Poslovni broj: Ovr Ob-76/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Luciji Arelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 8. prosinca 2025.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1818/10- 41 od 26. ožujka 2014., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio ovom sudu 30. listopada 2025.prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1818/10-41 od 26. ožujka 2014. U prijedlogu navodi da je 12. listopada 2017. zaprimio od FINA-e poslan Zahtjev za izravnu naplatu od ovrhovoditelja, a koji je podnesen FINA-i na dan 18. veljače 2016. Zahtjev za izravnu naplatu je podnesen od strane bivše supruge, ovdje ovrhovoditeljice, sa istaknute klauzule njene materijalne i kaznene odgovornosti podnositelja zahtjeva u istinitost isprave, sukladno članku 209. Ovršnog zakona radi naplate putem FINA-e iznosa za uzdržavanje tada malodobnog djeteta u iznosu od 1800 kuna ili sada 238,90 eura mjesečno po pravomoćnoj presudi ovoga suda pod posl. br. P2 1818/2010 gdje je, kao otac, dužan bivšoj supruzi na njezin račun otvoren u PBZ-u plaćati navedeni iznos za uzdržavanje djeteta i to od lipnja 2011. FINA sukladno Zahtjevu, izršava naplatu navedene sume od lipnja 2011 godine do zaključno 15. Travnja 2024 neprekidno i svaki mjesec na 15-ti dan te ga o tome obaviještava šaljući obavijesti elektronskom komunikacijom. Na navedeni iznos obračunava kamate i pribraja svoju naknadu za naplatu po zahtjevu svaki mjesec. Zadnje terećenje iz travnja 2024 je zavedeno pod brojem 98. Očevidnika. Svoju obvezu ovršenik izvršava svaki mjesec i prije navedenog dana i to uplaćujući po sudskoj presudi OGSZG P2 18181/2010 na račun ovrhovoditeljice, koja dan danas nema otvorenih dospjelih potraživanja prema njemu, te se i dalje pokušava dvostruko naplatiti po istoj osnovi i to sve evidentiranoj izjavi koja je dat pod prisegom materijalne i kaznene odgovornosti. Ovršenik izjavljuje da će i dalje plaćati uzdržavanje svojega djeteta na način opisan presudom ovoga suda (kao što je i učinio za listopad 2025. Stoga predlaže stavljanje van snage i samog Zahtjeva za izravnu naplatu kao neosnovanog i nedopuštenog te nalaganje FINA-i obustava naplate pristojbi, glavnice, i kamata za razdoblje lipanj 2011 – zaključno 15. travnja 2024. godine, kao i svaka daljnja naplata po Zahtjevu za izravnu naplatu od 18. veljače 2016. kao neosnovana i nedopuštena
2. Ovrhovoditeljica se očitovala podneskom od 19. studenoga 2025. navodeći da je ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim potpuno neosnovan, budući da je njegov sin NČA sada punoljetno dijete koje se i nadalje redovno školuje te ga je njegov otac, ovdje Ovršenik, kao roditelj s kojim dijete ne živi, i nadalje dužan uzdržavati, sukladno odredbi članka 290. Obiteljskog zakona (Narodne novine br.: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, nadalje u tekstu: „ObZ“). Nadalje, da nema govora o tome da je Ovršenik dobrovoljno i u cijelosti ispunio svoju obvezu uzdržavanja svog sada već punoljetnog djeteta NČA, upravo suprotno. Za vrijeme dok je NČA još bio maloljetan, njegova je majka i zakonska zastupnica NČ, ovdje Ovrhovoditeljica, protiv ovdje Ovršenika bila primorana i pokretati kazneni progon zbog Ovršenikova izbjegavanja obveze uzdržavanja svojeg jedinog djeteta. Ovršenik je od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu čak dva puta bio pravomoćno osuđen radi počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja, opisano i kažnjivo temeljem članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, nadalje u tekstu: „KZ“), sve uz primjenu članka 52. istog zakona te je majka tada još mlt. NČA jednom prilikom čak bila primorana pokrenuti i postupak opoziva uvjetne osude ovdje Ovršeniku – opet zbog neispunjavanja posebne obveze određene mu pravomoćnom presudom, odnosno zbog ponovljenog neuzdržavanja djeteta. Ovrhovoditeljica ističe i kako Ovršenik, iz njoj nepoznatih razloga, u posljednjih godinu dana pred ovim Sudom poduzima više nasumičnih radnji u cilju da se oslobodi svoje zakonske obveze uzdržavanja svog jedinog djeteta. Slijedom naprijed navedenog, razvidna je ne samo notorna neistinitost navoda iz prijedloga Ovršenika, već i tragična indicija kako Ovršenik ubuduće neće uzdržavati svoje jedino, sada već punoljetno dijete na način određen pravomoćnom i ovršnom presudom, bez da se mjesečni iznosi uzdržavanja prisilno ustežu od Ovršenika. Ovrhvoditeljica stoga predlaže Sudu odbiti Ovršenikov prijedlog, uz naknadu prouzročenog postupovnog troška Ovrhovoditeljici.
3. Nesporno je da se pred Financijskom agencijom u postupku izravne naplate provodi prisilna naplate tražbine uzdržavanja na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave – presude ovog suda poslovni broj P2-1818/10-41 od 26. ožujka 2014., koji je zahtjev podnijet po zakonskoj zastupnici i majci tada mlt. ĆČA, a koji je u međuvremenu postao punoljetan.
4. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. S obzirom da se ovršenik u svom prijedlogu poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te s obzirom da je ovrhovoditeljica u cijelosti osporila postojanje navedenog žalbenog razloga, kao i na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a, to je sud primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučio kao u izreci ovog zaključka.
6. Odluka o troškovima biti će donesena nakon pravomoćnosti odluke u parničnom postupku na koji postupak je ovršenik upućen zaključkom.
U Zagrebu, 8. prosinca 2025.
Sutkinja:
Lucija Arelić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a).
DNA:
- ovršeniku
- ovrhovoditelju putem pun.
