REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-411/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika BANKA KOVANICA d.d. iz Varaždina, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, zastupana po punomoćniku Ivani Radeljak odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 4. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, i punomoćnika tuženika, dana 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

„ I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu uz valutnu klauzulu broj: 501026265, sklopljenog dana 21. veljače 2022. između tuženika BANKA KOVANICA d.d. kao kreditora i tužitelja HP kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 7. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se kod isplate kredita Korisnik obvezuje platiti jednokratne troškove obrade u iznosu od 3,00% iznosa kredita;

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve to u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 375,00 Eur-a (tristo sedamdeset i pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom 21. veljače 2022. sklopio potrošački Ugovor o kreditu broj 5010126265 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 16.000,00 Eur-a. Da je točkom 7. Ugovora o kreditu određeno da se kod isplate kredita korisnik obvezuje platiti jednokratne troškove obrade u iznosu od 3,00% iznosa kredita. Da je tuženik tužitelju 21. veljače 2022., prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.614,82 kn, dakle upravo 3,00% od iznosa odobrenog kredita. Da su navedeni ugovor ugovorne strane sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj na način na koji nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Da je na navedeni način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi članka 2.stavka 7. Ugovora o kreditu, već da je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, da tuženik nije tužitelju prezentirao koje je to to troškove imao u vezi postupka odobravanja kredita niti mu je objasnio strukturu tih troškova. Da je navedenim postupanjem tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza. Ističe da ima pravni interes da se sporna odredba utvrdi ništetnim te da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno. Slijedom navedenog tužbom traži da se ta odredba ugovora utvrdi ništetnom, te da se nakon provedenog postupka obveže tuženika nadoknaditi parnični trošak tužitelju.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025. pod brojem Su- 198/2025 određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu (list 12-13 spisa).

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako temelj tako i visinu te predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti. Navodi da je nesporno da su tužitelj i tuženik sklopili predmetni ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju iznos kredita od 16.000,00 Eur- a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Nesporno je i da je čl. 7 Ugovora o kreditu ugovoreno da se kod isplate kredita korisnik ovdje tužitelj obvezuje platiti jednokratne troškove obrade kredita u iznosu od 3% od iznosa kredita. Međutim tuženik osporava da bi takva odredba bila nepoštena i ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Osporava tužitelju svojstvo potrošača. Navodi da tuženik posluje u skladu sa važećim zakonskim propisima, europskom regulativom i podzakonskm aktima Hrvatske narodne banke kao regulatora. Nadalje, da je Odlukom o sadržaju i obliku u kojem se potrošaču daju informacije prije ugovaranja pojedine bankovne usluge (NN 107/2017) propisana obveza kreditne institucije staviti na raspolaganje potrošaču personalizirane informacije u obliku informativnog obrasca – Europski standardizirani informativni obrazac s ciljem usporedbe ugovora o potrošačkom kreditu koji su dostupni na tržištu, procjeni učinaka i donošenju informirane odluke o tome hoće li sklopiti ugovor o kreditu. Sukladno navedenom da je tuženik tužitelju na temelju zahtjeva za kredit uručio dva Europska standardizirana informativna obrasca za kredit i to za dvije vrste kredita – kredit u kunama i kredit u eurima, čiji je primitak tužitelj potvrdio vlastoručnim potpisom na istim, u kojem su tužitelju jasno i detaljno predočene sve informacije u vezi predmetnog kredita, pa tako i točan iznos naknade za obradu kredita (3.614,82 HRK) na temelju kojih informacija je tužitelj u konačnici i donio odluku da želi sklopiti predmetni Ugovor o kreditu. Također, da je u navedenom Europskom standardiziranom informativnom obrascu tužitelju omogućen rok od 15 dana za razmatranje prije nego se obveže ugovoriti kredit. Dakle, tužitelj je prije sklapanja Ugovora o kreditu od tužitelja bio valjano i transparentno informiran o svim troškovima i naknadama te je tužitelj u cijelosti shvaćao gospodarske posljedice istih. Nadalje, da je u Europskom standardiziranom informativnom obrascu (toč.3.) tuženik tužitelja uputio i uručio mu važeću Informativnu listu ponude kredita potrošačima s web stranice Hrvatske narodne banke, čime je tužitelja dodatno informirao o uvjetima i ukupnom trošku kredita kod drugih banaka. Dakle, da je tužitelj svjesno izabrao kredit, odnosno uvjete i tarife koji mu najviše odgovara. Da je ugovorena naknada za obradu kredita u skladu sa Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (NN 15/14), Odlukama o naknadama za usluge i proizvode tuženika u poslovanju s građanstvom od dana 14. veljače 2022. i Metodologijom promjene kamatnih stopa i naknada u poslovanju s građanima tuženika. Da ugovorena odredba o naknadi za obradu kredita predstavlja sporazumno dogovorenu naknadu za pokriće troškova angažmana tuženikovih ljudi i materijalnih resursa koji su izravno povezani s obradom točno određenog kreditnog zahtjeva, pa ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Da plasiranje kredita obuhvaća prethodne brojne i obimne evaulacije, analize i provjere stručnih djelatnika tuženika te je takva naknada opravdana. Konkretno da se u predmetnom slučaju radilo o Ugovoru o kreditu za refinanciranje kojim je tužitelj zatvarao postojeće neuredne obveze (prekoračenje kod PBZ banke, prekoračenje kod OTP Banke, namjenski kredit kod ERSTE&STEIERMARKISCHE Bank, dug po osnovi ERTE CARD CLUB d.o.o., dug po osnovi Visa Premium Gold kartice kod PBZ banke) za koje osim uobičajenih provjera koje se provode kod druge vrste kredita, potrebno izvršiti i dodatne provjere prilikom obrade kredita i dodatnu dokumentaciju u svrhu refinanciranja navedenih obveza tužitelja, a time i dodatnih radnih sati radnika tuženika. Nadalje, da je u cilju utvrđenja pravog stanja duga prema višebrojnim vjerovnicima tuženik morao provesti opsežne dodatne analize. Da je predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelju omogućeno zatvaranje tekućih neurednih obveza te njihovo daljnje učinkovitije upravljanje kroz objedinjeni manji anuitet bez daljnjih troškova zakonskih zateznih kamata. Da je pri tome tužitelj prethodno informiran od strane djelatnika tuženika o gore navedenim razlozima koji opravdavaju plaćanje naknade za troškove obrade kredita, kako prilikom informativnog razgovora tako i prije same isplate kredita. Dakle, da je sporna odredba ugovora valjana, da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, te ista ne uzrokuje nikakvu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Da je tužitelj sam inicirao sklapanja Ugovora o kreditu, da su ugovorne strane prije sklapanja ugovora pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi koje se odnose na namjenu kredita, visinu iznosa kredita, valutu, rok otplate, način otplate, dospijeće otplate, vrstu kamatne stope, troškove i naknade, instrumente osiguranja plaćanja i sl. Također, da je tužitelj taj koji je u bitnom odredio sadržaj ugovora jer se radilo o odrazu njegovih potreba i mogućnosti. Slijedom navedenog da isti Ugovor nije unaprijed formuliran od strane tuženika, a tužitelj je u odnosu na svaku odredbu ugovora imao stvarnu mogućnost utjecati, odnosno pregovarati o njenom sadržaju, a radnik tuženika pojasnio je tužitelju značenje sporne odredbe ugovora. Navodi i da je sporna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva te da je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz te odredbe za njega proizlaze. Također, i da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu: Ugovor o kreditu od 21. veljače 2022. (list 5-8 spisa), izvadak prometa tuženika od 21. veljače 2022. do 17. ožujka 2022. (list 9 -11 spisa), Europski standardizirani informativni obrazac za kredit u Eur-ima (list 42- 47 spisa), Europski standardizirani informativni obrazac za kredit u kunama (list 48- 52 spisa), otplatni plan za kredit (list 53-56 spisa), Odluka o naknadama za usluge i proizvode tuženika u poslovanju s građanstvom od 14. veljače 2022. (list 57-83 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa i naknada u poslovanju s građanima (list 84-89 spisa), zahtjev za kredit (list 90-92 spisa), obračun plaće za tužitelja (list 93-97 spisa), promet po tekućem računu za tužitelja (list 98-103 spisa), dokumentacija tuženika za tužitelja (list 104 spisa), OSR izvještaj (list 105-120 spisa), potvrda porezne uprave za tužitelja (list 121 spisa), potvrda Fine za tužitelja (list 122 spisa),Finin očevidnik osnova za plaćanje za tužitelja (list 123 – 124 spisa), potvrda PBZ banke (list 125 spisa), potvrda OTP Banke (list 126 spisa), Potvrda ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK (list 127 spisa), obračun potraživanja Erste Card Club d.o.o. (list 128 spisa), Potvrda PBZ za Visa Premium Gold karticu (list 129 spisa), isplatni nalog tuženika (list 130 spisa), saslušana je svjedokinja DP na ročištu kod ovog suda 4. studenog 2025. (list 145-148 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu kod ovog suda 4. studenog 2025. (list 148-149 spisa).

Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine naplaćene naknade jer navedeno nije sporno među strankama, a isto je tužitelj dokazao materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Među strankama u postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik 21. veljače 2022. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 16.000,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, te da je čl.7. predmetnog Ugovora ugovoreno da se kod isplate kredita korisnik obvezuje platiti jednokratne troškove obrade u iznosu od 3,00 % iznosa kredita.

7. Sporno je je li odredba čl. 7. predmetnog Ugovora kojom je ugovoreno da se kod isplate kredita korisnik obvezuje platiti jednokratne troškove obrade u iznosu od 3,00 % iznosa kredita, ništena ili nije.

8. Prvenstveno treba istaknuti da tužitelj ovdje predmetni postupak vodi isključivo radi utvrđenja ništetnim predmetne odredbe, ali ovaj sud smatra da isti nesporno ima pravni interes za podnošenje ovdje predmetne tužbe u skladu sa odredbom čl. 187.st.2. ZPP-a, jer nije sporno da je tužitelju predmetna naknada i naplaćena, pa bi u slučaju pravomoćno okončanog postupka u korist tužitelja isti mogao od tuženika potraživati povrat iznosa plaćene naknade.

9. Čitanjem Ugovora o kreditu (list 5-8 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 21. veljače 2022. Nadalje, utvrđeno je da se radi o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu te da je iznos kredita koji je odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje 16.000,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za Eur na dan korištenja kredita (čl.1. Ugovora o kreditu), kao i da se kredit odobrava bez posebne namjene (čl. 2. Ugovora o kreditu), kao i da je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 3,00 % iznosa kredita (čl. 7. Ugovora o kreditu).

10. Čitanjem Izvatka prometa tuženika od 21. veljače 2022. -17. ožujka 2022. (list 9- 11 spisa) utvrđeno je da je iznos naknade za obradu kredita naplaćen u iznosu od 3.614,82 kn.

11. Čitanjem Europskog standardiziranog informativnog obrasca za kredit i u Eur- ima i u HRK (list 42- 52 spisa) utvrđeno je da je isti dokument sastavljen za tužitelja prema podacima koje je dostavio i važećih uvjeta na tržištu, isti je izrađen dana 21. veljače 2022. te je u istom (čl. 11. obrasca) naznačeno da tužitelj ima 15 dana za razmatranje prije nego se obveže na ugovaranje po kreditu, navedena je mogućnost ulaganja prigovora (čl. 12 obrasca), u istom su navedeni svi bitni elementi ugovora o kreditu pa tako iznos i valuta kredita (čl.3. obrasca) time da je navedeni obrazac izražen i u odnosu na valutu eur i u odnosu na valutu HRK, trajanje kredita, način otplate, vrsta i visina promjenjive kamatne stope, visina efektivne kamatne stope, broj uplata, iznos svakog obroka i anuiteta, od čega se sastoji otplatni plan, dodatne obveze, te naknada za obradu kredita u točno određenom iznosu od 3.614,82 HRK (čl. 4 obrasca).

12. Čitanjem Odluke o naknadama za usluge i proizvode tuženika u poslovanju s građanstvom (list 57-83 spisa) utvrđeno je da je ista odluka primjenjiva od 14. veljače 2022., a Tarifom i to čl. 9.1.10. (list 78 spisa) utvrđeno je da je naknada za gotovinski kredit za refinanciranje 3%.

13. Čitanjem Metodologije promjene kamatnih stopa i naknada u poslovanju s građanima (list 84-89 spisa) utvrđeno je (čl.3.1. Metodologije) da Banka utvrđuje i propisuje vrstu i visinu naknada temeljem Odluke o naknadama Banke te da se pri tome uzimaju u obzir profitabilnost proizvoda temeljem kalkulacije stvarnih troškova pojedinog proizvoda a temeljem kalkulacija stvarnih sati rada, tehnologije i materijala te ostalih stvarnih vezanih troškova.

14. Čitanjem Zahtjeva za kredit (list 90-92 spisa) utvrđeno je da je isti podnio tužitelj a radi odobrenja iznosa od 16.000,00 Eur-a na rok od 120 mjeseci, te da je uz isti priložen i obračun plaće tužitelja (list 93-97 spisa).

15. Čitanjem prometa po tekućem računu za tužitelja (list 98-103 spisa), dokumentacije tuženika za tužitelja (list 104 spisa), OSR izvještaja (list 105-120 spisa), potvrde porezne uprave za tužitelja (list 121 spisa), potvrde fine za tužitelja (list 122 spisa), Fininog očevidnik osnova za plaćanje za tužitelja (list 123 – 124 spisa), potvrde PBZ banke (list 125 spisa), potvrde OTP Banke (list 126 spisa), Potvrde ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK (list 127 spisa), obračuna potraživanja Erste Card Club d.o.o. (list 128 spisa), utvrđeno je da je tuženik pribavio navedenu dokumentaciju za tužitelja.

16. Čitanjem isplatnog naloga tuženika (list 130 spisa) utvrđeno je da je od odobrenog iznosa kredita 16.000,00 Eur-a su zatvorene obveze PBZ banke za tekući račun, OTP Banke za tekući račun, Erste d.d. kredit, Erste Card Club d.o.o., PBZ d.d. Visa kartice, da je naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 3.614,82 kn, kao i interkalarna kamata i premija za policu osiguranja, 50% iznosa mjesečnog anuiteta te platni promet, a ostatak od 10.837,61 kn isplaćen je na račun tužitelja.

17. Iz iskaza saslušane svjedokinje DP na ročištu kod ovog suda od 4. studenog 2025. (list 145-148 spisa) u bitnom proizlazi da je ista zaposlenica tuženika, da se ona tužitelja sjeća. Da ona kod tuženika obavlja poslove osobnog bankara i da se sjeća kada je tužitelj došao u poslovnicu tuženika u Varšavskoj ulici 13 jer da ga je ona tada preuzela. Da je njemu kredit bio potreban radi refinanciranja ranijih postojećih obveza. Da se prilikom prvog razgovora s klijentom razgovara da se vidi radi čega je njemu kredit potreban, te je potrebno da klijent podnese zahtjev za kredit, a kako bi banka dobila OSR izvještaj iz kojeg se vidi stanje obveza zaduženja odnosno svi podaci kreditni institucija registriranih u [adresa]. Nakon što se dobiju ti podaci, klijentu se od strane banke daje ponuda za sklapanje kredita u obliku obrasca, a da se u konkretnom slučaju tužitelju dala ponuda u Eurima i kunama. Da je tužitelju usmeno objašnjeno da postoji naknada koja se treba platiti za obradu kredita, a da se ista u konkretnom slučaju trebala platiti jer je tužitelj bio „neuredni“ platiša, te je ista bila potrebna za sve radnje koje je banka morala prikupiti u cilju obrade i odobrenja novog kredita. Da se točno sjeća da je ona o tome informirala tužitelja, ali se ne sjeća je li tužitelj u vezi naknade imao neka daljnja pitanja. Da je tužitelj bio točno informiran o visini naknade koja se treba platiti i to u točnom iznosu, a o i istom je bio i pisano obaviješten. Također, da je uobičajeno da se navedena naknada naplaćuje na način da se za toliko umanjuje iznos kredita koji se isplaćuje. Da je tužitelju prije sklapanja ugovora o kreditu predala Europski standardizirani informativni obrazac u Eurima i u kunama a u kojima je jasno bila naznačena naknada za obradu kredita te da se sam tužitelj odlučio za kredit u Eurima. Nadalje da je tužitelja obavijestila i da je potrebno da prikupi i dodatnu dokumentaciju za obradu kredita i to tri zadnje platne liste, potvrdu poslodavca, IP obrazac za prethodnu i tekuću godinu, promet u posljednjih šest mjeseci po redovnom i zaštićenom računu, potvrdu porezne uprave, FININ očevidnik svih osnova za plaćanje, obrazac o nemogućnosti izvršenja plaćanja i potvrde iz dugih banaka a koje su bile potrebne za zatvaranje obveza tih banaka. Nadalje, da je ona sastavljala ORS izvještaj za koji banka plaća naknadu, da je tužitelj imao mogućnost traženja objašnjenja pojedinih ugovornih odredbi a prije zaključenja ugovora o kreditu, kao i da je tužitelju čitala ugovor o kreditu i objašnjavala mu isti, a prije potpisa. Da mu je posebno naznačeno koji iznos kredita je dignuo, kolika je kamatna stopa, iznos mjesečnog anuiteta, koliko iznosi naknada za obradu kredita i to izražena i u postotku i u točnom iznosu , te da se ista isplaćuje na način da se toliko umanjuje na ime iznosa kredita koji se isplaćuje, da je dužan obavijestiti banku u slučaju promjene poslodavca, da će se isti u slučaju neplaćanja plaćati administrativnom zabranom i da ima rok od 15 dana za odustajanje od kredita. Nadalje, da je tužitelju predočila i isplatni nalog prije isplate kredita, a koji je potpisao tužitelj jer bez njegovog potpisa se ne može isplatiti kredit. Da je tužitelj imao mogućnost odustajanja od kredita u roku od 15 dana od predočenja odredbi kredita, a isto je naznačeno i u Esis obrascu. Da je prilikom predaje Esis obrasca tužitelju predala i informativnu ponudu kredita potrošačima s web stranice HNB-a koja služi da se klijenti mogu informirati prije ponudama ostalih banaka prije sklapanja kredita. Također, da banka ima upute vezane za zaposlenike banke kojih se u potpunosti pridržavala prilikom pregovora s tužiteljem. Da se ne može točno sjetiti koliko je puta tužitelj bio u banci vezano za ugovor o kreditu ali da u pravilu klijenti dođu dva do tri puta ovisno o dokumentaciji koju imaju sa sobom ili koju još trebaju prikupiti. Nadalje, u slučaju da je tužitelj imao primjedbi u vezi da odredbama ugovora da bi kontaktirala nadređenu službu da provjeri je li se nešto može mijenjati u skladu sa tim primjedbama, ali da tužitelj nije mogao utjecati u odnosu na visinu naknade za obradu kredita. Iznos naknade je u postotku jer je tako banka propisala te misli da je tako i tužitelju objasnila da je ta naknada propisana Odlukom o naknadama za usluge i proizvode banke u poslovanju s građanstvom. Da se ne može točno sjetiti je li tužitelj imao pitanja vezano za naknadu, ali da se trude što više objasniti o relevantnim odredbama u svrhu sklapanja ugovora. Da misli da tužitelj nije htio ništa mijenjati od odredbi ugovora o kreditu, jer da je htio onda bi morala kontaktirati nadređene po tom pitanju. Iskaz saslušane svjedokinje ovaj sud u cijelosti cijeni kao istinit, vjerodostojan i uvjerljiv i sukladan materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

17. Iz iskaza saslušanog tužitelja saslušanog na ročištu kod ovog suda 4. studenog 2025. (list 148-150 spisa) u bitnom proizlazi da je njemu predmetni kredit trebao jer su se u tom trenutku njegova supruga i on našli u financijskom problemu te im je isti bio potreban za zatvaranje ranijih postojećih obveza, u tom trenutku su imali sedmero djece, velike obveze i kredit im je bio potreban za zatvaranje dugova po tekućem računu i kreditnim karticama, a što su sve supruga i on napravili osobno, odnosno, privatno. Da ni ona ni on nisu bili vlasnici trgovačkog društva ili obrta. Nadalje, da je on prvi put u banku u Varšavskoj ulici došao u trenutku kada je trebao potpisati ugovor o kreditu iz razloga što je on financijske probleme rješavao preko agencije Pro Grupa, odnosno da je gospodin iz Pro Grupe za kojeg se ne može točno sjetiti kako se zove kontaktirao sa gospođom iz banke te je on svu dokumentaciju koja je bila potrebna banci preko njega dostavio u banku. Dakle, da je on prvi put išao u banku kada je trebalo potpisati ugovor o kreditu, odnosno kada je već taj ugovor od strane banke bio odobren. Da mu prije potpisa tog ugovora od strane banke nije bilo ukazano na nijednu odredbu ugovora, odnosno da nije imao mogućnosti pregovaranja oko nijedne odredbe tog ugovora, dakle da je znao da ako želi sklopiti ugovor o kreditu da mora platiti naknadu za obradu kredita i da se sjeća da je morao platiti nešto za osigurane kredita, ali da mu nitko nije objašnjavao radi čega točno mora platiti tu naknadu, dakle nije mu bio pojašnjen način na koji se naknada obračunava, zašto se mora platiti baš u određenom iznosu, o čemu ovisi visina naknade i sl. Da on od strane banke nije dobio nikakvu ponudu za kredit, nego da je on gospodinu iz Pro Grupe rekao iznos kredita koji mu je potreban, a da je on rekao da u banci ima nekoga s kim surađuje i da će srediti što je potrebno da se dođe do realizacije iznosa kredita koji je potreban tužitelju. Da je u odnosu na kamatu koju je bilo potrebno vraćati saznao kada je došao u banku prije potpisa ugovora, odnosno, njemu je gospodin iz Pro Grupe rekao taj iznos okvirno, a on je isto vidio kada je došao na potpis ugovora, a njemu je u tom trenutku bilo bitno da mu je kredit odobren da zatvori postojeće dugove. Da je ugovor o kreditu prije potpisa pročitao letimično, da vidi koliko je iznos kredita, naknada i ostalo, te mu je bilo jasno što mora platiti kako bi dobio kredit. Da koliko se može sjetiti nije s bankom pokušao pregovarati vezano za odredbe ugovora o kreditu jer je znao da time neće ništa postići, odnosno da može prihvatiti uvjete banke koje mu je dala ili iste ne prihvatiti. Da je iznos koji mu je isplaćen od kredita koristi o za osnovne životne potrebe u vidu hrane, režija, egzistencije. Potvrđuje da je potpisao ESIS tuženika u Eur-ima i u kunama, te da su mu iste vjerojatno uručene u trenutku potpisa ugovora i iste nije ni čitao, također da je on podnio zahtjev za kredit i da je potpis na tom zahtjevu njegov, kao i da je potpisao isplatni nalog ali da ga je potpisao ako je isti bio uvjet za dobivanja kredita. Ne može se sjetiti da li mu je uz Esis bila priložena i Informativna lista koja objavljuje HNB na svojim stranicama. Da mu nije bila prihvatljiva odredba o naknadi za obradu kredita ali je istu morao prihvatiti jer u suprotnom ne bi dobio kredit. Navodi i da nikoga u banci nije pitao za tu naknadu, odnosno da nije izrazio nezadovoljstvo vezano za naknadu. Iskaz saslušanog tužitelja ovaj sud cijeni kao istinit osim u dijelu u kojem taj iskaz nije podudaran sa iskazom saslušane svjedokinje i materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

18. Čl. 5. st.1.t.15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014, 110/2015, 14/2019 dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Nadalje, čl. 49.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 55. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

19. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač jer je predmetni kredit podignuo u privatne svrhe, za refinanciranje ranijih neplaćenih obveza (duga po tekućem računu i karticama kod dugih kreditnih institucija), slijedom čega se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZZP-a.

Nadalje, po mišljenju ovog suda iako je predmetni ugovor tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, isti je pripremljen uvažavajući zahtjev tužitelja za odobrenjem kredita, odnosno potrebe klijenta s jedne strane, te između ostalog ugovaranjem naknade koja je ugovorena nakon pregovora sa tužiteljem oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

Da je tuženik vodio pregovore sa tužiteljem prije zaključenja predmetnog ugovora proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka DP, kao i iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

Tako u spisu prileže Europski standardizirani informativni obrasci u Eurima i u kunama koji su predani tužitelju prije sklapanja ugovora o kreditu i kojima je jasno naznačena visina naknade za obradu kredita u iznosu od 3.614,82 kn, a koji informativni obrazac je sam tužitelj potvrdio svojim potpisom. Također, u spisu prileži i Isplatni nalog u kojem je naznačena visina naknada za obradu kredita od 480,00 Eur-a, odnosno 3.614,82 kn koji je tužitelj potpisao prije isplate kredita.

Nadalje, i sam tužitelj u svom iskazu navodi kako nije pokušavao pregovarati sa tuženikom vezano za spornu naknadu za obradu kredita, dakle isti nije ni pokušao promijeniti ili utjecati na visinu sporne naknade. Također i da je njemu ista odredba bila jasna, ali da je na istu pristao jer u suprotnom ne bi dobio kredit koji mu je bio potreban.

Iako sama svjedokinja koja je zaposlenica banke navodi da tužitelj nije mogao utjecati na visinu naknade, po mišljenju ovog suda isti je bio u potpunosti informiran prije sklapanja predmetnog ugovora o svim bitnim odredbama ugovora o kreditu, pa tako i o spornoj naknadi za obradu kredita.

Tako je u samom Europskom standardiziranom informativnom obrascu omogućeno tužitelju petnaest dana za razmatanje prije nego se obveže na sklapanje ugovora o kreditu. U istom je točno naznačen iznos naknade za obradu kredita, a o istom je tužitelj bio i usmeno obaviješten od strane djelatnika banke te mu je objašnjeno i da se ista u konkretnom slučaju treba platiti jer je tužitelj bio „neuredni“ platiša, te je ista bila potrebna za sve radnje koje je banka morala izvršiti u cilju obrade i odobrenja novog kredita. Također je prije sklapanja ugovora o kreditu tužitelju predana i informativna ponuda s web stranice HNB a koja je omogućavala tužitelju da se može informirati o ponudama ostalih banaka prije odluke o sklapanju ugovora o kreditu sa ovdje tuženikom.

Nadalje, po mišljenju ovog suda sporna odredba u potpunosti je određena i jasna i lako razumljiva, odnosno tužitelj je mogao shvatiti gospodarske posljedice koje za istog proizlaze prihvaćanjem navedene odredbe. Također, u ovdje konkretnom predmetu ista se ukazuje opravdanom jer je tuženik za odobrenje realizacije kredita tužitelja morao provjeriti i dodatnu dokumentaciju (obzirom da se kredit podizao za refinanciranje ranijih obveza tužitelja), a što je zasigurno rezultiralo dodatnim radnim satima na konkretnom predmetu, kao i izradom ORS izvještaja koji se plaćaju od strane tuženika.

Ona je i naplaćena u iznosu od 3% iznosa kredita, upravo koliko je i propisana Odlukom o naknadama za usluge i proizvode tuženika u poslovanju s građanstvom u slučaju kada se radi o kreditu za refinanciranje ranijih postojećih obveza. Dakle, s obzirom da je tuženik u postupku dokazao da je sa tužiteljem pregovarao o spornoj odredbi, odnosno, da je tužitelj u cijelosti bio upoznat i to i usmeno i pisano sa visinom naknade za obradu kredita i to određenom kako u postotku, tako i u točnom iznosu, da je isti nakon upoznavanja o istom imao mogućnost odustajanja od sklapanja predmetnog ugovora, da je tužitelju u potpunosti bila jasna navedena odredba ugovora kao i visina naknade koju je u konkretnom slučaju bio dužan platiti na ime naknade za obradu kredita, kao i činjenica da je tuženik odobrenjem predmetnog kredita omogućio tužitelju zatvaranje više ranijih neplaćenih obveza kod drugih kreditnih institucija, ne može se uzeti da je sklapanjem navedene ugovorne odredbe uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da predmetna odredba nije nepoštena a time ni ništetna ni u smislu odredbi čl. 49. ZZP, kao ni u smislu odredbi čl. 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

20. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a isti priznati tuženiku zastupanom po punomoćniku koji je u ovom postupku uspio. Kako je tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj od strane tužitelju, sud je istu odredio na pripremnom ročištu od 2. rujna 2025. (list 141 spisa) u visini od 480,00 Eur-a. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107,25) trebalo priznati tuženiku zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 11. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 Eur-a, ročišta od 2. rujna 2025. u iznosu od 100,00 Eur-a i ročišta od 4. studenog 2025. u iznosu od 100,00 Eur- a, dakle ukupno 300,00 Eur-a, uvećano za PDV 25%, odnosno 375,00 Eur-a. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu i presude u iznosu od 13,27 Eur-a za svaku jer će za navedene pristojbe biti zadužen tužitelj koji je u postupku izgubio.

Dugo Selo, 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku po pun putem OPS