Poslovni broj:Psp-44/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću, protiv I. tuženika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženice TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ivi Lazić, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, radi smetanja posjeda nekretnine, 8. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I.) Utvrđuje se da su I.-III. tuženici smetali I.-II. tužitelje u posljednjem faktičnom mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] SPREMIŠTE I ORANICA, [adresa], površine 1006 čhv (3618 m[2] ), upisana u zkl.ul. 4563, k. o. [katastarska općina], na način da su tužiteljima onemogućili nesmetani prolaz, odnosno prepriječili put na dijelu preko k. č. br. [katastarska čestica], PUT POD HIŽOM U SV. KRIŽU, površine 116 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine onemogućivši im prolaz radnim strojem – traktorom postavljanjem stolica i kamenja te na taj način onemogućivši tužiteljima posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza.

II.) Nalaže se I.-III. tuženicima vratiti tužiteljima posjed prava služnosti prolaza i provoza na način da uklone postavljeni stolac i kamenje koji priječe tužiteljima nesmetan prolaz kao i da se okane takvog ili sličnog smetanja, sve pod prijetnjom novčane kazne u roku 8 dana.

III.) Nalaže se I.-III. tuženicima naknaditi I.-II. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.106,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I.-II. tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. lipnja 2024. protiv I. -III. tuženika tvrde da su suvlasnici, svaki u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] SPREMIŠTE I ORANICA, [adresa] površine 1006 čhv (3618 m2) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina predstavlja oranicu koju tužitelji obrađuju na način da sade krumpir, bundeve i kukuruz te kose travu radi skupljanja sijena kojim hrane domaće životinje. Da bi pristupili na opisanu nekretninu, tužitelji prelaze dugi niz godina preko k. č. br. [katastarska čestica], PUT POD HIŽOM U SV. KRIŽU, površine 116 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ne postoji drugi pristup nekretnini tužitelja s javnog puta. Tužitelji više od 20 godina izvršavaju posjed prava stvarne služnosti preko k. č. br. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine u korist svoje nekretnine kao povlasne na način da prelaze traktorom i pješice, a prije njih je sadržaj tog prava izvršava majka I.tužiteljice. Tužitelji su nesmetano prelazili preko k. č. br. [katastarska čestica] do svibnja 2024., kada su im tuženici prepriječili put na način da su postavili stolac i kamenje. Tužitelji su se poslužili dopuštenom samopomoći te su uklonili navedenu prepreku i nastavili prolaziti sve do 4. lipnja 2024. kada su tuženici ponovno postavili prepreku. Tada je pozvana policija koja je sastavila zapisnik te od tada tužitelji više ne prolaze predmetnim putem. Budući da su tuženici smetali tužitelje u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti na opisani način, predlažu sudu donijeti presudu kao u izreci. Potražuju parnični trošak.

2. I.-III. tuženici u odgovoru na tužbu ističu prigovor promašene pasivne legitimacije II. i III. tuženika koji nisu počinili smetanje posjeda budući da je jedino vlasnik pasivno legitimiran kod pružanja posjedovne zaštite. Stoga predlažu sudu odbaciti, odnosno odbiti tužbu u odnosu na II. i III. tuženike zbog promašene pasivne legitimacije. Priznaju da su tužitelji suvlasnici nekretnine koja se navodi u tužbi. Međutim, tužitelji su propustili navesti da su oni suvlasnici i k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 3 I DVORIŠTE, [adresa]. Ova činjenica je bitna jer se na toj čestici nalazi garaža u kojoj je parkiran sporni traktor. Također, s navedene čestice postoji pristup oranici tužitelja koja se u tužbi označava kao povlasna nekretninu. Netočno je da tužitelji preko 20 godina izvršavaju posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine I. tuženika kao i da je taj posjed miran. Majka I. tužiteljice je pristupala predmetnoj oranici sa svoje k. č. br. [katastarska čestica] i nikada nije koristila sporni put za pristup na svoju nekretninu. Također, netočna je tvrdnja tužitelja da oni nemaju pristup s javnog puta kada taj pristup imaju preko svoje parcele. Stoga im nije potreban prolaz preko tuđe nekretnine pa time ne postoji osnova za zasnivanje služnosti puta. I. tuženik se izričito protivio da tužitelji prelaze preko njihove nekretnine što su im jasno dali do znanja. Nesporno je da je I. tuženik počinio radnje koje se navode u tužbi kojima je spriječio tužitelje da prelaze preko njegove nekretnine, no isto je učinio kada su tužitelji počeli izvoditi određene radove na spornom putu. Budući da tužitelji nemaju mirni posjed prava stvarne služnosti preko nekretnine tuženika to niti radnje I. tuženika nemaju svojstvo smetanja posjeda pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao izvatke iz zemljišne knjige (list 6-8,33), izvod iz katastarskog plana (list 9), fotografije (list 10-14), rješenje o nasljeđivanju (list 30-32), te dokaz saslušanjem stranaka (list 41-45), svjedoka NŽ, OŽ, ŽŽ, FŽ i ČŽ (list 48-51), očevidom na licu mjesta (list 66-67).

4. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite posjeda prava stvarne služnosti koji, prema navodima tužitelja, postoji u korist njihove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Nije sporno da je I. tuženik počinio radnje koje se opisuju u tužbi.

7. Sporno je da li navedene radnje predstavljaju smetanje posjeda stvarne služnosti prolaza i provoza kojeg tužitelji, prema navodima tužbe, izvršavaju u korist svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret I. tuženikove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da su tužitelji suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u svojem manjem sjeverozapadnom dijelu predstavlja oranicu koju tužitelji obrađuju na način da na njoj sade krumpir, bundeve i kukuruz te na istoj kose travu koju skupljaju radi hranjenja životinja,

- da je veći jugoistočni dio navedene nekretnine ograđen od njenog sjeverozapadnog dijela te u naravi predstavlja okućnicu obiteljske kuće sagrađene ne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja na kojoj tužitelji imaju voćnjak, kokošinjac i staklenik s povrćem,

- da tužitelji imaju pristup na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s javnog puta (k. č. br. [katastarska čestica]) no samo na njen jugozapadni dio koji je sastavni dio ograđenog dvorišta,

- da je I. tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja put koji vodi od javne ceste do više nekretnina koje nemaju pristup s javnim putem,

- da su tužitelji koristili navedeni put pješice i traktorom da dođu do oranice na sjeverozapadnom dijelu 1232/2 k. o. [katastarska općina],

- da su tužitelji tim putem prelazili više puta godišnje unazad 15 godina, a prije toga je na isti način dolazila majka I. tužiteljice osobno i po trećim osobama koje su postupale po njenom nalogu,

- da je I tuženiku to bilo poznato i tom se nije protivio,

- da je II. tužitelj u svibnju 2024. započeo izvoditi radove radi uređenja navedenog puta (krčenje i nasipavanje),

- da su mu I i II tuženici tad prvi put zabranili da prolazi navedenim putem i to na način da je I. tuženik rekao tužiteljima da ne smiju tuda prolaziti, a II. tuženica je na put stavila stolicu i kamenje i rekla tužiteljima da im je zabranjen prolaz,

- da su tužitelji nakon nekoliko dana maknuli stolicu i kamenje i prošli spornim putem,

- da je I. tuženik 4. lipnja 2023. ponovno zabranio prolazak, II. tuženica je stavila stolicu i kamenje, a III. tuženik je bio prisutan uz II. tuženicu i zabranio im prolazak,

- da tužitelji od tada više ne prolaze navedenim putem

- da je II. tuženica supruga I. tuženika, a III. tuženik je njihov sin,

- da svi tuženici žive u obiteljskoj kući koja se nalazi na zemljištu s pogledom na navedeni put.

9. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu.

10. Sud je ocijenio istinitim iskaze tužitelja u dijelu kojem navode da koriste navedeni put za prolaz do svoje oranice pješice i traktorom te da ne pristupaju na oranicu preko svoje parcele koja predstavlja ograđenu okućnicu njihove obiteljske kuće. Naime, sud se na očevidu uvjerio da konfiguracija terena koji predstavlja okućnicu kuće tužitelja nije podobna za vožnju traktorom, a što potvrđuje i svjedok PŽ koji navodi da to zemljište nije napravljeno kao put jer je na njemu kokošinjac i voćnjak te je isto ograđeno. Sud vjeruje tužiteljima da oni ni danas, nakon zabrane tuženika da koriste sporni put, ne dolaze na oranicu preko svoje parcele. To potvrđuje svjedok NŽ koji je dozvolio tužiteljima, nakon što im je zabranjen prolaz spornim putem, da prelaze preko njegove oranice traktorom radi obavljanja poljoprivrednih radova na njihovoj oranici. Svjedok PŽ i ŽŽ su potvrdili da je majka I. tužiteljice koristila navedeni put za prolaz do svoje oranice za obavljanje poljoprivrednih poslova u kojima su joj pomagali susjedi. Sud ne vjeruje svjedocima FŽ i AŽ da je majka I. tužiteljice koristila put preko svoje parcele za prolaz traktorom i pješice. Dojam suda je da su isti iskazivali u korist tuženika jer isti ne podnose II. tužitelja kojeg opisuju kao bahatu i arogantnu osobu i osobu koja se ponaša kao „gazda u selu“. Indikativno je da svjedok ĆŽ potvrđuje da je ĐŽ jedan od ljudi koji su imali pravo koristiti put tuženika za dolazak na svoju parcelu. Stoga nije logično da je taj isti ĐŽ kojeg je majka I. tužiteljice angažirala za obavljanje poslova na spornoj oranici, koristio nepristupačan put preko parcele tužitelja umjesto puta tuženika kojim se i uobičajeno služio. Sudu taj dio njegovoj iskaza nije uvjerljiv, dok razlog za neistinito iskazivanje vidi u tome da isti žele pomoći tuženicima zbog animoziteta kojeg ima prema II. tužitelju. Osim toga, svjedok ĆŽ navodi da ga je tužitelj tražio dopuštenje da traktorom pređe preko njegove oranice, a što je opet neobjašnjivo u situaciji da tužitelji imaju put preko svoje parcele kojim uobičajeno prolaze. Nelogično je i neživotno da bi tužitelji po cijelom selu tražili rješenje za prelazak traktorom do svoje oranice da su prije toga uobičajeno koristili put preko svoga. Logičnije je da su tužitelji tražili drugo rješenje nakon što su im tuženici zabranili prolazak putem kojim prolaze 20 godina. Cijeneći sve gore navedeno, sud nije prihvatio kao uvjerljiv iskaz tuženika da su tužitelji oduvijek išli traktorom i pješice preko svoje parcele te da su tek unazad nekoliko godina „pokušali“ koristiti sporni put što im je I. tuženik zabranio. Naime, sama II. tuženica na očevidu navodi da tužitelji prolaze tim putem otkad imaju traktor (5 godina) što im tuženici nisu branili dok se II. tužitelj nije počeo ponašati kao vlasnik puta i izvoditi građevinske radove. Stoga sud vjeruje tužiteljima da isti posjed prava služnosti prolaza i provoza izvršavaju dugi niz godina osobno i po svojim prednicima u čemu ih nitko nije sprječavao do svibnja/lipnja 2023. kad su sva tri tuženika, svaki na svoj način, zabranili tužiteljima prolaz navedenim putem.

11. Člankom 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) je propisano da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik (st. 1). Nadalje je istim člankom propisano u st. 5 da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

11.1. Sukladno čl. 16. ZVDSP-a da bi posjednik jedne nekretnine stekao posjed prava stvarne služnosti potrebno je da glede nekretnine koju drugi posjeduje učini nešto što taj drugi ne bi trebao trpjeti, a on ipak otrpi. Tako stečeni posjed prava služnosti izjednačen je sa posjedom stvari, pa mu pruža jednaka pravna zaštita u postupku radi smetanja pojeda. To znači da se posjedovna zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda prava i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj i poštenje posjednika (čl. 22 ZVDSP-a), pa je imajući u vidu definiciju stvarnih služnosti (čl. 186 ZVDSP-a), za pružanje posjedovne zaštite kod prava posjeda služnosti odlučno:

- postojanje povlasnog dobra;

- postojanje poslužnog dobra i

- postojanje čina smetanja.

12. Aktivno je legitimiran posjednik prava služnosti, dok je pasivno legitimiran vlasnik poslužne stvari, ali i svaki treći koji svojim radnjama niječe tužiteljevo pravo služnosti, odnosno koji ga onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju njegovih prava.

13. Prvenstveno valja reći da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su tužitelji dugogodišnji mirni posjednici prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko tuženikove k. č. br. [katastarska čestica], a u korist svoje k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Navedeno proizlazi iz činjenice da isti navedenim putem prolaze dugi niz godina traktorom i pješice u svrhu obrađivanja svoje oranice te u činjenici da je I. tuženiku, kao vlasniku poslužne nekretnine to bilo poznato i u tome ih nije sprječavao.

14. Tuženici su pasivno legitimirani kao osobe koje su počinile čin smetanja posjeda time što su tužiteljima zabranili prolazak navedenim putem, odnosno onemogućili im dosadašnji način izvršavanja posjeda služnosti. II tuženica je, prema vlastitom priznanju, postavila na prolaz stolicu i kamenje pri čemu za pasivnu legitimaciju nije odlučno što je u tome djelovala zajedno sa I. tuženikom koji je zabranio tužiteljima da prolaze navedenim putem i rekao II. tuženici da stavi prepreku na sporni put. III tuženik je pasivno legitimiran jer je po vlastitom priznanju fizički spriječio tužitelje da prelaze traktorom preko navedenog puta, zajedno s II. tuženicom. Kod pružanja posjedovne zaštite na pasivnoj strani nije odlučno da li je čin smetanja poduzeo vlasnik ili treća osoba jer se ista može pružiti i prema svakom trećem koji onemogućuje ili uznemirava ovlaštenika prava služnosti u izvršenju njegovog prava.

15. Stoga su ostvarene pretpostavke za pružanjem posjedovne zaštite u smislu članka 22. ZVDSP. Pri tome valja istaknuti da za pružanje posjedovne zaštite nije odlučno da li povlasna parcela ima drugu vezu s javnim putem budući da se u posjedovnoj parnici ne raspravlja o pravu na posjed, već se zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda prava i nastalom smetanju,

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

17. Tužiteljima je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.106,08 EUR. Isti trošak se odnosi na jednokratnu nagradu u vrijednosti 250 bodova (Tbr. 7/2 ), trošak zastupanja na očevidu u iznosu od 50 bodova i ročištu 23. listopada 2025. u iznosu od 50 bodova, uvećano 10% za zastupanje 2 tužitelja, sve uvećano za PDV i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,25 EUR, presudu u iznosu od 26,25 EUR, troškove izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR i trošak prijevoza sudske komisije vlastitim automobilom u iznosu od 41,60 EUR.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika