REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-3415/2024-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: 1. OVH, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Žurić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 8. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-37633/2018 od 28. rujna 2018. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 473,65 EUR (slovima: četiristo sedamdeset tri eura i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 59,18 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 236,70 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 21. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 6. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 21. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 6. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 19,73 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od 0,24 EUR od 28. rujna 2018. do isplate., prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročeni trošak postupka u iznosu od 932,79 EUR (slovima: devetsto trideset dva eura i sedamdeset devet centi), sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-37633/2018 od 28. rujna 2018. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 3.084,62 EUR (23.241,10 kn), zajedno s traženim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od njegova dospijeća do isplate te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Mladen Ježek donio je 28. rujna 2018. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-37633/2018 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 3.558,27 EUR (26.809,82 kn) sa zateznim kamatama na pojedince iznose. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužiteljima nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,43 EUR (2.060,13 kn) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 178,84 EUR (1.347,50 kn) sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da osporava osnovu i visinu tražbine tužitelja. Ističe prigovor zastare za sve iznose s dospijećem prije 28. rujna 2015., budući su svi iznosi stariji od tri godine prije podnošenja ovršnog prijedloga u zastari, sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže pobijano rješenje u cijelosti ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška postupka.
3. Povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi, sud je u skladu s čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje u tekstu: OZ), stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Očitujući se na navode prigovora, tužitelj u podnesku od 17. veljače 2022. ističe da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], površine 59,45 m2 koji je u njegovu vlasništvu. Mjesečna potraživanja odnose za zajedničku pričuvu na razdoblje od 2001. do 2004. prije nego što su suvlasnici sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju. Navodi da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. u navedenom razdoblju bilo imenovano prinudnim upraviteljem stambene zgrade u [adresa], sukladno odluci Gradske skupštine Grada Zagreba od 23. prosinca 1997., a temeljem čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe i da je zgrada je bila pod prinudnom upravom do 2004. godine. Sukladno navedenom, a budući da suvlasnici zgrade u kojoj se nalazi predmetni prostor nisu sklopili međuvlasnički ugovor, kao ni ugovor o upravljanju zgradom, mjesečna pričuva određena je u minimalnom iznosu propisanom odredbom članka 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela u vlasništvu nekretnine godišnje, točnije 1,53 kn po kvadratnom metru mjesečno, odnosno: etalonska vrijednost po četvornom metru kn 3.400,00 * 0,54% = 18,36/12 mj. = 1,53 kn/m2. Slijedom navedenog, razvidno je da utuženo zaduženje u iznosu od 1.091,52 kn za godine 2001., 2002., i 2003., odgovara obračunu dobivenom na način da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a tako dobiveni iznos pomnoži s površinom poslovnog objekta u četvornim metrima. Iznos od 1.091,52 kn predstavlja zaduženje za cijelu godinu tj. svih 12 mjeseci neplaćene zajedničke pričuve. Za razdoblje od 2004. do prosinca 2009. :1.426,80 kn:12 mjeseci = 118,90 kn mjesečno zaduženje 2,00 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 59,45 m2 = 118,90 kn Za razdoblje nakon prosinca 2009. godine: 1.783,44 kn : 12 mjeseci = 148,62 kn mjesečno zaduženje. 2,50 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 59,45 m2 = 148,62 kn. Navodi da se zaduženje za kamatu za mjesec kolovoz 2018. u iznosu od 1,84 kn odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos zajedničke pričuve koji je tuženik platio sa zakašnjenjem. Budući je istaknuti prigovor zastare djelomično osnovan, povlači dio tužbenog zahtjeva za dio tražbine koja se odnosi na mjesečno zaduženje na ime zajedničke pričuve dospjele prije 28. rujna 2015. u iznosu od 23.241,10 kn, slijedom čega potražuje od rujna 2015. iznos od 3.568,72 kn, sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od njegova dospijeća do isplate uz naknadu troška postupka.
5. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo i da su tužitelji prije ukidanja pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi putem FINA-e u cijelosti zapljijenili utužena novčana sredstva i prenijeli ih na svoj račun te da ih nisu vratili tuženiku.
6. U predmetnom postupku sud je 15. prosinca 2023. pod poslovnim brojem P- 1170/2022-14 donio presudu kojom je pod točkom I. izreke presude održan na snazi platni nalog kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 473,65 EUR, točkom II. izreke ukinut je platni nalog u iznosu od 3.084.62 EUR te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena, točkom III. izreke ukinut je platni nalog u dijelu troškova ovrhe u iznosu od 273,43 EUR, dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR.
6.1. Predmetna presuda je u točki III. izreke kojom je ukinut platni nalog u dijelu troškova ovrhe u iznosu od 273,43 EUR postala pravomoćna 2. siječnja 2024.
6.2. S druge strane, predmetna presuda je rješenjem Županijskom suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-682/2024-2 od 19. rujna 2024. ukinuta u dijelu pod točkom I., II. i IV. te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na povnono suđenje.
7. Podneskom od 17. veljače 2022. (list 115-120 spisa) tužitelj je povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 3.084,62 EUR (23.241,10 kn). Tuženik je, unatoč prethodnom protivljenju, na glavnoj raspravi održanoj 14. ožujka 2025. (list 257-258 spisa) istaknuo da pristaje na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 17. veljače 2022. Slijedom navedenog, sukladno čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.084,62 EUR, te je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.
7.1. S obzirom da nakon djelomičnog povlačenja tužbeni zahtjev iznosi 473,65 EUR, to je postupak nastavljen prema pravila o postupku u sporovima male vrijednosti.
8. U tijeku postupka sud je izveo dokaze uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (list 4 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 127-131 spisa), Odluku suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja i popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 132-133 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] (list 135-138 spisa), Zapisnik o primopredaji stambene zgrade (list 140-142 spisa), Godišnji program upravljanja za razdoblje 2004-2005 (list 143 spisa), Obavijest o visini zajedničke pričuve (list 144 spisa), Godišnji program upravljanja za 2009-2010, Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 146), Ukupni pregled prostora i površine (list 147 spisa), sudsku nagodbu iz predmeta Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-1533/2010 od 4. studenog 2015. (list 196-199 spisa), Analitički pregled knjigovodstvenog stanja ulaza (list 259-260 spisa), potvrdu o plaćanju (list 261 spisa), tužbu (list 262-269 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 270-276, 299-300 i 317-319 spisa), razradu povrata sa žiro računa (list 285 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-1533/2010 koji prileži ovom spisu.
9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime neplaćenih sredstava zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], površine 59,45 m2.
11. Među strankama je nesporno da je tuženik vlasnik stana u razizemlju koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja u površini od 59,45 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12. Sporne su aktivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.
13. U odnosu na prigovor tuženika da su određeni suvlasnici u tijeku postupka prodali svoje suvlasničke odjele, odnosno posebne dijelove, ističe se da je u postupcima naplate doprinosa za sredstva zajedničke pričuve dovoljno da kao tužitelj nastupi samo jedan suvlasnik te se aktivna legitimacija procjenjuje u vrijeme presuđenja, obzirom je životno i logično da se od trenutka podnošenja tužbe do presuđenja vlasnički status pojedinih posebnih dijelova zgrade može promijeniti, a kako je tužitelj podnio izvadak iz zemljišne knjige ovog suda zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da su ĐV, SV i FV uknjiženi kao jedni od suvlasnika predmetne nekretnine, to je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan, pa tako i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2880/09. Isto tako, ističe se i da predmetno pitanje nije od utjecaja na ishod postupka, s obzirom da se tužbenim zahtjev potražuje isplata na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve.
14. Odredbom čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravljanja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom čl. 89. st.1. ZVDSP propisano da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.
15. Obveza tuženika da novčanim davanjima doprinosi zajedničkoj pričuvi proizlazi iz čl. 89. ZVDSP-a kojim je propisano da doprinose za zajedničku pričuvu, snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Budući da je tuženik vlasnik navedenog stana, a što tuženik nije niti osporio, to je dužan plaćati pričuvu. Zajednička pričuva, sukladno čl. 90. st 1. ZVDSP je definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud.
16. Iz članka 7. Međuvlasničkog ugovora (list 127-131 spisa) proizlazi da je GV ovlaštena za predstavljanje suvlasnika zgrade, te je ovlaštena zaključiti ugovor o upravljanju zgradom sa upraviteljem to jest pravnom osobom registriranom za poslove upravljanja, te je iz članka 6. međuvlasničkog ugovora utvrđeno da je isti sklopljen između Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. kao upravitelja i predstavnika stanara GV, sve sukladno navedenim odredbama Međuvlasničkog ugovora.
16.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.
17. Visinu svakog pojedinog mjesečnog iznosa pričuve sud je utvrdio iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, te prihvaća objašnjenje visine tužbenog zahtjeva kako to tužitelj navodi u podnesku od 17. veljače 2022. Visina godišnjeg iznosa pričuve od 1.783,44 kn podijeljena s 12 mjeseci daje mjesečni iznos pričuve od 148,62 kn koji je dobiven umnoškom 2,50 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 59,45 m2 = 148,62 kn odnosno 19,73 EUR. Uz to, tužitelju pripada zatezna kamata za mjesec kolovoz 2018. u iznosu od 1,84 kn odnosno 0,24 EUR koji je tuženi platio sa zakašnjenjem. Slijedom navedenog je tuženik u navedenom razdoblju bio dužan plaćati doprinos za zajedničku pričuvu u mjesečnom iznosu od 148,62 kn, kao i navedeni iznos zatezne kamate.
18. U odnosu na prigovor tuženika da su tužitelji prije ukidanja pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi putem FINA-e u cijelosti zapljijenili utužena novčana sredstva i prenijeli ih na svoj račun ističe se sljedeće. Činjenica da su tužitelji naplatili putem FINA-e predmetni iznos nije od utjecaja na ovaj spor. Naime, tužitelji su naplatili predmetni iznos na temelju osnove koje je kasnije otpala, odnosno na temelju rješenja o ovrsi čija je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti kasnije ukinuta, pa je stoga tuženik ovlašten zahtijevati od tužitelja povrat predmetnih novčanih sredstava neovisno o ovom postupku.
18.1. Isto tako, ističe se i da su tužitelji naveli da su tuženiku vratili ustegnuta novčana sredstava, a za što su podnijeli i dokaze u vidu potvrde o plaćanju i razrade povrata predmetnih sredstava (list 285 spisa) iz kojih je vidljivo da su tužitelji izvršili povrat novčanih sredstava u iznosu od 7.912,75 EUR, a od čega 3.558,27 EUR na ime glavnice, odnosno iznos koji je i bio ustegnut od tuženika.
18.2. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su tužitelji izvršili tuženiku povrat novčanih sredstava koja su bila prije ukidanja pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi putem FINA-e zaplijenjena tuženiku.
17. S obzirom da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u odnosu na mjesečna zaduženja zajedničke pričuve dospjela prije 28. rujna 2015., a u odnosu na prije kojeg datum je tuženik isticao prigovor zastare, to sud nije ulazio u pitanje istaknutog prigovora zastare.
18. Mjesečne obveze plaćanja doprinosa pričuve prema priloženim računima dospijevale su svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 183. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22), dalje ZOO-a, osnovan zahtjev za zatezne kamate od 16. u mjesecu za prethodni mjesec (toč. I. izreke). Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj156/22).
19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo je djelomično održati na snazi predmetno rješenje o ovrsi te je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.
20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te troškovniku tužitelja (list 323-324 spisa).
20.1. Tužitelju je tako priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 50 bodova (Tbr. 11/1 Tarife), trošak sastava podneska od 17. veljače 2022. i podneska od 9. svibnja 2025. u iznosu od 50 bodova svako (Tbr. 8/1 Tarife) trošak zastupanja na ročištima od 15. studenoga 2022., 9. studenoga 2023., 14. ožujka 2025. i 23. listopada 2025. u iznosu od 50 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 3. ožujka 2021. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 725,00 EUR po Tarifi te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 906,25 EUR. Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 932,79 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).
20.2. Sud je u preostalom dijelu nije priznao tužiteljima traženi ovršni trošak, koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 618,10 kn, PDV-a u iznosu od 154,53 kn, javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kn i PDV-a u iznosu od 7,50 kn, budući da tužitelji nisu dokazali da si isti podmirili, kao i da bi im javni bilježnik izdao račun na taj iznos.
21. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 8. prosinca 2025.
Sudac:
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćniku