REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

R1-494/19-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Vesni Šprljan Prelević u pravnoj stvari predlagateljice EF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) s prijavljenim prebivalištem [adresa] Split, trenutno nastanjena u Njemačkoj, Regina-Ullmann str. 57, 81 927 München, zastupana po punomoćnici Antonia Varkaš, odvjetnici u Splitu, Smiljanićeva 2, protiv protustranke EFŽ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupana po pun. Doris Košta, odvjetnici u Splitu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, 8. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica na samostalnoj uporabnoj cjelini koja je u zemljišnim knjigama položena na nekretnini broja zemljišta (kat. čest.) ZEM 461/3, oznake zemljišta ZGRADA S-3/1, RUĐERA BOŠKOVIĆA 6 do 16, ukupne površine 4224 m2, broj Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to baš 19. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) – dvosobni stan na IV (četvrtom) katu, označen brojem 15., zapad, ulaz K-3, na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeli na način da predlagateljici EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] pripadne 1/3 dijela postignute vrijednosti, a predloženici EFŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadne 2/3 postignute vrijednosti. Sastavni dio ovog rješenja čini vještvo stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Ivana Mijanovića od 18. travnja 2024. godine

II. Dužna je protustranka EFŽ isplatiti predlagateljici EF, iznos od 289,35 € na ime odgovarajućeg dijela troškova nastalih u ovom postupku, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U prijedlogu zaprimljenom 25. studenoga 2019. predlagateljica navodi kako su stranke suvlasnici predmetne nekretnine opisane u izreci koju su naslijedile temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. oca ČF (svaka za po 1/3 dijela). Predmetnu nekretninu nije moguće geometrijski podijeliti pa predlaže civilnu diobu.

Dalje, tijekom postupka navodi kako sukladno odredbi članka 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik je ovlašten tražiti razvrgnuće suvlasništva djelomično ili potpuno, pa je predlagateljica koristeći se zakonskim ovlaštenjima imala pravo podnijeti prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice samo za nekretninu – stan u [adresa], a protustranke su mogle u ovom postupku predložiti Sudu proširenje predmeta razvrgnuća i na ostale nekretnine koje su u suvlasništvu istih stranka, a ne pokretati sasvim novi postupak u kojem su uključili i nekretninu – stan u [adresa] o kojem se već vodi postupak. Slijedom iznijetog predlagateljica ustraju u svom prijedlogu za razvrgnućem suvlasničke zajednice stana u [adresa], te u odnosu na prostustranku pod 2) isti povlači jer su u međuvremenu, a nakon što je predlagateljica pokrenula predmetni postupka protustranka ad 1) i ad 2) sklopile Ugovor o zamjeni nekretnine dana 26. lipnja 2020.g. koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, pod posl. br. Z-21714/2020 dana 20. srpnja 2020.g. temeljem kojega je 1/3 dijela predmetnog stana s imena ČFŽ pripala EFŽ, te je prijedlog predlagateljice u trenutku podnošenja prijedloga za razvrgnućem bio uredan i podoban za raspravljanje, te je u tom dijelu prijedlog protustranke za odbacivanjem prijedloga predlagateljice u cijelosti neosnovan. Također se neosnovanim ukazuje i prijedlog prostutranaka da se odbaci prijedlog predlagateljice jer da se pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom već vodi prijedlog radi razvrgnuća cjelokupne imovine, a sve iz razloga što su protustranke u ovom postupku mogle proširiti sam predmet raspravljanja, a ne pokretati sasvim novi prijedlog, jer bi upravo to bilo svrsishodno i ekonomično. Predlagateljica iako to nije predmet ovog postupka, ističe kako cjelokupna imovina koju su stranke ovog postupku naslijedile iza smrti svog pok. oca ČF su upravo nekretnine koje su navedene u toč. I izreke Rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti, s tim da su temeljem istog i upisane kao suvlasnice u zemljišnim knjigama i to samo za nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] s tim da se suvlasništvo na ovoj potonjoj odnosi na veliku kuću, anagrafske oznake Ulica Franje Tuđmana 45, koja je upisana u ZU 240, dok je pokojni ČF bio i stvarni vlasnik još jedne nekretnine u Cisti i to male kuće anagrafske oznake Ulica Franje Tuđmana 55, kao i za nekretnine upisane u istoj katastarskoj općini u PL br. 505, na kojim nekretninama stranke nisu ni upisane kao suvlasnice, već su u zemljišnim knjigama upisane druge osobe, odnosno protustranke nemaju dokaz o vlasništvu – izvadak iz zemljišnih knjiga, pa iste ni ne mogu biti predmet raspravljanja, odnosno razvrgnuća. Nekretninu koja je predmet ovog postupka – stan u [adresa], koristi isključivo protustranka ad 1) EFŽ, dok stan u [adresa] koristi isključivo protustranka ad 2) ČFŽ, dok predlagateljica prebiva u [adresa] te ne koristi nijednu od nekretnina koje je naslijedila iza smrti svoga oca, pa je zaista neumjestan navod protustranaka da predlagateljica išta od naslijeđene imovine drži pod svojim nadzorom i ne da pristup ostalim suvlasnicima, jer bi predlagateljica upravo to mogla kazati za nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] za koje nekretnine ne posjeduje ključ niti odobrenje za pristup istima. Nadalje se ističe kako je prijedlog protustranaka u dijelu kojim iste traže od Suda u ovom postupku da predlagateljicu uputi u parnicu kako bi dokazivala na koji način i po kojoj osnovi ona svojata dio imovine, koji nije njen, je nezakonit i pravno neutemeljen, a sve iz razloga što to predlagateljica niti ne čini nego drži da ima pravo na 1/3 dijela od svega što je naslijedila iza smrti svoga pok. oca, a kako to proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti, a posebno uzme li se u obzir da nekretnina radi koje se predlaže Sudu uputiti predlagateljicu u parnicu nije ni predmet ovog postupka, pa Sud o takvom prijedlogu nije ni ovlašten odlučivati. Također se ističe kako je neosnovano govoriti o suvlasništvu na nekretninama i pozivati se na isti i to upravo za nekretnine koje nisu zemljišnoknjižno vlasništvo stranka ovog postupka već izvanknjižno vlasništvo, a koje nekretnine onda ni ne mogu biti predmet razvrgnuća sukladno odredbi članka 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega iznijetog, predlagateljica predlaže sudu u odnosu na protustranku pod 2) donijeti rješenje kojim se prijedlog predlagateljice od 25.11.2019. godine u odnosu na istu povlači bez da se predlagateljica obvezuje na ikakvu nadoknadu troškova postupka za istu, a iz razloga što je do promjene suvlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka došlo nakon pokretanja predmetnog postupka, te nastavi isti postupak samo u odnosu na protustranku pod 1) EFŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa].

Predlagateljica ističe kako je predmetna nekretnina dom u kojem je ona živjela zajedno s roditeljima, kao i ovdje protustrankom, te isti koristila dugi niz godina, pa čak i onda kada ga je protustranka napustila kada je stupila u brak (što ne proizlazi iz potvrde o prebivalištu), da je predlagateljica također ta koja je na adresi predmetnog stana imala prijavljeno prebivalište i to sve do prije dvije godine kada ga je promijenila jer su se pred sudom počeli pokretati postupci između ovdje stranka, da predlagateljica ne može koristiti predmetni stan obzirom da je protustranka za isti odbija uvesti u suposjed, pa se pred Naslovljenim sudom između istih stranka vodi i taj postupak. Nadalje, predlagateljica ističe kako pitanje primjene konvencijskog prava kod odlučivanja o razvrgnuću suvlasničke zajednice treba imati tek sekundarni karakter jer se isticanjem prava na dom u biti posve zadire u pravo suvlasnika da ostvari svoja vlasnička prava među kojima je i pravo na razvrgnuće suvlasništva i ostvarivanje prava ne živjeti u suvlasničkoj zajednici jer nitko nije dužan živjeti ne podijeljen, i svatko ima pravo na razvrgnuće suvlasništva osim u nevrijeme. Stoga kod pitanja i provedbe testa razmjernosti, predlagateljica navodi kako u konkretnom slučaju nema spora da je pravo na razvrgnuće i zahtjev da se pred sudom to pravo ostvari utemeljeno na zakonu (članak 47. st. 1. ZVDSP), kao i što nema spora da predlagateljica svojim prijedlogom ostvaruje legitiman cilj, te je jedino sporno je li prijedlog predlagateljice za razvrgnuće nužno u demokratskom društvu. Pitanje primjene standarda nužnosti u demokratskom društvu u ovom konkretnom postupku bi se trebao ogledati u sljedećim čimbenicima, koje sud na strani prostustranke treba ispitati, i to: 1) bi li protustranka iznosom vrijednost koja bi se mogla dobiti civilnom diobom mogla ostvariti stanovanje na nekom drugom mjestu? 2) koristi li protustranka kao dom veći dio nekretnine nego što joj pripada temeljem prava suvlasništva? (Protustranka je u posjedu cijelog stana, te na poziv predlagateljice da je uvede u suposjed predmetnog stana, isto odbila učiniti!) 3) kakve su materijalne i imovinske prilike protustranke? (U predmetnom postupku priloženo je Rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca stranka ČF, iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako je predloženica suvlasnica 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: KUĆA, GARAŽA, ORANICA I DVORIŠTE, ukupne površine od 1192 m2, od čega kuća u površini od 184 m2, garaža u površini od 81 m2, oranica u površini od 400 m2 i dvorište u površini od 527 m2, upisana u ZK tijelo XXI, broj Zk. Ul. [broj ZK uloška], K.O.: 311839, CISTA, anagrafske oznake Ulica Franje Tuđmana 45, a u kojoj kući i zna često boraviti, posebno za vrijeme ljeta, a koja kuća je udaljena svega 41 km od Splita, kao što je protustranka naslijedila i ostale nekretnine za 1/3 dijela u K. O. [katastarska općina], kao i 1/3 dijela stana u [adresa]) 4) je li protustranka ima mogućnost isplatiti predlagateljici vrijednost njenog suvlasničkog dijela, na način da se suprotstavi prijedlogu predlagateljice pozivajući se na odredbu članka 51. st. 1. ZVDSP i navodeći upravo njeno pravo na dom kao osobiti ozbiljan razlog kojim predlaže razvrgnuće isplatom?

Dakle, pravo na dom ne može biti apsolutno, ne može imati apsolutni primat nad ostalim pravima koja se štite konvencijskim pravom jer su sva prava jednake važnosti i uživaju istu razinu zaštite, stoga predlagateljica predlaže sudu nakon provođenja testa razmjernosti, a uvažavajući sve čimbenike, donijeti rješenje kojim će se razvrgnuti suvlasnička zajednica predmetne nekretnine na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeli na način da se ista podijeli sukladno suvlasničkim udjelima ovdje stranaka. Nadalje, predloženica je prigovorila na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Mijanovića od 18.04.2024.g., navodeći da je isto nepotpuno i neodgovarajuće jer da u predmetnom vještvu nisu dani odgovori uslijed navodnih ulaganja predloženice u predmetnu nekretninu, a uslijed kojih ulaganja su nastali nužni i korisni troškovi na teret predloženice u svezi održavanja nekretnine, a koja ulaganja bi imala utjecaj na konačnu visinu kojom bi stranke imale pravo raspolagati po provedenom razvrgnuću. Prigovor predloženice na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke je u cijelosti neosnovan. Naime, predlagateljica je u postupku razvrgnuća predložila izvođenje dokaza po vještaku građevinske struke na okolnost je li postoji mogućnost geometrijske diobe predmetnu nekretninu, te ukoliko ne postoji da se izjasni o tržišnoj vrijednosti iste, a s kojim nalogom je i sud obvezao vještaka svojom rješenjem s očevida na licu mjesta od dana 16. travnja 2024. godine. Dakle, vještak kada je utvrdio da nema mogućnosti geometrijske diobe, nije ni trebao ulaziti u obračun tržišne vrijednosti predmetne nekretnine! Za naglasiti je kako je predmet ovog izvanparničnog postupka prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, u naravi dvosoban stan na IV katu zgrade, anagrafske oznake [adresa], u [adresa], na kojem stanu je predlagateljica upisana za 1/3 djela, a predloženica za 2/3 dijela, te kako se prigovor predloženice na nalaz i mišljenje vještaka ne odnosi na utvrđenje kako geometrijska dioba nije moguća, pa čak i na utvrđenu visinu tržišne vrijednosti, već isključivo na vrijednost nekih ulaganja u predmetnu nekretninu od strane predloženice, a što kod ocjene tržišne vrijednosti nekretnine, čak i da je takvo utvrđenje bilo nužno za ovaj postupak, a nije, ne utječe na način razvrgnuća. Sud je u postupcima razvrgnuća vezan strogim zakonskim odredbama iz članka 50. ZVDSP, to prigovor predloženice koji se isključivo odnosi na njena navodna ulaganja u predmetnu nekretninu, a koja vještak nije uzeo u obzir, pa čak i da ih je tijekom postupka isticala, a nije, ni na koji način ne utječu na veličinu suvlasničkih udjela ovdje stranaka, to sud iste treba ocijeniti kao neosnovanim. Slijedom iznijetog, a kako je raspravljanje u ovom postupku ograničeno na zahtjev za diobu stvari i način razvrgnuća u smislu odredbi ZVDSP i ZSPV, to je sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Mijanovića, razvrgnuće suvlasničke zajednice moguće jedino da se nekretnina proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli strankama razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, to predlagateljica uređuje svoj prijedlog na način da predlaže sudu nakon zaključenja raspravljanja donijeti rješenje kojim se razvrgava suvlasnička zajednica na samostalnoj uporabnoj cjelini koja je u zemljišnim knjigama položena na nekretnini broja zemljišta (kat. čest) ZEM 461/3, oznake zemljišta ZGRADA S-3/1, RUĐERA BOŠKOVIĆA 6 do 16, ukupne površine 4224 m2, broj Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to baš 19. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) – dvosobni stan na IV (četvrtom) katu, označen brojem 15., zapad, ulaz K-3, na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeli na način da predlagateljici EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] pripadne 1/3 dijela postignute vrijednosti, a predloženici EFŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadne 2/3 postignute vrijednosti.

II. Sastavni dio ovog rješenja čini vještvo stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Ivana Mijanovića od 16. travnja 2024. godine. 2. U prijedlogu označena predloženica ad

2) ČFŽ predlaže odbacivanje prijedloga budući su predloženice pred Općinskim sudom u Makarskoj pokrenule postupak za razvrgnuće zajednice pod posl. br. R1-4/20 u kojem se traži dioba svih nekretnina koje su nasljednice naslijedile iza smrti pok. oca. Protivi se diobi u odnosu na predmetnu nekretninu. Predloženica označena u prijedlogu ad 1) EFŽ se pridružuje navodima predloženice pod 2). Tijekom postupka predloženica ističe kako je predmetna nekretnina jedini dom predloženice u kojoj ista živi preko 20 godina, te je stvorila dovoljno čvrstu, trajnu i stalnu poveznicu da taj stan smatra domom. S tim u svezi, ističe se prigovor prava na dom u kojem naslovni sud mora provesti test razmjernosti i utvrditi hoće li u slučaju civilne diobe doći do povrede prava na dom predloženice uvažavajući činjenicu da bi razvrgavanjem suvlasničke zajednice isključivo civilnom diobom koja je jedina primjenjiva u konkretnom slučaju došlo do nedopuštenog i prekomjernog miješanja u pravo predloženice na poštivanje doma. U odnosu na iznijetu okolnost kao dokaz se dostavlja uvjerenje o prebivalištu za predloženicu iz kojeg je razvidno da ista prebiva na predmetnoj nekretnini još od 10. listopada 1978.g. Da je u konkretnom slučaju jedino moguća civilna dioba potvrđeno je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Ivana Mijanovića od 18.04.2024. kojim se u točki 1. navodi da stambeni prostor predstavlja jednu samostalnu funkcionalnu uporabnu cjelinu „za koju nije moguća geometrijska dioba”. Štoviše, ovim putem se ukazuje na Članak 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz Protokol broj 1. kojim je propisano pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl.34.st.1. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane ZV koji u čl. 47. st. 2. propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Stoga je, imajući u vidu istaknuti prigovor protustranke istaknut u smislu zakonske odredbe čl. 47. st. 2. ZV pozivom na ustavno i konvencijsko pravo na dom sud dužan nakon utvrđenja da predmetni stan predstavlja dom protustranke u ovom izvanparničnom postupku provesti test razmjernosti u okviru kojeg treba odgovoriti predstavlja li zahtjev za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom miješanje u pravo protustranke na poštivanje doma, teži li s njime ostvariti legitimni cilj i da li je obzirom na sve konkretne okolnosti takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Sve to obzirom da bi pravomoćna odluka ovog izvanparničnog postupka o civilnom razvrgnuću nekretnine predstavljati ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka koji u konačnici može rezultirati iseljenjem protustranke, pa je imajući u vidu posljedice koje mogu proizaći iz pravomoćne odluke o razvrgnuću istaknuti prigovor nužno raspraviti već u ovom izvanparničnom postupku. U odnosu na iznijeto također se pozivam na već zauzetu sudsku praksu i to: Presudu Županijskog suda u Varaždinu, Poslovni broj: 24 Gž-297/2021-2 od 21. prosinca 2021.g. Slijedom svega navedenog, a kako osnovanost prigovora prava na dom protustranke predstavlja prethodno pitanje u odnosu na osnovanost i dopuštenog prijedloga za razvrgnućem potrebno je prije svega po provedenom postupku odlučiti o osnovanosti prigovora protustranke. Također, a nastavno na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Mijanovića od 18.04.2024. ovim putem se u cijelosti prigovara na isto. Navedeno se ističe s obzirom da se je na predmetnoj nekretnini u posljednjih nekoliko godina izvršena preinaka i adaptacija od strane protustranke, slijedom čega je neophodno da se utvrdi stvarna vrijednost nekretnine koja bi postojala da nisu izvedene adaptacije i radovi na istoj uslijed kakvih ulaganja su nastali nužni i korisni troškovi na teret protustranke u svezi održavanje nekretnine, a na kakve troškove i ulaganja u smislu odredbe iz čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima protustranka ima pravo. Slijedom svega navedenog, a kako je predmetno vještvo nepotpuno i neodgovarajuće te kako predmetnom vještvu nisu dani odgovori na navedena pitanja koja predstavljaju prethodno pitanje u odnosu na konačnu visinu kojom bi stranke imala pravo raspolaganja po provedenom razvrgnuću predlaže se naslovnom sudu da naloži vještaku da izradi dopunu vještačenja na način da će isti neposrednim putem utvrditi bitne elemente ulaganja u predmetnu nekretninu temeljem kojih će izvršiti realnu procjenu nekretnine i vrijednost iste u trenutku procjene kao i vrijednosti nekretnine koja bi postojala bez takvih ulaganja provedenih od dana otvaranja nasljedstava iza pok. ČF od dana 29. siječnja 2015.g. do danas.

Navodi predlagateljice u svezi prigovora prava na dom kako bi isti bio sekundarnog karaktera u cijelosti su neosnovani. Naime, po navodima predlagateljice iz podneska od 1. listopada 2024.g. suštinski bi značilo da bi nekretnina u kojoj suvlasnik živi trebala u ovršnom postupku biti prodana u postupku javne dražbe što predstavlja veliki rizik za tog suvlasnika ukoliko nema sredstava sudjelovati u postupku javne dražbe. Potencijalnom prodajom nekretnine trećim osobama (ili drugim suvlasnicima), taj suvlasnik se izlaže velikom riziku da izgubi pravo živjeti u predmetnoj nekretnini, pogotovo ako nema nikakve druge useljive nekretnine u kojoj bi mogao nastaviti živjeti. Da bi ovakvo postupanje predstavljalo povredu zakonskog, ustavnog i konvencijskog prava vlasništva protustranka potvrđuje i zauzeta sudska praksa hrvatskih sudova u svezi potrebe testa razmjernosti,

Dvama rješenjima županijskih sudova, konkretno, Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž-684/2019-2 od 18. travnja 2019. godine, te Županijskog suda u Varaždinu, stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž-2333/2017 od 08. lipnja 2018. godine, sudska praksa je ukazala upravo na potrebu na provođenje testa razmjernosti u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tako viši sudovi navode kako je rečeni prigovor protustranke trajnijeg karaktera te doista nije za očekivati da će se okolnosti promijeniti na način da se može primijeniti čl. 47. st. 2. ZV-a. Županijski sudovi u navedenim predmetima nalažu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku provedu test razmjernosti u pogledu predmetnog prigovora povrede prava na dom u kojem će ispitati: radi li se o pravu koje spada pod doseg čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), odnosno, je li predmetna nekretnina „dom“ protustranke; dolazi li do miješanja u pravo na dom protustranke provođenjem civilne diobe; je li to miješanje u skladu sa zakonom; je li to miješanje u skladu s legitimnim ciljevima; je li to miješanje nužno i razmjerno u demokratskom društvu. U odnosu na navedeno se naglašava se da je teret dokaza na predlagateljima u odnosu da je to miješanje legitimno i nužno u demokratskom društvu. Nadalje, da je prigovor protustranke opravdan potvrđeno je i u praksi ESLJP. Prema Europskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na dom je definirano u čl.8. na način: „1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“ Navedeno znači da su domaća tijela dužna pružiti svakom pojedincu zaštitu kada je navedeno potrebno, dok je miješanje definirano kao svaki čin države ili njezinih tijela kojim se ograničava ili ukida pravo na dom, ali i propuštanje države u zaštiti pojedinca od miješanja trećih osoba u pravo na dom. Stoga, kako bi se utvrdilo je li došlo do povrede prava na dom sukladno čl.8. Konvencije, ESLjP je dužan provesti test razmjernosti postavljanjem tri ključna pitanja: 1) Je li miješanje države u pravo na dom pojedinca bilo utemeljeno na zakonu? 2) Je li miješanje bilo usmjereno za postizanje legitimnog cilja? 3) Je li miješanje u pravo na dom pojedinca bilo nužno u demokratskom društvu? Ukoliko je odgovor na pitanje potvrdan, prelazi se na sljedeće pitanje. No, ukoliko bi odgovor na bilo koje od pitanja bio negativan, to bi predstavljalo povredu prava na dom. Iako se ovaj test razmjernosti u odnosu povrede prava na dom najčešće provodi u predmetima koji su činjenično vezani za iseljenje, kako vidimo iz priležeće sudske prakse, njega je moguće i nužno primijeniti i u predmetima razvrgnuća suvlasničke zajednice. Štoviše, gore navedeno rješenje ŽS u Varaždinu, posl.br. Gž-684/2019 se u obrazloženju poziva i na odluke Ustavnog suda RH, odnosno U-III/7534/2014 od 25. ožujka 2015. i U-III/3039/2015 od 23. rujna 2015. u pogledu načina provođenja testa razmjernosti. Dakle, iako je sudska praksa kako Ustavnog suda izražena u odlukama U-III/7534/2014 od 25. ožujka 2015. i U- III/3039/2015 od 23. rujna 2015., tako i Europskog suda za ljudska prava razvila provodi test razmjernosti u postupcima gdje se država miješa u pravo na dom pojedinca u postupcima radi iseljenja, prema praksi županijskih sudova koje smo mogli vidjeti u odlukama Gž-684/2019-2 od 18. travnja 2019. godine i Gž-2333/2017 od 08. lipnja 2018. godine, možemo uočiti da se test razmjernosti u smislu povrede prava na dom itekako može primijeniti i u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice. Prvostupanjski sudovi su u tom slučaju dužni provesti test razmjernosti u kojem će utvrditi je li miješanje u suvlasnikovo pravo na dom zakonito, legitimno, nužno i razmjerno u demokratskom društvu. Nadalje, a sukladno raspravnom rješenju od 21. listopada 2024.g. protustranka ovim putem nastavno na okolnost isticanja prigovora prava na dom kao dokaz osnovanosti istog dostavlja i Obavijest o mirovinskim primanjima. Iz navedenog je razvidno kako protustranka raspolaže sredstvima dostatnima isključivo za osnovne životne potrebe s obzirom na tekuće obveze podmire kreditne obveze kao i nužnih troškova života, te kako bi donošenje rješenja o razvrgnuću koje bi predstavljalo ovršnu ispravu podobnu za iseljenje protustranke predstavlja egzistencijalnu opasnost i narušavanje prava na dom protustranke.

3. Tijekom postupka pregledana je dokumentacija koja prileži spisu, izvadak iz zemljišne knjige, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] E-19, K. O. [katastarska općina], pročitano je Rješenje o nasljeđivanju Stalne Službe u Imotskom O-2591/18 od 5. rujna 2018., pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Mijanovića od 18. travnja 2024., obavijest o mirovinskim primanjima protustranke izdanim od OTP d.d., podaci FINA-e od 8. veljače 2025., podaci porezne uprave od 10. ožujka 2025., potvrda ZK odjela Imotski od 11. ožujka 2025.

4. Prema izvatku iz zemljišne knjige, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] E-19, K. O. [katastarska općina], upisana je čest. zem. [katastarska čestica], zgrada S-3/1, [adresa] do 16, u naravi dvosobni stan na IV (četvrtom) katu, označen brojem 15., zapad, ulaz K-3, a kao suvlasnice su upisane na na 19. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) predlagateljica za 1/3 dijela i protustranka za 2/3 dijela.

5. Prema podacima FINA-e od 17.2.2025. g. proizlazi kako je protustranka u razdoblju od 17.10.2011. do 17.10.2021. imala stambene štedne ulogu u valuti EUR, kao i da je u razdoblju od 13.11.2018.g. do 13.11.2020. imala oročena novčana sredstva u Splitskoj banci d.d., dok danas ima oročena sredstva u OTP banci d.d. do zaključno 13.11.2026. godine.

6. Prema Rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca stranka ČF, Stalne Službe u Imotskom O-2591/18 od 5. rujna 2018., proizlazi kako su kćerke pok. ostavitelja proglašene kao suvlasnice za 1/3 dijela na svoj imovini (nekretninama) položenim u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] i pokretninama.

7. Sudski vještak za građevinu Ivan Mijanović u nalazu i mišljenju od 18. travnja 2024. procjenjuje tržišnu vrijednost predmetne nekretnine na dan vrednovanja od strane procjenitelja u viđenom stanju, prema mogućnostima prodaje, u zaokruženom iznosu od 237.000,00 € ili 3.608,79 €/m2 te bi svaku stranku pripao sukladno nespornim suvlasničkim omjerima iznos od 79.000,00 € predlagateljici i iznos od 158.000,00 € za protustranku na dan izrade vještva. U konkretnom slučaju nije moguća geometrijska dioba.

7.1. U iskazu vještak ostaje pri izrađenom nalazu i mišljenju a koje je napravljeno sukladno zakonu i pravilniku te zapisniku odnosno nalogu suda na očevidu. Sukladno navedenom zapisniku predmet vještačenja jest mogućnost geometrijske diobe odnosno izračun tržišne vrijednosti ukoliko ista nije moguća. Na zapisniku s očevid nisu spominjana potencijalna ulaganja te vještak nije izvršio specifikaciju eventualnih ulaganja koja bi bila pokazana od strane protustranke. Sva ulaganja u nekretnine definitivno povećaju tržišnu vrijednost iste no za izračun točnog iznosa trebala bi izvršiti ponovni očevid, specifikaciju nespornih ulaganja te izračun amortizacije istih na današnji dan. Navedeno nije dio predmeta očevida i vještačenja pa se stoga vještak u ovom trenutku ne može izjasniti o vrijednosti odnosno postotku ulaganja u odnosu na procjenu tržišne vrijednosti.

8. U iskazu protustranka EFŽ navodi kako u predmetnom stanu živi još od kupnje 1974 g. Otac je otkupljivao stan. Predlagateljica je u stanu živjela zajedno s roditeljima dok se školovala. Odselila se u Njemačku 1993. godine koliko se sjeća, a ona je nastavila živjeti s roditeljima u njemu. Otac je preminuo 2015. a majka 2021.g. Samo ona danas živi u stanu. Inače od ostalih nekretnina je u suvlasništvu sa sestrama na tri jednaka dijela i to sve iza smrti pok oca. Radi se o kući u selu Cista Provo, stanu u [adresa] u kojem živi sestra ČFŽ, a ona živi u ovom stanu u [adresa]. Predlagateljica kada bi dolazila iz Njemačke uglavnom bi odlazila u kuću na selu kod roditelja. Ta kuća se sastoji od prizemlja i dvije etaže u njoj se može normalno živjeti samo što nije podijeljena između sestara i nije etažirana. Dakle, u kontinuitetu živi u predmetnom stanu od svoje srednje škole kada ga je tata kupio. U Cisti provo imaju još jednu kuću – ostavina od oca i ta kuća je uvjetna za život i uređena. To zovu stara kuća, ima prizemlje i jedan kat. Ima kćerku koja se udala tako da u stanu živi sama. U dva navrata budući je živjela kontinuirano u stanu, stan je uređivala, od 2001. do 2010. g. U mirovini je od prije 10-ak godina. Ovaj stan joj je jedini dom. Budući je na svim nekretninama u suvlasništvu sa sestrama nije joj jasno gdje bi onda mogla živjeti. Predlagateljici nikada nije osporavala njeno pravo na stan i voljela bi da se dogovore, jer je iza oca ostalo dovoljno imovine pa bi se mogle dogovoriti. Predlagateljica u Njemačkoj živi više od 30 godina ona je gore zaposlena i ima svoju obitelj. Kada je bila udana i njen suprug je nakon što su se vjenčali došao je živjeti u taj stan (E [adresa]). Nema saznanja o tome je li predlagateljica u Njemačkoj živi u stanu ili kući u svom vlasništvu ili je u najmu, nažalost njihovi odnosi su poremećeni. Budući je živjela s roditeljima a sestre su bile dalje ona se brinula o roditeljima. Nije joj poznato da li bi sestre materijalno doprinosile i pomagale roditeljima, ali misli da nije ni bilo potrebno obzirom da je otac radio u inozemstvu i roditelji su bili materijalno situirani. Želi naglasiti da je sa sestrom ČFŽ postigla dogovor i svoj dio stana u [adresa] joj ustupila dok je ona njoj ustupila svoj suvlasnički dio stana u [adresa].

9. U odnosu na istaknuti prigovor protustranke kako bi predmetni prijedlog trebalo odbaciti jer se pred Općinskim sudom u Makarskoj vodi postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka i njihove sestre ističe se kako je predlagateljica ovaj postupak započela u studenome 2019., na koje su se predloženice očitovale dakle, prije nego je započet postupak na koji se protustranka poziva. Protustranka je povukla prijedlog koji se vodio pod posl. br. R1-4/20, o čemu je doneseno rješenje 12.06.2020. Potom su protustranke pokrenule novi postupak pod posl. br. R1-27/20 radi razvrgnuća zajednice kojim je obuhvaćena sva imovina nasljeđena iza smrti oca stranaka pa i ova koja je predmetom ovog postupka. Međutim, predlagateljica u ovom postupku ovlaštena je sukladno odredbi čl. 48. ZV-a tražiti djelomično razvrgnuće a protustranke su mogle zatražiti u istom postupku proširenje prijedloga na ostaloj imovini u suvlasništvu stranaka, što nisu učinile.

Stoga je prijedlog protustranke za odbacivanjem prijedloga neosnovan i usmjeren na odugovlačenje ovog postupka.

10. Predlagateljica je tijekom postupka u odnosu na u prijedlogu označenu protustranku ad 2) ČFŽ povukla prijedlog jer je nakon podnošenja prijedloga došlo do promijene suvlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka te je postupak nastavljen u odnosu na EFŽ koja je suvlasnica za 2/3 dijela, obzirom na Ugovor o zamjeni nekretnina između EFŽ i ČFŽ od 15.07.2020., o čemu je na ročištu 10.07.2024. doneseno rješenje o povlačenju, pozivom na odredbu čl.193. Zakona o parničnom postupku.

11. U konkretnom slučaju protustranka se poziva na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje Konvencija) - pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Naime, Republika Hrvatska ratificirala je Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenog 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Pravo na dom u značenju koje mu daje konvencija izvodi se iz članka 34. stavka 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

11.1. Na isticanje prigovora prava na dom od strane prostustranke, predlagateljica ističe kako čl. 8.2. Konvencije predviđa i iznimke: „Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“ Pozivanje protustranke na to da se u konkretnom slučaju radi o njenom domu, ne znači da se predlagateljicu može staviti u nepovoljniju poziciju te time uskratiti predlagateljici prava koja joj pripadaju po istoj toj Konvenciji na koju se protustranka poziva. Predlagateljica tako ističe da njoj Konvencija isto tako jamči pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života i doma. Osim navedenog prava predlagateljica se poziva i na čl. 1. Konvencije koja štiti njezino pravo vlasništva. Predlagateljica ustraje u prijedlogu za provedbom razvrgnuća suvlasničke zajednice jer prava protustranke ne prevladavaju na pravima predlagateljice.

12. Razvrgnuće suvlasničke zajednice: pravo na razvrgnuće, način razvrgnuća, razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, troškovi razvrgnuća, pravni učinci razvrgnuća te pitanje tuđih prava propisani su odredbom iz članka 47 – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV). Ovi propisi govore samo o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, a ne propisuju sam postupak razvrgnuća kod suda.

12.1. Nakon stupanja na snagu ZV-a, na sam postupak razvrgnuća i dalje se primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine od 01. kolovoza 1934. godine, broj 175-XLV) koja se primjenjuju na temelju odredbe iz članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/95).

12.2. Prema odredbi paragrafa 267. stavak 2. pravnih pravila Zakona o izvanparničnom postupku, sud u izvanparničnom postupku odlučuje da li će i kako provesti diobu zajedničkih stvari samo u slučaju ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Ako u postupku postoji spor u pogledu jednog od gore spomenutih pitanja, temeljem odredbe pravnog pravila 268. Zakona o izvanparničnom postupku sud će stranku s njezinim zahtjevom radi raskidanja ili diobe suvlasničke zajednice uputiti na parnicu.

12.3. Odredbom čl. 50. ZV-a propisan je način sudskog razvrgnuća pri čemu je stavkom 1. navedeno da kad razvrgnuće provodi sud vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona, dok je stavkom 2. propisano da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Prema st. 4. navedenog članka ukoliko nije moguća fizička odnosno geometrijska dioba, a da se ne umanji vrijednost stvari, suvlasništvo takvih nedjeljivih stvari se razvrgava civilnom diobom. U tom slučaju sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli srazmjerno suvlasničkim dijelovima.

13. Pošto je vještak decidirano utvrdio da predmetnu nekretninu nije moguće geometrijski podijeliti, to je sud prihvaćajući predmetno vještvo vještaka za graditeljstvo Ivana Mijanovića nedvojbeno utvrdio da je u ovom predmetu moguća jedino civilna dioba predmetne nekretnine. Treba navesti kako prigovor i prijedlog protustranke na okolnost ulaganja u predmetnu nekretninu nije od utjecaja kod procjene vrijednosti iste već bi se eventualno radilo o obvezno pravnom zahtjevu koji može biti predmetom drugog postupku i nije od utjecaja na visinu suvlasničkog udjela stranke. Stoga je odlučeno da se stvar proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeli srazmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka koji udijeli nisu sporni. Po pravomoćnosti ovog rješenja kojim je utvrđen način diobe, dioba će se provesti prema pravilima Ovršnog zakona.

14. Među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Zbog svega navedenog valjalo je donijeti rješenje o civilnoj diobi predmetne nekretnine te odlučiti kao u točki I. izreke rješenja, temeljem odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a.

15. Iz provedenih dokaza proizlazi da postoji trajni karakter, odnosno trajna veza protustranke i predmetne nekretnine koja se smatra njenim domom u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih protokola uz tu Konvenciju koju je Republika Hrvatska ratificirala te se u Hrvatskoj primjenjuje kao izvor prava. Europski sud za ljudska prava u praksi je prihvatio stajalište kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu).

15.1. Postavlja se pitanje je li civilnom prodajom – diobom nekretnine dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa Zakonom i s legitimnim ciljevima navedenim u članku 8. stavak 2. Konvencije, odnosno razmjerno ili nužno u demokratskom društvu.

15.2. Predlagateljica je dokazala da je razvrgnuće suvlasničke zajednice potrebno i opravdano jer se njime štite prava i slobode drugih osoba i to u ovom slučaju predlagateljice, pa je tako s osnova Konvencije omogućeno postupanje javne vlasti, a što bi ovdje predstavljalo donošenje odluke kojom se razvrgava suvlasništvo između predlagateljice i protustranke. Konvencija jamči predlagateljici i zaštitu vlasništva, a što bi značilo i disponiranje s njezinim pravima u vidu zahtjeva za razvrgnućem suvlasničke zajednice. Zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice utemeljen je na zakonu i to konkretno na čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je nacionalnim zakonodavstvom propisano da je pravo svakog suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice. Miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno je na legitimnom cilju jer predlagateljica ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.

15.3. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini. Kod takve konkurencije pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo predlagateljice da razvrgne suvlasničku zajednicu koja joj ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i protustranka, koja za navedenu vrijednost, obzirom raspolaže sa 2/3 dijela stana, može osigurati vlastitu nekretninu.

15.4. Protustranka je osoba srednje životne dobi i koristi stambenu jedinicu u cijelosti dok je predlagateljica u potpunosti isključena od korištenja predmetne nekretnine. Na strani predlagateljice kao fizičke osobe ne postoji obveza voditi brigu, skrb i stambeno zbrinjavanje ranjivih skupina društva, kao što to postoji u situacijama kada bi se predmet vodio po prijedlogu ili tužbi države ili jedinica lokalne samouprave, pa je prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice razmjerno cilju koji se želi postići i da je nužan u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. stav. 2. Ustava RH i čl. 8. stav. 2. Konvencije uzimajući u obzir nepovredivost privatnog vlasništva za koje je i sama protustranka znala odnosno bila je svjesna da živi u nekretnini koja u cijelosti nije njezina. Protustranka je imala dohodak od nesamostalnog rada s osnova plaće. Prema dostavljanim podacima FINA-e Split proizlazi kako je protustranka imala oročena novčana sredstva u Splitskoj banci d.d., danas u OTP banci d.d. Protustranka prodajom predmetnog stana kojeg je suvlasnik za 2/3 dijela, uvećano za oročena sredstva, očito ima sredstava kojima bi si mogla priuštiti svoj stan.

15.5 U konkretnom slučaju sud smatra kako je provođenje razvrgnuća suvlasničke zajednice potrebno jer na strani predlagateljice postoji obitelj koja živi u iznajmljenom stanu dok na drugoj strani protustranka sama živi u predmetnom stanu i predlagateljici je onemogućen pristup u isti. Predlagateljica plaća najam stana u kojem živi, a u suvlasništvu ima nekretninu koju ne može koristiti.

15.6. Traženje predlagateljice da se razvrgne suvlasnička zajednica civilnom diobom nije korištenje svojim pravima u nevrijeme za protustranku jer njihovi odnosi su očito poremećeni i unatoč pokušajima nisu uspjele postići dogovor oko diobe. Stoga ne postoje zapreke za daljnje razvrgnuće suvlasničke zajednice.

15.7. Zahtjev predlagateljice predstavlja legitimni cilj koji predlagateljica želi ostvariti, s ciljem da ostvari boljitak za sebe i svoju obitelj. Prodajom predmetne nekretnine stranke će imati priliku riješiti egzistencijska pitanja mogućom kupnjom nekretnine svaka za sebe.

16. Iz provedenog testa razmjernosti kojega je ovaj sud proveo imajući u vidu rezultate provedenih dokaza ovaj sud je stava kako u konkretnom slučaju prava protustranke ne mogu ići na uštrb prava predlagateljice. Ista Konvencija čl. 8. štiti pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života stranaka a čl. 1. Konvencije štiti predlagateljičino pravo vlasništva, odnosno pravo na razvrgnuće zajednice civilnom diobom.

16.1. Suprotstavljeni interesi stranaka regulirani su zakonom kroz pravo jednog suvlasnika na diobu razvrgnućem zajednice i to civilnom diobom, a protustranka svoje pravo ostvaruje primitkom tržišne vrijednosti svog suvlasničkog udjela. Svaka stranka bi dobila naknadu za svoj suvlasnički udio. Ukoliko bi se u svezi prava na dom drukčije tumačile odredbe ZV-a koje reguliraju pravo suvlasnika na razvrgnuće suvlasničke zajednice, onda bi se praktično dovelo do toga da se nekretnina koja nekome služi kao dom i ne može se geometrijski podijeliti (kao u konkretnom slučaju) u cijelosti proglasi nedjeljivom, a što je u suprotnosti s Ustavom RH i s Međunarodnim konvencijama i ZV-om. Neosnovano protustranka prigovara da njezino pravo na dom preteže u odnosu na pravo predlagateljice na razvrgnuće.

17. Što se tiče troškova nastalih tijekom ovog postupka, sud je iste obračunao računajući trošak vještačenja 632,76 € i očevida 49,48 € te sudske pristojbe prijedloga 92,91 € i odluke suda 92,91 € a koji ukupno iznosi 868,06 € a koje je prethodno snosila predlagateljica, a pošto su stranke suvlasnici i to predlagateljica za po 1/3 dijela, to je valjalo gornji iznos obračunati po istoj kvoti, pa je valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja, a s obzirom da se u izvanparničnom postupku priznaju samo efektivni troškovi (vještačenje, očevid i sl.), a sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 20. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

Split, 8. prosinca 2025.

S U T K I NJ A

Vesna Šprljan Prelević

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. predlagateljice

- pun. protustranke

- u spis