REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-257/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i punomoćnika tuženika TI, diplomiranog pravnika, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju DI iznos od 3.136,14 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2.379,96 EUR od 10. listopada 2024. do isplate i

- na iznos od 756,18 EUR od 29. kolovoza 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DI u dijelu u kojem traži isplatu 530,89 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2024. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DI u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 756,18 EUR koja teče od 10. listopada 2024. do 28. kolovoza 2025.

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju DI trošak parničnog postupka u iznosu od 1.643,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja DI za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 343,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 27. travnja 2024. stradao prilikom obavljanja redovnog rada kao radnik kod poslodavca KM Kovnica d.o.o. Tužitelj je obavljao poslove na radnom mjestu kao proizvodni radnik. Navedenog dana radio je u III. smjeni na preši, a u jednom je trenutku uočio dijelove koji nisu s njegove preše te je zamolio drugog radnika na viličaru da navedene dijelove odnese do druge preše. Nakon što mu je predao dijelove, vozač je pokrenuo viličar te prešao preko noge tužitelja te je tužitelj na taj način zadobio ozljede. Odgovornost osiguranika tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz članka 7. stavka 3. Zakona o radu, prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema članku 111. stavku 1. Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok prema odredi članku 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Poslodavac tužitelja je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike kod tuženika br. 041621027949 s ugovorenim učešćem u šteti (franšiza) u iznosu od 530,89 EUR. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Karlovac. Kod tužitelja je kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi zaostalo naruženje u vidu amputacije distalne falange 3. prsta lijeve noge, a što predstavlja naruženost. Tužitelju su uslijed nezgode nastali troškovi liječenja u iznosu od 79,96 EUR, a na koji iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu sukladno članku 1086. Zakona o obveznim odnosima, od dana nakon plaćanja računa odnosno od 11. svibnja 2024. Tužitelj se u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 9. listopada 2024. obratio tuženiku, temeljem kojeg mu je tuženik isplatio nesporan iznos od 2.969,11 EUR (s uključenom franšizom) na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Temeljem navedenog, tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos i umanjeno za ugovoreno učešće u šteti (franšiza):

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.300,00 EUR te

- za troškove liječenja iznos od 79,96 EUR,

odnosno ukupno 2.379,96 EUR.

Sukladno članku 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev odnosno od 10. listopada 2024. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika za isti, obzirom da je tužitelju priznata ozljeda na radu. Poslodavac tužitelja je s tuženikom ugovorio osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima sa svotom osiguranja do 6.636,14 EUR po pojedinom štetnom događaju i uz franšizu, odnosno sudjelovanje poslodavca tužitelja u svakoj šteti do iznosa od 530,89 EUR. Osporava se potraživana visina tužbenog zahtjeva i zatezna kamata te se osporava potraživani trošak liječenja tužitelja. Tužitelj je u utuženom štetnom događaju zadobio prijelom nožnog palca, prijelom ostalih nožnih prstiju, prijelom kostiju donožja (metatarzalnih kostiju). Tužbi je priložena medicinska dokumentacija od 27. travnja do 21. kolovoza 2024. i iz iste nije vidljivo da li je liječenje tužitelja dovršeno. Tužitelju je pruženo primjereno liječenje, a tuženik je uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju, koja mu je dostavljena, temeljem koje je tuženik došao do saznanja da pravična naknada štete tužitelju iznosi 3.500,00 EUR na ime imovinske i neimovinske štete, što je potrebno umanjiti za franšizu od 530,89 EUR, pa je tužitelju isplaćen nesporni iznos naknade štete od 2.969,11 EUR, a koja isplata u ovom postupku nije sporna. Osporava se daljnji potraživani iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete. U odnosu na trošak liječenja od 79,96 EUR, vidljivo je da se isti odnosi na trošak kupnje ortoze, međutim, tužitelj nije dostavio dokaz da je pokušao ovo imobilizacijsko sredstvo pribaviti od ustanove ili ljekarne unutar sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a što je bio u mogućnosti učiniti, čime tužitelj čini nepotrebni trošak. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, sve u roku od 15 dana.

3. Tužitelj je podneskom od 29. kolovoza 2024. nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je rješenjem od 14. listopada 2024. dopustio preinaku tužbe.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Prijave o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), medicinske dokumentacije (str. 10-18 spisa), računa od 10. svibnja 2024. (str. 19 spisa), dopisa tuženika (str. 20-21 spisa), fotografija naruženja (str. 22-24 spisa), Police br. [broj police] REE uz privitke (str. 31-34 spisa), Ponude osiguranja br. 900621027949 RE uz privitke i priloge privitku (str. 35-39 spisa), zdravstvenog kartona tužitelja (str. 48-90 spisa) te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću, ortopedu- traumatologu (str. 93-94 spisa).

5. Na ročištu održanom 14. listopada 2025., punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 27. travnja 2024.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika i činjenica da su pomoć tužitelju, nakon ozljeđivanja, pružali ukućani.

9. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj 27. travnja 2024. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca KM Kovanica d.o.o., ozlijedio nakon što mu je drugi radnik viličarem prešao preko noge te da mu je navedena ozljeda priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao ozljeda na radu.

13. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. srpnja 2025. vještak je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu te da su, usprkos liječenju, zaostale trajne tjelesne posljedice. Tužitelju je trajno narušen zdravstveni integritet. Trajne posljedice se manifestiraju kroz deformaciju lijevog stopala pri opterećenju – hodu i stajanju u vidu planovalgusa (spuštenosti svodova stopala), kroz umanjenu pokretljivost donjeg nožnog zgloba lijevog stopala, gdje je supinacija – pronacija lijevog stopala bolna, te umanjena za ½ u komparaciji sa zdravom stranom. Pokreti everzija – inverzija izvodivi u donjem nožnom zglobu su umanjeni za ½ opsega u komparaciji sa zdravom stranom. Tužitelju je amputiran treći prst u razini završnog članka. Lijevo stopalo je otečeno. Radi svega naprijed navedenog, tužitelj ne može dulje stajati, hodati, niti nositi teže terete radi bolova koji se pri tome javljaju. Postoji pozitivna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i naprijed navedenih posljedica. Liječenje je kod tužitelja završeno s danom 13. rujnom 2024., kada je završena fizikalna terapija. Troškovi nabavke ortoze za stopalo su se mogli ostvariti putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji ima u svojem Pravilniku više vrsta dinamičkih i stabilizacijskih ortoza za stopalo i gležanj. Trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 25%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima. Strah, tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je dva dana, a srednjeg intenziteta daljnjih sedam dana. Nakon toga se javlja stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih mjesec dana i vezano je uz ishod liječenja i zaostale trajne posljedice. Bol jačeg intenziteta je potrajala sedam dana, srednjeg intenziteta daljnjih dvadeset dana. Boli manjeg intenziteta javljaju se i dalje tijekom sljedećih osam tjedana. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna osam tjedana po dva sata dnevno za pomoć pri obavljanju osnovnih životnih potreba u kući, za koje vrijeme je koristio ortopedska pomagala. Naruženje je izraženo u srednjem stupnju.

14. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Frketića.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Frketića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja.

16. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 25%, da je utvrđena naruženost srednjeg stupnja, da je tužitelj trpio bol ukupno 83 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 27 dana, a slabijeg intenziteta 56 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 39 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 9 dana, a slabijeg intenziteta 30 dana te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 51 godinu, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 10.740,00 EUR.

19. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

20. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 112 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP- a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 560,00 EUR.

21. Dakle, sud je utvrdio da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć pripada naknada štete u iznosu od 11.300,00 EUR.

22. Pregledom i čitanjem Police br. [broj police] REE uz privitke (str. 31-34 spisa) i Ponude osiguranja br. 900621027949 RE uz privitke i priloge privitku (str. 35- 39 spisa) sud je utvrdio da je poslodavac tužitelja s tuženikom ugovorio osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima sa svotom osiguranja od 6.636,14 EUR po svakom štetnom događaju i uz franšizu (sudjelovanje poslodavca tužitelja u svakoj šteti) do iznosa od 530,89 EUR.

23. Kod osiguranja, iznos koji osiguratelj isplaćuje oštećeniku ograničen je ugovorenom osiguranom svotom (limitom), a može biti i dodatno umanjen za ugovorenu franšizu (samopridržaj), ovisno o uvjetima police i vrsti osiguranja. Člankom 965. stavkom 1. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je mišljenja da tuženik u konkretnom slučaju odgovora tužitelju do iznosa od 6.105,25 EUR (6.636,14 EUR (iznos osiguranja) - 530,89 EUR (frašiza)).

24. Kako je tuženik prije podnošenje tužbe nesporno isplatio tužitelju iznos od 2.969,11 EUR na ime neimovinske i imovinske štete, sud je tužitelju dosudio daljnji iznos od 3.136,14 EUR.

25. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je člankom 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja završilo 13. rujna 2024., to je ocjena ovog suda da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete (do visine navedene u tužbi) teče od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to od 10. listopada 2024. pa do isplate.

26. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu uobičajeno zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Međutim, u konkretnom slučaju kada je tuženik u mirnom postupku isplatio naknadu štete umanjeno za ugovorenu franšizu, a pritom ne navodeći koji dio isplaćene naknade štete se odnosi na neimovinsku, a koji na imovinsku štetu (nakon odbijanja franšize), ocjena ovog suda je da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos imovinske štete (do visine navedene u tužbi) teče od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to od 10. listopada 2024. pa do isplate.

27. Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen u postupku, stoga je sud tužitelju na iznos od 756,18 EUR (za koji iznos je povišen tužbeni zahtjev) dosudio zatezne kamate od 29. kolovoza 2025. pa do isplate (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2024., poslovni broj Rev-1050/2024).

28. Tužbeni zahtjev tužitelja u iznos od 530,89 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete zajedno sa zateznom kamatom valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je zatražen u previsokom iznosu.

29. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem je tražio isplatu zatezne kamate na iznos od 756,18 EUR od 10. listopada 2024. do 28. kolovoza 2025. imajući u vidu točku 27. obrazloženja presude.

30. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

31. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

32. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.667,03 EUR.

33. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav tužbe od 10. veljače 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 28. travnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. lipnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 17. lipnja 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 29. kolovoza 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 14. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

što ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (312,50 eura). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.562,50 EUR.

34. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 86% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 14%. Uzimajući u obzir omjer 100:86% u odnosu na 0:14%, tužitelj je uspio u sporu 93%, a tuženik 7%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 86%, a što odgovara iznosu od 1.343,75 EUR.

35. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.643,75 EUR.

36. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu budući da navedeni trošak tužitelju nije niti nastao.

37. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

38. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku