Poslovni broj: 2. P-2884/2019-32

 

 

 

Republika Hrvatska                                                 Poslovni broj: 2. P-2884/2019-32

Općinski sud u Osijeku                                                                            

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz V., OIB: ...6, kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika A. B. d.d. Z. OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. travnja 2023., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika Ž. R. R., odvjetnice u O., uz javnu objavu 18. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., da tužitelju Ž. S. iz V., isplati novčani iznos od 267,88 Eura[1] / 2.018,32 kuna (slovima: dvije stotine šezdeset sedam eura i osamdeset osam centi / dvije tisuće osamnaest kuna i trideset dvije lipe) sa zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015., te od 1.kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, i to:

 

20,42 kn / 2,71 EUR od 01.10. 2007.g. do isplate,

20,80 kn / 2,76 EUR od 01.11. 2007.g. do isplate,

19,90 kn / 2,64 EUR od 01.12. 2007.g. do isplate,

 

20,23 kn / 2,68 EUR od 01.01. 2008.g. do isplate,

19,95 kn / 2,65 EUR od 01.02. 2008.g. do isplate,

18,38 kn / 2,44 EUR od 01.03. 2008.g. do isplate,

19,38 kn / 2,57 EUR od 01.04. 2008.g. do isplate,

18,48 kn / 2,45 EUR od 01.05. 2008.g. do isplate,

18,81 kn / 2,50 EUR od 01.06. 2008.g. do isplate,

17,91 kn / 2,38 EUR od 01.07. 2008.g. do isplate,

18,19 kn / 2,41 EUR od 01.08. 2008.g. do isplate,

17,91 kn / 2,38 EUR od 01.09. 2008.g. do isplate,

17,01 kn / 2,26 EUR od 01.10. 2008.g. do isplate,

17,29 kn / 2,29 EUR od 01.11. 2008.g. do isplate,

16,44 kn / 2,18 EUR od 01.12. 2008.g. do isplate,

 

53,16 kn / 7,06 EUR od 01.01. 2009.g. do isplate,

52,31 kn / 6,94 EUR od 01.02. 2009.g. do isplate,

46,39 kn / 6,16 EUR od 01.03. 2009.g. do isplate,

50,27 kn / 6,67 EUR od 01.04. 2009.g. do isplate,

70,83 kn / 9,40 EUR od 01.05. 2009.g. do isplate,

71,74 kn / 9,52 EUR od 01.06. 2009.g. do isplate,

67,94 kn / 9,02 EUR od 01.07. 2009.g. do isplate,

68,61 kn / 9,11 EUR od 01.08. 2009.g. do isplate,

67,04 kn / 8,90 EUR od 01.09. 2009.g. do isplate,

63,40 kn / 8,41 EUR od 01.10. 2009.g. do isplate,

63,92 kn / 8,48 EUR od 01.11. 2009.g. do isplate,

60,32 kn / 8,01 EUR od 01.12. 2009.g. do isplate,

 

60,65 kn / 8,05 EUR od 01.01.2010.g. do isplate,

58,99 kn / 7,83 EUR od 01.02.2010.g. do isplate,

51,79 kn / 6,87 EUR od 01.03.2010.g. do isplate,

55,58 kn / 7,38 EUR od 01.04.2010.g. do isplate,

52,12 kn / 6,92 EUR od 01.05.2010.g. do isplate,

52,17 kn / 6,92 EUR od 01.06.2010.g. do isplate,

48,76 kn / 6,47 EUR od 01.07.2010.g. do isplate,

48,61 kn / 6,45 EUR od 01.08.2010.g. do isplate,

46,86 kn / 6,22 EUR od 01.09.2010.g. do isplate,

43,64 kn / 5,79 EUR od 01.10.2010.g. do isplate,

43,21 kn / 5,73 EUR od 01.11.2010.g. do isplate,

40,04 kn / 5,31 EUR od 01.12.2010.g. do isplate,

 

39,47 kn / 5,24 EUR od 01.01.2011.g. do isplate,

37,62 kn / 4,99 EUR od 01.02.2011.g. do isplate,

32,27 kn / 4,28 EUR od 01.03.2011.g. do isplate,

33,74 kn / 4,48 EUR od 01.04.2011.g. do isplate,

30,80 kn 4,09 EUR od 01.05.2011.g. do isplate,

29,80 kn / 3,96 EUR od 01.06.2011.g. do isplate,

26,96 kn / 3,58 EUR od 01.07.2011.g. do isplate,

25,82 kn / 3,43 EUR od 01.08.2011.g. do isplate,

23,79 kn / 3,16 EUR od 01.09.2011.g. do isplate,

21,04 kn / 2,79 EUR od 01.10.2011.g. do isplate,

19,62 kn / 2,60 EUR od 01.11.2011.g. do isplate,

16,96 kn / 2,25 EUR od 01.12.2011.g. do isplate,

 

15,40 kn / 2,04 EUR od 01.01.2012.g. do isplate,

13,27 kn / 1,76 EUR od 01.02.2012.g. do isplate,

10,38 kn / 1,38 EUR od 01.03.2012.g. do isplate,

8,86 kn / 1,18 EUR od 01.04.2012.g. do isplate,

6,49 kn / 0,86 EUR od 01.05.2012.g. do isplate,

4,45 kn / 0,59 EUR od 01.06.2012.g. do isplate,

2,13 kn / 0,28 EUR od 01.07.2012.g. do isplate, sve u roku od 15 dana

 

II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., da tužitelju Ž. S. iz V., naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 731,63 Eura[2] / 5.512,54 kuna (slovima: sedam stotina trideset jedan euro i šezdeset tri centa / pet tisuća pet stotina dvanaest kuna i pedeset četiri lipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2023. kao dana presuđenja do konačne isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik pravni sljednik S. b. d.d. s kojom je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu te je kao takav pasivno legitimiran za suđenje u ovom pravoj stvari. Nadalje, tužitelj navodi da su parnične stranke dana 13. lipnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 5140260452-20010367183/2005, i to tužitelj Ž. S. kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Odredbom članka 3.2. navedenog Ugovora određeno je: "Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, zaračunavaju se kamate od 5,79% godišnje, dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 6,26%.". Navedenim Ugovorom i to u članku 4. određeno je da: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključenja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.". Ovo konkretno znači da tuženik kao kreditor ima mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita odnosno bez njegove suglasnosti mijenja odluku o visini kamatne stope iz ugovora. Ovakva ugovorna odredba bila je obrazac koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita. Na ovakav način prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika s jedne strane i samostalnom promjenom kamatne stope na kredit, s druge strane, tuženik je kao kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega smatra navedenu odredbu ništetnom. Nadalje, stranke su prema članku 2. Ugovora ugovorile promjenjivost kamatne stope, međutim, nisu ugovorile metodu kojom se kamate obračunavaju tijekom obračunskog razdoblja. Kako među strankama nije ugovorena metoda obračuna ugovornih kamata, niti je zakonom propisana, tužitelj tvrdi da se radi o spornom ugovornom odnosu na koji treba primijeniti odredbe članka 320. ZOO, primjenjujući načelo pravičnosti te uzimajući u obzir da je tuženik pripremio ugovor na unaprijed pripremljenom i odštampanom obrascu. Tužitelj ukazuje da među strankama uopće nije bilo pregovora o načinu obračuna kamata. Nadalje, navodi da je odredba članka 2. prema kojoj su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovoru, protivno članku 388. ZOO kojom je propisano da odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju, smatra kao da nije ni ugovorena. Tužitelj smatra da se visina kamatne stope od 5,79% godišnje, koja je određena na dan sklapanja ugovora, ima primijeniti na cjelokupni rok trajanja ugovornog odnosa stranaka, sve do isplate. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare. Ističe nedostatak pravnog interesa. Navodi da su Ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito prihvatile odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem poslovnih uvjeta odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune. Promjena kamatne stope imala je svoje poslovne razloge prema unaprijed previđenim pravilima i parametrima koji utječu na njenu vrijednost. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača tuženik je kao banka imao unaprijed ugovorene pretpostavke temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama. Ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno je pravnim standardima i pravnom uređenju do donošenja Izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014. kada je uvedena obveza vezano za izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se uvode egzaktni parametri za promjenu kamatne stope. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid naloge za uplatu na listu 8 do 28 spisa, Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140260452-20010367183/2005 od 13. lipnja 2005. na listu 29 do 32 spisa, dopis A. b. d.d. tužitelju od 24. travnja 2019. na listu 33 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25383725 od 9. travnja 2009. na listu 34, 117 i 158 spisa, promet po kreditu na listu 35 spisa, izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. na listu 36 spisa, zahtjev za dostavom podataka tužitelja upućen A. b. d.d. od 15. travnja 2019. na listu 37 i 38 spisa, otplatni plan na listu 39 do 41 spisa, dokumentaciju uz odgovor na tužbu na listu 83 do 105 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25383725 od 11. prosinca 2008. na listu 114 i 157 spisa, otplatni plan na listu 118 i 159 spisa, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 19. ožujka 2021. na listu 119 i 163 spisa, otplatni plan na listu 120 do 122 i 160 do 162 spisa, specifikaciju uplata na listu 123 do 125 i 173 do 175 spisa, pregled prometa za klijenta na listu 126 do 134 i 164 do 172 spisa, proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. k. d.o.o. O. u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke T. V., dipl. oec., saslušao vještaka na ročištu održanog 15. veljače 2023., te na ročištu održanom 18. travnja 2023. saslušao tužitelja i svjedoka D. Č.

 

4. Tužitelj Ž. S. u svom iskazu na ročištu održanom 18. travnja 2023. naveo je: "Mogu reći da sam kredit podigao 2005. tadašnje S. b. d.d. Kredit sam podizao u osobne svrhe za kupnju osobnog automobila. Tada mi je rečeno od strane djelatnika banke da je kredit u švicarcima najpovoljniji, jer je bila najpovoljnija kamata. Mogu reći da mi u banci nisu rekli što bi se događalo da se kamata poveća te da se poveća tečaj švicarca, nisu mi rekli ni da li postoji mogućnost da se isti i tečaj i kamata povećavaju. Rekli su mi da će rata biti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, mislim da su mi tako rekli za švicarac, tako da s obzirom da sam sam uplaćivao rate gledao sam kada je tečaj najpovoljniji jer sam morao ratu uplatiti do kraja mjeseca pa sam onda pratio tečaj u mjesecu koliki je bio. Rata mi je porasla od oko 1.300,00 pa do nekih 2.000,00 kuna i nešto kuna. Nemam na svom imenu nikakav obrt ni firmu, niti sam to ikada imao. Rate sam kako sam rekao već uplaćivao sam od svoje plaće.". Nadalje, tužitelj je naveo: "...ne sjećam da li je u banci bio na raspolaganju neki drugi kredit u drugoj valuti kako sam rekao meni su ponudili kredit u švicarcima. Mogu reći da me u banci nisu upozorili vezano za valutnu klauzulu.".

 

5. Svjedok D. Č. u svom iskazu na ročištu održanom 18. travnja 2023. naveo je: "Mogu reći da sam 2005. radio u S. b. na kreditnom odjelu. Mogu reći da se sjećam Ž. S., mogu reći da ga se sjećam iz poslovne suradnje. Mogu reći da sam Ž. S., kao i svakog drugog klijenta, prilikom podizanja kredita obavijestio o kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli. Rekao sam mu visinu kamatne stope. Nisam mu objasnio na koji način se kamata formira, ali tada je svaka kamata bila promjenjiva, pa sam mu to i rekao. Ne sjećam se da sam mu objasnio što to točno znači promjenjiva kamata za njega kao klijenta. Što se tiče valute svaki klijent je mogao odabrati kredit ili u eurima ili u francima. Ne sjećam se koji kredit je Ž. S. odabrao odnosno za koji kredit se odlučio. Mogu reći da se Ž. S. sjećam iz razloga što je radio poslovno sa bankom, odnosno radio je u firmi, a sada se ne mogu sjetiti naziva tvrtke, koja je prodavala kredite za auto. Klijent nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Imali smo šprancu ugovora koju nam je definirala pravna služba, a u koju šprancu smo unosili potrebne podatke. Ja kao referent nisam mogao odlučivati o tome ukoliko bi klijent prigovorio nekoj odredbi ugovora, o tome bi morale odlučiti više instance. Klijent je nakon što im je špranca ugovora dana da pročitaju, isti bi nakon što bi ga pročitali ugovor potpisali i nosili na ovjeru kod javnog bilježnika.".

 

6. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko -knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. k. d.o.o. O., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke T. V., dipl. oec.

 

7. Vještak T. V., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 2. lipnja 2022., navodi da je tužitelj Ž. S., kao korisnik kredita, sa tuženikom P. b. Z. d.d., kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 5140260452-20010367183/2005. Namjena kredita bila je kupnja automobila. Kredit je podignut u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju S. b. na dan korištenja kredita, a u otplatu je stavljena kunska protuvrijednost 23.058,37 CHF. Valutna klauzula u CHF. Datum isplate odnosno korištenja kredita je 15. lipnja 2005. Tečaj CHF na dan korištenja kredita iznosio je 4,738114. Rok otplate kredita je 7 godina (84 mjeseca). Početna kamatna stopa po ugovoru iznosila je 5,79%. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju S. b. d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ako je isto prije roka dospijeća.

 

7.1. Razlika kamate je izračunata na način da je od obračunate kamate iz stvarno plaćenog anuiteta u CHF oduzeta kamata koju bi tužitelj platio da je kredit otplaćivao po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,79%. Preplaćeno je kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi višoj od početno ugovorene kamatne stope 5,79% u iznosu od 425,97 CHF, što po srednjem tečaju Kreditora na dan početka korištenja kredita iznosi 2.018,32 kune. Banka je 3 puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojoj odluci u višu od početno ugovorene kamatne stope 5,79%. Od 84 obračunata anuiteta, banka je obračunala 26 anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 5,79%, a kod 51.-nog anuiteta je tužitelju obračunata viša kamatna stopa od početno ugovorene kamatne stope 5,79%.

 

7.2. Od datuma dospijeća 01.08.2005. pa do 01.09.2007. 26 anuiteta je plaćeno po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 5,79% i tu nema razlike u obračunu kamate. Od datuma dospijeća 01.10.2007. pa do 01.12.2008. godine 15 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 0,31% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 5,79%. Od datuma dospijeća 01.01.2009. pa do 01.04.2009. godine 4 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 1,01% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 5,79%. Od datuma dospijeća 01.05.2009. pa do 01.07.2012. godine 39 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 1,51% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 5,79%.

 

7.3. Dakle, preplaćeno je kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi višoj od početno ugovorene kamatne stope 5,79% po kreditu broj 5140260452-20010367183/2005 u iznosu od 2.018,32 kune.

 

              8. Na ročištu održanom 15. veljače 2023. vještak T. V., dipl. oec., iskazala je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 2. lipnja 2022., te se očitovala na primjedbe tuženika navodeći: "Tuženik je dostavio podnesak na moj nalaz s datumom 7. veljače 2023. stoga ću na današnjoj raspravi odgovoriti na primjedbe iz podneska tuženika. Jedna od primjedbi je da je nalaz sačinjen s fiksnom kamatnom stopom. Zadatak je bio prema rješenju suda sačiniti nalaz "na okolnosti utvrđenja razlike kamatne stope od prvotno ugovorenog iznosa do stvarno naplaćenog", stoga mogu reći da je nalaz sačinjen sukladno rješenju o vještačenju. Nadalje, tuženik prigovora da nalaz nije obrazložen, baš naprotiv nalaz je dobro obrazložen počevši od stranice 6. pa do kraja zaključka na stranici 9. nalaza. Tabela izračuna je dobro opisana i tamo gdje se radi o matematičkim operacijama iste su opisane u zaglavlju tablice. Nadalje, da vještakov izračun nema uporište u sudskoj praksi – moj izračun je sukladan izračunima za utvrđivanje ništetnosti promjenjive kamatne stope na način kako to daju zadatak i ostali sudovi. Nadalje, tuženik tvrdi da je trebalo prikazati negativne razlike kada je tužitelj manje plaćao – u ovom predmetu nema razdoblja po kojima je tužitelj manje plaćao po promjenjivoj kamatnoj stopi, kako sam i opisala u svom nalazu. Banka je obračunala 26 anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 5,79%, a kod 58 anuiteta je tužitelju obračunata viša kamatna stopa od početno ugovorene kamatne stope te su stoga utvrđene preplate u 58 anuiteta. Omaškom je u nalazu navedena preplata u 51 anuitetu, a zaista je preplaćeno 58 anuiteta. Nadalje tuženik kaže da je izračun trebalo sačiniti usporedbom sa kamatnim stopama kredita u kunama – u ovom predmetu se ne radi o kreditu u kunama, već o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF – švicarskim francima. Nadalje, tuženik se poziva na presudu Županijskog suda u S. B. Gž-... od 2. veljače 2021., a vezano za negativne stavke kod izračuna tečaja stranica 5. podneska tuženika – u ovom predmetu se računala samo razlika kamate ne i razlika tečaja stoga nema negativnih razlika tečaja, postoje samo utvrđene preplaćene razlike po promjenjivoj kamatnoj stopi, kako i stoji u nalazu. Sukladno danim obrazloženjima, dodatno potvrđujem svoj nalaz i mišljenje.".

 

9. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, te kako je vještak decidirano odgovorila na sve primjedbe tuženika, to je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka T. V., dipl. oec.

 

10. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 2.018,32 kune.

 

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "peto tužena H. A.-A. B. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom peto tužene H. A.-A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku peto tužene H. A.-A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena H. A.-A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i  97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.".

 

12. Presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-... od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt ... od 9. travnja 2015.

 

13. Što je bitno u konkretnom slučaju, a što je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno, da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.

 

14. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog  ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

 

14.1. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

 

15. Prema odredbama čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

 

16. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u čl. 96. tog Zakona.

 

17. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

18. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

 

19. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-..., Revt ... od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

 

20. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

 

20.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužitelj nije mogao utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.

 

21. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o istome prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi  i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

21.1. Nadalje stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim se odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te kao takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku -  trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

 

22. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

 

23. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu kod tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile su nepoštene, pa su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne.

 

23.1. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale tužene banke, između ostalog ovdje tuženik, u spornom razdoblju s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

 

24. Odredba članka 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

 

24.1. Odredba članka 11. a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar, i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili  - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. ...Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11. b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11. b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

 

25. Prema članku 5. Direktive 93/13/EEZ u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

26. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu sklopljenim između tuženika i tužitelja, da su samim tim navedene odredbe, odnosno dijelovi odredbi, nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.

 

27. Nadalje, polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi članka 1111. ZOO.

 

28. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev ... od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

 

29. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i otplati glavnice kredita i ugovornih kamata obračunatih u CHF, a naplaćenih u kunama po važećem tečaju HNB-a, tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala o svim rizicima zaštitne klauzule i vezanja otplate glavnice i kamata za švicarski franak, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti.

 

30. Odredbom članka 502. b Zakona o parničnom postupku, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a istog Zakona, dok je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz članka 502. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku.             

 

31. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ukupan iznos od 2.018.32 kune, osnovanim u cijelosti.

 

32. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev ... od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP), o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. ZPP, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502. c ZPP). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

 

32.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

 

              32.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-... od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

 

32.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev ...). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeni zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

 

33. U odnosu na eventualno potraživanje tuženika naspram tužitelja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog, valja navesti kako isto nije osnovano. Plaćanje tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio. Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna, a kamata je smanjena na temelju članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, i predstavlja kogentnu zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštovati, tako da tuženik nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i kamate koja je bila ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu. Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru ostala neizmijenjena, nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na konkretni Ugovor odnosi odredba članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kako je to ranije navedeno neovisno o tome što je tužitelj naknadu preplaćene kamate tražio te mu je isto dosuđeno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer samim tim sklopljeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije postao ugovor s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, pa i na niže, a za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike CHF, koji nisu bili jasno predočeni tužitelju, tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, pa time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Na temelju navedenog sud drži istaknuti prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja od strane tuženika u cijelosti neosnovanim.

 

34. Što se tiče nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja, kako je to istaknuo tuženik, potrebno je za istaći da s obzirom na utvrđenje da je početna kamatna stopa iznosila 5,79 % godišnje (tijekom otplate kredita tuženik je u skladu sa svojim odlukama mijenjao kamatu i to od 5,79 %, 6,10%, 6,80% i 7,30% godišnje), a odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi su utvrđene ništetnim, utvrđeno je da je tuženik obračunavao kamatu po višoj stopi primjenom promjenjive kamatne stope i time je tužitelj po osnovi kamate obračunate po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu od 5,79% platio više, s obzirom da je tuženik povećavao kamatu u skladu sa svojim odlukama.

 

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO).

 

36. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 323. ZOO, a u svezi s člankom 1111. i člankom 1115. istog Zakona, te članka 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u nastavku teksta: ZPP) i članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.

 

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 13. lipnja 2019. po Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, za podnesak od 18. svibnja 2020. po Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, za ročište 14. ožujka 2022. po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, za podnesak od 14. prosinca 2022. po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, za ročište 15. veljače 2023. po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, za ročište 18. travnja 2023. po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, PDV-e od 25% u iznosu od 74,66 Eura / 562,53 kuna, za trošak vještačenja u iznosu od 331,81 Eura / 2.500,00 kuna, za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 Eura / 200,00 kuna, a koju je tužitelj i platio, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 731,63 Eura / 5.512,54 kuna.

 

37.1. Sud je tužitelja odbio sa zatraženim troškom za odštetni zahtjev u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kuna, budući isto nije bilo potrebno za vođenje postupka, a kako je to odlučeno pod točkom III/ izreke presude.

 

37.2. Sud prilikom odlučivanja o trošku nije uzeo u obzir sudsku pristojbu na presudu, iako je tužitelj zatražio trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 Eura / 200,00 kuna, budući prema odredbama Zakona o Izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23 – 12. svibnja 2023.), sudske pristojbe ne plaćaju potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

 

37.3. Tužitelj je zatražio i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 24,89 Eura / 187,50 kuna, plus PDV-e od 25% u iznosu od 6,22 Eura / 46,88 kuna, ukupno 31,11 Eura / 234,40 kune, o kojem trošku će sud odlučiti posebnim rješenjem, a ovisno o činjenici da li će punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili ne, sud će donijeti odluku da li tužitelj ima pravo na naknadu troška za ročište za objavu presude ili ne.

 

                                       Osijek, 18. listopada 2023.                                    

            SUTKINJA

                                                                                                                         Dubravka Čapelj,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

Dostaviti
1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika