Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-846/2023-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ iz [adresa], Ive Tijardovića 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupani po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu, 8. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se dostaviti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je kao korisnik kredita s Volksbank d.d. Zagreb 11.7.2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 311335 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, solemniziran kod javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba 13.7.2006. broj OU- 780/2006. 20. rujna 2011. sklopljen je i Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj 311335 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, a kojim aneksom su stranke ugovorile poček u otplati kredita u razdoblju od 26.9.2011. do 25.9.2012. Potom navodi kako su članci 4. točka 4.1., članak 7. točka 7.1., članak 5. točka 5.1., odnosno njihove ugovorne odredbe nezakonite, nepoštene i ništetne jer su ovakvim ugovaranjem povrijeđene zakonske odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o potrošačkom kreditiranju. To se prije svega odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope čiji parametri nisu ni na koji način određeni kao i u dijelu ugovaranja valutne klauzule. U konkretnom slučaju, tuženik nije postupio po ovim odredbama jer nije tužitelju ostavio mogućnost pregovaranja o spornim odredbama, te je tužitelj mogao ili prihvatiti ugovor sročen od strane tuženika ili odustati od zatraženog kredita. Nadalje, navodi kako je s tuženikom 25.1.2016. zaključila Aneks br. 2. Ugovora o kreditu broj 311335 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju (tzv. Konverziju ugovora o kreditu). U navedenom Aneksu ugovora se navodi da na dan konverzije neotplaćena glavnica u EUR u skladu s izračunom konverzije iznosi 113.416,72 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke. Nadalje, utvrđuje se da iznos preplate iznosi 3.543,31 EUR, a koji iznos preračunat u kune po srednjem tečaju na dan 30. rujna 2015. iznosi 27.042,82 kn. Tužiteljica smatra da je konverzija predmetnog ugovora o kreditu nezakonita i ništetna i to iz sljedećih razloga. Kako je već ranije u tužbi navedeno, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je zauzet stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjene kamatne stope čine ovisnom o odluci banke nepoštene, a time i ništetne. Zbog svega izloženog, tužiteljica predlaže sudu da Aneks br. 2. Ugovora o kreditu broj 311335 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama iz 2016., a koji je sklopljen između parničnih stranaka, utvrdi ništetnim.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Člankom 10. Ugovora o kreditu br. 311335 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, sklopljenog 11.7.2006. (dalje u tekstu „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“) ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora. Tužitelj se nigdje u svojoj tužbi ne referira na sporazumno ugovorenu nadležnost niti daje adekvatna objašnjenja iz kojeg razloga tužbeni zahtjev nije podnio pred mjesno nadležnim sudom u Zagrebu. Zakon o parničnom postupku dozvoljava odredbom sadržanom u članku 70. strankama prorogaciju mjesne nadležnosti, osim ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost. Tuženik ovim putem, dodatno pojašnjava navode nepostojanja mjesne nenadležnosti suda iz naslova, te u tom pravcu dostavlja i dodatnu sudsku praksu. Nadalje u tužbi navodi kako je ista u cijelosti neosnovana, zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. U bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga: potraživanje tužitelja je u zastari; provedena je konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; o naknadi za obradu i administraciju kredita, nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda, utvrđenjima iz Presude VTS-a, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta, izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a; tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP), prigovor postavljenoj visini tužbenog zahtjeva i prigovor radi prijeboja. Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Na raspravi održanoj kod ovog suda 8. prosinca 2025. punomoćnica tužiteljice je navela kako je suglasna s prijedlogom tuženika da se sud oglasni mjesno nenadležnim.

4. Člankom 47. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) jasno je određeno da je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

4.1. Kako je iz tužbe vidljivo da je prebivalište tužiteljice na području [adresa], a također i sjedište tuženika, i to na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Tuženik je dakle prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prvotno iznio prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a tužitelj je na raspravi održanoj pred ovim sudom 8. prosinca 2025. iskazao kako je suglasan s prijedlogom tuženika da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i to iz opisanog razloga.

5. Kako je uvidom u spis sud utvrdio da je sjedište tuženika u Zagrebu, a prebivalište tužiteljice također u [adresa], što je mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, to je slijedom navedenog, a temeljem članka 20. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 47. ZPP-a, odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 8. prosinac 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka istog. Žalba se podnosi u pismenom primjerku putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Općinski građanski sud u Zagrebu