REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1237/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Gelenčira, odvjetnika i punomoćnice tuženika ZE, H150/2018, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, da tužiteljici HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 658,41 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 67,81 € od dana 16.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 € od dana 16.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 48,12 € od dana 16.02.2015. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja je za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 593,75 eura, uvećan za zateznu kamatu tekuću od 8. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika Institut Ruđer Bošković (dalje u tekstu: tuženik). Člancima 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010, dalje: KU) zaključenog između Vlade Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (dalje u tekstu: NSZVO) dana 22. listopada 2010., propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Odredbom čl. 4. st. 1. KU-a navedeni KU sklopljen je na razdoblje od 4 godine od dana potpisivanja. Dana 27. prosinca 2013. Vlada RH je Odlukom (Narodne novine broj 159/2013) jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl. 4. st. 6. KU-a. Nakon isteka otkaznog roka od 3 mjeseca, tj. od dana 28. ožujka 2014. radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz KU-a pa tako niti dodaci za posebne uvjete rada. NSZVO ustao je tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju KU-u ističući da se radi o nezakonitom i nedopuštenom otkazivanju ugovora. U sudskom postupku ishođena je pravomoćna presuda kojom je utvrđeno nezakonito otkazivanje KU. Pravomoćnim utvrđivanjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja KU-a, radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli su pravo potraživati materijalna prava iz KU-a u razdoblju u kojem bi KU važio da Vlada RH nije nezakonito otkazala KU. Konkretno, KU bi po redovitom tijeku stvari važio do 22. listopada 2014., obzirom na to da je sklopljen 22. listopada 2010. te još dodatno 3 mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima odnosno temeljem čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, dalje u tekstu: ZR). Stoga su radnici na koje se primjenjuje KU stekli pravo potraživati materijalna prava u razdoblju od 28. ožujka 2014. do 22. siječnja 2015. Člankom 58. KU-a propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti. S tim u vezi, tuženik je 15. srpnja 2013. izradio Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada. Iz priloženog Popisa radnih mjesta i zaposlenika vidljivo je da je radno mjesto tužiteljice znanstvenog suradnika označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 10% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) u iznosu od 5.108,84 kn. Tužiteljica je kroz cijelo utuženo razdoblje povremeno radila s izvorima opasnosti odnosno bila je povremeno izložena izvorima opasnosti (više od 10 % pa do 25 % radnog vremena provedenog na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženosti izvorima opasnosti). S tim u vezi, čl. 57. KU-a bilo je određeno: "Zaposlenici imaju pravo na sljedeće dodatke: od 10 % - ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10 % pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti." Dakle, tužiteljici na temelju redovitog rada na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada (pri čemu više od 10% pa do 25% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti odnosno izložena izvorima opasnosti), tijekom cijelog utuženog razdoblja pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 10% osnovice za izračun plaća u javnim službama (5.108,84 kn bruto). Za utuženo razdoblje, tuženik do dana podnošenja ove tužbe, tužiteljici nije isplatio pripadajući iznos dodatka na plaću s osnove rada u posebnim uvjetima, pa je stoga tužiteljica prisiljena sudskim putem ostvarivati svoje pravo. Slijedom navedenog, tužiteljica ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom dodatka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti razvidno je da je ista potražuje isplatu u razdoblju u kojem bi KU važio da Vlada RH nije otkazala svojom Odlukom od 27. prosinca 2013. Temeljem Odluke Vlade RH KU se primjenjivao još tri mjeseca od dana stupanja na snagu odluke, odnosno zaključno do 27. ožujka 2014., nakon čega je KU prestao važiti. Prestankom važenja KU-a prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Do 27. ožujka 2014. odnosno do isteka otkaznog roka u kojem se primjenjivao KU, čl. 58. KU bilo je propisano da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje procjena opasnosti temeljem koje se izrađuje Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Sukladno odredbi čl. 58. st. 4. KU-a, popis su zajednički utvrđivali poslodavac i sindikalni predstavnik, što je bila pretpostavka valjanosti istog. Tuženik je prema tada važećoj obvezi iz KU sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima postotka na plaću za 2013., dok za 2014. obveza sastava popisa nije postojala upravo radi činjenice da je KU bio otkazan odlukom Vlade RH od 27. prosinca 2013. Dakle, tuženik čini nespornim da je 15. srpnja 2013. sastavio novi Popis radnih mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima postotka na plaću, no ističe da se predmetni Popis ne primjenjuje na utuženo razdoblje (kako to pogrešno smatra tužiteljica), već samo na razdoblja iz 2012. i 2013.godine. Naime, temeljem Pravilnika o izradi procjene opasnosti (Narodne novine 48/97, 114/02, 126/03) koja procjena opasnosti predstavlja pravni osnov za donošenje popisa radnika koji rade u posebnim uvjetima rada te sukladno čl. 58. KU-a, razvidno je da je procjena opasnosti dokument kojim se utvrđuje razina rizika glede nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice po sigurnost i zdravlje radnika. Temeljem čl. 7. Pravilnika o izradi procjene opasnosti, koji u odnosu na predmetnu materiju predstavlja lex specialis, razvidno je da se sadržaj procjene opasnosti, opis tehnoloških procesa te izloženost opasnostima po radnim mjestima temelji na podacima o postojećem stanju kod poslodavca. Kako se kod radnog procesa mijenjaju uvjeti rada i zaštita na radu, mijenja se i procjena opasnosti svakog pojedinog radnog mjesta, a što je u potpunosti sukladno redovnom poslovnom procesu. Popis radnih mjesta i zaposlenika koji je donesen na dan 15. srpnja 2013., donesen je temeljem uvjeta rada i izvora opasnosti u 2012., odnosno Popis donijet u srpnju 2013. temelji se na podacima o uvjetima rada/izvorima opasnosti iz 2012. Tužiteljica ničime nije dokazala svoje tvrdnje da je u utuženom razdoblju zaista radila s izvorima opasnosti, odnosno da je izravno ili neizravno bila izložena izvorima opasnosti te da bi joj u utuženom razdoblju pripadao dodatak upravo u utuženom iznosu. Tuženik navodi da nije u mogućnosti odrediti koliko će svaki pojedini radnik eventualno biti izložen izvorima opasnosti u narednom razdoblju, niti se prema važećim propisima od tuženika isto očekuje. Svaki radnik koji je zaposlen kod tuženika ima pravo dobiti naknadu za rad u posebnim uvjetima sukladno vremenu izloženosti, a ne sukladno vremenu kojem će biti izložen. Osim toga, to podupiru i odredbe KU na kojima se i temelji tužbeni zahtjev, a koje nedvojbeno utvrđuju da pravo na dodatak na plaću imaju oni radnici kojima se utvrdi da rade s izvorima opasnosti, a ne oni kojima će se utvrditi da rade s izvorima opasnosti. Iz gore opisanih razloga proizlazi da bi se primjenom načela pro futuro u pogledu popisa zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada u potpunosti izgubio ratio isplate dodatka radnicima za razdoblje tijekom kojih su bili izloženi posebnim uvjetima rada, a što u ovom predmetu nije bio slučaj. Obzirom da sporni dodatak na plaću sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama čini dio plaće, tuženik izričito osporava pravo tužiteljice na predmetne dodatke u razdoblju kada se ista nije nalazila na svom radnom mjestu već na neplaćenom dopustu, roditeljskom/rodiljnom dopustu i/ili dužem bolovanju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 23. srpnja 2019. ističući da činjenica što je Vlada RH pokušala nezakonito prijevremeno otkazati KU nije odlučna za rješenje ove pravne stvari, budući je Odluka Vlade pravomoćno utvrđena nezakonitom, što znači da nije proizvela pravni učinak. Na taj način došlo je do pravne situacije kava je bila prije donošenja nezakonite Odluke Vlade. Tuženik pogrešno smatra kako je nezakonitim otkazom prestala njegova obveza izrade procjene opasnosti. Tome u prilog govori i činjenica kako tuženik nije stavio izvan snage Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tek donošenjem novog Popisa izvan snage bi bio stavljen raniji Popis. Tuženik također pogrešno navodi kako se priloženi Popis ne primjenjuje na utuženo razdoblje. Naime, tuženik je dužan svake godine ažurirati Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima ukoliko bi se u procesu rada promijenile određene okolnosti, no kako tuženik nije ažurirao Popis, isti je vjerodostojan i proizvodi pravni učinak. Iz dostavljenog Popisa proizlazi da je tužiteljica na radnom mjestu izložena izvorima opasnosti te je naznačen opseg izloženosti. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila izložena opasnostima u onom opsegu kako je to navedeno u Popisu te stoga ima pravo na isplatu koja je predmetom ove tužbe.

4. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu pod Poslovnim brojem:

Pr-1526/2019 od 19. prosinca 2019. (kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti) i koju presudu je Županijski sud u Zagrebu potvrdio svojom odlukom pod Poslovnim brojem:

Gž R-194/2020 od 31. kolovoza 2020. Međutim ovaj sud je procesnim rješenjem pod Poslovnim brojem: Pr-1526/2019 od 6. listopada 2022., s obzirom da je usvojen prijedlog tuženika te je dopušteno ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, ukinuo presude donesene u istom predmetu, nakon čega je rješenjem od pod Poslovnim brojem: 1958/2022 od 13. listopada 2022. bio određen prekid postupka, do pravomoćnog okončanja postupka vođenog pred ovim sudom pod poslovnim brojem

5. Kako je u citiranom postupku koji se vodio pred pod poslovnim brojem Pr- 16194/2021 u međuvremenu donijeta prvostupanjska presuda, i to dana 23. travnja 2024., kao i drugostupanjska odluka pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. te je tako navedeni postupak pravomoćno okončan, to su se ostvarili uvjeti za nastavak ovog postupka u kojem smislu je i odlučeno rješenjem poslovnog broja Pr-1958/2022 od 4. lipnja 2025.

6. Sud je tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu te je saslušan svjedok AE (list 36 spisa).

7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan i to iz sljedećih razloga.

8. Naime, sukladno odredbi čl. 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ br. 142/2010) je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema čl. 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Čl. 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 10% ako povremeno rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10 pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl. 57 st. 2. Kolektivnog ugovora pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste, odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visinu 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno st. 1. čl. 57.

9. Uvidom u Ugovor o radu od 6. veljače 2013. razvidno je da je tužiteljica zaključila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto znanstvenog suradnika.

10. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti s podacima postotka na plaću, a koji je sastavljen 2013., utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužiteljica, za koju je naznačeno da je više od 10 pa do 25% od ukupnog radnog vremena izložena izvoru opasnosti te joj pripada dodatak na plaću u visini od 10 %.

11. Svjedok AE u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj odjela zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite od zračenja. Osobno poznaje tužiteljicu i to kao radnu kolegicu. Poznato mu je da je tužiteljica kod tuženika zaposlena prije 2009. godine. Kod tuženika se radila procjena opasnosti, a svake dvije godine revizija procjene opasnosti. Zadnja procjena opasnosti je napravljena 2013., te na temelju nje je napravljen popis radnika raspoređenih na radna mjesta sa posebnim uvjetima rada. U navedenom popisu je i tužiteljica. Samim tim što je ista uvrštena u navedeni popis to znači da je ista prilikom obavljanja svog posla izložena izvoru opasnosti. Konkretno ne zna što tužiteljica točno radi, ali misli da je ista izložena ionizirajućem zračenju. Poznato mu je da tužiteljica ima svoju radnu sobu, ali radi u laboratoriju. Misli da se za tužiteljicu vezano uz njene radne uvjete nije ništa mijenjalo od zadnjeg popisa iz 2013., odnosno da su njeni radni uvjeti ostali isti. Sve što je navedeno u popisu iz 2013. odgovara izloženosti opasnosti u trenutku sačinjavanja popisa.

12. Obzirom na sadržaj iskaza svjedoka AE, čijem iskazu je sud u cijelosti povjerovao jer je iskazivao objektivno i logično, sud je utvrdio da je tužiteljica u čitavom utuženom razdoblju radila u istim uvjetima kakvi su za tužiteljicu utvrđeni prilikom sačinjavanja popisa radnih mjesta iz 2013. godine. Činjenica što tuženik nakon 2013. pa do kraja utuženog razdoblja nije sačinio novi popis zaposlenika, odnosno novu Procjenu opasnosti, ne može ići na štetu tužiteljice za koju je utvrđeno da je u istim uvjetima radila u čitavom utuženom razdoblju te da joj stoga pripada pravo na dodatak na plaću koji je utvrđen na zadnjem popisu zaposlenika iz 2013. u odnosu na koji se ništa nije promijenilo.

13. Isto tako uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista nije proizvela pravni učinak, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada je KU istekao.

14. Što se tiče osporavanja prava tužiteljice na predmetne dodatke u razdoblju kada se ista nije nalazila na svom radnom mjestu već na neplaćenom dopustu, roditeljskom/rodiljnom dopustu i/ili dužem bolovanju treba reći kako tuženik apsolutno ničim ne dokazuje da se tužiteljica tijekom utuženog razdoblja ne bi nalazila na svom radnom mjestu iz navedenih razloga već samo paušalno iznosi takve navode bez da ih ičim potkrjepljuje.

15. Tužiteljica je sačinila izračun visine dodatka na plaću u visini od 10 % osnovice koja iznosi 678,06 eura bruto, čime je precizno specificirala tužbeni zahtjev, visinu kojeg je tuženik samo paušalno osporio u odgovoru na tužbu. Slijedom navedenog sud je prihvatio visinu tužbenog zahtjeva kako je ista naznačena u tužbi, budući ista predstavlja 10 % osnovice za izračun plaća u javnim službama.

16. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te donijeti presudu kao pod točkom I. izreke, kada je tužiteljici dosuđen bruto iznos od 658,41 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose.

17. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

19. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora.

19.1. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav obrazloženog podneska od 23. srpnja 2019. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. listopada 2019. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 15. studenog 2019. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za pristup na ročište za objavu presude 25 bodova (Tbr. 9/3 OT), za sastav podneska od 17. srpnja 2025. 12,5 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2025. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 237,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužiteljice iznosi 593,75 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

19.2. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

20. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu druge prvostupanjske presude, budući da isti za tužiteljicu ni nastao već je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

21. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku