REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-394/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki, predsjednici vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GA, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO U Varaždinu) broj KO-DO-294/2025 od 19. kolovoza 2025., nakon održane javne rasprave 08. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Karla Martića, okrivljenika te branitelja okrivljenika Ivana Kapustića, odvjetnika u Ivancu, istoga dana izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik FA, MBS: [matični broj subjekta], sin G i F, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] Mikro Rajon, 1 kvartal Korups 3 dom kbr. 23, državljanina Gruzije, bez zanimanja, sa završenom SSS, oženjen, otac dvoje malodobne djece, nezaposlen,

k r i v  j e

što je

dana 28. srpnja 2025., oko 09,00 sati, u Sesvetama, s ciljem da iz koristoljublja ilegalno preveze više stranih državljana kroz teritorij Republike Hrvatske preko državne granice sa Republikom Slovenijom pa sve do Trsta u Republiku Italiju, sukladno dogovoru sa zasad nepoznatom osobom, za unaprijed obećani točno neutvrđeni iznos koji je trebao primiti po izvršenom prijevozu, obzirom su osobe koje je prevozio dogovorile uplatu za ilegalni prijevoz za cijeli put s konačnim ciljem dolaska u Republiku Francusku i Republiku Italiju, pri čemu je ĐA trebao platiti 6.000 eura, ĆA 8.500 eura, Avci Sefa 5.000 eura, dok je GAS platio 2.500 eura, a 2.500 eura je trebao platiti po dolasku u Republiku Francusku, osobnim vozilom marke „VW Jetta“, finskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo navedena četiri državljana Republike Turske NA, FAS, ČA i RA, koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku i prevozio ih kroz teritorij Republike Hrvatske prema granici s Republikom Slovenijom s ciljem dolaska do Trsta, dok je navedeno vozilo od strane policijskih službenika zaustavljeno oko 11,35 sati, u Donjoj Višnjici, prije skretanja prema mjestu Zlogonje,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11.

II. Zbog toga se temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11, okrivljeni FA

FA za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 1 (JEDNOG)

MJESECA

III. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 28. srpnja 2025. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 40. stavka 2. i 5. u vezi sa člankom 42. stavkom 1. i 5. KZ/11, okrivljenom TA

i z r i č e  s e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

U IZNOSU OD 50 (PEDESET) DNEVNIH IZNOSA

TIME DA JEDAN DNEVNI IZNOS IZNOSI 40,00 €,

A ŠTO IZNOSI UKUPNO 2.000,00 €

(DVIJETISUĆE EURA).

V. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 izrečenu sporednu novčanu kaznu okrivljeni FA dužan je platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 43. stavka 6. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom TA platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog GA pod brojem KO-DO-294/2025 od 19. kolovoza 2025., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Shengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik se očitovao na način da se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 28. srpnja 2025., zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01537171 i 01537173, uz suglasnost stranaka pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka ČA na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu od 29. srpnja 2025. te zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐAS na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu od 29. srpnja 2025.

3.1. Na raspravi 08. prosinca 2025., temeljem čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08, odbijen je kao nevažni i odugovlačeći prijedlog obrane za pribavom "pojasne torbice" u kojoj se prema navodima okrivljenika nalaze njegovi dokumenti i pozivno pismo jer navedeno okrivljenik spominje tek u ovoj završnoj fazi postupka te isto nije od utjecaja na ishod ovoga postupka.

4. Okrivljeni se na raspravi 08. prosinca 2025. branio navodeći da je to bilo negdje kod Zagreba kada su ti turski državljani ušli u njegov auto, njemu je njegov poslodavac rekao da će prevoziti turiste. Na Internetu je tražio oglase za posao pa je tako pronašao oglas kojim se tražio vozač za rad u inozemstvu. Oni su se dogovorili da on dođe u Poljsku i da tamo ima različitih vrsta poslova, za prijevoz turista i primjerice za skupljanje komunalnog otpada te da će sve dogovoriti kad on dođe tamo. Posrednika je upoznao u Gruziji, a firma preko koje je dobio taj posao je u Poljskoj te je čekao tri mjeseca to pozivno pismo da dođe u Poljsku dogovoriti se za posao. Kad je došao avionom u Poljsku tamo su mu rekli da će za 20 -ak dana biti posao u Poljskoj, a da sada prije toga treba obaviti jednu vožnju u inozemstvu i tako je dospio u Zagreb. Želi još dodati da kad je došao u zračnu luku u Poljsku na granici su provjeravali njegove dokumente, rekao je zašto je došao i pokazao im je pozivno pismo. Došao je u Zagreb u nedjelju 27. srpnja gdje je prenoćio u automobilu i u ponedjeljak su mu poslali lokaciju gdje treba preuzeti ljude. Prije toga je nakon što je avionom došao iz Poljske pa potom do Helsinkija tamo dobio lokaciju gdje treba preuzeti auto. Međutim tamo u Helsinkiju ga je dočekao jedan Đ i odveo ga kod sebe kući gdje je bio 5 dana te mu je četvrti dan rekao da nema auta pa je odlučio da će kupiti auto da ima za sebe prijevoz. Na lokaciji u Zagrebu gdje je trebao preuzeti ljude su mu iz njegove firme rekli da čeka i da će doći jedna obitelj, muž, žena i dijete, ali su došla četiri muškarca pa je pitao poslodavce na što su mu rekli da ih poslika i pita za imena što je učinio te im proslijedio slike putem Telegrama i Whatsapp-a. Te ljude kad je preuzeo u automobil je samo pozdravio i rekao im da je on iz Gruzije. Iz firme su mu poslali lokaciju gdje treba voziti te ljude koje je preuzeo u Zagrebu i tamo je njih trebao čekati drugi auto koji ih je trebao tamo preuzeti. Ne zna kako se zove mjesto gdje je trebao ostaviti te ljude. On je samo pratio lokaciju. Inače vezano za plaću je dogovorio još u Gruziji da će mu mjesečna plaća biti između 1.500 i 2.000 €. Kad je prolazio tim jednim mjestom je primijetio da vozi policija, tad se sporo vozio, 20 do 30 km na sat jer je i takvo bilo ograničenje. Te ljude koje je preuzeo u automobilu nije ništa pitao za osobne dokumente niti kamo putuju, a niti za dozvolu boravka u Republici Hrvatskoj, on se u te stvari ne razumije, tek kad ih je zaustavila policija su oni tražili njihove osobne dokumente.

Na upit da li je imao sklopljen kakav ugovor o radu sa poslodavcem naveo je da su njemu oni samo poslali to pozivno pismo gdje su bili uvjeti zaposlenja, njegovo ime i prezime i iznos mjesečne plaće, to je sve bilo na engleskom i to nije detaljno čitao. Njegov poslodavac bio fizička osoba, zvao se Ć, ne sjeća se prezimena i misli da je bio N.

Na upit da li posjeduje pozivno pismo poslodavca naveo je da je to pozivno pismo vjerojatno kod policije jer su oni oduzeli od njega osobne stvari. To pozivno pismo kao i osobne dokumente, vozačku i putovnicu, je imao u jednoj torbici koju je držao u autu i to mu je sve oduzeto od strane policije.

Kada mu se predočava da iz potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je toga dana od njega oduzet mobitel, osobno vozilo, ključ za vozilo i prometna dozvola naveo je da je kad je došao u policiju im predao sve što je imao kod sebe. Ta torbica u kojoj je imao osobne dokumente bila mala torbica koja se nosi oko pojasa.

4.1. Slijedom iznesene obrane nije sporno da je okrivljenik dana 28. srpnja 2025. u Sesvetama, temeljem dogovora s neutvrđenim osobama, osobnim vozilom marke „VW Jetta“ finskih reg.oznaka, preuzeo pet državljana Turske kako bi ih dalje prevozio prema lokaciji koju je dobio putem telefona. Također je nesporno da je istoga dana u Donjoj Višnjici, prije skretanja prema mjestu Zlogonje oko 11,35 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin.

4.2. Sporno je da li je okrivljenik postupao iz koristoljublja, da li je djelovao u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca, da li je za novčanu naknadu ilegalno trebao prevesti više stranih državljana preko državne granice sa Republikom Slovenijom pa sve do Trsta u Republiku Italiju te da li je znao da treba prevesti preko granične crte i da prevozi osobe kojima je nedozvoljeno kretati se te izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu članicu Europske unije.

5. Iz sadržaja službene zabilješke Postaje prometne policije Varaždin u bitnome proizlazi da je dana 28. srpnja 2025.g. u 11,35 sati od strane policijskih službenika 3 kompenzacijskih mjera PPRP Varaždin, u mjestu Donja Višnjica kod kbr.142 a uočeno i zaustavljeno osobno vozilo marke „VW JETTA“ finskih nacionalnih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ovdje okrivljeni. Izvršenim pregledom vozila i vozača, u samom vozilu zatečeno je još i 4 strana državljana, za koje se kasnijom provjerom utvrdilo da se radi o državljanima Turske. Prema utvrđenom od strane pol. službenika posumnjalo se na počinjenje kaznenog djela za koje se okrivljenik kazneno prijavljuje.

6. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537171 i 01537173, proizlazi da je od okrivljenika privremeno oduzet mobitel "Samsung", NN modela i IMEI broja, crne boje sa pripadajućom maskicom crne boje, te osobno vozilo marke "Volkswagen", model "Jeta", srebrne boje, broja šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 2006., 4 ključ vozila crne boje s privjeskom crvene boje i prometna dozvola serijskog broja A161987895.

7. Navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje time da niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

8. Ispitan kao svjedok ĐA navodi da je krenuo iz Turske 25. srpnja 2025., iz Istanbula avionom do Sarajeva, a na aerodromu u Istanbulu susreo je dječaka po imenu NA, kojeg do tada nije poznavao te su zajedno doputovali u Sarajevo. Na aerodromu je došlo jedno vozilo koje ih je dovezlo do hotela. U tom hotelu prenoćili su dvije noći, a tada je jedan od njih dobio poruku da čekaju ispred hotela, da će tamo doći vozilo. Tek tada je upoznao ostalu dvojicu s kojima je putovao. Taj automobil ih je vozio oko 3 sata do ispred granice. Nakon što su prešli granicu tamo ih dočekao jedan automobil koji ih je dovezao do nekog grada, do mjesta gdje su s jedne strane kuće, a s druge šuma. Vozač koji ih je tamo ostavio rekao je da će doći drugo vozilo, pa je tada došao čovjek koji sada sjedi uz njega u sobi (okrivljenik). U automobil su se smjestili tako da je naprijed sjeo dječak NA, a njih trojica na stražnje sjedalo. Tom vozaču nitko od njih nije platio, a kako je bio neko vrijeme u Rusiji, prepoznao je da vozač govori neki jezik sličan ruskom. Ni jednom vozaču usput nisu ništa platili. Usput je to funkcioniralo tako da je svaki vozač rekao i pokazao gdje trebaju čekati, gdje će po njih doći slijedeće vozilo, ni jednom vozaču nisu nismo platili, a prema dogovoru s " Č", po dolasku u Francusku trebao je platiti 6.000 eura. Vozač (okrivljenik) ih je snimio na video, svako od njih morao se predstaviti kako se zove. Vozač je koristio navigaciju, nije razgovarao telefonom, a trebao ih je voziti do Trsta.

9. Iz iskaza svjedoka ĐAS proizlazi da je prvo stupio u kontakt s osobom koja mu se predstavila imenom " R", s njim sam dogovorio prebacivanje do Francuske, time da je trebao negdje usput platiti 2.500 eura nekom čovjeku kojeg bi vjerojatno poslao taj R. Krenuo je iz Istanbula 26.7.2025. avionom do Sarajeva, tada je preko mreže WhatsApp putem telefona dobio od tog R uputu da uzme taxi i da ide u hotel "Kovač", pa je tako i učinio. U tom hotelu prespavao je jednu noć, a slijedećeg jutra su u taxi ušla još trojica ljudi, od toga jedno dijete, taj taxi ih je dovezao do ispred hrvatske granice, tamo su podijelili trošak od 350,00 eura i platili taj taxi. Nakon što su preko vode prešli granicu, došao je automobil koji ih je vozio oko sat i pol do dva sata, ostavio ih je na jednom mjestu, to je kao neki grad, ali je i šuma, vozač im je rekao da tamo čekaju slijedeće vozilo. Kako su tamo čekali oko 4 sata, vidio je ploču s natpisom grada Sesvete. Tamo je došao po nas slijedeći vozač, snimao ih je na video, ne zna koliko su se dugo vozili jer je malo i spavao, a tom vozaču nisu ništa platili. Naime, dok su još bili u Bosni, prije nego su prešli granicu s Hrvatskom, dok su se ukrcavali u čamac, došao je jedan čovjek koji je tražio da mu plati 2.500 eura, prema dogovoru sa T, pa mu ja taj novac i predao, dok je još 2.500 eura trebao platiti po dolasku u Francusku. Radilo se o automobilu sive metalik boje, marke WV Jetta. Vozač je koristio navigaciju, a to je bio okrivljenik. U razgovoru je saznao da je jedan od njih trebao platiti 6.000 eura, jedan 8.500 eura, a dijete 5.000 eura, s time da je dijete trebalo ići u Italiju, a oni ostali u Francusku.

10. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ČA i ĐAS kao vjerodostojne, logične i uvjerljive, njihovi su iskazi međusobno suglasni te u skladu s priloženom dokumentacijom koju je sud također u cijelosti prihvatio kao istinitu i objektivnu.

11. Svjedok ŠA je na raspravi 19. studenog 2025. iskazao da su kolegica PA i on inkriminirane zgode radili u mjestu Višnjica na sprečavanju krijumčarenja osoba te su uočili auto finskih registarskih tablica koji je djelovao opterećeno, krenuli su za njim i primijetili da ih je uočio jer je bio nesiguran i nije znao kamo bi skrenuo. Kada su ga zaustavili prišli su kontroli osoba u vozilu te su utvrdili da je vozač gruzijskog državljanstva, predao im je osobne dokumente, ali nije imao prometnu dozvolu. Osim njega na mjestu suvozača je bila mlađa muška osoba te još troje muških osoba u stražnjem dijelu vozila. Sve te četiri muške osobe su bile turskog državljanstva te su provjerom njihovih osobnih dokumenata utvrdili da nisu imali vize ni pečate pa su dakle nezakonito boravili u [adresa] te su o svemu tome obavijestili šefa smjene. Inače se u odnosu na to mjesto gdje je zaustavljeno vozilo radi o pograničnom području te se može za nekih 3 do 4 min doći autom do Slovenije do Zlogonja i Zalužja, a do graničnog prijelaza Cvetlin malo dalje. S okrivljenikom se nisu mogli sporazumijevati tako da mu nije poznato kamo je on trebao ići. Do graničnog prijelaza u Maclju bilo bi nekih 15-ak km, međutim nijedan od tih prijelaza nije više u funkciji, a najbliže za prijeći u Sloveniju je Zalužje, a potom Zlogonje. Obično najviše se provozi migranata kroz Zlogonje jer je to najbolja cesta.

12. Svjedokinja PA je na raspravi 19. studenog 2025. iskazala da su te zgode kolega i ona radili u smjeni, parkirali su u mjestu Višnjica, te su pratili promet vozila i uočili su jedne zgode vozilo finskih registarskih tablica. Primijetili su u automobilu muške osobe time da je vozač bio tamnoputi, krenuli su za njima i primijetili da vozač ne zna gdje treba točno skrenuti jer se vozio polako. Zaustavili su vozilo i pristupili kontroli vozila i provjeri osoba u vozilu. Kao vozača prepoznaje ovdje okrivljenika, a osim okrivljenika je bio još jedan suvozač te troje muških osoba u stražnjem dijelu automobila. Provjerom osobnih dokumenata utvrđeno je da se radi o turskim državljanima koje okrivljenik prevozi te je također utvrđeno da oni nisu imali vizu niti ikakav dokument s kojim bi dokazali da su ušli u Republiku Hrvatsku. Pozvali su šefa smjene i policijskog službenika za nezakonite migracije. Oni su čekali službeno vozilo koje bi prevezlo osobe na daljnju obradu te su kolega i ona koji su zaustavili okrivljenika sa njim službenim vozilom otišli u PP Ivanec. Okrivljenik nije pružao nikakav otpor tijekom zaustavljanja i privođenja u prostorije PP. Prilikom uhićenja su oduzeli od okrivljenika sve njegove osobne stvari te su o tome sastavili potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Radi se o glavnoj cesti u Donjoj Višnjici gdje su oni zaustavili okrivljenika. On je došao vozilom iz smjera Žarovnice i tim smjerom je mogao ići dalje prema Zlogonju i Založju i na taj način prijeći u Republiku Sloveniju. Samo mjesto gdje su oni zaustavili okrivljenika je udaljeno možda nekih 5 minuta vožnje od tih pograničnih mjesta. Na daljnji upit da li je okrivljeni rekao gdje namjerava ići dalje navela je da mu je na mobitelu bila uključena navigacija ali se ne sjeća što je pokazivalo na navigaciji kamo treba dalje ići. Nakon što je okrivljeni dodao da se on dobro sjeća da mu je na navigaciji pokazivalo još 33 km do granice svjedokinja je dodala da je moguće da je primjerice do Cvetlina ta udaljenost.

13. Iskaze navedenih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio jer su iskazivali neposredno uvjerljivo i logično, njihovi su iskazi u skladu s dokumentacijom u spisu, radi se o službenim osobama koje su iskazivale o činjenicama vezanim uz obavljanje službe te kao takvi nisu osobno zainteresirani za ishod ovoga postupka pa su iz svih navedenih razloga njihovi iskazi vjerodostojni.

14. Analizom obrane okrivljenika same za sebe te dovodeći je u vezu s drugim dokazima sud je istu prihvatio samo glede nespornih okolnosti i u dijelu koji je suglasan utvrđenjima suda dok nije prihvaćena glede nespornih okolnosti jer je u tome dijelu njegova obrana neuvjerljiva, neživotna i usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

14.1. Okrivljenik tvrdi da nije bio svjestan da se radi o ilegalnom prebacivanju osoba preko granice jer se „on u te stvari ne razumije“ te da je na Internetu tražio oglase za posao i tako pronašao oglas kojim se tražio vozač za rad u inozemstvu dok mu je poslodavac rekao da će prevoziti turiste. Također, da mu je firma preko koje je dobio posao u Poljskoj dok je posrednika upoznao u Gruziji.

14.2. Okrivljenikovi navodi da nije znao da se radi o ilegalnom prijelazu u cijelosti su neuvjerljivi i usmjereni k otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Prije svega, neuvjerljivo je da okrivljenik, koji ima 37 godina i ima srednju stručnu spremu, ne bi bio upoznat s globalnim problemom migranata koji se i kreću na ovoj ruti.

14.3. Osim toga, i sam način na koji je dogovorio „prijevoz turista“ (od Poljske preko Helsinkija pa do Zagreba) je u najmanju ruku sumnjiv te svaka prosječna poslovno sposobna osoba ne bi na taj način (putem interneta s osobom imena Ć) bez ikakve sumnje dogovorila prijevoz osoba ne znajući, niti se interesirajući koje osobe treba prevoziti, kojim putevima ih točno treba prevesti, a također ne znajući niti točno s kim je dogovoreno obavljanje tog posla s obzirom da i sam okrivljeni spominje osobu imena „ Ć“ te firmu u Poljskoj dok drugim podacima o poslodavcu ne raspolaže.

14.4. Neuvjerljivo je da je okrivljenik bio toliko naivan i vjerovao nepoznatoj osobi da čini nešto legalno u situaciji kada mu u automobil ulaze osobe za koje je već po samom izgledu sigurno mogao pretpostaviti da se radi o migrantima, a naročito uzimajući u obzir i sam način na koji je trebao prevesti državljane Turske do slijedeće lokacije gdje ih je trebao čekati drugi automobil obzirom da je i sam okrivljenik spominjao da je samo pratio lokaciju gdje je trebao preuzeti te ljude te potom lokaciju gdje ih je trebao ostaviti, a koje su mu dostavljene putem mobitela (Telegrama i WhatsAppa).

14.5. Nadalje, iz iskaza ispitanih svjedoka – turskih državljana proizlazi da ih je okrivljenik kada su ušli u vozilo snimio na video te se svatko od osoba koje je preuzeo u automobil morao predstaviti kako se zove te je vozač pratio navigaciju te ih je trebao voziti do Trsta.

14.6. Dakle, uzevši ovakve navode obrane neuvjerljivim i nelogičnim, sud je utvrdio da je okrivljenik znao da se radi o protupravnom postupanju jer na to upućuje cjelokupno njegovo postupanje.

15. Iz iskaza svjedoka ĐAS i ČA sud utvrđuje da su namjeravali ilegalno iz Republike Hrvatske otputovati u Francusku kao krajnje odredište time da su trebali platiti put negdje usput nekom čovjeku 2.500,00 eura (ĐAS) odnosno po dolasku u Francusku 6.000,00 eura (ĐA). Nadalje, da su prvo krenuli avionom iz Istanbula do Sarajeva gdje su prenoćili da bi potom prešavši hrvatsku granicu s više automobila odnosno vozača prelazili dio po dio puta. Iz navedenog sud zaključuje da se radi o međunarodnom krijumčarskom lancu u kojem je djelovao i sam okrivljenik.

16. Slijedom nespornih činjenica, iskaza navedenih svjedoka i službene bilješke o postupanju policijskih službenika, službene zabilješke PU Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin te navedenih nelogičnosti i neživotnosti u obrani okrivljenika, sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljenik, dana 28. srpnja 2025., oko 09,00 sati, u Sesvetama, s ciljem da iz koristoljublja ilegalno preveze više stranih državljana kroz teritorij Republike Hrvatske preko državne granice sa Republikom Slovenijom pa sve do Trsta u Republiku Italiju, sukladno dogovoru sa zasad nepoznatom osobom, za unaprijed obećani točno neutvrđeni iznos koji je trebao primiti po izvršenom prijevozu, obzirom su osobe koje je prevozio dogovorile uplatu za ilegalni prijevoz za cijeli put s konačnim ciljem dolaska u Republiku Francusku i Republiku Italiju, pri čemu je ĐA trebao platiti 6.000 eura, ĆA 8.500 eura, Avci Sefa 5.000 eura, dok je GAS platio 2.500 eura, a 2.500 eura je trebao platiti po dolasku u Republiku Francusku, osobnim vozilom marke „VW Jetta“, finskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo navedena četiri državljana Republike Turske NA, FAS, ČA i RA, koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku i prevozio ih kroz teritorij Republike Hrvatske prema granici s Republikom Slovenijom s ciljem dolaska do Trsta, dok je navedeno vozilo od strane policijskih službenika zaustavljeno oko 11,35 sati, u Donjoj Višnjici, prije skretanja prema mjestu Zlogonje, te da je time iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj.

17. Da je okrivljenik djelovao s ciljem koristoljublja sud utvrđuje iz činjenice da je za ilegalni prijevoz nedvojbeno trebao primiti određenu novčanu naknadu. Okrivljenik je bio svjestan da se radi o osobama koje nisu državljani Republike Hrvatske i koje se ne smiju nedozvoljeno kretati i boraviti u državama članicama Europske unije no unatoč tome svjesno i voljno, a sve kako bi se materijalno okoristio, pokušao je tim osobama omogućiti nedozvoljeni kretanje te mogući izlazak iz Republike Hrvatske i nedozvoljeni ulazak u drugu državu članicu Europske unije, a u tome je bio spriječen pravodobnom intervencijom nadležnih policijskih službenika.

18. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik ostvario objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, sud ga je za isto oglasio krivim.

19. Ubrojivost i svijest o protupravnosti pritom ničime nisu dovedeni u pitanje.

20. Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

20.1. Kao olakotno je sud okrivljeniku cijenio činjenicu da je otac dvoje malodobne djece.

20.2. Otegotnim je okrivljeniku cijenjena sam način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela iz kojeg proizlazi visok stupanj kriminalne volje te upornosti kod okrivljenika.

20.3. Drugih otegotnih okolnosti sud nije našao.

20.4. Stoga je sud okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca.

21. Okrivljeni je uhićen 28. srpnja 2025. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa je ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe KZ/11.

22. Također, s obzirom da se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja okrivljeniku je izrečena i sporedna novčana kazna.

23. Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne primjereno kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika te je primjerena za postizanje specijalne i generalne prevencije.

24. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s članko24 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 08. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća kao sudac pojedinac:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj: KO-DO-294/2025,

2. okrivljeni FA, Zatvor u Varaždinu – ovjereni prijevod,

3. branitelj okr., odvjetnik Ivan Kapustić, Ivanec.