Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž R-261/2021-4
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj: Gž R-261/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo, Z., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 10 Pr- 558/2017-33 od 10. prosinca 2020., 18. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
- na iznos od 85,40 eur /643,50 kn od 16. svibnja 2012.
- na iznos od 19,09 eur/ 143,84 kn od 16. kolovoza 2012.,
- na iznos od 10,57 eur/ 79,67 kn od 16. prosinca 2012.,
- na iznos od 13,85 eur /104,36 kn od 16. srpnja 2013.,
- na iznos od 29,83 eur/ 224,81 kn od 16. kolovoza 2013.
- na iznos od 2,30 eur /17,33 kn od 16. svibnja 2014.
pa sve do isplate i u dijelu troškova postupka za iznos od 502,89 eur/3.789,06 kn sa zateznim kamatama.
II. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke u dijelu glavne tražbine za iznos od 4. 004,44 eur/ 30. 171,48 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose iznad dosuđenih te u dijelu troškova postupka u iznosu od 1.496,24 eur/11.273,44 kn sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u tom dijelu.
III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 157,60 eur/1. 187,50 kn u roku od 15 dana dok se odbija preostali zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 8,29 eur/62,50 kn, a odbija se i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 31. 384,99 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je utvrđeno tim dijelom izreke kao i da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 15. 062,50 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose prije 16. u mjesecu za prethodni mjesec te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, te zahtjeva za isplatom glavnice, zateznih kamata i troškova postupka na žiro račun punomoćnika tužiteljice.
2. Protiv usvajajućeg dijela presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud da je prihvatio varijantu vještaka koja se temelji na tvrdnjama svjedoka i tužitelja o radu na terenu od 6,00 do 20,00 sati bez da je reproducirao iskaze svjedoka i dao ocjenu vjerodostojnosti tih iskaza. Rad od 6 do 20,00 sati da je potvrdila tek tužiteljica dok se svjedoci nisu očitovali o tom radu. Inoslav Janković tužio je tuženika kao poslodavca iz iste pravne osnove pa bi i on bio zainteresiran za ishod postupka. Tvrdi i da su svjedoci da su iskazivali o radu koji je obavljan prije tri do šest godina i njihovi iskazi su kontradiktorni postojećoj službenoj evidenciji. Službene evidencije da su potpisane po ovlaštenoj osobi i po tužiteljici i svojim potpisom da je tužiteljica prihvatila vjerodostojnost te dokumentacije i nije ju osporila.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa ni postupovne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženica neosnovano upire u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim djelomično je osnovan žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom u iznosu od 31. 384,99 kn bruto za razdoblje od 03. travnja 2012. do 01. lipnja 2014.
10. U postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika u svojstvu djelatne vojne osobe u Ministarstvu, kao pripadnik HKOV.
11. Pravilno je sud prvog stupnja osnovanost tražbine temeljio na sljedećim podzakonskim propisima:
- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12 – koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja do 1. lipnja 2014. -dalje: Odluka/09) kojom je određeno da tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodatci, te da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate,
- osnovna plaća se za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osima dodaci za rad u smjeni i turnusu,
- od početka utuženog razdoblja do 1. lipnja 2014. su bile na snazi odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13-dalje:Pravilnik/08) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivale plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad,
12. Nadalje, u spornom razdoblju od 03. travnja 2012. do 01. lipnja 2014. su bile na snazi odredbe članka 14, članka 169. stavak 1., stavak 2. i stavak 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09-dalje: ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
13. Od 26. lipnja 2013. pa do kraja utuženog razdoblja primjenjuju se odredbe članka 135., 136. 137. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16-dalje: ZSOS/13) koje propisuju plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Nadalje, prema odredbi članka 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona, s time da im do donošenja provedbenih propisa prema odredbi članka 200., konkretno do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014., pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02.
14. Financijskim vještačenjem koje je prihvatio u cijelosti jer ni stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju, sukladno nalogu suda izrađena su 4 varijante izračuna.
15. Prvu i drugu varijantu vještak je radio na temelju dokumentacije u sudskom spisu dok je treću i četvrtu varijantu vještak radio po uputi suda, na navodima iz iskaza tužiteljice i svjedoka, pri čemu u prvoj i trećoj varijanti prekovremeni rad nije umanjio za korištene slobodne dane dok je u drugoj i četvrtoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio da bi: a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima): − tužiteljica bi za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u spornom razdoblju ostvarila dodatke na plaću u iznosu od 14. 191,85 kn b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima): − tužiteljica bi za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u spornom razdoblju ostvarila dodatke na plaću u iznosu od 1.213,51 kn c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima): − tužiteljica bi za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u spornom razdoblju ostvarila dodatke na plaću u visini od 49.845,14 kn i d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima): − tužiteljica bi za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u spornom razdoblju ostvarila dodatke na plaću u visini od 31.384,99 kuna. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 10 do 13 nalaza.
16. Sukladno tom utvrđenju prvostupanjski je sud dosudio tužitelju razliku plaće za sporno razdoblje prema varijanti 4 nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, kako je tužiteljica i zatražila te je u bitnome prihvaćanjem iskaza tužiteljice, a pozivajući se i na iskaze svjedoka utvrdio prekovremeni rad kroz tjedan od ponedjeljka do petka prema tim iskazima dok je na službenoj dokumentaciji temeljio utvrđenje o prekovremenom radu u subotu i nedjelju, uz obrazloženje da se ne mogu prihvatiti varijante 1 i 2 jer su sačinjene isključivo na temelju evidencije tuženice u kojoj nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužiteljica stvarno odradila.
17. Osnovano tuženica u žalbi osporava pravilnost takvog utvrđenja prvostupanjskog suda.
18. Naime, tuženica na kojoj je teret dokaza, u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a, je svojom evidencijom dokazala koliko je tužiteljica u spornom razdoblju ostvarila sati, odnosno dana rada pa je tužiteljica trebala dokazati da ta evidencija nije ispravno vođena. U tom smislu proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka, ali oni nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužiteljica radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju provela radeći na terenu pa kraj činjenice da tužiteljica prethodno nije osporila evidenciju o radu tužene, već to čini za vrijeme trajanja ovog postupka, kao i s obzirom da tužiteljica o tome nije dostavio (vodio) svoju pisanu evidenciju, tada je trebalo kao pravilnu prihvatiti evidenciju tužene i drugu varijantu izračuna knjigovodstvenog vještaka u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za korištene slobodne dane, a prema kojoj za sporno razdoblje obračunata razlika plaće iznosi ukupno 161,06 eur/1.213,51 kn (list 536-537 spisa).
19. Ta razlika odnosi se na iznos od 85,40 eur/ 643,50 kn iz travnja 2012., 19,09 eur/ 143,84 kn iz srpnja 2012., 10,57 eur/ 79,67 kn iz studenog 2012., 13,85 eur/ 104,36 kn iz lipnja 2013., 29,83 eur /224,81 iz srpnja 2013., i 2,30 eur/17,33 iz travnja 2014.
20. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prvostupanjsku presudu potvrditi za iznos od 161,06 eur/1.213,51 kn sa zateznim kamatama odnosno preinačit i odbit tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4. 004,44 eur/ 30. 171,48 kn.
21. Na dosuđene iznose tražbine tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15:dalje ZOO) s tijekom od dospijeća 16. u mjesecu za prethodni mjesec, u smislu odredbe članka 84. stavak 3 ZR/09. pa do isplate i to na iznos od 85,40 eur /643,50 kn od 16. svibnja 2012., na iznos od 19,09 eur/ 143,84 kn od 16. kolovoza 2012., na iznos od 10,57 eur/ 79,67 kn od 16. prosinca 2012., na iznos od 13,85 eur /104,36 kn od 16. srpnja 2013., na iznos od 29,83 eur 224,81 kn od 16. kolovoza 2013. i na iznos od i 2,30 eur /17,33 kn od 16. svibnja 2014.
22. Preinačenjem prvostupanjske presude tužitelj je konačno uspio u sporu s tužbenim zahtjevom u pogledu osnova u cijelosti (100%) a u pogledu visine u omjeru od 4 % što znači da njegov uspjeh u sporu iznosi 52 % (104:2) dok je omjer uspjeha tuženika 48 % pa je od postotka uspjeha u sporu tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) valjalo oduzeti uspjeh tuženika i dosuditi tužitelju razmjeran dio od 4 % po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih troškova postupka što iznosi eur/289,06 kn (11.562,50 :4%). Kada se tome pridoda trošak financijskog vještačena u iznosu od 464,52 eur/3.500,00 kn, koji tužitelju pripada u cijelosti kao neophodan za donošenje odluke, to ukupno iznosi 502,89 eur/3.789,06 kn te je odluka o parničnom trošku tužitelja potvrđena za taj iznos, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.496,24 eur/11.273,44 kn preinačena pobijana presuda i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
23. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.
24. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i članka 154. stavak 2. ZPP-a te tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22: dalje- Tarifa) tuženiku koji je u žalbenom postupku uspio s 96 % dosuđeni su troškovi žalbenog postupka u iznosu od 157,60 eur/1. 187,50 kn dok je odbijen preostali zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8,29 eur/62,50 kn kao neosnovan, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu osnovani ni opravdani (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a).
25. Nepobijani dio točke II izreke presude, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 18. listopada 2023.
Predsjednica vijeća :
Tajana Polić, v.r.