. od 18.10.2024. u kojem je obračun rad lakirera u iznosu od 170,50 €. Na istom računu je rukom ispisano pored autolakirerskih radova 5,44 x 25 €. Dakle iz ranije navedenih računa razvidno je kako su u istima obračunati radni sati lakirera u manjem iznosu nego što je određeno u cjeniku tužitelja.

27. Tužitelj u spis dostavio račune društva Kablarić Auto od 28.05.2024. u kojem je zaračunat lakirerski rad sa cijenom radnog sata u iznosu od 40,00 € bez PDV-a, a koji račun plaćen u cijelosti od strane Euroherc osiguranja d.d. Također su dostavljeni računi Termolakirnice Zagi d.o.o. izdani tijekom 2022. u kojima su zaračunati lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,10 €) bez PDV-a, a tijekom 2023. u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, a koji račun su plaćani od strane Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Croatia osiguranje d.d.

28. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala i cijenu radnog sata u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.

29. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2022. i 2023. priznavale cijena sata lakirera i limara u visini od 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva. Predmetni radovi u ovom predmetu su obavljeni tijekom 2024. godine i tužitelj ih je obračunao po cijeni od 33,18 € (+ PDV), što je manje od cijene sata koje su se priznavale tijekom 2022. i 2023. od strane drugih osiguravajućih društava. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera tržišna cijena.

30. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 33,18 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadio štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 89,98 €, a koji iznos predstavlja neplaćenu razliku po radnom satu od strane tuženika. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

31. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

32. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz Obrazložene ponude je razvidno kako je odštetni zahtjev podnesen 10.06.2024., stoga je tužitelju dosuđena zatezna kamata od 11.06.2024. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

34. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

35. Tužitelj u ovoj parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu stoga je tuženik dužan naknaditi mu trošak postupka sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/23, 107/2025; dalje u tekstu Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

37. S obzirom na vrijednost predmeta spora odvjetniku sukladno Tbr. 7/9 Tarife odvjetniku za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što je 100,00 € sukladno Tbr. 54. Tarife, pa je sud tužitelju dodijelio 100,00 €, što uz PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 125,00 €.Također sud je dodijelio tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 €, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je toliki iznos tužitelj platio, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 €, a sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 144,91 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 08. prosinca 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku