P-4323/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna Služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna Služba u Starom Gradu, po sucu tog suda Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužiteljice UO iz [adresa], osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], vlasnica obrta zalogajnica Dioklecijan u [adresa], koju zastupa punomoćnica Adella Radić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika pod 1) ĐO iz [adresa], osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], te pod 2) FO iz [adresa], osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], radi sklapanja aneksa ugovora, na ročištu radi objave odluke, održanom 8. prosinca 2025.

presudio je

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je postavljen tužbom koja je zaprimljena kod ove Službe 16. listopada 2023.

II. Nalaže se tužiteljici UO, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženicima pod 1) ĐO, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj] i pod 2) FO, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], u roku od osam dana, parnični trošak u novčanom iznosu od 1.870,00 eura.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je 16. listopada 2023. zaprimanjem tužbe tužiteljice UO, protiv tuženika ĐO i FO, sve radi sklapanja aneksa ugovora. Naime, tužbom se tvrdi da je tužiteljica 8. siječnja 2015. sa tuženicima sklopila Ugovor o kupoprodaji, koji da je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Bradarića u Splitu pod brojem OV-81/15 istoga dana. Naknadno, 21. siječnja 2015. da su sklopili Aneks ugovora, koji da je ovjeren kod javnog bilježnika u Starom Gradu Jadranke Plenković pod brojem OV-152/15 i kod javnog bilježnika u Zagrebu Senije Škrinjar Kos pod brojem OV-264/15. Predmet Ugovora da su bila sva sporna prava iz postupka utvrđivanja naknade/povrata za nacionalizacijom oduzete imovine, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a u odnosu na nekretnine oznake č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 2293 k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada u [adresa], na adresi [adresa] i to sa svim pravima, prripadnostima, služnostima, odnosno, sa svim pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrada. Navedeni postupak se vodio pred Uredom državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I-942-04/97-01/350. Temeljem predmetnog Ugovora, kao i Aneksa istom, tužiteljica da je kao kupac isplatila tuženicima kao prodavateljima, za predmet kupoprodaje, kuporpodajnu cijenu u cijelosti, što da su tuženici potvrdili svojim potpisima na Ugovoru, te Aneksu. Člankom 4., tuženici da su se obvezali, po okončanju navedenog upravnog postupka, s tužiteljicom sklopiti Aneks istom Ugovoru, sve u svrhu upisa tužiteljice u zemljišne knjige. Upravni postupak radi utvrđivanja naknade da je pravomoćno okončan i to rješenjem od 13. veljače 2017., koje je postalo pravomoćno 8. studenog 2022. Ovim rješenjem je određeno da se ovdje tuženicima ĐO i FO daje u vlasništvo svakome po 1/2 od 7/126 dijela cjeline, odnosno, svakome po 7/252 dijela cjeline nekretnina kako su navedene u rješenju i to: 1) poslovnog prostora u prizemlju stambeno- poslovne zgrade u [adresa], ukupne površine 26,60 m , sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.zgrr. 1797, ZU 2293 k. o. [katastarska općina]; 2) tri poslovna prostora u prizemlju i na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.zgrr. 1797, ZU 2293 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 326,43 m ; 3) poslovni prostor položen u prizemlju zrade u [adresa], sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2293 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 42,30 m ; 4) stambeni prostor broj 2, površine 38,25 m , položen na drugom katu zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2293 k. o. [katastarska općina]; 5) stambeni prostor broj 1, površine 72,80 m , položen na drugom katu zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2293 k. o. [katastarska općina]. Tuženici da su se prema citiranom rješenju, u odnosu na gornje nekretnine uknjižili kao vlasnici u zemljišnoj knjizi. Tužiteljica tvrdi da se tuženicima obratila usmeno i pisanim putem radi sklapanja Aneksa ugovoru od 8. siječnja 2015., radi njenog upisa u zemljišnu knjigu, međutim, tuženici da su je usmeno obavijestili da neće sklopiti Aneks. S obzirom na sve navedeno, kako tužiteljica nema ispravu podobnu za upis u zemljišnu knjigu, ustala je ovom tužbom, sa zahtjevom da se tuženicima naloži sklapanje aneksa, a u protivnom da ova presuda zamijeni Aneks ugovoru, sve kako je u izreci presude citirano.

2. Rješenjem od 31. listopada 2023. tuženici su pozvani dati pisani odgovor na tužbu, uz sva popisana upozorenja oko posljedica nedavanja pisanog odgovora, te predlaganja dokaza i iznošenja činjenica.

3. Odgovor na tužbu tuženika je zaprimljen u spis 30. studenog 2023., kojim su tuženici osporili navode tužbe kao neosnovane, te predložili odbiti tužbeni zahtjev uz cijelosti. Naime, tuženici prvenstveno osporavaju da je i osnovni Ugovor o kupoprodaji skloljen, pa stoga da nije moguće ni sklopiti Aneks istome. Nadalje, tvrde da su se pregovori vodili isključivo oko zalogajnice (poslovnog prostora), a ne i ostalih nekretnina koje se navode u predloženom Aneksu, a posebno ne oko svih prava iz postupka “denacionalizacije”. Pregovore da su vodili isključivo sa sada pokojnim TO, supuugom ovdje tužiteljice, koji da je i osobno potpisao navdeni Ugovor od 8. siječnja 2015. Tužiteljici se osporrava aktivna legitimacija, budući da tuženici tvrde da nije ona potpisala navdedeni ugovor. Uvidom u zemljišnu knjigu, tuženici tvrde da su saznali da se tužiteljica već pokušala upisati kao vlasnica nad predmetnim nekretninama, no, da joj je prijedlog odbijen (Z-50655/2022). Nadalje, tvrdi se da navedeni Ugovor nije ni mogao biti sklopljen, jer da je temeljem rješenja Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Klasa UP/I-612- 08/08-06/0275 od 13. studenog 2012. zabilježeno da č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2293 Split, zona A - potpuna zaštita povijesnih struktura, imaju svojstvo kulturnog dobra. Zabilježba kulturnog dobra da je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu pod Z-11237/2019, dok je pravo prvokupa Republike Hrvatske na teret č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2293 k. o. [katastarska općina] upisano pod brojem Z-7955/2013. Tuženici tvrde da nisu ni prije, a ni poslije zaključenja navodnog Ugovora o kupoprodaji, u skladu sa odredbama članka 37. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, uputili ponudu Republiici Hrvatskoj, niti Županiji Splitsko-dalmatinskoj, kao ni Gradu Splitu, da pod istim uvjetima iz navodnog Ugovora, kupe predmet spora. Iz ovog razloga, navededni ugovor da nije ni mogao nastati, odnosno, da isti predstavlja ništavi pravni posao, koji ne može ni naknadno osnažiti. Zaključno, opreza radi, tuženici ističu i prigovor zastare, budući da je na strani tužiteljice istekao opći zastarni rok od pet godina.

4. Na prvom pripremnom ročištu, koje je odgođeno, tuženici su izjavili, da ukoliko sud i ne smatra da je predmetni Ugovor ništetan, da oni raskidaju ugovor.

5. Na drugom pripremnom ročištu, održanom 23. listopada 2024., zaključen je prethodni postupak, te su određeni dokazi koji će se u postupku izvoditi.

6. Po prigovoru tuženika u odnosu na vrrijednost predmeta spora, ista je određena u visini od 10.000,00 eura.

7. U postupku su izvedeni sljedeći dokazi: pregledan je Ugovor o kupoprodaji između ĐO i FO kao prodavatelja, te UO kao kupca, sklopljen 8. siječnja 2015. te ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Brradarića u Splitru (list 9-15 spisa); pregledan je Aneks Ugovora o kupoprodaji od 8. siječnja 2015., sklopljen 15. siječnja 2015., ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Plneković u Starom Gradu i Senije Škrinjar Kos u Zagrebu (list 16-19 spisa); pregledano je Rješenje Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Klasa UP/I-942-04/97-01/350 od 13. veljače 2017. (list 21-30 spisa); pregledani su zemljino-knjižni izvaci i to ZU 2293 k. o. [katastarska općina], za predmetne čestice oznake č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], te č. zgr. [katastarska čestica] (list 31-34, 41-45, te 60-77 spisa); pregledano je Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Klasa UP/II-942-01/17-01/222 od 18. veljače 2021. (list 48-54 spisa); pregledan je Aneks Ugovora o kupoprodaji od 12. prosinca 2014., sklopljen između NO i UO, ovjeren kod javnog bilježnika Irene Šimunović u Splitu pod OV-1876/2023 i OV-1877/2023 (list 78-82 spisa); saslušane su parnične stranke (iskaz tužiteljice na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu 21. siječnja 2025. - list 109-112 spisa; iskazi tuženika na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu 21. siječnja 2025. - list 112-116 spisa); pregledano je rješenje zemljišno-knjižnog odjela ovog suda, oznake Z-47829/2022 od 1. veljače 2023. (list 117-118 spisa); pribavljen je i pregledan cjelokupni spis zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, oznake Z-50655/2022 (list 124-164 spisa); saslušana je svjedokinja CO (iskaz na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 11. ožujka 2025. - list 171-173 spisa); pregledan je Predugovor o kupoprodaji nekretnina, sklopljen između IO, ČO i BO kao prodavatelja, te TO kao kupca, od 10. stduenog 2014. (list 175-178 spisa); saslušan je svjedok NO (iskaz na zapisniku s ročišta za glavu rasperavu od 16. rujna 2025. - list 194-196 spisa).

8. Na traženje tuženika, Grad Split, Županija Splitsko-dalmatinska, te Ministarstvo prostornog uređenja i imovine Republike Hrvastke, uredno su obaviješteni o vođenju ove parnice i o predmetu spora, no, nisu se očitovali, niti stupili u parnicu.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno, stav je ovog suda kako je tužbeni zahtjev, kako je postavljen u tužbi od 16. listopada 2023., neosnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženicima sklapanje aneksa ugovora o kupoprodaji, odnosno, u protvnim, da će isti zamijeniti ova presuda.

11. Među strankama nije bilo prijepora oko činjenice da se vodio postupak radi povrata imovine utuženih čestica, u korrist ovdje tuženika, koji su se i upisali kao vlasnici u zemljišnoj knjizi. Također, u postupku nije bilo prijepora oko tvrdnji tuženika da predmetne čestice nisu ponuđene Republici Hrvatskoj, ni Gradu Splitu, a ni Županiji Splitsko-dalmatinskoj, na temelju uknjiženog i zakonskog prava prvokupa.

12. Među strankama je bilo prijeporra oko samog postojanja Ugovora od 8. siječnja 2015., budući da tuženici osporavaju njegovu valjanost. Slijedom toga, sporna je i aktivna legitimacija.

13. U Ugovoru o kupoprodaji od 8. siječnja 2015. koji je dostavljen uz tužbu (list 9-15 spisa) su kao ugovorne strane navedeni ovdje tuženici ĐO i FO, kao prodavatelji, te ovdje tužiteljica UO, kao kupac. Iz utvrđenja iz članka 1. Ugovora bi proizlazilo da su stranke bile upoznate s činjenicama: vođenja postupka pred Uredom drržavne uprave Splitsko- dalmatinske županije Klasa UP/I-942-04/97-01/350; postupka iz spisa nacionalizacije oznake N-481/6-60, te skice iz koje proizlazi da se radi o zgradi u [adresa], na adresi [adresa], koja se sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, te da je u trenutku nacionalizacije imala jedan dvosoban, dva trosobna stana, pet samostalnih soba, jednu poslovnu i jednu društvenu prostoriju; da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NO Split broj N- 481/60-12 od 21. ožujka 1961. riješeno da je u predmetnoj zgradi izuzeto od nacionalizacije i ostalo u vlasništvu ranijih vlasnika jedan trosoban stan sa nusprrostorrijama na trrećem katu (sjever), jedan trosoban stan sa nusprostroijama na prvom katu (jug), te jedan dvosoban stan bez nusprostoprija u potkrovlju zgrade; da je zgrada u [adresa], na adresoi [adresa] uknjižena u zemljišnoj knjizi kao čestice zgr. [katastarska čestica], č.zgrr. 1793, č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je u zemljišnoj knjizi za predmetne čestice upisano pravo prvokupa u korist Republike Hrvatske; da su ovdje tuženici stranke u postupku radi naknade za oduzetu imovinu, nakon smrti njhihova oca BO. Prema članku 2. Ugovora, prodavatelji prodaju, a kupac kupuje sva sporna prava koja se odnose na nekretnine opisane kao č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.zgrr. 1796, upisane u ZU 2293 k. o. [katastarska općina], sa svim pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima navedenih zgrada. Ugovorom je kupoprodajna cijena utvrđena kao 10.000,00 eura, koju kupac isplaćuje svakom od prodavatelja po polovinu, prilikom sklapanja Ugovora, a prrimitak prodavatelji potvrđuju potpisom na Ugovoru. Članak 5. Ugovora predviđa raskidni uvjet , u slučaju da se: 1) ne ishodi pravomoćno rješenje u postupku naknade za oduzetu imovinu, ili 2) ako se ishodi pravomoćno rješenje, a Republika Hrvastka odluči iskoristiti svoje pravo prvokupa, ili 3) ukoliko se ishodi pravomoćno rješenje, a Republika Hrvatska ne iskorristi svoje pravo prvokupa, tada se prodavatelji obvezuju ponuditi gradu Splitu i Županiji da iskoriste pravo prvokupa.

14. U Aneksu Ugovora o kupoprodaji od 8. siječnja 2015. ( list 16-17 spisa) izmijenjen je članak 3. ranijeg Ugovora, u pogledu cijene, pa po Aneksu kupoprodajna cijena iznosi 30.000,00 eura. Potpisi povdje tuženika, kao prodavatelja, na Aneksu su ovjereni kod javnog bilježnika i to Jadranke Plenković u Starom Gradu (OV-152/15 od 21. siječnja 2015. za potpis ĐO, list 18 spisa), te Senije Škrinjar Kos u Zagrebu (OV-264/15 od 30. siječnja 2015. za potpis FO, list 19 spisa).

15. Rješenjem Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Klasa UP/I-942-04/97-01/350 od **.**.2017. PO (za 7/126 dijela) dano je u vlansištvo: 1) poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa], površine 26,60 m , sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2296 k. o. [katastarska općina] (koji koristi Čistoća d.o.o. Split); tri poslovna prostora u prizemlju i na prvom katu zgrade u [adresa], površine 326,43 m (koje bez pravne osnove koristi Udruga Atelier Raphael); 3) poslovni prrostor u prizemlju zgrade u [adresa], površine 42,30 m (koji koristi Zalogajnica Dioklecijan); 4) stambeni prosotor broj 2, površine 38,25 m , položen na drugom katu zgrade u [adresa] (koji bez pravne osnove korristi AO); 5) stambeni prostor broj 1, površine 72,80 m , položen na drugom katu zgrade u [adresa] (koji bez pravne osnove koristi JO). Nadalje, u rješenju se odlučuje kako se svi ugovori o zakupu (produljenju zakupa) poslovnih prostora, raskidaju pravomoćnošću ovog rješenja, te da su ubuduće, dotadašnji zakupnici u obvezi plaćati zakupninu ovlaštenicima povrata, kao i Republici Hrvatskoj.

16. Rješenjem Ministarstva prravosuđa i uprave, Klasa UP/II-942-01/17- 01/222 od 18. veljače 2021. odbijene su žalbe Udruge Atelier Raphael, te LO, izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave Splitsko- dalmatinske županije, Klasa UP/I-942-04/97-01/350 od 13. veljače 2017 17. U zemljišnoj knjizi, u ZU 2293 k. o. [katastarska općina], za čestice oznake č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.zgrr. 1796 upisana je pod 1.1. zabilježba svojstva kulturnog dobra, sve prema rješenju Republike Hrvastke, Ministarstva kulture UP/I-612-

08/08-06/0275 od 13. studenog 2012. Kao (su)vlasnici navedenih nekretnina, između ostalih, su i ovdje tuženici, te tužiteljica. U listu C je upisan teret prava prvokupa, u korist Republike Hrvatske.

18. U Aneksu Ugovora o kupoprodaji od 12. prosica 2014., sklopljenog između NO kao prodavatelja i UO kao kupca ( list 78-81 spisa), koji je sklopljen 8. svibnja 2023. stranke su učinile nespornim: postojanje ugovora o kupoprodaji od 12. prosinca 2014., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Bradarića u Splitu, pod oznakom OV-6908/14 12. prosinca 2014.; činjenicu da su predmet tog Ugovora bila sva sporna prava iz postupka utvrđivanja naknade - povrata za oduzete imovinu, za čestice č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.zgrr. 1796 k. o. [katastarska općina]; da je temeljem tog Ugovora kupac isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu; da se NO obvezao sa UO sklopiti Aneks ugovora, sve radi njenog upisa u zemljišne knjige; da je postupak povrata pravomoćno okončan 8. studenog 2022.; da je rješenjem o povratu NO dano u vlasništvo 7/126 dijela nekretnina: 1) poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa], Dosud 10, povrršine 26,60 m , sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], ZU 2293 k. o. [katastarska općina]; tri poslovna prrostora u prizemlju i na prvom katu zgrade u [adresa], dosud 10, površine 326,43 m , 3) poslovni prrostor u prizemlju zgrade u [adresa], površine 42,30 m , 4) stambeni prosotor broj 2, površine 38,25 m , položen na drugom katu zgrade u [adresa], 5) stambeni prostor broj 1, površine 72, 80 m , položen na drugom katu zgrade u [adresa], Dosud 10. Člankom 2. su stranke precizirale predmet Ugovora, pa se tako navodi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 14/252 dijela posebnih dijelova stambeno-poslovne zgrade u [adresa], oznake č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], sve ZU 2293 k. o. [katastarska općina] (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima), koji suvlasnički dijelovi su povezani sa nekretninama označenim u zemljišnoj knjizi kao: 1) 4. suvlasnički dio s neodrređenim omjerom, Etažno vlasništvo E-4, poslovni prostor položen u prizemlju, stambeno-poslovna zgrada u [adresa], Dosud 10, površine 26,60 m2, 2) 5. suvlasnički dio s neodrređenim omjerom, etažno vlasništvo E-5, tri poslovna prostora položena u prizemlju i prvom katu, Dosud 10, površine 326,43 m , 3) 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-6, poslovni prostor položen u prizemlju, [adresa], površine 42,30 m , 4) 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-7, stambeni poslovni prostor 2, površine 38,25 m , položen na drugom katu, 5) 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-8, stambeni prostor 1, površine 72,80 m , položen na drugom katu. Člankom 3. je ugovorena tzv. clausula intabulandi, odnosno, ovlaštenje prodavatalja kupcu, da se potonji upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnik. Člankom 4. je predivđen raskidni uvjet, u slučaju da Republika Hrvatska, Grad Split ili Županija Splitsko-dalmatinska, ne iskotriste svoje pravo prvokupa.

19. U svojem stranačkom iskazu (zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 21. siječnja 2025., list 109-112 spisa), tužiteljica UO je navela kako je upravo njen potpis na Ugovoru o kupoprodaji, kao i na Aneksu koji su dostavljeni u spis, a razlika u potpisima da proizlazi iz činjenice da je u to vrijeme bila slomila ruku, pa da joj je potpisivanje bilo otežano. Isto tako, na dokumentima da je pečat njezina obrta, kojega ima od 2000. Tužiteljica tvrdi da je svo vrijeme svoje obveze izvrršavala u cijelosti, a da se u prostoru koji je dio predmeta spora, njezin suprug nalazi od 1971., a ona od 1980. Što se tiče toga kako su njen surug i ona stupili u kontakt s tuženicima i kako je došlo do pregovora, tužiteljica tvrrdi da je njenog supruga i nju sa tuženicima upoznao NO, kojemu je dencionalizacijom vraćeno vlansištvo dijela predmetne zgrade. On da ih je upoznao, nakon što su sa PO pregovarali o otkupu i njegovog suvlasničkog dijela. Tada da im je PO prredložio i da od tuženika kupe njihov dio. Što se tiče sklapanja Ugovora od 8. siječnja 2015. i Aneksa od 15. siječnja 2015., isti da su potpisani kod odvjetnice Radić - punomoćnice ovdje tužiteljice, a da su bili prrisutni TO, tužiteljica, odvjetnica i oba tuženika osobno. Isplata da je izvršena tuženicima nakon potpisivanja ugovora, na način da je tuženicima zajedno isplaćen iznos od 30.000,00 tadašnjih DEM. Između sklapanja Ugovora i Aneksa da je proteklo nekoliko dana, te da je Aneks potpisala zato što joj je rečeno da ga potpiše. Jedan od ciljeva, tužiteljica tvrdi da je bilo rješavanje vlasničkog pitanja zalogajnice Dioklecijan, koja se nalazi u prrizemlju objekta koji je predmet spora. Tužiteljica tvrrdi da ima i da je oduvijek imala samo ključeve od zalogajnice, dok od ostalih dijelova ključeve i pristup nema. U odnosu na razlike u potpisima na Ugovoru i Aneksu, kada je za to upitana, tužiteljica je tvrdila da je ruku dvaput slomila, jednom 2014., a drugi put 2015., o čemu da postoji medicinska dokumentacija. Što se tiče ispunjenja obveza iz ugovora, o kupoprodaji, tužiteljica tvrdi da je samo NO izvršio svoju obvezu, dok tuženici nisu svoj dio ispunili. U svojem iskazu, tužiteljica nadalje tvrdi da je njena punomoćnica kontaktirala tuženike u vezi sklapanja Aneksa ugovora, što oni nisu htjeli napraviti, već su tražili isplatu od 10.000,00 eura.

20. U svojem stranačkom iskazu (zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 21. siječnja 2025., list 112-114 spisa), tuženik pod 1) ĐO je osporio da je on potpisao Ugovor sadržaja kakav je dostavljen uz tužbu. Naime, tvrdi da su njegov brat i on pregovarali i ugovor sklopili sa TO, no, da sadržaj ugovora uopće ne odgvarra dostavljenoim ugovoru. Potpise da su ovjerili “na bjanko” kod javnog bilježnika u Starom Gradu, ne Splitu. Tuženik tvrdi da se bio usmeno dogovorio s TO, kako će ovaj poslati nekoga sa primjerkom Aneksa, jer su odlučiti promijeniti cijenu na 30.000,00 eura. Pregovori koji su se vodili, i predmet ugovora da je bila jedino i isključivo zalogajnica, ništa drugo. Tekst ugovora koji je potpisao sa TO, tuženik pod 1 tvrdi da nije ni pročitao, niti vidio, a Aneks da je letimice pogledao. Pregledom aneksa da je vidio kako se spominju nekakve čestice, pa da je kontaktirrao TO u vezi toga, koji mu je rekao da se sve to odnosi na zalogajnicu. Kada je tuženik upitan da li je nakon primitka rješenja o povratu imovine, primio nacrt Aneksa od strane tužiteljice, te da li je bio spreman ga potpisati, tuženik je ovo potvrdio. Nadalje, tuženik tvrdi da kada je uočio da se radi o više čestica, koje se ne odnose sve na zalogajnicu, da je smatrrao opravdanim tražiti po 10.000,00 eura po čestici, a misli da ih je ukupno četiri ili pet. Tuženik tvrdi da je prvi put na ročištu vidio tužiteljicu. Upitan za razlog odbijanja potpisivanja Aneksa ugovora, tuženik 1 je rekao kako je isto odlučio nakon što je uočio kako su u tekstu navedene čestice koje nisu predstavljale samo zalogajnicu, a tvrdi da je isključivo o njoj bila riječ u pregovorima sa TO.

21. U svojem stranačkom iskazu (zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 21. siječjna 2025., list 114-116 spisa), tuženik pod 2) FO je potvrdio da je njegov potpis na Ugovoru (list 14 spisa) i Aneksu (list 17 spisa) koji su dostavljeni uz tužbu. Dodao je kako je iz Zagreba došao u Splitu, u zalogajnicu Dooklecijan, gdje su se on i njegov brat (tuženik 1) našli sa TO, koji je bio zainteresiran za kupnju njihovog suvlasničkog dijela u zalogajnici, odnosno, čestici gdje se nalazi zalogajnica. Tada, tvrdi tuženik 2, im je bilo ponuđeno 30.000,00 eura, odnosno, po 15.000,00 eura svakome, što je tada smatrao razumnom cijenom. Potom da su otišli do odvjetnika, a zatim u javnog bilježnika, gdje su on i brat “na bjanko” potpisali ugovor, primjerak kojeg nikada da nisu dobili. Nakon nekoliko dana, vratio se u Zagreb, kada mu je TO poslao po nekome primjerak Aneksa ugovora, koji je potpisao i potpis ovjerio u javnog bilježnika u Zagrebu. Prrimjerak ovjerenog Aneksa da nije tada dobio, jer mu je rečeno da ga mora potpisati još i TO. Što se tiče teksta iznad potpisa, kada mu je predočen Aneks iz spisa (list 17), a odnosi se na članke 3, 4 i 5, tuženik tvrdi da u vrrijeme njegova potpisa, toga teksta nije bilo. O prodaji NO tužiteljici ili njenom suprugu, da mu nije ništa poznato, a što se tiče njegoiv dijela i dijela njegovog brata (tuženika 1) tvrdi da nisu prodavali točno određene kvadrate prostora, već “pravo da netko u tom prostoru (zalogajnici) može funkcionirati”. Za ovaj Aneks tvrdi da je saznao tek pri zaprimanju predmetne tužbe. Tužiteljicu tvrdi da je prvi put vidio na ročištu za glavnu raspravu. Tuženik 2 navodi da ni on, ni njegov brat nisu obavijestili Republiku Hrvatsku, ni Grad Split, ni Županiju Splitsko-dalmatinsku o prodaji, odnosno, da im nisu ponudili da ostvare pravo prvokupa na nekretninama. Ovo iz razloga što nije smatrao potrrebnim za predmetni dio (zalogajnicu).

22. Pregledan je spis Općinskog suda u Splitu, oznake Z-50655/2022, koji je osnovan po prijedlogu UO, radi uknjižbe prrava vlasništva predmetnih čestica, kako su točno označene u tužbenom zahtjevu. Rješenjem od 23. veljače 2023. odbijen je prrijedlog predlagateljice. Prijedlog za uknjižbu je predlagateljica / ovdje tužiteljica temeljila na Ugovoru od 8. siječnja 2015.

23. Svjedokinja CO, inače kći tužiteljice, u svojem je iskazu (iskaz na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 11. ožujka 2025, list 172-173 spisa), navela kako joj je pokojni potac TO pričao da je sa NO, koji je inače mu bio prijatelj, pričo o kupnji prava PO, koja se odnose na kuću, adrese [adresa] i to prije nekih desetak godina (2015.). PO da je često znao dolaziti kod njih u prostor koji su imali, a namjera oca (TO) da je bila uložiti u zgradu, da ju ostavi njoj i bratu. Upitana da li joj je ovo neposrendo poznato, odnosno, odakle je došla do ovih saznanje, navela je kako sve to zna po priči oca, a da nesporedno nije svjedočila ničemu. Po svjedokinji, ranije se u prostoru gdje je sada zalogajnica, nalazio prrostor Tri Volta, a od 1970-ih je tu zalogajnica. Svjeokionja tvrdi da joj je otac pričao kako će kupiti prava u odnosu na zgradu, iz postupka povrata / naknade, a isto tako da joj je rekao kako je kupoprodajna cijena isplaćena. Svjedokinja tvrdi da, koliko je njoj poznato, ni otac ni majka nisu imali ključeve ostatka nekretnina, izuzev zalogajnice, niti da su stupili u posjed istih. Što se tiče kupoporrdojnih cijena, svjedokinja se prisjeća kako je s PO bila ugovorena cijena od 40.000,00 eura, dok je sa ovdje tuženicima bila ugovorena cijena od 30.000,00 eura, odnosno, po 15.000,00 eura svakom. Nadalje, tvrrdi da zna za predmetni ugpovor i aneks, no, da tekst nije vidjela., ali se sjeća da je s Paškom ugovor bio u vrijeme oko Božića. Kada se svjedokinji predočio potpis na Ugovoru (list 9-15), istoj nije bio poznat, dok je potpis na Anesku (list 16-17) rekla kako je od njene majke (ovdje tužiteljice) Kada se svjedokinju pitalo da li joj je majka imala slomljenu ruku u posljednjih 10-ak godina, ista je navela kako je slomila ruku prije otprilike 2 godine (2023), a prije toga prije nekih 8 do 10 godina.

24. Svjedok NO, u svojem je iskazu ( iskaz na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 16. rujna 025, list 194-196 spisa), naveo kako je istina da je on imao u (su)vlasništvu predmetne nekretnine i to nasljeđivanjem od svoga oca. Svoj suvlasnički udio, tvrdi da je prodao TO, koji je niz godina u tom prostoru držao ugostiteljski objekt, tada naziva Tri Volta. Svjedok tvrdi da je on TO povezao s ovdje tuženicima, radi dogovora i eventalne prodaje njihovog suvlasničkog dijela TO. Tuženici su tada bili voljni prodati svoj udio, te se svjedok prisjeća da se išlo do odvjetnika za srediti papire”, dok ih je svjedok ostao čekati u Tri Volta. Nakon posjeta odvjetniku, tuženici su se vratili u Tri Volta, gdje je još uvijek bio svjedok, zajedno s TO i UO. Razgovaralo se o prodaji predmeta spora od strane tuženika, pa je svjedok neposredno svjedočio kada je TO ponudio tuženicima iznos od 30.000,00 eura ukupno, na što da su tuženici rekli kako moraju razmisliti. Tada su ponovno tuženici otišli, te se nakon prazgovora i konzultacije s odvjetnikom, vrratili nakon dvadestak minuta i pristali na ponuđeni iznos. Svjedok tvrdi da je bio prisutan kada je TO isplatio 30.000,00 eura tuženicima, odnosno, uručio ih je tuženiku pod 1) ĐO. Nakon toga su svi otišli do javnog bilježnika, no, svjedok je čekao ispred, te nije bio prisutan kada su TO i tuženici potpisivali ugovor. Za ugovor, svjedok tvrdi da ga je vidio u Tri Volta, prilikom isplate tuženika, no, tekst da nije čitao, već da pretpostavlja da se radi o predmetu spora, odnosno, o čemu se pregovaralo. Kod javnog bilježnika da su bili prisutni TO, tuženici, te sam svjedok. Kada je upitan da li su TO ili poslije njegove smrti, sada tužiteljica, stupili u posjed ostalih utuženih nekretnina, izuzev zalogajnice, nakon sklapanja ugovora 2015., svjedok tvrdi da nisu bili u posjedu ostalih nekretnina.

25. U predmetnom slučaju riječ je o obveznopravnom zahtjevu, te je u primjeni Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), koji u svojem članku 376. stavak 2. propisuje da se prodavatelj nekog prava obvezuje pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar. Nadalje, prema članku 380. stavak 1. stvar koja je predmet pravnog posla, mora biti u prometu, te je ništetan ugovor o kupoprodaji stvari koja je izvan prometa, dok za prodaju stvari čiji je promet ograničen vrijede posebni propisi (u ovom slučaju Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara). Člankom 455. Zakona o obveznim odnosima propisano je da za određene osobe pravo prvokupa može biti ustanovljeno zakonom, a trajanje takvog (zakonskog) prava prvokupa nije vremenski ograničeno. Osobe koje ana temelju zakona imaju pravo prvokupa moraju biti obaviještene pisano o namjeravanoj prodaji i o njezinim uvjetima, inače imaju pravo zahtijevati poništaj prodaj. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima, člankom 270. propisano je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan, dok je člankom 271. prropisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

26. Posebnim zakonom - Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine broj 69/1999, 151/2003, 157/2003, 100/2004, 87/2009, 88/2010, 61/2011, 25/2012, 136/2012, 157/2013, 152/2014, 98/2015, 102/2015, 44/2017, 90/2018, 32/2020, 62/2020, 117/2021, 114/2022), koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti, jer je ovaj parnični postupak pokrenut za vrijeme važenja citiranog Zakona, člankom 3. je predviđeno da kulturna dobra, bez obzira na vlasništvo, uživaju zaštitu prema odredbama tog Zakona. Nadalje, članak 27. propisuje da se vlasništvo na kulturnom dobru može ograničiti radi zaštite i očuvanja kulturnoga dobra, u slučajevima utvrđenim ovim Zakonom. Vlasništvo na kulturnom dobru može se ograničiti glede posjeda, uporabe i prometa kulturnim dobrom. Prema članku 28. Zakona, ograničenja prometa kulturnim dobrima jesu posebne obveze prodavatelja kulturnog dobra, te pravo prvokupa. Članak 37. predviđa obvezu vlasnika koji namjerava prodati kulturno dobro, zaštićeno posebnim rješenjem ili kulturno dobro unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline upisane u Listu svjetske baštine ili Listu ugrožene svjetske baštine, da prije prodaje istodobno ponudi Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi, sklapanje ugovora, navodeći cijenu i druge uvjete prodaje. Prvenstvo u ostvarenju prava prvokupa ima grad ili općina u odnosu na županiju i Grad Zagreb, pa Republika Hrvatska. Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, grad ili općina moraju se očitovati o toj ponudi u roku od 60 dana od dana primitka pisane ponude. Ako se pravna osoba ne namjerava koristiti svojim pravom prvokupa, dužna je u roku od 30 dana od dana primitka ponude o tome obavijestiti druge pravne osobe koje imaju pravo prvokupa i vlasnika. Nakon isteka tog roka, vlasnik može kulturno dobro prodati drugoj osobi, uz cijenu koja ne može biti niža od cijene navedene u ponudi i pod uvjetima koji za kupca nisu povoljniji od uvjeta sadržanih u ponudi.

27. Prema Zakonu o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 ), stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 8., koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nadalje, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 21.a Zakona o parničnom postupku.

28. Prije svega, u ovom slučaju je valjalo raspraviti pitanje, odnosno, prigovore koje tuženici ističu u pogledu samog nastanka, odnosno, valjanosti Ugovora o kupoprodaji od 8. siječnja 2015. Naime, tuženici se pozivaju da predmetni ugovor nije ni nastao, jer da je protivan zakonu, a ovo obrazlažu tvrdnjom da oni (tuženici 1 i 2) nisu ponudili Republici Hrvatskoj, niti gradu Splitu, niti Splitsko-dalmatinskoj županiji pravo prvokupa predmetnih nekretnina, što da je stroga zakonska obveza, prema gore citiranim odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Tvrdnje tuženika da prvokup nije ponuđen navedenima, tužiteljica u postupku nije osporavala, niti se na bilo koji način očitovala o tim tvrdnjama. Stoga, mišljenje je ovog suda kako je ova činjenica u postupku bila nesporna, sukladno gornjim pravilima o dokazivanju. Polazeći od takvog utvrđenja, da nisu poštovane stroge zakonske odredbe o pravu prvokupa, proizlazi zaključak da bi navedeni pravni posao - Ugovor o kupoprodaji od 8. siječnja 2015. bio suprotan zakonu, a time prema odredbama članaka 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, ništetan i ne prroizvodi pravne učinke. U tom slučaju, smatra se da posao nije niti nastao, te svaka strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora. Međutim, ovo pitanje, kao i eventualno pitanje naknade štete, bilo bi predmetom drogog postupka, ne ovog. Dakle, stav je ovog suda kako Ugovor od 8. siječnja 2015. na kojem tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, ne proizvodi pravne učinke, pa bi stoga predmetni tužbeni zahtjev, usmjeren na sklapanje Aneksa tog ugovora, bio neosnovan, radi čega ga je valjalo odbiti, ne ulazeći u daljnje raspravljanje oko ostalih prijepornih pitanja.

29. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredebi članka 154. Zakona o parničnom postupku, te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a odmjerena je sukladno vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 eura. Budući da su tuženici uspjeli u postupku, jer je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti, a zastupa ih punomoćnik odvjetnik, istima je dosuđen traženi parnični trošak, no, ne u cijelosti.

30. Naime, tražen je trošak kako slijedi:

- odgovor na tužbu od 30. studenog 2023. - 100 bodova;

- pristup na ročište 18. srpnja 2024. - 100 bodova;

- pristup na ročište 23. listopada 2024. - 100 bodova;

- pristup na ročište 21. siječnja 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska od 6. veljače 2025. - 100 bodova;

- pristup na ročište 11. ožujka 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska 12. ožujka 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska 6. svibnja 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska od 8. srpnja 2025. - 100 bodova;

- pristup na ročište 16. rujna 2025. - 100 bodova;

- pristup na ročište 7. listopada 2025. - 100 bodova.

Na ovo je još zatraženo uvećanje nagrade za 10%, budući da punomoćnik odvjetnik zastupa dvoje tuženika.

31. Tuženicima je djelomično priznat zatražen trošak, pa je tako priznat:

- odgovor na tužbu od 30. studenog 2023. - 100 bodova;

- pristup na ročište 18. srpnja 2014. - 50 bodova;

- pristup na ročište 23. listopada 2024. - 100 bodova;

- pristup na ročište 21. siječnja 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska od 6. veljače 2025. - 100 bodova;

- pristup na ročište 11. ožujka 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska 12. ožujka 2025. - 100 bodova;

- sastav podneska 6. svibnja 2025. - 0 bodova;

- sastav podneska od 8. srpnja 2025. - 0 bodova;

- pristup na ročište 16. rujna 2025. - 100 bodova;

- pristup na ročište 7. listopada 2025. - 100 bodova;

- uvećanje od 10%.

32. Pristup na prvo pripremno ročište, koje je odgođeno i nije se meritorno raspravljalo je dosušen u polovini iznosa, dok trošak sastava podnesaka od 6. svibnja 2025. i 8. srpnja 1025. nisu priznati, jer po ocjeni suda nisu bili nužni za vođenje postupka. Naime, ovim podnescima su se tuženici samo očitovali na zahtjev tužiteljice radi odgode dvaju ročišta. Budući da o njihovom očitivanju nije ovisila odluka suda, isti nisu bili nužni za vođenje postupka. Isto tako nije dosuđen trošak sudske pristojbe, jer nema dokaza da je ista u vrijeme objave presude plaćena.

33. Kada se dosuđeni bodovi zbroje, dobije se iznod od 850 bodova. Kako je vrijednnost jednog boda 2,00 eura, dosuđen je novčani iznos od 1.700,00 eura, što uz uvećanje od 10% (170,00 eura) daje ukupan iznos troška od 1870,00 eura.

U Starom Gradu, 8. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana dostave otpravka istoj. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

- tužiteljici po punomoćnici;

- tuženicima po punomoćniku;

- u spis.