Poslovni broj: 8 Kž-569/2023-4

 

Poslovni broj: 8 Kž-569/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, kao predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. L., radi kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 143/12 – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO-a) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 31 K-42/2023-12 od 1. lipnja 2023., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba ODO-a te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 39 K-742/2019-14 od 12. travnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj: 31 K-42/2023-12 od 1. lipnja 2023. temeljem čl. 452. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08) prema optuženom Ž. L. odbio je optužbu da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 6. KZ/97.

 

1.2.              Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2.              Protiv navedene presude žali se ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 6. ZKP/08 s prijedlogom da drugostupanjski sud u smislu žalbenih navoda ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.              Odgovor na žalbu podnio je optuženi Ž. L. putem branitelja A. J., odvjetnika iz O..

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-677/2023-3 od 28. rujna 2023. isti vratilo ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              Žalba ODO-a nije osnovana.

 

6.              Nije u pravu ODO kada se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 6. ZKP/08 s tvrdnjom da je prvostupanjski sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. Argumentirajući navedeno, državni odvjetnik u žalbi ne osporava stav suda prvog stupnja da između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97) za koje se tereti optuženi S. L. i kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu KZ/11), postoji pravni kontinuitet. Međutim, pozivajući se na odredbu iz čl. 257. st. 6.  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 145/13, dalje V Novela ZKP/08) kojom se propisuje da će se u kaznenom postupku za djela iz članka 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08 postupak dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice te na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV k-31/2018-10 od 27. ožujka 2018. i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kž-121/2023-4 od 30. ožujka 2023. kojom je ukinuto prvostupanjsko rješenje broj K-42/2023-6 od 17. veljače 2023. kojim se Općinski sud u Osijeku u ovom predmetu već proglasio stvarno nenadležnim za postupanje, ODO u žalbi, suprotno stavu suda prvog stupnja u pobijanoj presudi,  smatra da je za postupanje u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. L., stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Osijeku. Takav stav temelji na obrazloženju da je u predmetnom slučaju kazneni postupak započeo prije stupanja na snagu V Novele ZKP/08 i da je Općinski sud u Osijeku, sud koji je bio nadležan za postupanje u trenutku podizanja optužnice. Ujedno, polazeći od činjenice da je predmetno kazneno djelo  počinjeno 12. svibnja 2009., državni odvjetnik je mišljenja da optuženik može biti osuđen jedino po čl. 292. st. 2. KZ/97 kao blažem zakonu, što također smatra dodatnim razlogom koji opravdava zaključak da je u ovom slučaju stvarno nadležan Općinski sud u Osijeku.

 

7.              Citirano žalbeno tumačenje odredbe iz čl. 257. st. 6. V Novele ZKP/08 u svezi čl. članka 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08 je po stavu Županijskog suda u Varaždinu kao suda drugog stupnja, pogrešno. Naime, već na temelju samog teksta odredbe iz čl. 257. st. 6. V Novele ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je zakonodavac imao u vidu isključivo situacije kada se radi o djelima koja su već u trenutku podizanja optužbe bila pravno kvalificirana kao kaznena djela taksativno navedena u čl. 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08, a na kakav zaključak izravno upućuje dio teksta odredbe iz čl. 257. st. 6. V Novele ZKP/08 koji glasi „...u trenutku podizanja optužbe“. S obzirom na navedeno, po stavu ovog suda drugog stupnja, suština i smisao odredbe iz čl. 257. st. 6. V Novele ZKP/08 je u tome da se postupci za djela koja su u vrijeme optuženja bila pravno kvalificirana kao kaznena djela taksativno navedena u članka 19.c toč. 1. podtoč. d. V Novele ZKP/08, a u odnosu na koja su se nakon optuženja izmijenile odredbe o stvarnoj nadležnosti, dovrše pred sudom koji je za ta djela bio nadležan u trenutku podizanja optužbe. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV k-31/2018-10 od 27. ožujka 2018. na koje se poziva žalitelj, proizlazi da odredbu čl. 257. st. 6. iz V Novele ZKP/08 treba tumačiti na način da će se postupci za kaznena djela  navedena u čl. 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08 koji su bili pokrenuti prije stupanja na snagu iz V Novele ZKP/08, dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice.

 

8.              U konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji. Naime, ODO u Osijeku je  u ovom slučaju podiglo optužnicu 29. rujna 2014., koja je  rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Kov-801/2014-7 od 12. siječnja 2015. vraćena na popravak te je nova optužnica podignuta 6. travnja 2016. koja je izmijenjena 13. rujna 2017., a sve uz nepromijenjenu pravnu kvalifikaciju predmetnog kaznenog djela kao kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. Budući da se kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 ne navodi u odredbi iz čl. 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08 na koju upućuje članak čl. 257. st. 6. V Novele ZKP/08, to u konkretnom slučaju ta odredba ne dolazi u primjenu jer je za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97, onako kako je sam žalitelj i kvalificirao kazneno djelo, bio i ostao stvarno nadležan općinski sud, dok je za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 prema citiranoj odredbi V Novele ZKP/08 nadležan županijski sud, ali o toj pravnoj kvalifikaciji se u ovom slučaju ne radi u vrijeme optuženja, a što je odlučan kriterij za primjenu odredbe čl. 257. st. 6. iz V Novele ZKP/08.

 

9.              Pritom, imajući u vidu i pogrešno obrazloženje suda prvog stupnja o tom pitanju, valja istaknuti da bez obzira što je prilikom podizanja predmetne optužnice već bio na snazi  KZ/11 (koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013.) i postojalo je kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11, činjenica je da je kazneni postupak protiv optuženog Ž. L. pokrenut prije stupanja na snagu KZ/11, a da stupanjem na snagu KZ/11, kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. nije prestalo postojati kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Naime, u čl. 3. st. 1. KZ/11 propisano je kao opće pravilo da se na počinitelja primjenjuje zakon koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno, a u kojem smislu se kaznena djela pravno kvalificiraju prema vremenu počinjenja, što je u ovom slučaju 12. svibnja 2009., koje vrijeme je nedvojbeno daleko od 2013. i mogućnosti kvalifikacije predmetnog kaznenog djela po KZ/11. Navedenu odredbu čl. 3. st. 1. KZ/11 sud prvog stupnja očito ispušta iz vida pogrešno zaključujući da kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 derogira kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 i da više nema mogućnosti optužbe po KZ/97 jer to djelo više ne postoji u KZ/11 te da je jedina moguća pravna kvalifikacija ovog kaznenog djela kao kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11. Dakle, prema stavu ovog suda drugog stupnja, uopće nije sporna pravilnost optuženja za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 i nadležnost Općinskog suda u Osijeku te da se pitanje promjene stvarne nadležnosti suda moglo pojaviti tek nakon utvrđenja da navedeno kazneno djelo ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 246. st. 2. KZ/11, a za koje i u trenutku podizanja optužbe nije bio nadležan Općinski sud u Osijeku, ali je pravilno postupao za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97. Naime, valja reći da se sud prvog stupnja prilikom ispitivanja optužnice nije bio ovlašten baviti se primjenom blažeg zakona, niti je po tom pitanju došlo do pogreške u ranijoj presudi suda prvog stupnja kojom je optuženi S. L. oslobođen optužbe budući da se kod oslobađajuće odluke optuženik oslobađa optužbe po pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela za koju je optužen, dok sud drugog stupnja ukidajući takvu odluku ne može sugerirati sudu prvog stupnja na koji će način suditi u ponovljenom postupku.

 

10.              Nadalje, ODO nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 blaže u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. ZKP/08. Naime, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. o visinama koje su zakonsko obilježje kaznenih djela prema kojem „znatna imovinska korist“ odnosno „znatna šteta“ iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 postoji kada ona prelazi 60.000,00 kuna (sada to propisuje i čl. 89. st. 29. KZ/11), upravo ta činjenica to kazneno djelo čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 za koje je ona iznosila 30.000,00 kuna, slijedom čega je već samim time u istom nužno sadržana veća kriminalna količina nego što je to slučaj kod kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11, a što je već i dugogodišnja sudska praksa. Pri tome treba voditi računa da kazna zatvora ne može biti izrečena u duljem trajanju odnosno preko maksimuma propisanog u čl. 292. st. 2. KZ/97.

 

11.              Dakle, u predmetnom slučaju Općinski sud u Osijeku bio je u vrijeme podnošenja optužnice nadležan odlučivati o kaznenom djelu zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 jer ono nije prestalo postojati u KZ/97 te stvarna nadležnost za suđenje za navedeno kazneno djelo nije promijenjena odredbom  čl. 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08 na koju upućuje čl. 257. st. 6. V Novele ZKP/08. Budući se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, pravilno upustio u činjeničnu analizu supstrata optužnog akta  i došao do ispravnog zaključka da se radnje optuženog S. L. imaju podvesti pod zakonski opis iz čl. 246. st. 2. KZ/11, pravilno je, iako iz navedenih pogrešnih razloga, zaključio da je sukladno odredbi iz čl. 19.c toč. 1. podtoč. d. ZKP/08, kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 u stvarnoj nadležnosti županijskih sudova, te je pravilno postupio kada je pobijanom presudom odbio optužbu.

 

12.              Kako nije utvrđeno postojanje razloga zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu, kao niti postojanje povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 482.  ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Varaždinu 18. listopada 2023.

 

    Predsjednica vijeća

    Ljiljana Kolenko, v.r.