1              Gž-688/2022-4

                           

 

              Gž-688/2022-4

             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika tuženika Banka d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-9422/2019-21 od 21. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-9422/2019-21 od 21. ožujka 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.688,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 83,76 kn od 02.05.2008. pa do isplate

- 46,25 kn od 02.06.2008. pa do isplate

- 42,79 kn od 02.07.2008. pa do isplate

- 49,69 kn od 04.08.2008. pa do isplate

- 42,54 kn od 02.09.2008. pa do isplate

- 42,58 kn od 02.10.2008. pa do isplate

- 43,04 kn od 03.11.2008. pa do isplate

- 160,55 kn od 02.12.2008. pa do isplate

- 79,84 kn od 02.01.2009. pa do isplate

- 196,77 kn od 02.02.2009. pa do isplate

- 212,68 kn od 02.03.2009. pa do isplate

- 219,87 kn od 02.04.2009. pa do isplate

- 200,06 kn od 04.05.2009. pa do isplate

 

- 226,82 kn od 02.06.2009. pa do isplate

- 196,11 kn od 02.07.2009. pa do isplate

- 173,50 kn od 02.09.2009. pa do isplate

- 179,51 kn od 02.10.2009. pa do isplate

- 191,42 kn od 02.11.2009. pa do isplate

- 190,40 kn od 02.12.2009. pa do isplate

- 178,35 kn od 04.01.2010. pa do isplate

- 200,95 kn od 02.02.2010. pa do isplate

- 219,09 kn od 02.03.2010. pa do isplate

- 244,87 kn od 02.04.2010. pa do isplate

- 238,96 kn od 14.04.2010. pa do isplate

- 273,96 kn od 14.04.2010. pa do isplate

- 267,31 kn od 03.05.2010. pa do isplate

- 280,25 kn od 31.05.2010. pa do isplate

- 392,26 kn od 30.06.2010. pa do isplate

- 369,20 kn od 31.07.2010. pa do isplate

- 439,64 kn od 31.08.2010. pa do isplate

- 415,30 kn od 30.09.2010. pa do isplate

- 376,16 kn od 31.10.2010. pa do isplate

- 458,76 kn od 30.11.2010. pa do isplate

- 563,83 kn od 31.12.2010. pa do isplate

- 489,43 kn od 31.01.2011. pa do isplate

- 518,05 kn od 28.02.2011. pa do isplate

- 484,83 kn od 31.03.2011. pa do isplate

- 490,88 kn od 30.04.2011. pa do isplate

- 631,50 kn od 31.05.2011. pa do isplate

- 645,19 kn od 30.06.2011. pa do isplate

- 762,68 kn od 31.07.2011. pa do isplate

- 702,33 kn od 31.08.2011. pa do isplate

- 636,27 kn od 30.09.2011. pa do isplate

- 629,18 kn od 31.10.2011. pa do isplate

- 624,09 kn od 30.11.2011. pa do isplate

- 655,60 kn od 31.12.2011. pa do isplate

- 683,07 kn od 31.01.2012. pa do isplate

- 686,76 kn od 29.02.2012. pa do isplate

- 667,75 kn od 31.03.2012. pa do isplate

- 680,58 kn od 30.04.2012. pa do isplate

- 689,36 kn od 31.05.2012. pa do isplate

- 674,59 kn od 30.06.2012. pa do isplate

- 678,48 kn od 31.07.2012. pa do isplate

- 667,40 kn od 31.08.2012. pa do isplate

- 643,81 kn od 30.09.2012. pa do isplate

- 669,32 kn od 31.10.2012. pa do isplate

- 681,56 kn od 30.11.2012. pa do isplate

- 672,64 kn od 31.12.2012. pa do isplate

- 624,53 kn od 31.01.2013. pa do isplate

- 665,40 kn od 28.02.2013. pa do isplate

- 668,97 kn od 31.03.2013. pa do isplate

- 652,96 kn od 30.04.2013. pa do isplate

- 603,12 kn od 31.05.2013. pa do isplate

- 601,86 kn od 30.06.2013. pa do isplate

- 614,09 kn od 31.07.2013. pa do isplate

- 633,72 kn od 31.08.2013. pa do isplate

- 660,89 kn od 30.09.2013. pa do isplate

- 646,88 kn od 31.10.2013. pa do isplate

- 656,80 kn od 30.11.2013. pa do isplate

- 668,07 kn od 31.12.2013. pa do isplate

- 675,05 kn od 31.01.2014. pa do isplate

- 689,84 kn od 28.02.2014. pa do isplate

- 685,01 kn od 31.03.2014. pa do isplate

- 668,64 kn od 30.04.2014. pa do isplate

- 663,39 kn od 31.05.2014. pa do isplate

- 665,76 kn od 30.06.2014. pa do isplate

- 684,33 kn od 31.07.2014. pa do isplate

- 699,98 kn od 31.08.2014. pa do isplate

- 696,74 kn od 30.09.2014.

pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od: - 83,76 kn od 31.03.2008. do 02.05.2008.

- 46,25 kn od 30.04.2008. do 02.06.2008.

- 42,79 kn od 31.05.2008. do 02.07.2008.

- 49,69 kn od 30.06.2008. do 04.08.2008.

- 42,54 kn od 31.07.2008. do 02.09.2008.

- 42,58 kn od 31.08.2008. do 02.10.2008.

- 43,04 kn od 30.09.2008. do 03.11.2008.

- 160,55 kn od 31.10.2008. do 02.12.2008.

- 79,84 kn od 30.11.2008. do 02.01.2009.

- 196,77 kn od 31.12.2008. do 02.02.2009.

- 212,68 kn od 31.01.2009. do 02.03.2009.

- 219,87 kn od 28.02.2009. do 02.04.2009.

- 200,06 kn od 31.03.2009. do 04.05.2009.

- 226,82 kn od 30.04.2009. do 02.06.2009.

- 196,11 kn od 31.05.2009. do 02.07.2009.

- 173,50 kn od 30.06.2009. do 02.09.2009.

- 179,51 kn od 31.07.2009. do 02.10.2009.

- 191,42 kn od 31.08.2009. do 02.11.2009.

- 190,40 kn od 30.09.2009. do 02.12.2009.

- 178,35 kn od 31.10.2009. do 04.01.2010.

- 200,95 kn od 30.11.2009. do 02.02.2010.

- 219,09 kn od 31.12.2009. do 02.03.2010.

- 244,87 kn od 31.01.2010. do 02.04.2010.

- 238,96 kn od 28.02.2010. do 14.04.2010.

- 273,96 kn od 31.03.2010. do 14.04.2010.

- 267,31 kn od 30.04.2010. do 03.05.2010.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.184,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."

              2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu pod točkama I., III. i IV. i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).

              Predlaže preinačenje pobijanog dijela presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i da se tužitelja obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, a podredno da se vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu 4. veljače 2008. uz kamatnu stopu od 5,60% godišnje koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu i valutne klauzule tužitelj platio 36.688,45 kuna više.

Prigovori tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka usmjereni su na stav tuženika da vještak nije mogao primijeniti na cijelo vrijeme otplate kredita početno ugovorenu kamatnu stopu  pretvorivši ju  u tzv. fiksnu kamatu, a što nije prihvaćeno u sudskoj praksi jer je utvrđena nepoštenom i ništetnom odredba ugovora o promjenjivoj kamati iz razloga što je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu i to bez unaprijed utvrđenih kriterija.

Iz tog razloga ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da bi vraćanje predmeta na novo vještačenje pod istim uvjetima samo prouzročilo dodatni trošak koji bi ponovo išao na teret tuženika.

8. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost odredbi spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:96/03. – dalje: ZZP) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81.82., i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07.,125/07.,75/09.,79/09.,89/09.,133/09.) i to člancima 96. i 97. tog zakona.

9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano i zakonito poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da je tužitelj trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 19. siječnja 2005., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija.

12. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

13. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

14. Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

15. Budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnim to žalitelj neosnovano prigovara nalazu vještaka da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, a što tvrdi da nije točno.

16. Prvostupanjskom presudom nije tuženiku onemogućeno ugovaranja promjenjive kamatne stope, već mu je onemogućeno da jednostrano i bez unaprijed utvrđenih i jasnih kriterija mijenja kamatnu stopu na teret tužitelja.

17. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

18. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

19. Žalitelj se u žalbi posebno poziva na povredu načela jednakosti oružja tvrdeći da je sud neosnovano odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka I. K. C. i A. J. na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni sva prava i obveze iz Ugovora o kreditu, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora, te da je tužitelja upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula.

20. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih razloga nije provodio dokaz saslušanjem navedenih svjedoka na način da tuženik nije tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog ugovora o kreditu tuženik postupio drugačije nego što je to bio predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

21. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu na okolnosti da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja Ugovora o kreditu s tim da će podatke o saslušanju svjedokinje dostaviti na pripremnom ročištu.

22. Pripremno ročište je održano 6. travnja 2021. (list 118-120) na kojem je tuženik predao izjavu svjedoka I. K. C., te u slučaju potrebe predložio njezino saslušanje. Ostaje kod prijedloga da se sasluša u svojstvu svjedoka A. J. na okolnosti predložene u odgovoru na tužbu.

23. Međutim, tuženik nije u prijedlogu naveo točnu funkciju odnosno radno mjesto predloženih svjedoka, a posebno nije tvrdio da su navedeni svjedoci sudjelovali upravo u zaključenju spornog ugovora sa tužiteljem.

Iz izjave svjedoka (list 130 – 133) koju pisanu izjavu prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio kao način svjedočenja proizlazi da je taj svjedok u razdoblju od 2004. do 2008. educirala zaposlenike banke koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja spornih ugovora.

Iz navedenog jasno proizlazi da taj svjedok nije bio djelatnik koji je direktno pregovarao sa tužiteljem, a činjenica da je svjedok educirao druge zaposlenike ne znači da su ti zaposlenici i postupali po svim uputama osobe koja ih educira.

24. Niti za svjedoka A. J. tuženik nije tijekom postupka tvrdio da je upravo ona pregovarala sa tužiteljem prilikom zaključenja spornog ugovora, pa prvostupanjski sud opravdano nije saslušavao navedene svjedoke a u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske, u odluci, broj:U–III/4613/2021 od 30. lipnja 2022.

25. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena.

              26. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Vukovar, 18. listopada 2023.

 

 

              PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Vesna Vrkić Perak,v.r.