Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-595/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima mr. Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Vladimira Nazora 1, Ludbreg, Pisarnica Koprivnica, Florijanski trg 12, Koprivnica, protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, ( ranije Sberbank d.d. ), sada Hrvatska Poštanska Banka d.d., Zagreb Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupani po pun. odvjetniku Ivi Šučur iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 03. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 08. prosinca 2025., u odsutnosti punomoćnika stranaka, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj: 708125, koji je sklopljen 23. kolovoza 2006. te potvrđen po Javnom bilježniku Marini Ostović, Koprivnica, Antuna Nemčića 4a, pod poslovnim brojem: OU-870/06-1 dana 24. kolovoza 2006. između tužiteljice ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 ( ranije Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, Sberbank d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427278595 i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 ) i to u dijelu članka 2.1. koji glasi „ promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“, u dijelu članka 2.4. koji glasi: „Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate“, te odredbe članka 4. i 8. Ugovora o kreditu broj: 708125, koji je sklopljen dana 23. prosinca 2006. te potvrđen po Javnom bilježniku Marini Ostović, Koprivnica, Antuna Nemčića 4a, pod poslovnim brojem: OU-870/06-1 dana 24. kolovoza 2006. između tužiteljice ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 ( ranije Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, Sberbank d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427278595 i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 ) i to članka 4. u dijelu koji glasi „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti „, a članka 8. u dijelu koji glasi „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 319,85 (tristodevetnaest i 85/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da isplati tužiteljici ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.452,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 01. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011 po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do plaćanja, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

-iznos od 0,46 EUR od 01. listopad 2006. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. studeni 2006. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. prosinac 2006. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. siječanj 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. veljača 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 62,84 EUR od 01. ožujak 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. travanj 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. svibanj 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. lipanj 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. srpanj 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. kolovoz 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. rujan 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. listopad 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. studeni 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. prosinac 2007. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. siječanj 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. veljača 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. ožujak 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. travanj 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. svibanj 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. lipanj 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. srpanj 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. kolovoz 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. rujan 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. listopad 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. studeni 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 0,46 EUR od 01. prosinac 2008. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. siječanj 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. veljača 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. ožujak 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. travanj 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. svibanj 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. lipanj 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. srpanj 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. kolovoz 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. rujan 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. listopad 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. studeni 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. prosinac 2009. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. siječanj 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. veljača 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. ožujak 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. travanj 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. svibanj 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. lipanj 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. srpanj 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. kolovoz 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 20,95 EUR od 01. rujan 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 104,82 EUR od 01. listopad 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 51,41 EUR od 01. studeni 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 90,32 EUR od 01. prosinac 2010. pa do plaćanja,

-iznos od 56,07 EUR od 01. siječanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 56,07 EUR od 01. veljača 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 90,58 EUR od 01. ožujak 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 56,07 EUR od 01. travanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 63,24 EUR od 01. svibanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 55,98 EUR od 01. lipanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 107,43 EUR od 01. srpanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. kolovoz 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. rujan 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. listopad 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. studeni 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. prosinac 2011. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. siječanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. veljača 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. ožujak 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. travanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. svibanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. lipanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. srpanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. kolovoz 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. rujan 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. listopad 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. studeni 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. prosinac 2012. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. siječanj 2013. pa do plaćanja,

-iznos od 109,16 EUR od 01. veljača 2013. pa do plaćanja,

-iznos od 131,75 EUR od 27. veljača 2013. pa do plaćanja,

sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da tužiteljici ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.470,08 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude tj. od 8. prosinca 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZP navodi da je sa Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, 23. kolovoza 2006. sklopila ugovor o kreditu broj: 708125, a tuženik, je 18. siječnja 2013. godine promijenio ime u Sberbank.

1.1.Ugovorom o kreditu, tužiteljica je podigla kredit u iznosu od 22.555,00 CHF ( švicarskih franaka ), na rok otplate od 84 mjeseci, sa promjenjivom kamatom od 5,10%, uz valutnu klauzulu.

1.2. Prilikom potpisa predmetnog kredita, tužiteljici nisu predočeni Opći uvjetni banke, kao ni odluke o obračunu – izračunu kamatne stope, niti su joj pojašnjeni načini na koji će se način mijenjati kamatna stopa, nisu joj isto tako objašnjeni ni parametri o kojima ovisi sama visina kamatne stope, niti ju je bilo tko od strane tuženika obavijestio ni upozorio o rizicima povećanja kamatne stope, kao što tužiteljica nije ni pregovarala sa tuženikom o istome, kako prije potpisa predmetnog ugovora tako ni kasnije kod promjene kamate.

1.3. Isto tako, nitko tužiteljici nije pojasnio, kao što ju nije ni upozorio, na opasnost od povećanja tečaja, kao što o odredbama predmetnoga ugovora, u dijelu valutne klauzule, nije ni pregovarao sa tužiteljicom oko ugovaranja valutne klauzule.

1.4. Sva ta povećanja anuiteta bila su jednostrana po tuženiku, a o tim povećanjima anuiteta, sa tužiteljicom nitko nije pregovarao.

1.5. Tužiteljica podnosi ovu tužbu jer drži kako je odredba predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano podiže kamatnu stopu ništetna te ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanju istoga predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

1.6. Tužiteljica podnosi ovu tužbu jer i drži kako je odredba predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula isto tako ništetna i ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanju istoga i u tome dijelu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

1.7. Tužiteljica drži kako je tuženik sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kako kolektivne interese i prava potrošača u cjelini tako i tužiteljice osobno, konkretno kao korisnice kredita i ovdje tužiteljice, zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju- ugovoru o kreditu, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača – ovdje tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita – ovdje tužiteljice, zaključujući ugovor o namjenskom kreditu, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju-ugovoru o namjenskom kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, kao i valutnu klauzulu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač ovdje tužiteljica nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i rast anuiteta uslijed valutne klauzule, a sve na štetu potrošača ovdje tužitelja, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., nastavno ZOO/05. ).

1.8. Naime, ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli, nisu bile razumljive tužiteljici, prema stanju spisa ovog predmeta, razvidno je da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu sa potrošačem, ovdje tužiteljicom sklopilo ugovor o kreditu kao standardni ugovor o potrošačkom kreditu, sastavni dio kojih su bili opći uvjeti poslovanja banke i njegove Odluke o kamatnim stopama, a u kojem ugovoru je uz ostalo bila sadržana i odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je bila određena kao promjenljiva, a čije promjene se vrše skladno odluci banke.

1.9. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. To pak znači da unatoč tome što odluke tuženika koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošaču bile vjerojatno dostupne u poslovnicama banke, ovdje tuženika ), mu nisu mogle biti razumljive.

1.10. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno.

1.11. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavak 2. i članka 50. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO/05.

1.12. Upravo iz gore navedenog jasno proizlazi kako stopa ugovorne kamate nije bila određena odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavak 2. i članka 50. ZOO/91 odnosno članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO/05., kao što tužiteljici nikada nije pojašnjena realna opasnost od valutne klauzule.

1.13. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

1.14. Da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, kao i valutne klauzule, a kako je to činio tuženik je bilo suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač, ovdje tužiteljica, dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku ovdje tuženika kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovoru o namjenskom kreditu koji je tuženik sklopio sa potrošačem, ovdje tužiteljicom u spornom razdoblju, bila takva da je na temelju nje potrošač, ovdje tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ona ni približno nije mogla ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati, kao što nije mogla ocijeniti kako, kamo te u kojem smjeru će se kretati sam tečaj CHF-a.

1.15. Tuženik kao visoko specijalizirana novčarska ustanova, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih „proizvoda“, bio je dužan nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici i pomoći joj da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu, a znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača, pa tako i tužiteljice je toliko superiorno da je to nemjerljivo.

1.16. Upravo zato je tuženik bio dužan svakog potrošača, pa tako i tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, kao i na opasnost od valutne klauzule, a što tuženik međutim nije na valjani način činio u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima pa i samoj tužiteljici ostala potpuno nerazumljiva.

1.17. Takvo nezakonito postupanje tuženik je kasnije otklonio nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

1.18. Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o namjenskom kreditu, bile nepoštene, kao i sama valutna klauzula, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne.

1.19. Tužiteljica se ovdje poziva i na sudsku praksu, kako sudova u Republici Hrvatskoj, tako i Suda Europske unije i to: Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-961/15. od 16. svibnja 2017. Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž- 1161/2017., od 05. travnja 2018., Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012, od 04. srpnja 2013., odluke Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž- 7129/13. od 13. lipnja 2013., Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III/2521/2015., Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj: Revt 575/2016. od 03. listopada 2017., Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 2245/17. od 20. ožujka 2018., te Suda Europske unije, poslovni broj: C- 186/16., a sve to s obzirom na sadržaj odredbe članka 502a-502h Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., nastavno ZPP ).

1.20. S obzirom na navedeno, tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.452,92 EUR / 26.015,99 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, od svake pojedine uplate, a s osnova pretplate kredita, u odnosu na početno ugovoreno ( kamata 5,10% godišnje te iznos u kunama na dan isplate kredita) te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 708125 (dalje Ugovor o kreditu) 23. kolovoza 2006. Sporno je da li su u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene a time i ništetne. Da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, te se takvim tvrdnjama izričito protivi. Tuženik ističe prigovor zastare navodeći da je predmetni parnični postupak pokrenut tek 15. travnja 2019. te prigovara zastari tuženikovih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) te navodi da ukoliko bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, poziva se na odredbu čl. 230. ZOO. Nadalje navodi da ukoliko bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, da bi bio primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO, te ukoliko bi se utvrdilo pak da se radi o stjecanju bez osnove, poziva se na zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavnog pravnog posla, te se poziva na odluku VS RH Rev-X 183/2011. Tuženik navodi da utvrđivanje parnice potrošača ne mogu se primijeniti na konkretan ovaj predmet. Nadalje navodi vezano za neosnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na navode o nepoštenosti valutne klauzule vezane za švicarski franak, ističe da presuda VTS donesena u parnici Potrošač ne daje subjektivna prava potrošaču, da tuženik kao potrošač dužan je dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, 79/07, 125/07-dalje ZZP). Da je to ne moguće učiniti u ovom sporu da proizlazi iz slijedećih okolnosti, prvenstveno ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene nepoštenosti. Da samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasno i lako uočljiva odredba. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenim posebnih odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu ugovora. Tužitelj je potpisom Ugovora potvrdio upoznatost sa značenjem valutne klauzule.

2.1. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo više godina od sklapanja Ugovora, tvrditi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

2.2. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena.

2.3. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

2.4. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeto u njegovom rješenju broj Revt 575/16 od 3.10.2017. (dalje: „Rješenje VSRH“) i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF.

2.5. Naime, od 1999. do 2010., tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010., i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim.

2.6. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije.

2.7. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju.

2.8. U odnosu na navode o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika ističe da ista nije bila predmetom ispitivanja ništetnosti u parnici Potrošač. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja iz presude VTS – a donesenih u parnici Potrošač na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to nije bilo predmetom ispitivanja u parnici Potrošač. Da je u tom kolektivnom sporu bila ispitivana primjenjivost kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metoda izračuna parametara promjenjivosti. Da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune slijedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te naposljetku da odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužiteljice). Ni jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, pa prema tome osnove za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti čl. 210. st. 3. ZOO.

2.9. Tuženik navodi da je pogrešno stajalište tužitelja o ništavosti pojedinih odredaba Ugovora te navodi da materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj

- izrekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju.

2.10. Pravni osnov za promjenu kamatnih stopa kod tuženika predstavljale su: odredbe samih ugovora o promjenjivosti kamatne stope i načinu promjene; interni akti tuženika te sve ostale isprave i podnesci tuženika.

2.11. Odluku o promjeni kamatnih stopa tuženik je donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržište bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika a pri tome se tužitelj rukovodio kombinacijom slijedećih parametara: visina kamatnih stopa (cijena) koju tuženik plaća na izvore sredstava (kamatne stope na depozite građana), visinu kamatnih stopa koje tuženik plaća na izvore sredstava na međunarodnom tržištu kapitala (izravno povezano sa promjenama vrijednosti referentnih kamatnih stopa odnosno indeksom CBS-credit Deafut Swaps), rizik naplate kredita (također povezano sa CDS).

2.12. Tuženik između ostalog navodi da većina izvora financiranja kreditne aktivnosti vezane za CHF odnosila se na zaduživanje u inozemstvu a što je i očekivano obzirom na dominantnu sklonost građana Hrvatske da štede u stranoj valuti. Zbog tih razloga bez obzira na pad Libora, tuženik nije mogao umanjiti kamatnu stopu jer je parametar troška pribavljanja sredstava izuzetno narastao.

2.13. Tuženik tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana.

2.14. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja.

2.15. Tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

2.16. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da obveže tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba sa prilozima, odgovor na tužbu sa prilozima, rješenje P-137/2019-5 od 4. rujna 2019., podnesci stranaka s prilozima, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, rješenje P-137/2019-17 od 13. rujna 2023., provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje, pročitani su podnesci stranaka, sudska praksa.

4. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-595/2023-25 od 15. travnja 2024. utvrđen je prekid postupka te je nastavljen postupak između stranaka rješenjem ovog suda poslovni broj P-595/2023-26 od 16. srpnja 2025. budući da je prethodnim rješenjem pozvan pravni slijednik Hrvatska poštanska banka d.d. na preuzimanje ovog postupka na strani tuženika Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, Varšavska ulica 9.

5. Tuženik podnio je prigovor u odgovoru na tužbu o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-595/2023-21 od 7. lipnja 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

6. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 7081225 od 23. kolovoza 2006. (list 11-16) sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik (Volks Bank d.d. Zagreb, Varšavska 9), zaključili Ugovora o kreditu broj 7081225 od 23. kolovoza 2006. (list 11- 16) koji je solemniziran po Javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice, broj OU- 870/06-1 od 24. kolovoza 2006. kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 22.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate (čl. 1.) te je Ugovorena kamata po kamatnoj stopi od 5,10 % godišnje promjenjiva u skladu s Odluko o kamatama i naknadama kreditora (čl. 2.1.), redovna kamata po dospijeću: promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a neplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do naplate (čl. 2. 4.). Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskog protuvrijednosti (čl. 4.) te je čl. 8 ugovoreno u dijelu "korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 319,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za deviza važećem na dan dospijeća" (čl. 8.).

9. Nesporno je da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima sa rokom otplate na 84 mjeseci (čl. 5.).

10. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a.

11. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

12. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Na Ugovor o kreditu broj 7081225 koji je sklopljen 23. kolovoza 2006., na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

14. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

15. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

16. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

17. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

18. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je realizirala kredit kod tuženika u Varaždinu koji je ovjerila kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice za kupnju osobnog automobila. Automobil koji je kupila realizacijom kredita da ga i danas koristi za putovanje na posao jer sada radi u Podravki d.d., a živi u [adresa].

20. Sud doznaje da je tužiteljica godinu dana bila volonter i to na početku otplate kredita, a poslije se zaposlila i imala svoja primanja.

20.1. Tužiteljica po zanimanju je doktor veterine te da nikada nije imala obrt niti trgovačko društvo.

21. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu od 23. kolovoza 2006. utvrđeno je da je u čl. 3. Ugovora upisana namjena kredita: kupnja vozila. Utvrđeno je da je u čl. 9. točka 3. izvršen prijenos vlasništva na kupljenom automobilu kao osiguranje.

22. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.

23. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

24. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

26. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

27. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

28. Sukladno odredbi čl. 138.a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.

29. Tužiteljica u svom iskazu navodi da na sadržaj predmetnog ugovora nije mogla utjecati budući da joj je kod tuženika dočekan gotov ugovor. Kod tuženika dato joj je do znanja da je takva vrsta kredita najpovoljnija i da nema za nju nekih negativnih posljedica. Ugovor je pročitala i bila je sa roditeljima kod tuženika. U vrijeme kada je potpisivala ugovor nije znala što znači pojam valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Iz njezinom iskaza proizlazi da joj je samo ponuđen kredit u CHF, a uvjet kupnje predmetnog vozila bila je upravo realizacija kredita u CHF kod tada Volksbank.

30. Analizirajući iskaz tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju na razumljiv način nije objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno koji bi se čimbenici mogli utjecati i koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja Ugovornog kreditnog razdoblja, a tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

31. Po mišljenju suda tužitelj nije mogao u budućnosti znati kakvi bi učinci iz takve sklopljene Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za njega mogli nastati. Tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim Ugovornim odredbama odnosno odredbama koje se donose na kamatnu stopu jer su takve odredbe bile u naprijed formulirane od strane kreditora – tužene.

32. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti sporih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

33. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u dijelu čl. 2. t. 1., Ugovora o kreditu broj 7081225 od 23. kolovoza 2006. je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 5,10 % godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.

34. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u dijelu čl. 4. i 8. Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

35. Razgledavanjem Ugovora o kreditu broj 7081225 od 23. kolovoza 2006. utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

36. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacila na tužitelja.

37. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovora od 23. kolovoza 2006. koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je morao prihvatiti da bi isti realizirao za kupnju osobnog automobila.

38. S obzirom da su odredbe Ugovora u dijelu čl. 2. t. 1., 2. t. 4., 4. i 8., Ugovora o kreditu broj 7081225 od 23. kolovoza 2006. u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

39. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

40. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

41. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje extunc unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijeme neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba-odluka Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-912/21-2 od 2. lipnja 2021.).

42. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju osobnog automobila te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takve kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF te promjenjivu kamatnu stopu kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

43. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

44. Na okolnost visine potraživanja koliko je tužitelj platio više tuženiku uslijed promjene kamatne stope, sukladno odlukama tuženika te koliko je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, sud je proveo financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza d.o.o. iz Čakovca, Park R. Kropeka 2, stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo GP, mag. oec.

45. Zadatak vještaka je bio izračunati razliku između iznosa koje je tužitelj naplatio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, izračunati razliku iznose koje je tužitelj platio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita. Potrebno je primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita (5,10 % godišnje) i tečaj CHF na dan stavljanja kredita u korištenje.

46. Vještakinja navodi da je Ugovora o kreditu broj 7081225 od 23. kolovoza 2006. Volksbank, sada Hrvatska poštanska banka odobrila korisniku kredita ZP kredit pod slijedećim uvjetima i to iznos kredita 22.555,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HMB kredita na dan korištenja, a redovnom kamatnom stopom, 5,10 % godišnje. Promjenjiva sukladno odluci kreditora, na rok od 84 mjesečnih anuiteta, otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Anuitet je periodički iznos koji plača korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata.

47. U zaključku vještaka se navodi da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i promjenu tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita više platio 3.452,53 EUR. Od tog iznosa: na više plaćeno zbog promjene kamatne stope odnosi se 567,77 EUR, na više plaćeno zbog promjene tečaja CHF odnosi se 2.884,76 EUR.

48. Vještakinja je dala detaljan izračun koji je prezentiran u tabelama 1. i 2. nalaza, a u izračun su uključene negativne tečajne razlike (kolona 7. tabele 2.).

49. Tužitelj u pismenom podnesku koji je zaprimljen kod ovog suda 14. studenoga 2025. (list 317-321) navodi da nema nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da isti sačinjen u skladu sa zadatkom i pravilima struke te je istim podneskom uskladio svoje potraživanje sa nalazom sudskog vještaka da osim utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi potražuje i isplatu od 3.452,53 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos i to s osnova promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja zbog više plaćenom.

50. Tuženik na održano ročište dana 3. prosinca 2025. nije pristupio, a nakon što mu je nalaz dostavljen 14. studenoga 2025. nije se očitovao.

51. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.

52. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

53. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

54. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

55. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 15. travnja 2019., s toga je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

56. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

57. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

58. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

59. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu u iznosu od 3.452,53 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

60. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

61. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

62. Sud o troškovima (VPS 3.452,53 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 -dalje Tbr) primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 9. t. 3. i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 14. travnja 2023. u iznosu od 100,00 eura, za zastupanje na raspravi 4. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 14. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 03. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura, sveukupno 900,00 EUR, uvećano za PDV i to iznos od 225,00 EUR, ukupno 1.125,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 EUR (plaćeno) i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, sveukupno 1.470,08 EUR.

63. Na dosuđeni iznos troškova od 1.470,08 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 8. prosinca 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

64. Nisu dosuđeni troškovi tužitelju za sastav pismenog podneska od 2. listopada 2019. u iznosu od 200,00 eura (nije bio potreban za postupak – predlaže nastavak postupka i očitovanje na odgovor na tužbu), uvećano za PDV, stoga je odbijen tužitelj s navedenim zahtjevom za naknadu troškova kako neosnovanim.

65. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnica, 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Kuharić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Pisarnica Koprivnica

2. Odvjetnik Ivo Šučur iz Zagreba