REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1676/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv tuženika POLJOPRIVREDNA ZADRUGA EKO ARKOM, OIB: 03147179630, Zagreb, Ivana Stožira 6, radi isplate, dana 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku POLJOPRIVREDNA ZADRUGA EKO ARKOM, Ivana Stožira 6, Zagreb, OIB: 03147179630, da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 isplati iznos od 12.155,83 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 12.155,83 EUR od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku POLJOPRIVREDNA ZADRUGA EKO ARKOM, Ivana Stožira 6, Zagreb, OIB: 03147179630, da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravna osoba s javnim ovlastima, u smislu Zakona o šumama i njegovim podzakonskim aktima, te je temeljem čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu jer se radi o predmetu koji je proizašao iz obavljanja tih javnih ovlasti tužitelja. Uvidom u podatke »ARKOD« evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta tužitelj je utvrdio da je tuženik Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu: AZPP) dao Izjavu o korištenju poljoprivrednog zemljišta temeljem koje je: tijekom 2021. godine bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 458,0194 ha (dio k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), a koje zemljište predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodari tužitelj temeljem Zakona o šumama. Tužitelj je koristeći MIBPG (matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva) i podatke dostupne u ARKOD-u usporedio zemljišne čestice u vlasništvu Republike Hrvatske i na temelju toga izradio obračun dugovanja. Činjenica da čestice koje je tuženik koristio predstavljaju šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim, temeljem Zakona o šumama, gospodari tužitelj vidljiva je iz Uvjerenja o pripadnosti šumskogospodarskom planu koje tužitelj dostavlja u prilogu tužbe. Tužitelj napominje da dostavljeno Uvjerenje predstavlja javnu ispravu1 koja, u smislu čl. 230. st.1. Zakona o parničnom postupku, dokazuje istinitost činjenica koje u njoj navedene. Valjanu pravnu osnovu za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske može predstavljati samo ugovor o zakupu. Sukladno Zakonu o šumama i Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske evidenciju sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske vodi tužitelj kao ovlaštena pravna osoba. Tužitelj je uvidom u svoje evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta utvrdio da tuženik u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije imao sklopljeni ugovor o zakupu za navedeno zemljište slijedom čega je vidljivo da je tuženik isto koristio bez valjanje pravne osnovne, kao nepošteni posjednik. Sukladno člancima 16. i 17. Zakona o šumama (NN 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020) tj. članku 17 Zakona o šumama (NN 140/2005, 82/2006, 129/2008, 80/2010, 124/2010, 25/2012, 68/2012, 148/2013, 94/2014, 68/2018) tužitelj gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske. Gospodarenje šumama, između ostalog, obuhvaća i pravo tužitelja na korištenje šumama u vlasništvu Republike Hrvatske. Svako neovlašteno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskih zemljišta zakonom je zabranjeno. Sukladno Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 76/2014), Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 50/2018, 68/2018, 55/2019) te Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 55/2019) u slučaju davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske obveza je zakupoprimaca da iznos zakupnine uplaćuju na žiro račun tužitelja. Tuženik je zaposjeo šumsko zemljište i koristio ga za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez suglasnosti tužitelja i bez ikakve valjane pravne osnove, što je jasno vidljivo iz činjenice da je pred AZPP davao izjave o korištenju navedenog zemljišta te je istinitost navedenih izjava potvrdio vlastoručnim potpisom odgovorne osobe. Pošto tužitelj temeljem Zakona o šumama ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta, to je jasno da tužitelj, u odnosu na tuženika koji šumsko zemljište koristi bez ikakve valjane pravne osnove, predstavlja predmnijevanog vlasnika (u smislu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu). Tuženik je svjestan da nije sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta koje je koristio i da je isto koristio u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti bez valjane pravne osnove, pa je stoga nepošteni posjednik šumskog zemljišta koje je koristio. Slijedom navedenog tuženik je bio obvezan šumsko zemljište odmah predati u posjed tužitelju, kao presumiranom vlasniku, te je tužitelju obvezan nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Korist koju je tuženik, kao nepošteni posjednik, imao od korištenja šumskog zemljišta jednaka je najmanje iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta. Iznos zakupnine za zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske obračunava se prema posebnom propisu kojim se uređuje naknada za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu. Zakupnina za korištenje šumskog zemljišta u svrhu pašarenja i sl. utvrđena je u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje i to: - člankom 19. st. 2. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (NN 105/2009, 98/2011, 94/2014); - člankom 17. st. 2. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (NN 72/2016, 68/2018); - člankom 16. st. 2. Pravilnika o utvrđivanju naknada za šumu i šumsko zemljište (NN 12/2020, 121/2020). Slijedom prethodno navedenog tužitelj je dana 06.11.2019. donio Odluku o načinu obračuna i naplate naknade dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove kojom je u članku IV. propisana naknada u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje. Tužitelj je temeljem vlastitog izračuna korištenih površina šumskog zemljišta, primjenom naknade u iznosu od 0,02 kn/m2 (200 kn/ha) godišnje, utvrdio da tuženik s osnova naknade koristi zbog korištenja šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez valjane pravne osnove duguje tužitelju: - za 2021. godinu iznos od 12.155,83 EUR; Pošto se naknada obračunava godišnje tužitelj na svaki pojedini iznos potražuje zakonske zatezne kamate od posljednjeg dana svake godine do dana podmirenja duga. Kako bi dokazao točnost svog obračuna tužitelj je, u cilju smanjenja troškova ovog postupka, od AZPP zatražio izdavanje potvrde o činjenici da je tuženik koristio katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba i o površinama tih čestica koje su obuhvaćene kao dio ARKOD čestica koje je tuženik koristio, no AZPP na zahtjev tužitelja navedene podatke nije dostavila. S obzirom da je AZPP državno tijelo i da nije dostavilo tražene podatke to tužitelj, temeljem čl. 232.st.3. Zakona o parničnom postupku, Tuženik je sa 2022. godinom prestao koristiti predmetne čestice šumskog zemljišta tj. više nije evidentiran u ARKOD evidencijama kao njihov korisnik. Međutim tuženik je, neovisno o navedenom, dužan tužitelju naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove, a zastara tog zahtjeva teče od povrata posjeda (sukladno čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) te još nije nastupila. Tužitelj je pozvao tuženika da nastalo dugovanje podmiri mirnim putem, no tuženik dostavljenom pozivu nije udovoljio.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 30. rujna 2025., nije podnio odgovor na tužbu. Naime, tužba, sa svim prilozima, poslana je tuženiku poštom, preporučenim putem jer tuženik nije unutar sustava e-komunikacije (navedenu provjeru je sud izvršio u stanje e-spisa). Tužba nije dostavljena te je vraćena sa naznakom „nepoznat“. Zbog navedenog, sud je u sudskom registru provjerio adresu sjedišta tuženika te utvrdio da je ista adresa sjedišta kao adresa tuženika iz tužbe i na koju je slana pošta za tuženika. Stoga je sud stavio pismeno za tuženika na e-oglasnu ploču. Protekom rokova navedena je dostava za tuženika uredna.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Iz potvrde o objavu (između listova 27. i 28. spisa) proizlazi da je tuženik primio predmetnu tužbu s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imala opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

5. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava na nesporno činjenično stanje sud je zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da ne postoji protivnost tih činjenica s općepoznatim činjenicama niti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

6. Stoga, kako je utvrđeno da činjenice koje se navode u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti u protivnosti s općepoznatim činjenicama te da iz činjenica u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je, sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a, u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

7. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 12.155,83 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (list 7. spisa), tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 200 EUR, uvećano za PDV 25% (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22. i 126/2022., dalje u tekstu: OT/). Na troškove sud su dosuđene zatezne kamate počev od presuđenja do isplate po čl. 151. st. 13. ZPP-a, a po stopi iz čl. 298. st. 2. ZOO-a.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

tužitelju, po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe 84,01 EUR tuženiku