REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: TK, zbog prekršaja iz čl.16.st.1.t.1. Zakona o prebivalištu (NN br. 144/12, 158/13, 115/14, 114/22), pokrenutim povodom prigovora podnesenog protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-2/17446 URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 08.05.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 08.12.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenik TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i R rođene Ž, rođen **.**.1979. u [adresa], sa zadnjim prijavljenim prebivalištem [adresa] i neprijavljenom boravištu u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju prometni tehničar, zaposlen u As Floor d.o.o., primanja oko 1.300,00 eura, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, vodi se kazneni postupak,
k r i v j e
što je 4. travnja 2025. u 18:30 sati u mjestu [adresa], utvrđeno kako nije prijavio boravište na označenoj adresi, u zakonskom roku od 15 dana, iako na navedenoj adresi boravi oko dva mjeseca,
čime je počinio prekršaj iz čl.4.st.1. Zakona o prebivalištu, a kažnjiv po čl.16.st.1.t.1. istog Zakona,
pa mu se temeljem navedenog propisa
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60,00 (šezdeset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 08.05.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je dana 04.04.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-2/17446 URBROJ: 511-19-36-25-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3.
Okrivljenik u svojoj obrani iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Iznosi kako on nije prijavio boravište na adresi u [adresa] iz razloga što na toj adresi nije boravio dovoljno dugo da bi prijavio boravište ili prebivalištem. Dana 4. travnja 2025. zatečen je od strane policajaca na istoj adresi gdje je boravio možda desetak dana ali on je u to vrijeme često mijenjao adresu stanovanja da ne smeta te su mu stvari bile smještene na nekoliko lokacija. To je sve što ima za iskazati.
Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovara kako je nakon predmetne zgode, nakon otprilike 3 tjedna, sa svojom firmom otišao na privremeni radi u Norvešku i vratio je se tek prije nekoliko dana. Odgovara da je u vrijeme kada je utvrđen prekršaj boravio kod roditelja, kod brata i kod dvojice prijatelja RK, Velika Buna, Turopoljsko [adresa] i ŽK, [adresa], kućni broj ne zna, pa oni mogu biti ispitani u svojstvu svjedoka.
4.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok OK, policijski službenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je povodom jednog predmeta trebao doći na adresu okrivljenika, koliko se sjeća radi uručenja nekog pismena ili kazne te je dolazio na poznatu adresu nekoliko puta ali nije niti jednom zatekao okrivljenika na toj adresi. Prilikom tih dolazaka obavio je obavijesni razgovor sa jednom muškom osobom, susjedom koji živi u blizini te je tom prilikom saznao da okrivljenik živi na adresi u [adresa]. Izvršio je uvid u IS MUP-a RH te je utvrdio da okrivljenik nije imao prijavljeno boravište na toj adresi. Prije današnjeg ročišta provjerio je ponovno stanje u evidencijama MUP-a i utvrdio da je okrivljenik brisan iz registra osoba RH, dakle sa adrese gdje je imao prebivalište, a boravište još nigdje nije imao upisao. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako, koliko se može sjetiti, prilikom njegovog postupanja predmetne zgode je okrivljenik izjavio da radi i da ne može za vrijeme radnog vremena upravnih poslova Policijske postaje Velika Gorica, doći u postaju i prijaviti boravište.
Na poseban upit suca odgovara kako je na adresu okrivljenika dolazio nekoliko puta u razdoblju od, misli, desetak dana.
Na poseban upit braniteljice odgovara kako je prilikom svojih dolazaka na adresu okrivljenika istoga zatekao samo jednom tom prilikom kada je i izdao obavezni prekršajni nalog. Odgovara kako je u obaveznom prekršajnom nalogu naveo da okrivljenik na označenoj adresi boravi oko 2 mjeseca iz razloga što je takvu informaciju saznao od susjeda s kojim sa obavio obavijesni razgovor. Osim toga, uvidom u evidencije MUP-a zaključio je da okrivljenik svakako boravi duže od 15 dana na istoj adresi.
Na poseban upit suca okrivljenik odgovara kako i dalje nema prijavljeno prebivalište niti boravište, a živi na adresi u [adresa].
Braniteljica okrivljenika je istaknula kako prigovara istinitosti iskaza svjedoka u dijelu koji je suprotan obrani okrivljenika i u cijelosti ostaje kod obrambenih navoda okrivljenika.
5.
U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-2/17446, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 4. travnja 2025., prigovor podnesen 16. travnja 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Tomislava Elkasović od 8. rujna 2025.
II/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredi navedenoj u čl.4.st.1. Zakona o prebivalištu, postupajući na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.16.st.1.t.1. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, pa ju je samo parcijalno prihvatio, a to u dijelu gdje iskazuje kako on nije prijavio boravište na adresi u [adresa], Turopoljsko [adresa].
Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno promišljeni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.
Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i životno, ali pritom smišljeno i neuvjerljivo te da je isplanirano pokušavao uporište za svoje obrambene razloge naći u tendencioznom isticanju da na spornoj adresi nije boravi dovoljno dugo da bi prijavio boravište ili prebivalište i da je često mijenjao adresu stanovanja, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.
Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenika u dijelu gdje je na poseban upit odgovorio kako i dalje nema prijavljeno prebivalište niti boravište, a živi na adresi u [adresa].
Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao, minorizirao i relativizirao svoje protupravno postupanje i/li nezakoniti propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.
3.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka PK, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja izvida i poduzetih postupanja, u okviru svojih službenih ovlaštenja.
Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, stručno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje uvjerljivo, razborito i logično iznosi kako je prilikom dolazaka obavio obavijesni razgovor sa jednom muškom osobom, susjedom koji živi u blizini, pa je tom prilikom saznao da okrivljenik živi na spornoj adresi, te da je izvršenim uvidom u Informativni sustav MUP-a RH utvrdio da okrivljenik nije imao prijavljeno boravište na označenoj adresi, kao i u dijelu gdje iskazuje da je uvidom u evidencije MUP-a zaključio da okrivljenik svakako boravi duže od 15 dana na istoj adresi.
Nakon što je ispitani svjedok komentirao obranu okrivljenika, a osobito nakon što je odgovarao na pitanja, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ovog svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i smišljeno svrsishodna.
Sudac je mišljenja kako iskaz imenovanog svjedoka u potpunosti obesnažuje opravdanost i utemeljenost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, a osobito u vezi s izjavom samog okrivljenika kako i dalje nema prijavljeno prebivalište niti boravište, a živi na spornoj adresi, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.
4.
Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je počinjeni prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.
5.
Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je protiv okrivljenika izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak.
6.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 08.09.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: TK, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio pravomoćno prekršajno osuđivan.
7.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8.
Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanog svjedoka policijskog službenika, niti je izvodio dokaz ispitivanjem svjedoka koje je predložio okrivljenik, njegovih prijatelja, a niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izvodio dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti prekršajnog postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o prebivalištu, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za kojeg se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.
2.
Zakon o prebivalištu u čl.4. propisuje, uz ostalo, da se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta.
Označeni Zakon u čl.16. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 660,00 eura kaznit za prekršaj fizička osoba koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište ili radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta.
3.
Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret ustrajnim, smišljenim i ambicioznim, ali zapravo neosnovanim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.
4.
Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj postupak i/li propust, odnosno jednostavnu činjenicu da u zakonom propisanom roku od 15 dana nije podnio prijavu boravišta na označenoj adresi.
Okrivljenik je u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, trebao podnijeti prijavu boravišta, a obzirom da je okrivljenik postupio suprotno i nije u propisanom roku prijavio boravište, prema stavu i mišljenju suca nepobitno je kako je time uistinu počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.
5.
Okrivljenik je postupao suprotno zakonskim odredbama, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ustrajno poriče.
6.
Stoga je sudac nakon provedenog žurnog postupka, iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim za terećeni prekršaja, pa ga kaznio novčanom kaznom u visini koja je Zakonom propisana kao najmanja, a za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
7.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika našao činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivan za slične prekršaje te okolnost da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao neposredne štetne posljedice.
Sudac nije našao naročito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.
8.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
9.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
10.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 8. prosinca 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.