REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1235/2025-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja LH, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika MH, Su-150/2018 i zastupnice umješača JH, savjetnice u OGDO u Zagrebu, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, isplatiti tužiteljici ZH iz [adresa], Mire [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 604,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.11.2013. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.12.2013. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.1.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 34,86 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, naknaditi tužiteljici ZH iz [adresa], Mire [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.062,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. travnja 2008. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02), Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatak IV NN 11/08, ispravak Dodatka IV NN 46/08), a koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke, u čl. 48. je određeno da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15 % proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi, odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, s tim da je u čl. 52. st. 2. navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik. Popis poslova, odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova, odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. KU utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nadalje navodi da je 22. listopada 2010. sklopljen novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem KU za znanost i visoko obrazovanje. Ističe da je tuženik Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008., a kasnije i 2013., koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena, da su ugovorne strane Kolektivnog ugovora kršile obveze iz čl. 52. st. 4. KU te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nadalje, navodi da je zaposlena kod tuženika u okviru Službe za održavanje čistoće prostorija i okoliša tako da ima pravo na dodatak na plaću od 1. listopada 2010. U skladu s popisom zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2008. na Institutu Ruđer Bošković tužiteljica je stalno i redovito izložena izvorima opasnosti i to do 10% radnog vremena. Međutim, prema Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada iz 2013. tužiteljica je izložena izvorima opasnosti od 10 do 25% od ukupnog radnog vremena sa utvrđenim dodatkom na plaću u iznosu od 7%. U skladu s odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti, odnosno koji do 10% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini od 2/3 od 7%, dok zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti od 10 do 25% radnog vremena ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 7% obračunske osnovice. Prema tome, od 1. listopada 2012. pa do 17. srpnja 2013. tužiteljica ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu od 2/3 od 7% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, dok od 18. srpnja 2013. ima pravo na dodatak na plaću u iznosu od 7% od osnovice. Navodi da od 1. travnja 2011. pa do 1. siječnja 2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako da u tom razdoblju tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 357,62 kn. Pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj Pr-8472/13 od 28. studenog 2013. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 2/3 od 7% proračunske bruto osnovice i to počev od 16. studenog 2010. do 16. listopada 2013. Navedeni Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je 27. prosinca 2013. otkazan od strane Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujka 2014. Međutim, navedeni otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. nije zakonit i dopušten te ne proizvodi nikakve pravne učinke. Nadalje, navodi da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) bio sukladno čl. 4. st. 1. na snazi do dana isteka roka od četiri godine, 22. listopada 2014., odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još tri mjeseca od isteka toga roka odnosno do 22. siječnja 2015. Radi navedenog tuženik je dužan tužiteljici temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do 22. siječnja 2015.

1.1. Konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, kao u podnesku od 9. lipnja 2025. tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 604,38 eura bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec na svaki pojedinačni iznos, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da u razdoblju važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je ugovorom u čl. 55. propisano da zaposleniku u javim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću. St. 2. istog članka propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. Slijedom gore citiranog KU-a (NN 142/10, dalje Granskim kolektivnim ugovorom) člancima od 54. do 59. uređena su prava zaposlenika na dodatak, visina dodataka na plaću te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Na taj način ugovorne strane ugovorile su pravni osnov i postupanje prilikom ostvarivanja prava na dodatak na plaću. Čl. 58. Granskog kolektivnog ugovora propisano je da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti temeljem koje će se na svakoj ustanovi izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog te je upravo taj Popis predstavljao osnovni akt temeljem kojeg je tužiteljica ostvarivala svoje pravo na dodatak u prethodnim postupcima, a na koje se u smislu sudske prakse, poziva i u ovom tužbenom zahtjevu. Naime, Popis koji prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja temeljni akt za isplatu dodataka na plaću, sačinjava se sukladno propisima koji uređuju područje zaštite na radu i Procjene opasnosti tuženika koji akt se usvaja na tijelima tuženika sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio Popis za 2013. godinu, dok za 2014. obveza sastava Popisa nije postojala. Naime, 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o otkazivanju kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje odluke je Granski kolektivni ugovor prestao sa važenjem 27. ožujka 2014. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Jedina odredba koja načelno uređuje dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima jest odredba čl. 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kasnije čl. 54. Temeljenog kolektivnog ugovora (NN 24/17) kojom odredbom ugovorne strane utvrđuju pravo zaposlenika koji rade u javnim službama i u posebnim uvjetima na dodatak na plaću, dok se obvezuju da će se radna mjesta i visina utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. Ovakva odredba općeg normativnog značaja ne može se neposredno primijeniti na dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima iz razloga jer ista ne definira visinu dodataka za određene poslove obzirom na njihovu težinu i specifičnost uvjeta u kojima se isti obavljaju. Razvidno je da tužbeni zahtjev za razdoblje od travnja 2014. do veljače 2015., dakle nakon prestanka važenja Granskog kolektivnog ugovora, nema uporišta u primjeni ugovornih normi, obzirom nije propisan način na koji se utvrđuje visina dodataka na plaću ovisno o stupnju izloženosti tužiteljice izvorima opasnosti. Odredbama Granskog kolektivnog ugovora, ugovorne strane definirale su suglasno tri kriterija za ocjenu visine dodataka na plaću: 1. na koji način se utvrđuje tko stalno i redovito radi s izvorima opasnosti, 2. kolika je visina dodataka te 3. kako se visina dodataka utvrđuje. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora ove kategorije ugovorne strane nisu uredile, a što je razvidno i iz tužbenog zahtjeva obzirom se isti ne temelji na primjerni ugovorne odredbe već na sudskoj praksi iz činjenično istovrsnih predmeta, a koja ne predstavlja izvor prava. Ovakav način postavljanja visine tužbenog zahtjeva nije u skladu s primjenom načela odredbe suglasnosti volja ugovornih strana i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a niti prema odredbama Zakona o parničnom postupku koje uređuju pitanja tijeka postupka. Nadalje, tuženik je stava da pitanje primjene Granskog kolektivnog ugovora, a na kojem su se temeljili prijašnji tužbeni zahtjevi tužiteljice na koje se poziva u ovoj spornoj stvari, predstavlja prethodno pitanje sukladno čl. 12. Zakona o parničnom postupku obzirom je odluka o primjeni odredaba Granskog kolektivnog ugovora uvjetovana odlukom suda u postupku Pr-8589/14, koji se vodi upravo radi raskida Granskog kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu pod Poslovnim brojem:

Pr-2944/2019 od 25. ožujka 2020., a kojom je ocjenjen osnovanim tužbeni zahtjev te protiv koje stranke nisu uložile žalbu pa je ista postala pravomoćna 21. svibnja 2020.

4. Tuženik je podneskom od 29. studenog 2021. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a tužitelj se istom nije protivio te je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka prihvaćen na raspravnom zapisniku od 6. listopada 2022. te je ukinuta presuda ovog suda poslovnog broja Pr-2944/2019 od 25. ožujka 2020.

5. Dana 13. listopada 2022. sud je donio rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred ovim sudom pod Posl. brojem Pr- 16194/2021.

5.1. Kako je u citiranom postupku koji se vodio pred pod poslovnim brojem Pr- 16194/2021 u međuvremenu donijeta prvostupanjska presuda, i to dana 23. travnja 2024., kao i drugostupanjska odluka pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. te je tako navedeni postupak pravomoćno okončan, to su se ostvarili uvjeti za nastavak ovog postupka u kojem smislu je i odlučeno rješenjem poslovnog broja Pr-1966/2022 od 26. svibnja 2022.

6. Sud je tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku. Od stalih predloženih a neprovedenih dokaza stranke su odustale.

7. Tuženik je predložio da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska radi eventualnog miješanja na strani tuženika, budući je ista osnivač tuženika te je podneskom od 29. kolovoza 2018. Republika Hrvatska prijavila svoje miješanje u parnicu na strani tuženika, pridružila se navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Navela je da tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.

8. Tuženik je tijekom postupka također naveo kako tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak.

9. Ovaj sud je 27. rujna 2018. donio rješenje kojim je dopustio miješanje Republike Hrvatske u parnicu kao umješača na strani tuženika, s obzirom da sukladno odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove, pa stoga umješač ima pravni interes stupiti u ovu parnicu, a sve s obzirom da sa tuženikom solidarno i neograničeno odgovara za njegove obveze.

10. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. travnja 2008.

12. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Pr-8472/13 od 28. studenog 2013. utvrđeno je kako je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici dodatke na plaću u visini od 6.913,00 kn, za vremensko razdoblje od listopada 2010. do rujna 2013.

13. Uvidom u Popis za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada iz 2013. godine, utvrđeno je kako je tužiteljica zavedena pod rednim brojem 26 te je izložena izvoru opasnosti od 10 do 25% od% ukupnog radnog vremena te joj kao takvoj, pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 7%.

14. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu čistačice od 2007. Pri obavljanju svog posla izložena je štetnim utjecajima i opasnim tvarima, a koje se koriste u laboratorijima tuženika i drugim prostorijama. Navodi da je zaposlena na Zavodu za eksperimentalnu fiziku, ali po potrebi čisti i sve druge prostorije tuženika. Svi uvjeti rada su jednaki od početka njenog rada kod tuženika. Ne zna ni čemu je sve izložena prilikom obavljanja svog posla i zato je odvedena u opasnost.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice budući je isti dan uvjerljivo, životno i logično te se podudara priležećoj dokumentaciji u spisu te kao bitno iz njenog iskaza utvrđeno je da su uvjeti rada u utuženom razdoblju ostali nepromijenjeni u odnosu na uvjete rada iz prijašnjeg razdoblja kada se tužiteljica nalazila na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada.

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno individualnog prava iz radnog odnosa koje se sukladno odredbi čl. 5. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) odnosno čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) može ostvariti samo prema poslodavcu. Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

17. Poslodavac je sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (NN 74/94) dužan pridržavati se odredbi kolektivnih ugovora koje je na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, zaključila Vlada RH.

18. Dana 22. listopada 2010. između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja sklopljen je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (dalje: KU) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj: 101/02., 81/03., 203/03., 28/06., i 93/08.) koji je izmijenjen i dopunjen Aneksom I ("Narodne novine", broj: 81/03.), Aneksom II ("Narodne novine", broj: 203/03.), Dodatkom III ("Narodne novine", broj: 28/06.), Dodatkom IV ("Narodne novine", broj: 11/08.) i Ispravkom Dodatka IV. ("Narodne novine", broj: 46/08.).

18.1. Odredbom čl. 3. KU-a određeno je da se isti, između ostalog, primjenjuje i u javnim visokim učilištima. Budući da iz odredbe čl. 47., 49. i 62. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 46/07., 63/11., 94/13. i 139/13.) proizlazi da je tuženik javno visoko učilište, KU se primjenjuje i na tuženika. Sukladno odredbi čl. 4. st. 1. KU sklopljen je na razdoblje od četiri godine od dana potpisivanja. Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. KU-a na svakoj ustanovi će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu izraditi Procjena opasnosti. Na temelju Procjene opasnosti iz st. 1. na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (čl. 58. st 3. KU-a). Popis iz st. 3. učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik te je poslodavac popis obvezan dostaviti ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena procjena opasnosti. Jednom godišnje sačinit će se reažuriranje podataka iz popisa (čl. 58. st. 4. i 5. KU-a ).

18.2. Prema čl. 54. KU-a zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada izloženi izvorima opasnosti i štenim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Odredbom čl. 57. KU-a određena je visina dodatka na plaću s obzirom na stupanj vremenske izloženosti izvorima opasnosti.

19. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024., Poslovni broj Gž R-568/2024, utvrđeno je kako je istom odbijena kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024., a kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. godine nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine te navedeno među strankama nije bilo sporno.

20. Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se primjenjuje kolektivni ugovor (čl. 255. st. 2. ZR i čl. 192. st. 2. ZR/14).

21. Sukladno čl. 199. st. 1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca do isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

22. Slijedom citiranih odredbi ZR, odredbe KU-a koje se odnose na posebne uvjete rada i dodatke na plaću za posebne uvjete rada primjenjuju se i na utuženo razdoblje.

23. Temeljem navedenog, tuženik je pored obveze predviđene odredbom čl. 58. st. 1. KU-a, sukladno odredbama čl. 58. st. 3., 4. i 5. KU-a bio u obvezi sa sindikalnim povjerenikom zajednički sačiniti Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, isti popis dostaviti Ministarstvu te jednom godišnje reažurirati podatke, a što je u konkretnom slučaju tuženik propustio učiniti.

24. Navedeni propust tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

25. Da je tuženik bio u obvezi izraditi novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, proizlazi i iz odredbe čl. 90. st. 6. KU-a prema kojoj rok za izradu popisa iznosi 30 dana od izrade procjene opasnosti.

26. Budući da među strankama nije sporno kako je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu čistačice – radno mjesto IV vrste, kao i da prema Popisu zaposlenika koji rade na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, za navedeno radno mjesto, dodatak na plaću iznosi 7%, sud je mišljenja kako tužiteljici u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u iznosu od 7% proračunske bruto osnovice za izračun plaće u javnim službama, a Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) predviđa istu u visini od 678,06 eura/5.108,84 kn.

27. Slijedom navedenog, tužiteljici u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u bruto iznosu od 7% proračunske osnovice, odnosno u visini od 47,46 eura/357,62 kn mjesečno (7% od 678,06 eura/5.108,84 kn). U odnosu na posljednji mjesec utuženog razdoblja, odnosno siječanj 2015., umanjuje se iznos dodatka od 47,46 eura/357,62 kn na iznos od 34,86 eura/262,24 kn, a sve s obzirom da je KU važio do 22. siječnja 2015.

28. Pri tome valja napomenuti kako među strankama nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

29. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je ukupno dosuđen bruto iznos od 604,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesec od šesnaestog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR, čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 16. -ti u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

30. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je tužiteljicu valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude, kao neosnovanim.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

32. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora.

33. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 6. rujna 2018. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 19. rujna 2018. 12,5 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 18. prosinca 2019. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 26. veljače 2020. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 10. prosinca 2021. 12,5 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. listopada 2022. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. siječnja 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. lipnja 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2025. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 425 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.062,50 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

33.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

34. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 28. rujna 2018. te 6. studenog 2018. kojima se očituje na podneske tuženika jer isti nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istima raspravljao. Tužiteljici je za sastav podneska 19. rujna 2018. i 10. prosinca 2021. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT, budući da isti ne predstavljaju obrazložene podneske već isti spadaju u kategoriju „ostali podnesci“. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu druge prvostupanjske presude, budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao već je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu i presudu, jer isti za tužiteljicu nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku

3. zastupniku umješača, XXXVII-Pr-DO-326/18