Posl. broj: P-295/2025-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tihomiru Zebecu i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Zajec Bogović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Vidović-Popek Marka, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Zdenku Gecaju, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, na pripremnom ročištu održanom u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Kristijana Horvata, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika, 8. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Određuje se p r e k i d postupka do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod ovoga suda pod posl. brojem: P-44/2025.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj navodi da su 22. svibnja 2025. tuženici PTU i TT sklopili ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava, potvrđen od strane javnog bilježnika Željke Picukarić, Zagreb, Ulica Račkoga 12, pod brojem: OV-1042/2025, dana 22. svibnja 2025. godine, (dalje: ugovor), kojim su utvrdili da je 2. tuženica u razdoblju od 2013. godine do 2023. godine pozajmila 1. tuženiku, u više navrata, ukupan iznos od 60.000,00 EUR te da je do dana sklapanja ugovora, 1. tuženik istoj vratio iznos od 3.000,00 EUR. Također, 1. tuženik i 2. tuženica ugovorili su da će 1. tuženik ostatak duga vratiti do 01. siječnja 2027. godine, kao što je ugovoren i upis založnog prava (hipoteke) za korist 2. tuženice na svim nekretninama u vlasništvu 1. tuženika, upisanim kod Općinskog sud u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zlatar. Na nekretninama, na kojima je upisano založno pravo temeljem ugovora, između ostalog, nalazi se i nekretnina označena kao: čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 144 i dvor u imenicah površine 2029 m2, čkbr. [katastarska čestica] voćnjak pri hiži u imenicah površine 640 m2, sveukupne površine 2669 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. (336068) Martinci Zlatarski, Općinski sud u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zlatar, koja nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom te obrtničkim radionicama, a koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika. U navedenoj nekretnini tužiteljica je do prestanka životne zajednice s 1. tuženikom, 2022. godine, živjela i vršila ulaganja u istu 10 godina koliko je trajao brak tužiteljice s 1. tuženikom, odnosno bračna zajednica istih. Nakon razvoda braka tužiteljice i 1. tuženika, pokrenut je postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine pri Općinskom sudu u Zlataru, broj: P-44/2025, koji je još u tijeku. Dana 03. lipnja 2025. godine, na pripremnom ročištu, 1. tuženik je dostavio protutužbu u kojoj zahtjeva isplatu ½ dijela iznosa koji je 1. tuženik navodno pozajmio od 2. tuženice i radi kojeg je sklopljen predmetni ugovor. Tijekom trajanja bračne zajednice, odnosno deset godina braka, 1. tuženik navodni zajam novčanih sredstava tužiteljici nikada nije spomenuo, odnosno ista nije imala nikakvih saznanja o navedenom. Ako je predmetno pozajmljivanje novčanih sredstava postojalo, logično i životno je za zaključiti da bi tužiteljica u određenom trenutku imala saznanja da se tuženik zadužio, odnosno da je veća količina novčanih sredstava ušla u tada zajedničko kućanstvo. S obzirom da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, te ½ dijela iste pripada tužiteljici, 1. tuženik je raspolaganje kojim je založnim pravom opteretio ½ dijela nekretnine tužiteljice, učinio bez znanja i suglasnosti iste, a slijedom čega je predmetni ugovor protivan prisilnim propisima, odnosno odredbama čl. 37. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje: ObZ), radi čega tužiteljica podnosi zahtjev da se citirani ugovor utvrdi ništetnim. Odredbom čl. 37. st. 2. ObZ-a, kojim se uređuje upravljanje bračnom stečevinom propisano je: „Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.“, a koji uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen. Nadalje, odredbom čl. 37. st. 3. ObZ-a propisano je da: „Nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.“ što u konkretnom slučaju također nije ispunjeno jer 2. tuženica nije postupala s poštenjem prilikom sklapanja ugovora, s obzirom da je ista bila svjesna da sklapa prividan ugovor, a što se u nastavku tužbe detaljnije obrazlaže. Ugovor između 1. tuženika i 2. tuženice sklopljen je dvije godine nakon razvoda braka parničnih stranaka te dva tjedna prije zakazanog i posljednje održanog pripremnog ročišta u postupku Općinskog suda u Zlataru, broj: P-44/2025, iz čega i više nego logično proizlazi da je citirani ugovor fiktivan, bez predaje novčanih sredstava i izvršenja obveze 2. tuženice prema 1. tuženiku, te sklopljen isključivo u cilju umanjenja bračne stečevine koja pripada tužiteljici sukladno pozitivnim pravnim propisima. Ugovor je sklopljen s 2. tuženicom koja je tuženikova prva susjeda, a u čijoj kući je tuženik odrastao te čiji brat je ŽT, koji je kum 1. tuženika. Također, 2. tuženica je krsna kuma zajedničkoj mljt. kćeri tužiteljice i 1. tuženika, P, te je ista i tuženikova knjigovotkinja, a iz čega je dodatno za zaključiti da bi tužiteljica imala saznanja da je došlo do pozajmljivanja novčanih sredstava, a što nije slučaj, kao i da je ugovor sklopljen isključivo s prethodno navedenim ciljem. Sudski postupak, pod brojem gornji, ali i prethodni postupak mirnog rješenja koji je prethodio istom, traje već duži vremenski period, sukladno čemu nije vjerodostojno da bi tuženik upravo dva tjedna prije zakazanog prvog (pripremnog) ročišta u predmetu Naslova, broj: P- 44/2025, sklopio predmetni ugovor za dug koji ima duži niz godina. Isto tako, u konkretnom slučaju bi se moglo postaviti i pitanje porijekla novčanih sredstava 2. tuženice, a što će, ako će 1. tuženik i 2. tuženica i nadalje ustrajati kod sadržaja ugovora, biti predmet provjere nadležnih tijela. Slijedom prethodno navedenog, a kako je razvidno da je predmetni ugovor fiktivan i sklopljen isključivo sa ciljem da se umanji bračna stečevina koja pripada tužiteljici sukladno pozitivnim pravnim propisima, ističe se da, sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO), fiktivan, odnosno prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Nadalje, iz činjeničnog stanja nesporno proizlazi da su 1. tuženik i 2. tuženica prilikom sklapanja ugovora djelovali s prijevarnom namjerom, odnosno da prevare tužiteljicu i umanje istoj bračnu stečevinu, radi čega tužiteljica, prema odredbi čl. 322. ZOO-a, u cilju zaštite svojih prava, traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora te brisanje založnog prava, odnosno hipoteke koja je upisana na predmetnu nekretninu, a koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika. S obzirom na naprijed iznijeto, tužiteljica postavila tužbene zahtjeva za utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora o zajmu i brisanju založnog prava, a ako sud ne prihvati te zahtjeve, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je navedeni ugovor prividan radi čega ne proizvodi pravne učine među ugovornim stranama te za brisanje založnog prava.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju navode iz tužbe i tužbenih zahtjeva tužiteljice gdje ista navodi da nije znala za zajmove koje I-tuženik uzeo od II- tuženice. Navedeno iz razloga što je za vrijeme zajedničkog života i trajanja bračne zajednice tužiteljice i I-tuženik jedini koji je radio i financijski osiguravao obitelj bio je upravo I-tuženik. Pri tome je tužiteljica znala da I-tuženik posuđuje novac od II- tuženice, jer su isti bili prvi susjedi i rođaci, te su se kao takvi svakodnevno i družili. Pri tome se napominje da novčani iznos od 60.000,00 eura nije odjednom pozajmljen I- tuženiku kako to pogrešno navodi tužiteljica, već je isto činjeno tijekom godina, a što jasno proizlazi i iz sadržaja samog Ugovora, kao i iz činjenice da je dio novaca I-tuženik i uspio vratiti. Stoga navedeni iznosi pozajmljen od II-tuženice je potrošen uz znanje i sudjelovanje same tužiteljice za vrijeme zajedničkog života i kako takav predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Tuženici pri tome ističu da je predmetni Ugovor o zajmu sklopljen u skladu sa Zakonom i potvrđeni od strane javnog bilježnika, te sukladno tome predstavlja valjani pravni poslovni odnos između 1. i 2. tuženika, a o će mu će isti i posvjedočiti. Također se negira tvrdnja da je Ugovor fiktivan i da je sklopljen radi umanjenja bračne stečevine tužiteljice. Bračna stečevina tužiteljice nije umanjena nezakonitim radnjama tuženika jer založno pravo opterećuje isključivo imovinu I- tuženika na koga ista glasi a navedena nekretnina nikada nije bila u suvlasništvu tužiteljice, pa sukladno navedenome nije bilo niti potrebe da I-tuženik traži bilo kakovu suglasnost od iste. Ovdje se očito radi samo o činjenici da tužiteljica sada kada je dovršen postupak razvoda braka i kada je I-tuženik ustao sa protutužbom protiv nje radi utvrđenja bračne imovine ista sada očito ne želi vraćati dugove koje je napravila zajedno sa I-tuženikom za vrijeme trajanja braka. Slijedom svega navedenoga predlaže se odbiti kao neosnovanu tužbu i tužbene zahtjeve tužiteljice, te joj naložiti da tuženicima nadoknadi nastale troškove postupka.
3. Sukladno navedenom, odluka u ovom predmetu ovisi, među ostalim, o tome jesu li predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice PT i tuženika PTU, odnosno radi se o prethodnom pitanju u smislu odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).
4. Budući da se o navedenom, kao o glavnom pitanju, raspravlja u parnici pod posl. brojem P-44/2025 koja još nije pravomoćno okončana, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1., u vezi odredbi čl. 12. ZPP-a, riješeno je kao u izreci jer ne bi bilo oportuno da sud u ovoj parnici odlučuje o prethodnom pitanju, s učinkom samo u ovoj parnici.
U Zlataru 8. prosinca 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužiteljice Tihomiru Zebecu, odvjetniku iz Zagreba
2. punomoćniku tuženika Zdenku Gecaju, odvjetniku iz Zagreba
