Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1579/2021-67

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici u Zadru, Josipa Jurja Strossmayera 1a, protiv tuženika 1. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. AR [adresa] iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicama-odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač iz Rijeke, Matačićeva 1/I, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja s punomoćnicom i punomoćnica tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva za 1/3 suvlasničkog dijela na nekretnini oznake čest. 1012/4 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo vlsništva upiše u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika ad.) 1. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/6 suvlasničkog dijela, tuženika ad.2) ZR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/12 suvlasničkog dijela i tuženika ad.3) MR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/12 suvlasničkog dijela, u roku od 15 dana popravomoćnosti ove presude.

II. Dužni su tuženici ad.1.) HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2) ZR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.3) MR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične roškove, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.„

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak ovoga postupka u iznosu od iznosi 3.183,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zajedno s braćom ĐR i sada pokojnim UR od svog oca OR darovnim ugovorom stekao pravo vlasništva na obiteljskoj kući u [adresa] i to svaki od braće za 1/3 suvlasničkog dijela. U tijeku ostavinskog postupka iza smrti pokojnog OR. VR, njegovi nasljednici osporili su između ostalog valjanost tog ugovora, međutim, njihov takav zahtjev je u tijeku parničnog postupka koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-74/13 (sada P-1415/17) pravomoćno odbijen. Kako ostavinski postupak iza oca tužitelja pok. OR još nije okončan, on je još uvijek ostao upisan u zemljišnim knjigama ovog suda kao zemljišno-knjižni vlasnik na obiteljskoj kući u [adresa] premda je ona pripala njegovim sinovima kako je gore objašnjeno. Međutim, obiteljska kuća sa okućnicom o kojoj je riječ, sastoji se od dvije katastarske čestice i to čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I i od čest. 1012/4 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I koja predstavlja okućnicu, potajno su se uknjižili tuženici, a za što je tužitelj saznao sasvim slučajno. Kao što se može vidjeti iz povijesnog vlasničkog lista, tuženici su se uknjižili na predmetnoj čestici nedavno na temelju pravomoćne presude tog suda poslovni broj P-2835/19 od 28. studenog 2019. u kojem postupku su tužili treće osobe koje sa tom parcelom nemaju nikakve veze jer je njihova pravna prednica tu parcelu prije više od 50 godina prodala ocu tužitelja pa su se tuženici u tom postupku oglušili na tužbu slijedom čega je sud donio presudu zbog ogluhe. Naime, predmetna čestica oznake 1012/4 k. o. [katastarska općina] nalazila se uz samu obiteljsku kuću sada pokojnog FR i on ju je negdje 1971-1972. otkupio od žene koju tužitelj pamti da je bila prezimena PR udana u obitelj " D". Odmah nakon kupnje srušio je kameni zid koji je dijelio tu parcelu od njegove okućnice i ušao u posjed iste. Od tada je ta parcela sastavni dio njegove okućnice odnosno dvorišta i predstavlja parkiralište. Pokojni FR darovnim ugovorom ostavio je kuću sa okućnicom trojici sinova, tužitelju, tuženiku pod 1. i sada pokojnom ocu tuženika pod 2. i pod 3. Nikada niti jednom riječju nikada nije bilo govora da je to nekretnina od njegovih sinova TR i AR. Oni to nisu nikada spomenuli u ostavinskom postupku iza smrti oca niti ikada kroz ovih 50 godina nego sada na prijevaran način kada su shvatili da su izgubili parnicu sa bratom glede te stare kuće i kada su protiv njega pokrenuli još tri sudska postupka, knjiže se bez njegova znanja na dijelu okućnice na prijevaran i nepošten način.

2. Tuženici u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbu i tužbene navode u cijelosti. Utužena nekretnina nikada nije bila u vlasništvu OR i NR (roditelja stranaka) i nije mogla biti predmetom darovanja, obzirom su je 1. tuženik i JR (otac 2. i 3. tuženika) samostalno kupili od tadašnje vlasnice, pok. DRG. Otac FR bio je vlasnik nekretnine koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica]/ZGR, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I. Ova je nekretnina u naravi obiteljska kuća i dvorište smješteno istočno od te kuće te prema sjeveru, gdje se nalazi i septička jama. FR je darovnim ugovorom 1973. (ne 1974. kako se to navodi u tužbi) kuću i dvor sa istočne strane darovao trojici sinova: VR, TR i JR, svakom u 1/3 dijela. Iz ugovora o darovanju 1973. godine jasno proizlazi da je objekt darovanja „Kuća, u [adresa], uključivši sa kućom dvorište i vrt koji graniči sa istom kućom sa istočne strane do gornje septičke jame“. Ovaj je ugovor vrlo precizan, otac FR ga je samostalno formulirao i da je tada imao u vlasništvu bilo koju drugu česticu, smještenu na drugoj strani svijeta neposredno uz kuću, on bi je opisao i unio u darovni ugovor kao što je to učinio sa česticom 453/ZGR, ali nije. Iako razlozi osporavanja darovnog ugovora iz 1973. nisu relevantni za ovaj spor i tužitelj ih netočno tumači kao „objesan gubitak tuženika“, tužitelji ističu kako je Županijski sud u Zadru pravomoćnom presudom Gž-3347/14 od 31. svibnja 2016. presudio da se radi o „ugovoru o darovanju s nalogom bez predaje dara“ (!), gdje se „prihvat dara“ obdarenika-ovdje tuženih, prema pravnom shvaćanju suca, očitovao u tome što su tuženici ulagali financijska sredstva u kuću roditelja i tu ljetovali kada bi došli u Hrvatsku. Tuženici se slažu da naslov napravi uvid u spise O-97/06 i P-1415/17, s obzirom isti sadrži isprave, iskaze i navode koji dokazuju tvrdnje tuženika u ovom predmetu. Prodavateljica pok. H DRG bila je vlasnica utužene nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. Ta je nekretnina imala površinu od samo 234 m2 i na njoj nije bila dozvoljena izgradnja stambenog objekta. Nekretnina je bila smještena neposredno do kuće OR i NR, sa zapadne strane, sve do granice nekretnine u vlasništvu RR – sestre ovih stranaka. Nekretnina je bila potpuno obrasla i ograđena suhozidom. MR je u neposrednim pregovorima sa pok. DRG u jesen 1977. dogovorio kupnju ove nekretnine za cijenu od 4.000,00 USD. Kupoprodaja je zaključena 1978. u kući pok. SR, oca supruge prvotuženika. TR i MR su kupnju ove nekretnine financirali zajedno i istu su kupili isključivo za sebe i svoje potrebe: da bi imali parkiralište za buduću brodicu - gliser i svoja vozila. Nekoliko mjeseci nakon sklapanja ovog ugovora, preminula je pok. DRG. Tužitelj je u vrijeme kupnje ove nekretnine već nekoliko godina živio u svojoj kući, a ne u zajednici s roditeljima. Suhozide na nekretnini k. č. [katastarska čestica] rušio je otac FR, te počistio šikaru, a tužitelj mu je u tome (kada je stigao od posla i dvoje najmlađe djece koja su tada imala 3 i 4 godina), dolazio pomoći. Tuženi ne spore da je tužitelj dolazio na ovu nekretninu pomoći ocu, ali oni su se za tu pomoć tužitelju prethodno odužili darovanjem cjelokupnog iznosa gotovine za kupnju novog broda-kočarice „Podgorke“. Čak i pri kupnji tog dara - broda, tuženici su naložili tužitelju da ih svo troje knjiži kao vlasnike broda, a da će od njega isključivo tužitelj ubirati korist, ali tužitelj je knjižio samo sebe kao isključivog vlasnika broda. Prilikom čišćenja nekretnine k. č. [katastarska čestica], krajem 1978., oca OR su nekoliko puta verbalno napali članovi obitelji pok. DRG, koji su smatrali da su „amerikanci“ premalo platili ovu parcelu i da su prevarili njihovu pok. majku/babu. Tužitelj je jednom prilikom dotrčao od svoje kuće do kuće pok. OR i fizički se sukobio sa članovima obitelji ranije vlasnice. Sukobi su, s vremenom, prestali, a nakon čišćenja šikare tužitelji su 1979. godine poslali novac putem banke izravno ocu, kako bi platio betoniranje parkirališta i izgradnju ogradnih i ukrasnih zidova na ovoj nekretnini. Izvođače radova su pronašli i angažirali osobno TR i MR, a te su iste godine tuženici kupili i preveli svoj gliser iz SAD-a u [adresa]. Tuženici su uistinu u ovosudnom predmetu P-2835/19 ishodovali uknjižbu prava vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica]. Taj postupak, međutim, nije proveden, niti prijevarno, niti potajice, već predstavlja legitimno usklađenje knjižnog i stvarnog stanja, dok upravo ova tužba predstavlja pokušaj tužitelja da lažnim navodima i nepostojećim činjenicama, oduzme pravo vlasništva tuženicima. Ove su stranke, uz četiri sestre „ MR“, ujedno i stranke ostavinskog postupka iza pok. FR, kao i drugih parničnih postupaka pred ovim sudom. S obzirom su članovi ove obitelji nebrojeno puta sjeli i pokušali dogovoriti izvansudsku podjelu obiteljskog imetka, tim su prilikama komunicirali i o nekretninama koje nisu knjižno riješene, kao što je tada bio agrar i ova nekretnina k. č. [katastarska čestica]. Tužitelju su sestre u nekoliko prilika najavile da će braća iz SAD-a pokrenuti parnični postupak protiv potomaka DRG, na što je isti reagirao riječima „A ča ja ki sam se za to tukal?“. Tužitelj je oduvijek bio svjestan da nema prava na ovoj nekretnini, a njegova pomoć ocu pri čišćenju ove parcele nema niti jednu karakteristiku zakonom propisanih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za stjecanje prava vlasništva na nekretnini. On je, uostalom, za svoju pomoć bio itekako preplaćen (dobio je brod!). S druge strane, ove su stranke međusobno vodile 10 sudskih postupka pred ovim sudom i iako je tužitelj u posljednjem iskazu u predmetu P-1415/17 tvrdio kako oni međusobno nisu u zavadi, u najmanju je ruku za konstatirati kako oni međusobno ne komuniciraju duže od 15 godina. Slijedom ovih loših odnosa, posve je nerealno očekivanje tužitelja da bi tuženici njemu posebno i osobno, najavili pokretanje postupka P-2835/19 (?), pogotovo kada nije imao nikakve veze sa kupoprodajom ove nekretnine. Što se tiče nepoštenja tužitelja u pogledu stjecanja nekretnina i prijevarnog načina na koji on nastoji „ubaciti“ nekretninu k. č. [katastarska čestica] u darovni ugovor sklopljen prije kupnje te nekretnine, tuženici dodatno ističu sljedeće:

- oca OR i majku NR isključivo su financirali TR i pok. MR: roditelji nisu imali, niti plaću, niti penziju, niti bilo kakvih prihoda da bi samostalno mogli uštedjeti (?) za kupnju bilo kakve nekretnine, izuzev socijalne pomoći koju je otac počeo primati osamdesetih godina, dok su tuženici bili vlasnici brodogradilišta i restorana u SAD-u;

- u ovosudnom predmetu P-47/12 tužitelj je tvrdio kako je temeljem darovnog ugovora iz 1973. stekao isključivo 1/3 kuće i okućnice k. č. [katastarska čestica]/ZGR površine 425 m2 (kao što i piše u ugovoru), ne spominjući na bilo koji način predmetnu parcelu k. č. [katastarska čestica] ili zapadni dio dvorišta. U tom je predmetu tužitelj lažno naveo da tuženik živi na istoj adresi kao on (?!?), te je „primio“ tužbu potpisujući se neodređeno sa „ MR“, nastojeći ishodovati presudu radi ogluhe. Tuženikov je tadašnji punomoćnik čistom slučajnošću doznao za ovaj postupak i pravovremeno poslao odgovor na tužbu, te je u tom predmetu pravomoćno odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev; - u ostavinskom postupku iza pok. FR tužitelj je navodio kako je sva knjižna i izvanknjižna imovina oca bila popisana u P.L. 538 k. o. [katastarska općina] te da ju je otac, izuzev kuće, neposredno prije smrti prenio na njega. Tužitelj je pred istim ovim uredujućim sucem na ročištima 8. rujna 2021. i 13. listopada 2021. (nakon pokretanja predmetne tužbe) u predmetu P-1415/17 neprekidno inzistirao da otac nije imao vanknjižne imovine izvan PL 538. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] nije se nalazila u P.L. 538 k. o. [katastarska općina] jer nikad nije bila, niti posjed, niti vlasništvo roditelja stranaka;

- ostavinska rasprava iza pok. OR započela je 1996. godine, a tužitelj je predmetni ugovor o darovanju iz 1973. godine dao na uvid braći i sestrama tek na ročištu 2012. (nakon 16 godina!) i to nakon što je na temelju tog ugovora pokušao pokrenuti odvojenu ostavinsku raspravu, namjerno prešućujući postojanje braće i sestara, pod posl.br. O-9/10;

- da bi izbjegao braću i sestre, tužitelj je u predmetu P-304/2010 utužio nepostojećeg brata „ IR“ kao navodnog drugog zakonskog nasljednika iza FR i ishodovao presudu radi ogluhe kojom je stekao druge zajedničke nekretnine koje su trebale pripasti svim nasljednicima obitelji FR, te se knjižio kao samovlasnik. Tuženici su nakon saznanja i šoka pokrenuli parnicu P-267/13 te ishodovali pravomoćnu presudu kojom se saniraju štetne posljedice uknjižbe presude na temelju ogluhe, utemeljene na zatajenju činjenice postojanja ostale braće ; - tužitelj je zajedničku staru kuću na „Stanima“ i objekt koji su, također, samostalno izgradili tuženici, upisao na sebe u ispravnom postupku Z-20284/19 tvrdeći da ova čestica nije dio agrara obitelji FR (da svi članovi obitelji nemaju prava na idealni udio kao na ostatku agrara) i da mu je istu poklonio otac darovnim ugovorom iz 1992. (a kako je otac stekao svoj udio ako ne odlukom agrarne komisije?), u svezi čega su tuženici bili primorani pokrenuti parnični postupak P-2935/19, koji je i danas u tijeku. Tuženici, zaključno, ističu kako je jedino nepošteno, prijevarno i gramzivo upravo ovakvo ponašanje tužitelja. Tužitelj je s ocem, neposredno prije smrti, u njegovoj visokoj životnoj dobi, potajice sklopio darovni ugovor prenoseći si u vlasništvo najveći dio imetka obitelji FR. Time je potpuno isključio iz nasljeđivanja braću koja su samostalno i vrlo izdašno financirali roditelje 25 godina, omogućujući im lagodan život. Tužitelj je 16 godina nakon pokretanja ostavinske rasprave pokušao pokrenuti odvojenu raspravu radi knjiženja ugovora iz 1973., kojega tuženici nisu bili svjesni, niti da postoji, niti da je pravno valjan. Tuženici su oduvijek vjerovali da će kuća k. č. [katastarska čestica]/ZGR pripasti njima dvojici, zbog čega su i kupili susjednu nekretninu k. č. [katastarska čestica]. Razlozi za takva njihova očekivanja su bili brojni: oni su jedini novčano pomagali oca, majku i tužitelja, plaćali im sve troškove, odjeću, hranu, dadžbine, dovodili ih u SAD, kupovali vozila (pa čak su i tužitelju kupili novi Audi) i osiguravali lagodan život; između braće i sestara FR jedino oni nisu imali kuću u [adresa]; često su i nesebično darivali tužitelja, prihvatili njegovu djecu u SAD-u te im osigurali poslove i smještaj, te stvorili mogućnost da profitiraju privatno i poslovno. Tužitelj im ovako vraća! Tuženici nekretninu k. č. [katastarska čestica] nisu kupili ni za koga drugoga osim za sebe i svoje potrebe. Oni su se uvijek ponašali kao vlasnici ove nekretnine, oduvijek su parkirali svoja vozila i brodice, oduvijek su plaćali održavanje ovog dijela nekretnine, davali dozvole trećim osobama da koriste ovu nekretninu (radi parkinga ili odlaganja čamaca), plaćali proljetna čišćenja i rezidbu te nikome nije padalo na pamet da bi koristio ovu nekretninu bez da o tome zatraže dozvolu isključivo od ovdje tuženika.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave priložene spisu i to:

Ugovor od 13. studenog 1974. (l.s. 4), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5), posjedovni list br. 538 k. o. [katastarska općina] (l.s. 6,22), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz (l.s. 7-9), posjedovni list br. 2868 k. o. [katastarska općina] (l.s. 10,23), posjedovni list br. 538 k. o. [katastarska općina], Katarski kotar: Rab-Pag (l.s. 24-27), povijest promjena na katastarskim česticama na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1. prosinca 2021. (l.s. 63- 65), iskaz saslušanih svjedoka RR (l.s. 84-85), CR (l.s. 85-86) BR (l.s. 147-151), HRG (l.s. 151-153), ĆR (l.s. 158-163), LR (l.s. 163-166), ER (l.s. 180-183), FR (l.s. 183-188), ČR (l.s. 204-206), GR (l.s. 206-208), ŠR (l.s. 209-210), tužitelja (l.s. 226-229), uvid u spis ovog suda posl. br. P- 2835/19, O-97/06, P-47/12.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. br. 1012/4 k. o. [katastarska općina] i to za 1/3 dijela, a da je vlasništvo stekao darovanjem od oca OR.

6. Tužitelj ističe da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini zajedno sa braćom HR i sad pokojnim AR stekao darovanjem od oca OR kad je stekao i obiteljsku kuću sa okućnicom, a koja se sastoji od dvije katastarske čestice i to čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. br. 1012/4 obje k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i svi tuženici upisani kao suvlasnici na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Među strankama je sporno je li tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje suvlasništva za 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini. Naime, tužitelj tvrdi da predmetna čestica čini sastavni dio kuće i dvorišta, a da je tužitelj kad je stekao 1/3 dijela na obiteljskoj kući, po istoj toj osnovi stekao i pravo suvlasništva za 1/3 dijela i na predmetnoj parceli, dok tuženici tvrde da su predmetnu nekretninu odnosno tuženik pod 1. i prednika tuženika pod 2. i 3. stekli kupnjom od ŽR rođ. DRG da nije sastavni dio obiteljske kuće sa okućnicom jer da okućnica iz darovnog ugovora iz 1973. predstavlja dvorište smješteno istočno od kuće, a ne predmetnu nekretnina koja je sa zapadne strane kuće i da su je tuženici kupili za parkiranje vozila i broda.

9. Člankom 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. dalje ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona.

10. Čitanjem Ugovora od 13. studenog 1973., utvrđeno je da je potpisan od strane KR i njegovih sinova VR, TR i AR te da FR daje sinovima kuću u [adresa] u [adresa], uključivši kuću sa dvorištem i vrt koji graniči sa istom kućom sa istočne strane do gornje septičke jame, na jednaka tri djela.

11. Čitanjem posjedovnog lista br. 538 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik na čest. zgr. [katastarska čestica] upisan FR, dok su u posjedovnom listu br. 2868 k. o [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] upisani kao posjednici HR za 2/4 dijela, ZR za ¼ dijela i MR za ¼ dijela.

12. Čitanjem povijesnog izvatka za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I da su prije prijenosa vlasništva na HR za 2/4 dijela, ZR za ¼ dijela i MR za ¼ dijela, na istoj bili upisani DS za ¼ dijela, HS pok. Z za ¼ dijela, PR kći pok. Z udata A za ¼ dijela i DS rođ. PR za ¼ dijela. Na predmenoj čestici tuženici su se uknjižili na temelju pravomoćne presude zbog izostanka Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, posl. br. P-2835/19 od 28. studenog 2019.

13. Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama kat. čest. [katastarska čestica] izdanu od DGU, Područni ured za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja od 1. prosinca 2021. utvrđeno je da 1956. na dijelu čest. br. 1012/1 upisana u Pl 17, 1956. revizijom posjedovnog stanja upisana ZS ud. M, 1971. prijavnim listom na zahtjev stranaka na dijelu čest. br. 1012/1 upisana u Pl 17 na Borović Katu ud. M, 1971. navedenom parcelacijom nastaju sljedeće čestice kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Pl 17 na Borović Kata ud. M, [adresa], 1973. revizijom posjedovnog stanja upisuje se na ime AS ud. Z, [adresa], 1994. sudskim rješenjem (Z-546/94) prelazi u Pl 2868 na DS rođ. PR, [adresa], 2021. sudskim rješenjem (Z-6446/2020) prelazi na TR, [adresa] u 2/4 dijela, ZR, [adresa], u ¼ dijela i MR, [adresa], u ¼ dijela.

14. Čitanjem spisa ovog suda posl. br. P-2935/19 utvrđeno je se postupka vodio između tužitelja 1. HR, 2. LR, 3. MS, 4. ĆR, 5. ZR i 6. MR protiv tuženika ĐS radi utvrđenja i ispravka upisa u zemljišnim knjigama. Prvostupanjskom presudom, toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se utvrdi: 1. kako su tužitelji suvlasnici dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta kako je opisano u Nalaza i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju, Frane Vlatkovića iz Zadra od 25. veljače 2021. i dr., dok je točkom II. odbijen kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi: 1. da su tužitelji vlasnici dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je opisano u Nalaza i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju, Frane Vlatkovića iz Zadra od 25. veljače 2021. i dr., 2. da su tužitelji HR, US i AR vlasnici dijela kat. čest. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je opisano u Nalaza i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju, Frane Vlatkovića iz Zadra od 25. veljače 2021., 3. da se naloži tuženiku ĐS da u skladu sa Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za geodeziju, Frane Vlatkovića iz Zadraod 25. veljače 2021., trpi parcelaciju nekretnine iz točke 1. i 2. presude, a nakon što nekretnina iz točke 1. i 2. dobije zasebnu oznaku, da trpi brisanje svog prava vlasništva na nekretnini iz točke 1. presude u dijelu potrebnom za upis prava vlasništva svih tužitelja za 8/77 dijela i dr., koja nekretnina predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja u označenom suvlasničkom udjelu pa da se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu u Pagu da nakon parcelacije nekretnine iz točke I. presude i dodjele zasebne oznake za tu nekretninu, na toj nekretnini izvrši brisanje prava vlasništva VR u 21/77 dijela, sve u roku od 15 dana. Točkom III. odlučeno je o trošku. Protiv točke II. i III. navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji. Presudom Županijskog suda u Puli odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena u točki II. i III. presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-2935/2019-42 od 16. svibnja 2022. Protiv presude drugog stupnja prijedlog za dopuštanje revizije podnose tužitelji, a koji je prijedlog je odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 4049/2023 od 6. prosinca 2023.

15. Čitanjem spisa ovog suda posl. br. P-47/12 utvrđeno je da se postupak vodio između tužitelja ĐS i HR radi utvrđenja prava vlasništva. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I i to za 1/3 dijela. Presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-2136/13 od 17. siječnja 2014. odbijena je žalba tužitelja ĐS i potvrđena je presuda Općinskog suda u Pagu broj P-47/12 od 10. travnja 2013.

16. Čitanjem spisa ovog suda posl. br. O-97/06 utvrđeno je da je rješenjem ovog suda od 27. veljače 2013. utvrđen prekid postupka iza smrti FR pok. VR iz [adresa] te su u parnicu upućeni nasljednici ostavitelja 1. RR, 2. Đ OS, 3. MS, 4. ZRG, 5. MR i 6. VS protiv nasljednika ARG, radi utvrđenja pravne valjanosti ugovor od 25. ožujka 1992. i od 13. studenog 1973., te utvrđenja što čini imovinu ostavitelja.

17. U ovoj pravnoj stvari na prijedlog tužitelja proveden je uviđaj na licu mjesta po vještaku mjerniku Marku Gašparoviću, dipl.ing. geod. koji je naveo da pokazani predmet spora u naravi ograđeno dvorište i to sa strane ceste kamenim betonskim zidom visine cca jedan metar s otvorenim ulazom širine cca 4,02 m2 putem kojeg se pristupa u dvorište. S desne strane gledano s ceste je stara kuća stranaka dok je s lijeve strane također kameni betonski zid dok je na međi sa čest. br. 1012/7 također istovjetno ograđeno. U dvorištu su trenutno parkirana sva auta Reno Clio i Audi te plastični brod na paletama. Zasađeni su visoki prilično stari borovi, smokva, palma, sve sigurno starije od 20-tak godina.

18. U svom Nalazu i mišljenju vještak geodet je označio žutom bojom predmet spora čest. zem. [katastarska čestica] površine 234 m2, a zelenom bojom i slovima A-B-C-D-A označio je dio čest. zgr. [katastarska čestica] povr. 126 m2. Naime, prijedlog tuženice je bio da se na nalazu prikaže i predmet darovanja na koje se tužitelj poziva odnosno okućnicu zgrade smještenu istočno od zgrade sa gušternom, septičkom jamom i parkingom koje zadnjih 30 godina koristi tužitelj.

19. Tužitelj se očitovao na skicu sudskog uviđaja od 7. prosinca 2023. te istakao da se radi o k. o. [katastarska općina], a ne [adresa], pa je predložio da to vještak ispravi. Nadalje da vještak odgovori je li čest. br. 1012/4 k. o. [katastarska općina] zajedno sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jednu cjelinu, u naravi kuću sa okućnicom i je li postoji ograda ili kakva druga prepreka između tih dviju čestica. Iz fotografija vještaka da se ne vidi pročelje kuće niti kameni ogradni zid kojim su te dvije čestice (1012/4 i čest. zgr. k. o. [katastarska općina]) objedinjene u jednu cjelinu. Čest. br. 1012/4 k. o. [katastarska općina] ne postoji kao zasebna odvojena parcela nego čini sastavni dio okućnice obiteljske kuće stranaka, to da se ne vidi iz nalaza i mišljenja koji daje samo skicu bez pisanog mišljenja.

20. Tuženici su predložili da se nadopuni prilog skice sudskog uviđaja na način da se odvojeno prikaže fotografije istočnog dvorišta i vrta koji graniči s kućom čest. zgr. [katastarska čestica], a na kojem se nalaze gušterna i septička jama.

21. U očitovanju od 15. siječnja 2024. vještak mjernik Marko Gašparović naveo je da se skica sudskog očevida izrađuje na temelju katastarskih podataka iz kojih proizlazi da se predmetna katastarska općina naziva k. o. [katastarska općina]. Predmetna katastarska općina su u ZK vodi kao Novalja I. i smatra da je na skici sudskog očevida ispravno označio kat. općinu. Između nekretnine 1012/2 i čest- zgr. nema vidljivih ograda, ali je jednim dijelom uz kuću vidljiv spoj starog i novog betona. Može potvrditi da te dvije nekretnine čine jednu cjelinu. Uvidom u priložene fotografije, smatra da je vidljiv ogradni kameni zid, kao i dio objekta na čest. zgr. [katastarska čestica] te dodatno prilaže fotografije iz google street view-a, gdje se jasnije vidi traženo. Također da je uvidom u kat. podatke, zk podatke, a i iz skice sudskog očevida vidljivo da nekretnina 1012/4 egzistira kao zasebna parcela.

22. Sud je cijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka Marka Gašparovića jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog.

23. Tijekom postupka saslušani su svjedoci RR, sestra tužitelja i tuženika pod 1. te teta tuženika pod 2. i 3., CR, u srodstvu sa strankama, FS, sin RR, sestre odnosno tete stranaka, MRG, nesrodna sa strankama, ĆR, sestra tužitelja i teta tuženika pod 2. i 3., LR, sestra tužitelja i tuženika pod 1. te teta tuženika pod 2. i 3., ER, supruga tužitelja, FR, sin tužitelja, ČR, sestrične od tužiteljeve supruge, GR, nesrodan sa strankama, ŠR, nesrodan sa stranaka, te je saslušan tužitelj u svojstvu stranke.

24. Na temelju dokaza provedenih tijekom postupka ovaj sud utvrđuje da predmetna nekretnina oznake čest. br. 1012/4 k. o. [katastarska općina] u naravi čini ograđeno dvorište i to sa strane ceste kamenim betonskim zidićem visine cca jedan metar s otvorenim ulazom širine cca 4,02 m putem kojeg se pristupa u dvorište. Između nekretnine čest. br. 1012/4 i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema vidljivih ograda, ali je jednim dijelom uz kuću vidljiv spoj starog i novog betona te da dvije nekretnine čine jednu cjelinu. Nesporno je su tužitelj i tuženici suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema skici sudskog uviđaja da to na terenu čini jednu cjelinu. Bez obzira što to na terenu čini jednu cjelinu, ne bi se dalo zaključiti da je isti način stjecanja vlasništva i na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, na temelju iskaza saslušanih svjedoka RR, CR, MRG, ĆR i LR, proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena 1970.-ih, da su je kupili braća U i MR, a kupili su iz razloga jer im je trebao prostor za parkiranje glisera, broda i automobila kad bi ljeti sa obitelji dolazili na odmor u [adresa] iz [adresa]. U to vrijeme što je nesporno u obiteljskoj kući je na čest. zgr. [katastarska čestica] živio pok. FR i NR, te tužitelj sa svojom obitelji jedno vrijeme budući da je svjedokinja ĆR iskazala da se tužitelj sa svojom obitelji u svoju kuću preselio 1980. -ih. Nadalje iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je pok. PS nije imao automobila, pa je tako svjedokinja ER iskazala da njen svekar nije imao auto. Nadalje da pok. FR i NR nisu bili u radnom odnosu, već da su se bavili prodajom sireva, grožđa, vina i dr., a da su se povremeno bavili turizmom. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka RR, CR, MRG, ĆR i LR kao istinite jer su međusobno usklađeni, obrazloženi, logični i životni na okolnost tko je kupio predmetnu nekretninu jer kako pok. CR i NR nisu bili u radnom odnosu, već su se bavili prodajom vina, sireva i dr., a također nisu imali svoj automobil te nisu imali interes za kupnjom predmetne nekretnine jer je ista cijelo vrijeme od kupnje i poravnjavanjem terena korištena kao parkiralište tako i tužitelj u svom iskazu navodi da je na predmetnoj nekretnini napravljeno parkiralište. Ovaj sud zaključuje da pok. FR nije imao niti novaca, a niti interesa za kupnjom predmetne nekretnine koja cijelo vrijeme čini parkiralište, već da je to interesa tuženika pod 1. i prednika tuženika pod 2. i 3. koji su trebali prostor za parkiranje brodova, glisera i automobila, dok je s druge strane tužitelj u to vrijeme gradio kuću na drugoj parceli, a svoja vozila nije nikad parkirao na predmetnoj nekretnini već sa istočne strane obiteljske kuće, gdje se nalazi gusterna i septička jama, kao i u ulaz u konobu koju on koristi.

25. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka ER i FR na okolnost tko je kupio predmetnu nekretninu jer su osobno zainteresirani za ishod postupka.

26. S obzirom na navode tužitelja da je pravo suvlasništva na predmetne nekretnini stekao kad je i stekao pravo suvlasništva i na obiteljskoj kući sa okućnicom jer da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa predmetnom nekretninom čini jednu cjelinu. Ovaj sud zaključuje da na terenu one čine jednu cjelinu, ali nije isti osnov stjecanja prava vlasništva. Naime, predmet ugovoru iz 1973. čini kuća, dvorište i vrt koji graniči sa istom kućom sa istočne strane do gornje septičke jame, te ovaj sud zaključuje da to ne uključuje predmetnu nekretninu jer u istom nije niti spominjan vrt sa zapadne strane kuće.

27. Sukladno navedenom ovaj sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je stekao valjani pravni osnov za stjecanja prava suvlasništva na čest. br. 1012/4 k. o. [katastarska općina]. sukladno članku 114. ZVDSP, te je tužbeni zahtjev odbijena kako glasi u izreci presude.

28. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. dalje Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (1.459,95 EUR). Tako je tuženicima priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu od 29. listopada 2021. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, pristup na ročišta od 28. ožujka 2022. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 5. travnja 2022. po Tbr. 8/1 –200,00 EUR, pristup na ročišta od 18. svibnja 2022. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročišta od 5. listopada 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na uviđaj od 7. prosinca 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 18. prosinca 2023. po Tbr. 8/1 –200,00 EUR, pristup na ročišta od 16. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročišta od 7. veljače 2025. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročišta od 12. svibnja 2025. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 4. rujna 2025. po Tbr. 8/3 –100,00 EUR, pristup na ročišta od 4. rujna 2025. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 22. listopada 2025. po Tbr. 8/3 –100,00 EUR, pristup na ročišta od 24. listopada 2025. po Tbr. 9/1

– 200,00 EUR, što iznosi 2.600,00 EUR, a uvećano za zastupanje više osoba (20 %) prema Tbr. 40/1, iznosi 3.120,00 EUR, uvećano za trošak osiguranja dokaza 63,28 EUR, što ukupno iznosi 3.183,28 EUR.

28.1. Odbija se trošak izbivanja iz pisarnice radi održavanja ročišta na adresi svjedoka u postupku osiguranja dokaza i naknada za prijevoza na relaciji [adresa], za 18. svibnja 2022. i 24. listopada 2025., kao i radi održavanje uviđaja za 7. prosinca 2023. jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hvratske (Rev 501/23 od 30. kolovoza 2023. i Revr-340/14 od 29. rujna 2015.) trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanje, niti trošak putovanje.

Pag, 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženicima 1. do 3. po punomoćnici.