Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-620/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenika ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, radi ovrhe ispražnjenjem i predajom u posjed nekretnine, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-6/2021-26 od 14. listopada 2024., 8. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-6/2021-26 od 14. listopada 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen 18. siječnja 2021. ovjerenog po javnom bilježniku Jozi Rotimu pod poslovnim brojem OU-354/19 određena je ovrha udaljenjem ovršenika i svih drugih osoba, te uklanjanjem svih njegovih stvari iz nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Kutini, zk. odjel Kutina, k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža, dvorište, oranica i šuma u novom brdu površine 901 čhv, te predajom navedene nekretnine, bez osoba i stvari, u posjed ovrhovoditelju B2 Kapital.

2. U toč. II izreke odlučeno je da će se uklonjene pokretnine predati ovršeniku, a ako ne bude prisutan odraslom članu domaćinstva, te ako prilikom poduzimanja ovršnih radnji ne bude nazočna niti jedna osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti, stvari će se predati na čuvanje trećoj osobi ili ovrhovoditelju na trošak ovršenika.

3. U toč. III izreke odlučeno je da osobama koje budu ometale provedbu odluke sud će temeljem odredbe čl. 16. OZ-a u vezi čl. 226. OZ-a izreći novčanu kaznu ili odrediti pritvor.

4. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se primjenom odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11; dalje OZ/96) primjenjuje u ovršnom postupku. Ovršenik smatra da predmetni ugovor o kupoprodaji koji je sastavljen u okviru javnobilježničkog akta nije ovršna isprava jer da ne sadrži nalog ovršeniku na ispunjenje tražbine te da uz prijedlog za ovrhu nije niti dostavljen Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja i da ugovor o kupoprodaji ne sadrži izjavu ovršenika da nakon dospjelosti se može provesti neposredna ovrha predajom u posjed i iseljenjem ovršenika slijedom čega da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti.

5. Nadalje, ovršenik navodi da je u čl. 10. st. 5. Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja izričito ugovoreno da protivnici osiguranja tj. ovršenik pristaje da se neposredno na temelju tog sporazuma provede ovrha radi ispražnjenja nekretnine i predaje u posjed banci slobodne od osoba i stvari te da ne postoji sporazum niti nalog ovršeniku da se nekretnina nakon prodaje predaje u posjed kupcu već isključivo banci te da stoga ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju tražiti u ovršnom postupku predaju nekretnine u posjed.

6. Nadalje, ovršenik navodi da ugovor o kreditu sadrži ništetnu redovnu kamatnu stopu jer da rast kamatne stope nije bio definiran transparentnim i jasnim i provjerljivim parametrima već isključivo odlukom banke na koju odluku ovršenik nije mogao utjecati pa da je stoga ovrhovoditelj od svog prednika Hrvatske poštanske banke kupio ništetnu tražbinu i da je sama cesija ništetna.

7. Smatra ovršenik da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenika sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava (dalje Konvencija) te da je u čl. 8. st. 2. Konvencije propisano da javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala te se poziva i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. U- III-5917/2013, U-III-46/2007, U-III-405/2008 i U-III-1422/2006 i na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Bjedov protiv Hrvatske, Orlić i Paulić protiv Hrvatske te da sud prvog stupnja nije ispitao test razmjernosti sukladno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske.

8. Nastavno smatra ovršenik da je iseljenje određeno samo protiv njega dok da su u Sporazumu o prijenosu prava vlasništva navedena dva protivnika osiguranja kao suvlasnici u ½ dijela pa da je stoga ovrha neprovediva u odnosu na njegovu suprugu.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba nije osnovana.

11. Iz sadržaja spisa proizlazi da je od strane ovrhovoditelja podnesen prijedlog za ovrhu temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. siječnja 2021. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Joze Rotima pod posl. br. OU-354/19 nakon provedene prve javne dražbe 5. siječnja 2021. i to u odnosu na nekretninu u fiducijarnom vlasništvu te da je ovrhovoditelj dao jedinu i valjanu ponudu zbog čega je postao vlasnikom nekretnine koja je predmetom ovog postupka.

12. Sud prvog stupnja u osporavanom rješenju utvrđuje da se je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovrhovoditelj upisao pravo vlasništva i da je u čl. 5. navedenog ugovora određeno da ovršenik gubi pravo posjeda sukladno čl. 120. OZ-a te da se dozvoljava ovrhovoditelju kao kupcu stupanje u posjed nekretnine odmah po potpisu predmetnog ugovora o kupoprodaji.

13. Stoga budući da ovršenik kupcu ovrhovoditelju nije predao u posjed nekretninu sud prvog stupnja smatra da je prijedlog za ovrhu osnovan te je donio rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine ovrhovoditelju sukladno čl. 226. OZ-a.

14. Sukladno čl. 80. b OZ-a sud prvog stupnja je utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja upravo iz razloga što je ovrhovoditelj postao vlasnik predmetne nekretnine dok da je ovršenik zajedno sa UK, i ranijim vjerovnikom Hrvatskom poštanskom bankom d.d. sklopio Sporazum br. 82/06 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja 9. ožujka 2006. u kojem su protivnici osiguranja a samim time i ovršenik izrijekom pristali da se radi naplate dospjelog potraživanja vjerovnika na temelju sklopljenog Sporazuma provede ovrha na predmetnoj nekretnini prodajom nekretnine i u slučaju prodaje nekretnine i ovrha radi ispražnjenja nekretnine i predaje iste u posjed vjerovniku, slobodne od osoba i stvari.

15. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom sud prvog stupnja zaključuje da se u ovršnom postupku ne može provoditi test razmjernosti jer da ovršni postupak za razliku od redovnog parničnog postupka, nema primjerenih postupovnih sredstava za pravilno, kontradiktorno i temeljito ispitivanje tog pravnog pitanja već da ovlaštenje za provedu testa razmjernosti ima sud koji vodi redovni parnični postupak.

16. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje ovrhe za ispražnjenjem i predajom u posjed nekretnine sve sukladno čl. 226. OZ-a i da će sukladno čl. 226. st. 3. OZ-a protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe izreći novčanu kaznu ili odrediti pritvor iz čl. 16. OZ-a.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da zaključeni ugovor o kupoprodaji kod javnog bilježnika nije ovršna isprava u ovom postupku jer da u Sporazumu o osiguranju prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nije ugovoreno da će se nekretnina nakon prodaje predati u posjed kupcu, niti postoji suglasnost ovršenika da se provede ovrha predajom u posjed ovrhovoditelju.

18. Ovo iz razloga što je ovaj sud u ukidnom rješenju pod posl. br. Gž Ovr- 164/2021 od 18. listopada 2021. donio pravno shvaćanje da navedeni ugovor o kupoprodaji koji je sastavljen kao javnobilježnički akt predstavlja ovršnu ispravu.

19. Naime, način predoje predmeta osiguranja propisan je u čl. 274.g Ovršnog zakona koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Sporazuma o javnobilježničkom osiguranju u kojemu je u st. 3. propisano da na temelju provedene dražbe, pošto kupovina bude položena javni bilježnik sklopit će u obliku javnobilježničkog akta u ime predlagatelja osiguranja s kupcem ugovorom o prodaji predmeta osiguranja. U slučaju prodaje nekretnine u tom će se ugovoru posebno naznačiti da je kupac ovlašten prigodom upisa svoj prava vlasništva u zemljišnim knjigama ishoditi u brisanje zabilježbe da je nekretnina predlagatelja osiguranja bila prenesena radi osiguranja. Nadalje u odredbi čl. 274. h istog Ovršnog zakona propisne su pretpostavke za preuzimanje stvari u posjed te je propisano da ako se protivnik osiguranja u sporazumu iz čl. 274.s t. 1. tog zakona ili u kojoj drugoj ispravi na kojoj njegov potpis javnobilježnički ovjerovljen suglasio da predlagatelj osiguranja može na temelju te isprave tražiti protiv njega ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ili predaju pokretnine u posjed, predlagatelj osiguranja ovlašten je zatražiti takvu ovrhu samo radi prodaje tih stvari prema odredbama čl. 274. g ovog zakona.

20. Razumnim tumačenjem svrhe javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na stvari te uzimajući i sadržaj odredbe čl. 120. OZ-a koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Sporazuma o osiguranju u kojem je propisano da prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave zaključka o prodaji, te uzimajući u obzir sadržaj čl. 6. Ugovora o kupoprodaji u kojoj je propisano da zaključenjem tog ugovora ovršenik gubi to pravo posjeda i dužan je predati nekretnine u neposredni posjed kupcu nakon primitka jednog otpravka javnobilježničkog akta i da prodavatelj dozvoljava kupcu stupanje u posjed nakon potpisa tog ugovora, ovrhovoditelj je sukladno čl. 274. h i čl. 226. OZ-a ovlašten tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine temeljem ovršne isprave navedenog kupoprodajnog ugovora koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

21. U odnosu na žalbene navode ovršenika da njegova nekretnina predstavlja njegov dom u smislu odredbe čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom navodi se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se ne može provoditi test razmjernosti u ovom postupku jer je ovršenik svojevoljno ugovorio osiguranje prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa svim pravnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega poslije tog ugovaranja i nastupile. Unatoč tome što bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku mogao trpjeti štetu te unatoč zaštiti njegovog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarivanja predmetne tražbine jer ovršenik nije postupio po ovršnoj ispravi odnosno po zaključenom sporazumu o osiguranju tražbine a u kojem postupku nakon što ovršenik nije postupio po tom sporazumu proveden postupak prodaje nekretnine kod javnog bilježnika, ovrha je bila nužna radi predaje u posjed predmetne nekretnine kupcu.

22. Stoga po mišljenju ovog suda nije ostvarena povreda prava na dom jer je postupanje suda sukladno odredbi čl. 8. st.2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te nema potrebe provoditi test razmjernosti.

23. U odnosu na žalbene navode ovršenika da je njegova supruga suvlasnica u ½ dijela nekretnine a da ovrhovoditelj traži iseljenje samo jednog protivnika osiguranja i predaje cijele nekretnine u posjed i da je na taj način ovrha neprovediva, navodi se iz stanja spisa da proizlazi da je u zemljišnim knjigama kao kupac nekretnine upisan u cijelosti ovrhovoditelj i da se u spisu nalazi punomoć supruge ovršenika UK u kojoj daje suglasnost ovršeniku da prenese na Hrvatsku poštansku banku pravo vlasništva na ½ dijela nekretnine i da u njezino ime potpiše Sporazum o prijenosu prava vlasništva na predmetnim nekretninama i da potpisom te punomoći daje suglasnost da je se bez ikakvih daljnjih pitanja ili odobrenja upiše pravno vlasništva u korist navedene banke i da u slučaju neizvršenja obaveza koje su preuzete temeljem sporazuma daje suglasnost da se provede i prisilna ovrha prodajom nekretnine i ispražnjenjem nekretnine kao i predaja u posjed slobodnu od osoba i stvari. Stoga s obzirom na izloženo uvažavajući činjenicu da je ovrhovoditelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine nakon provedenog postupka stjecanja punopravnog vlasništva na temelju javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i kada javni bilježnik potvrdio da su se stekli zakonom propisani uvjeti da fiducijarni vlasnik koji želi zadržati nekretninu umjesto isplate osigurane tražbine postane punopravni vlasnik nekretnine i kada je provedena javna dražba temeljem koje je ovrhovoditelj postao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 226. i čl. 120. OZ-a da kupac traži ispražnjenje i predaju u posjed predmetne nekretnine.

24. Ispitujući po službenoj dužnosti dali je sud prvog stupnja počinio neki od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

25. Ispitujući po službenoj dužnosti dali postoje žalbeni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 50. st. 5. OZ/12 utvrđeno je da ne postoje razlozi iz st. 1. t. 1., 3. i 5. tog članka niti pretpostavke iz st. 1. t. 6. tog članka jer ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. tog zakona. Stoga budući da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo niti su počinjene bitne povrede postupka žalbu ovršenika kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja.

26. Ovršeniku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U. Rijeci, 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Filka Pejković