REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-973/2025-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Ivane Ljubas, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika SB, odvjetničke vježbenice, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 6.999,24 € sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 175,03 € teku od dana 11.03.2015. godine pa do isplate,

- 175,06 € teku od dana 11.04.2015. godine pa do isplate,

- 175,06 € teku od dana 12.05.2015. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.06.2015. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.07.2015. godine pa do isplate,

- 175,88 € teku od dana 11.08.2015. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.09.2015. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 10.10.2015. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 10.11.2015. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.12.2015. godine pa do isplate,

- 175,88 € teku od dana 12.01.2016. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.02.2016. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.03.2016. godine pa do isplate,

- 175,88 € teku od dana 09.04.2016. godine pa do isplate,

- 175,89 € teku od dana 11.05.2016. godine pa do isplate,

- 176,73 € teku od dana 10.06.2016. godine pa do isplate,

- 176,73 € teku od dana 09.07.2016. godine pa do isplate,

- 176,72 € teku od dana 10.08.2016. godine pa do isplate,

- 176,75 € teku od dana 10.09.2016. godine pa do isplate,

- 176,73 € teku od dana 08.10.2016. godine pa do isplate,

- 176,72 € teku od dana 10.11.2016. godine pa do isplate,

- 176,73 € teku od dana 10.12.2016. godine pa do isplate,

- 176,73 € teku od dana 11.01.2017. godine pa do isplate,

- 180,27 € teku od dana 11.02.2017. godine pa do isplate,

- 180,29 € teku od dana 10.03.2017. godine pa do isplate,

- 180,27 € teku od dana 11.04.2017. godine pa do isplate,

- 180,29 € teku od dana 11.05.2017. godine pa do isplate,

- 181,14 € teku od dana 10.06.2017. godine pa do isplate,

- 181,15 € teku od dana 11.07.2017. godine pa do isplate,

- 181,15 € teku od dana 11.08.2017. godine pa do isplate,

- 184,76 € teku od dana 12.09.2017. godine pa do isplate,

- 184,75 € teku od dana 11.10.2017. godine pa do isplate,

- 184,74 € teku od dana 11.11.2017. godine pa do isplate,

- 188,47 € teku od dana 12.12.2017. godine pa do isplate,

- 188,47 € teku od dana 11.01.2018. godine pa do isplate,

- 188,47 € teku od dana 10.02.2018. godine pa do isplate,

- 188,45 € teku od dana 10.03.2018. godine pa do isplate,

- 188,47 € teku od dana 11.04.2018. godine pa do isplate,

- 188,47 € teku od dana 11.05.2018. godine pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31.12.2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 2.548,63 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8.12.2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18) kojim je propisano da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Poslovi na koje se to odnosi su poslovi intravenozne aplikacije citostatika pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena te se za navedene poslove određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno. Tužiteljica navodi da je kao medicinska sestra obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika od njenog zaposlenja na Zavodu za hematologiju, a radno vrijeme tužiteljice iznosilo je 40 sati tjedno sve do travnja 2018. kada je potpisala II. Aneks ugovora o radu kojim je utvrđeno trajanje radnog vremena od 35 sati tjedno. Iz navedenog proizlazi da je tuženik naknadno ispravio svoje nezakonito postupanje uvidjevši da zaposlenici Zavoda za hematologiju godinama rade prekovremeno. Usprkos brojnim upitima radnika tuženik nije tužiteljici isplatio razliku plaće za razdoblje prije potpisivanja navedenog aneksa. Dakle, u razdoblju od veljače 2015. do travnja 2018. tužiteljica je kod tuženika radila pet sati tjedno prekovremeno, a navedeni sati nisu obračunati niti je dobila dodatak za prekovremeni rad koji tužiteljici pripada. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska 9.5.2022. (u eurima u podnesku od 26.10.2025.) tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.999,24 eura uvećano za zatezne kamate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da je plaću obračunavao sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora. Navodi da tužiteljica ničim nije dokazala da je u utuženom razdoblju radila prekovremeno. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor dvostruke litispendencije navodeći da se kod ovog suda vodi postupak Pr-5831/2018 među istim strankama sa istim tužbenim zahtjevom. Također se pozivao na primjenu Zaključka 153. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl. br. Pr-671/2020 od 2.1.2023. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-236/2023 od 6.5.2025. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje sa navodom da nije nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica najmanje 2/3 svog radnog vremena radila na poslovima intravenozne primjene citostatika.

4. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića te dopunske nalaze i mišljenja istog vještaka te je saslušao svjedoke KB i ČB i tužiteljicu kao stranku. Odbijen je kao irelevantan prijedlog tuženika za saslušanjem članova Povjerenstva za tumačenje KU jer se ovdje potražuje isplata prekovremenog rada.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika od tuženika kao poslodavca za isplatom razlike plaće na ime prekovremenog rada u razdoblju od veljače 2015. do travnja 2018. od 6.999,24 eura.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu sud je utvrdio da u postupku nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju na temelju Ugovora o radu od 7.11.2008. (list 70) u kojem su stranke ugovorile da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a koji Ugovor o radu je II. Aneksom od 10.4.2018. izmijenjen u odnosu na radno vrijeme na 35 sati tjedno koje se smatra punim radnim vremenom (list 68). Sporno je postojanje dvostruke litispendencije te ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada i u kojem iznosu.

8. Nije osnovan prigovor dvostruke litispendencije jer je sud utvrdio uvidom u e-spis da se spor pod brojem Pr-5813/2018 vodi radi isplate dodataka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dok se ovdje potražuje isplata prekovremenog rada, stoga nije ostvaren objektivni identitet (isti predmet tužbenog zahtjeva) već samo subjektivni (iste stranke), a isti moraju kumulativno biti ispunjeni da bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji.

9. Nije osnovano ni pozivanje tuženika na primjenu Zaključka 153. jer se ovdje ne potražuje isplata prekovremenog rada zbog rada blagdanom i vikendima, već zbog razlike u satnici od propisanih 35 sati tjedno do ostvarenih 40 sati tjedno.

10. Sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15 dalje u tekstu: KU/13) na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Poslovi iz st. 1. ovoga članka su poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Prema odredbi čl. 31. st. 3. KU/13 za poslove iz st. 1. ovoga članka određuje se opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje u tekstu: KU/18) koji se primjenjuje od 1.3.2018.

11. Tužiteljica u tužbi tvrdi da 2/3 svog radnog vremena radi na poslovima intravenozne primjene citostatika te da joj stoga za čitavo vrijeme važenja Kolektivnog ugovora pripada pravo na razliku plaće na temelju činjenice što je rad obavljala u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, iako je ostvarila pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno, te je stoga svaki tjedan odradila pet sati prekovremenog rada.

12. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužiteljica nije radila prekovremeno, te je podneskom od 23.5.2022. istaknuo i da tužiteljica ničim nije dokazala da je prije travnja 2018. radila u skraćenom radnom vremenu od 35 sati tjedno te da je svaki sat preko 35 sati tjedno prekovremeni rad kao i da tužiteljica nije dokazala da je uopće obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika 2/3 radnog vremena. Na tu okolnost tuženik je dostavio nepravomoćnu presudu ovog suda broj Pr-676/2020 od 25.1.2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

13. U odnosu na navedeno, treba istaknuti da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-632/2022 preinačena navedena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen. Na okolnost da se u istovrsnim postupcima prihvaća tužbeni zahtjev postoji brojna pravomoćna sudska praksa a na neke presude se tužiteljica i pozvala u podnesku.

14. Osim toga, iz iskaza svjedoka KB i ĐB te iskaza tužiteljice koje je sud prihvatio kao istinite jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo te u skladu sa materijalnim ispravama u spisu i to platnih lista i evidencija rada, utvrđeno je da je tužiteljica cijelo vrijeme rada kod tuženika od 2008. radila na Zavodu za hematologiju, na odjelu hematologije i kontinuirano obavljala poslove intravenozne primjene citostatika kroz cijelo radno vrijeme.

15. Budući je utvrđeno da je tužiteljica kontinuirano cijelo vrijeme radila na poslovima intravenozne primjene citostatika, to su ostvareni uvjeti propisani odredbom čl. 31 KU/13, odnosno iz čl. 29. KU/18 za radom u skraćenom radnom vremenu, pa tužiteljici za sav rad koji je odrađen iznad 35 sati tjedno pripada pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad u visini koji je određen čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18.

16. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je na temelju četvrtog dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg izračuna proizlazi da razlika plaće tužiteljice s naslova prekovremenog rada za period od veljače 2015. pa do travnja 2018. ukupno iznosi 6.999,24 eura i to primjenom koeficijenta 1,50 (a ne samo koeficijenta od 0,50 dodatka za prekovremene sate) ako se bruto satnica obračunava u odnosu na mjesečni fond sati obračunat na temelju skraćenog radnog vremena od 35 sati tjedno.

17. Ovdje valja ukazati da je odredbom čl. 64. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano da pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme se izjednačuje se punim radnim vremenom. Imajući na umu citiranu odredbu, nije odlučan navod vještaka da je tuženik obračunao i isplatio tužiteljici plaću za 40 sati tjedno, pa da joj je dužan isplatiti samo razliku po pitanju dodatka za prekovremeni rad od 50%, s obzirom da bi tužiteljica primila isti iznos plaće i da je radila samo 35 sati tjedno koliko je trebala. Iz navedenog je razvidno da se zasebno treba obračunati i osnovni sat za svih 5 sati tjedno uvećano za dodatak za prekovremeni rad, a kako je to vještak učinio u četvrtom dopunskom vještačenju, 2 inačici, koje je sud ocijenio objektivnim i stručnim te je na temelju istog utvrdio visinu potraživanja tužiteljice.

18. Valja reći i da ni jedna stranka nije prigovorila matematičkoj ispravnosti izračuna sudskog vještaka, a isto tako vještak je u svom pisanom očitovanju naveo kako pravno stajalište iz Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora nema utjecaja na visinu potraživanja tužiteljice koja je utvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

19. Budući da je tužiteljica u cijelosti uskladila svoj tužbeni zahtjev sa navedenim izračunom financijskog vještaka iz četvrte dopune nalaza i mišljenja, isti je trebalo u cijelosti prihvatiti i dosuditi joj traženi iznos.

20. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 151/22, 155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO koja je propisana za ostale odnose. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i čl. 155. ZPP sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 6.999,24 eura te tužiteljica ima pravo na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 15.5.2020., 30.7.2020., 2.2.2021. i 13.7.2021. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.800,00 eura, kojem iznosu treba pridodati PDV od 25% (Tbr. 46.) te iznos od 298,63 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što ukupno iznosi 2.548,63 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

22. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastav ostalih podnesaka (iznad 4 obrazložena podneska) jer po Tarifi nema pravo te za zastupanje na ročištu za objavu presude jer pristup na navedeno ročište nije neophodan za vođenje postupka, a nije joj niti nastao.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

24. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku