REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj P-43/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po odvjetnicima u ODVJETNIČKOM DRUŠTVU LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o, Split, Sukojišanska 4, protiv tužene ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun,. Doris Košta, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 26. studenog 2025. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja Ane Močić, odvj. u Splitu i zamj. pun. tužene A, odvj. vježbenice kod zamj. pun. tužene, odvj. Krunoslava Aljinovića, na ročištu za objavu odluke dana 08. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 11.387,25 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od

- 1.9.2022. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.10.2022. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.11.2022. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.12.2022. godine na iznos od542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.1.2023. godine na iznos od 542,25EUR-a pa do isplate

- 1.2.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.3.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.4.2023. godine na iznos od 542,25EUR-a pa do isplate

- 1.5.2023. godine na iznos od 542,25EUR-a pa do isplate

- 1.6.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.7.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.8.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.9.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.10.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.11.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.12.2023. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.1.2024. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.2.2024. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.3.2024. godine na iznos od 542,25 EUR-a pa do isplate

- 1.4.2024. godine na iznos od 542,25EUR-a pa do isplate

- 1.5.2024. godine na iznos od 542,25EUR-a pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena. "

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženik troškove ovog postupka u iznosu od 2.000,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine – stana u [adresa], anagrafske oznake V. Draganje 5, Split, koji se nalazi na prvom katu kuće, koju je stekao nasljeđivanjem iza pok. UJ temeljem Rješenja o nasljeđivanju pod brojem O-1444/2005. Tužena bez ikakve pravne osnove živi u stanu unutar objekta u vlasništvu tužitelja stoga je tužitelj onemogućen u vršenju bilo kakvih vlasničkih prava na svojoj nekretnini. Radi se o stanu od 75 m2 te tuženik ne plaća apsolutno nikakvu naknadu, čak što više isti ne plaća niti režije za predmetni stan. Zbog navedenog zahtjeva naknadu radi korištenja svoje nekretnine od 1.kolovoza 2022.godine do dana podnošenja tužbe odnosno ubuduće sve do iseljenja u iznosu od 300,00 EURa mjesečno.

2. Tužena se protivi tužbi navodeći da je je u tijeku pred naslovnim sudom parnični postupak broj: P Ob-163/2022 u svezi razvoda braka između ovdje označenih predmetnih stranaka i radi uzdržavanja zajedničkog mldb. djeteta, SJ. Zbog toga da faktički bračna zajednica između stranaka nije ni prestala, pa je nesporno da tuženica u predmetnoj nekretnini boravi kao pošten posjednik u kojoj zajedno s tužiteljem izvršava zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na mldb. dijete. po dostavljenom zahtjevu za iseljenje parnične stranke su se u sklopu postupka oko uzdržavanja maloljetnog djeteta usmeno dogovorili kako će tuženica i dalje nastaviti prebivati na nekretnini.

3. Tijekom postupka tužena je iselila iz predmetnog stana, pa je tužitelj podneskom od 21.05.2024. povukao točku I prvotnog tužbenog zahtjeva usmjerenog na iseljenje u kojem je smislu doneseno rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe od 28.08.2024.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu i saslušane su stranke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6 . Nije sporno daje tužitelj vlasnik predmetnog stana, da su stranke u braku i da se među njima vodi brakorazvodna parnica, te da su u tom stanu živjeli zajedno sa svojom djecom od koje je sin SJ u trenutku pokretanja ove, ako i parnice za razvod braka još uvijek malodoban.

7. Nije sporno ni da je tužena iz stana iselila 29. travnja 2024. god., te je na pripremnom ročištu od 16.05.2024. njena punomoćnica predala punomoćniku tužitelja vrećicu sa dva ključa predmetnog stana.

8. Sporno je je li tužena u predmetnom stanu boravila bez valjane pravne osnove od 01.09.2022.pa do podnošenja ove tužbe 01.12.2024. i je li u tom smislu bila nepošteni posjednik.

9. Odredbe čl. 30 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) propisuju da pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

10. Odredbe Zakona o vlasništvu u člancima 162-165 propisuju mogućnosti zaštite prava vlasništva od strane vlasnika kada netko drugi posjeduje njegovu stvar, pa tako odredba čl. 165. st. 6.propisuje da Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

11. Tužitelj je uz tužbu dostavio pismeno nazvano „Zahtjev“ datirano sa 19.07.2022. upućeno od strane njegovog odvjetnika tuženoj u kojem ju poziva da u „razumnom roku“ iseli jer da stan koristi bez pravne osnove, au protivnom daće biti prisiljeni pokrenuti odgovarajuće sudske postupke. Uz zahtjev je kopirana potvrda o primitku pošiljke datirana sa 19.07.2022. što je rukom napisano no nije vidljiv niti primatelj, niti pošiljatelj, ni adresa, ništa. Tužena je ipak u svom iskazu potvrdila da je primila to pismeno.

12. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da je sa tuženom u braku od 2001. ili 2002., te su u tom stanu živjeli sa djecom. Postupak razvoda pokrenut je 2022. no i dalje su svi zajedno tu živjeli. Stariji sin Š je odselio početkom 2024., a tužena sa mlađim sinom SJ u travnju 2024. Na pitanje suda da li je nakon početka postupka za razvod braka, bilo usmeno bilo pismeno, tražio od supruge da iseli iz stana, odnosno da ona i djeca isele iz stana, a prije podnošenja ove tužbe, odgovario je da joj nije izričito postavio taj zahtjev, ali ju je pozivao da sjednu i razgovaraju i da se probaju dogovoriti jer su već vidjeli da bračna zajednica kao takva više ne može funkcionirati. Htio je da se dogovore jer tužena ima svoj stan i predlagao je da ona ode živjeti u svoj stan, a on da ostane u svom ali sa njom nikakav dogovor u tom pogledu nije bio moguć.

13. Također upitan na koji način je taj suživot u razdoblju od 1. rujna 2022. do 1. travnja 2024 bio organiziran u pogledu snašanja troškova stanovanja, režija, kupovanja hrane, obavljanja kućanskih poslova, odgovara da su na neki način troškove snosili svi zajedno, misli na kupovanje hrane i potrepština, a što se tiče plaćanja računa, račune je on plaćao zadnjih 20 godina jer tužena jedno vrijeme nije ni radila, ali da je siguran sam da će ona predati račune sudu od zadnjih godinu dana koje je plaćala ona. Upitan od strane njegova punomoćnika je li tužena reagirala na dopis njegovog odvjetnika za predaju stana u posjed, odnosno sadi iseljenja od 19. srpnja 2022. odgovara da nije, da mu se nije u vezi toga obratila.

14. Naposljetku upitan u slučaju da su tužena i djeca iz stana iselila odmah s početkom brakorazvodne parnice ili bar 1. rujan 2022. što bi bilo s predmetnim stanom, na koji način bi se isti koristio, odgovorio je da bi on nastavio živjeti u tom stanu, da nikada nije razmišljao u drugom pravcu. Iznos od 300,00€ za razdoblje od 1. rujna 2022. do 1. siječnja 2024., da traži za korištenje stana s njene strane u tom periodu jer se nisu uspijevali dogovoriti da svak ide na svoju stranu mnogo ranije.

15. Iz iskaza tužitelja zapravo već potpuno jasno proizlazi o čemu se radi.

16. Tužena je u svom iskazu na upit suda, nakon što je pokrenut postupak za razvod braka jesu li i kada i kakao razgovarali o pitanju gdje će živjeti ona i djeca, a gdje tužitelj te je li suprug na ijedan način, usmeno ili pismeno tražio od nje da iseli iz stana, odgovorila on njoj ni prije tužbe, a ni nakon tužbe za razvod nije rekao da mora iseliti iz stana, ona je tu nastavila živjeti s djecom jer je taj stan bio njen dom u kojeg je godinama ulagala. Nije točno da ima svoj stan, već je to stan njenih roditelja, koji je u tom trenutku bio zauzet i nije mogla useliti u njega, osim toga da ne može nakon 20 godina skupiti stvari i djecu i odseliti. Svakako suprug da joj takav zahtjev nije niti postavljao. Nakon što je primila pismo njegova odvjetnika kojim traži da u roku od 7 dana iseli iz stana a što je nakon 21 godine i sa djecom bilo nemoguće, tužitelj da od nje nije tražio da iseli unatoč onom pismu odvjetnika, nije to spominjao pa su nastavili živjeti u stanu tako da je svak podmirivao svoje troškove i svako je imao svoje obaveze pa se nisu puno viđali, a kako je bila svjesna da će morati iseliti počela je tražiti rješenje, te čim je uspjela, iselila i po odvjetnici mu poslala ključeve. Upitana tko je čistio, pospremao kuću, kuhao za vrijeme kada su živjeli u stanu zajedno a nakon pokrenutog postupaka za razvod braka, odgovorila je daje to sve činila ona i da je tužitelja uvijek „u teči čekao ručak“.

17. Dakle, iz oba iskaz proizlazi da su stranke nakon pokretanja postupka za razvod braka nastavile zajedno živjeti u zajednici, u predmetnom stanu, sa mal. sinom, dakle, da su oboje stan koristili kao i do tada, dijelili račune i troškove, tužena je pospremala i kuhala i za sebe i za tužitelja. Uz to, oboje navode daju tužitelj nije pozivao da iseli, odnosno nije joj takav zahtjev nikada osobno uputio, a jedini zahtjev u tom pravcu je onaj kojeg je pismeno uputio odvjetnik tužitelja, nakon kojeg tužitelj i dalje nije inzistirao, niti uopće osobno zatražio od tužene da iseli.

18. Tužitelj je dakle čitavo vrijeme bio u posjedu ili suposjedu stana koristeći ga jednako kao i svih godina ranije, te nije tužena isključila tužitelja iz posjeda ili mu onemogućila dotadašnji način posjedovanja stana. Sam tužitelj je naveo da je stan i nakon iseljenja tužene nastavio koristiti tako da u njemu živi i da nije nikada drugačije ni mislio. Tužitelj nije stan iznajmljivao istjecao time korist niti je to mislio u buduće činiti, pa da ga je tužena u tome sprječavala. Tužitelj od tužene traži naknadu za korištenje njegovog stana razmjerno jednoj polovini, obzirom je on bio svo vrijeme u posjedu stana.

19. U navedenim okolnostima i činjeničnim utvrđenjima za odluku u ovoj pravnoj stvari od značaja je pravno shvaćanje koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na drugoj sjednici od 1. ožujka 2021. koje glasi: "U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP."

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.".

20. U konkretnom slučaju sud smatra da tužena nije stan koristila bez valjane pravne osnove. naime, svo vrijeme stanovanja u njemu stranke su bile formalno u braku, pa brak sa tužiteljem kao vlasnikom stana daje tužiteljici pravni osnov posjedovanja stana, posebno što su u stanu živjela i zajednička djeca, posebno zajednički malodobni sin stranaka čija je tužena ujedno zakonska zastupnica. Tužitelj nikada nije izričito od tužene zatražio da iseli što je sam potvrdio u svom iskazu, zapravo jedino traženje da iseli iz stana nalazi se u dopisu koji je tuženoj uputio punomoćnik tužitelja u srpnju 2022. god. ostavljajući joj „razumni rok da iseli“, a nakon kojeg stranke i dalje nastavljaju živjeti u stanu, a tužitelj i dalje ne traži od tužene da iseli. Stoga sud smatra da tužena nije bila nepoštena posjednica predmetnog stana. Osim toga i sam je tužitelj naveo da je ova tužba i ovaj iznos od 300 eura za korištenje njegovog stana podnesena samo zato jer se nisu ranije uspjeli dogovoriti „ da ide svak na svoju stranu“.

21. Obzirom na navedeno tužbeni zahtjev je odbijen i odlučeno kao u izreci presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika.

22.1. Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku –odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 08.05.2024. (zaprimljen 14.05.2024.) i od 19.11.2025., te zastupanje na ročištima od 16.05.2024., 29.11.2024.,19.03.2025., 11.11.2025., te 26.11.2025., sve po 100 bodova, ukupno 800 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura, daje 1.600,00 Eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 400,00 Eura, daje 2.000,00 Eura, pa je odlučeno ako u izreci presude.

U Splitu, 08. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene