REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: NV, zbog prekršaja iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-2/35569 URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 25.07.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 08.12.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenik NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i Ć rođene R, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OŠ, pismen, radnik, nezaposlen, prima zajamčenu minimalnu naknadu, slabog imovnog stanja, rastavljen, otac jednog punoljetnog i jednog maloljetnog djeteta, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 9. srpnja 2025. u 12,05 sati u Vukovini, Ulica Vranića Mate i Janka 11, kao vlasnik dva psa imena S i C, pasmine belgijski ovčar, iste držao neoprezno i bez nadzora zbog čega su se isti kretali bez nadzora mjestom Vukovina te ulazili u dvorišta [adresa] Ž,

čime je počinio prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

čime je počinio prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 25.07.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 09.07.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: 211-07/25-2/35569 URBROJ: 511-19-36-25-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je isti pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik u svojoj obrani iznosi kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazuje kako je istina da je on vlasnik jednog psa po imenu S pasmine belgijski ovčar. Njegova majka, koja je preminula, bila je vlasnik mješanca po imenu C. Nije istina da bi ti psi 09.07.2025. oko podneva, bez nadzora, hodali mjestom Vukovina, Ulicom Mate Janka Vrančića kako mu se to stavlja na teret. Siguran je da, ako su i zamijećeni neki psi koji se kreću bez kontrole ulicom i ulaze u dvorište, ne radi se o psu u njegovom vlasništvu i psu u vlasništvu njegove majke. Predmetne zgode telefonski ga je kontaktirao policajac koji se nije predstavio te je rekao da će pucati u njegove pse, a istog dana došao je u policiju postaju te je policajcu pokazao knjižicu za psa V. Ističe kako je u vrijeme kada ga je kontaktirao policajac, po Vukovini lutao neki pas pasmine belgijski ovčar, ali to je bio muški pas i nije bio njegov, a i nije imao ogrlicu.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju ĆV, policijsku službenicu, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 9. srpnja 2025. oko 12,00 sati, zajedno sa kolegom došla na adresu u mjestu Vukovina, Ulica Mate i Janka Vranića, a povodom dojave građana da dva psa pasmine belgijski ovčar, bez nadzora se kreću ulicama Vukovine i ulaze u dvorišta. Dolaskom na adresu dojavitelja, zatekla je u tom dvorištu dva psa. Pokušali su zadržati pse pod nadzorom do dolaska komunalnih redara, koje su obavijestili o događaju, no psi su nekako uspjeli izaći iz dvorišta i nastavili se bez nadzora kretati mjestom te su ušli u drugo dvorište. U jednom trenutku došle su dvije djelatnice iz Skloništa za životinje iz Jagodnog te su i one vidjele pse, a u razgovoru s njima izjavile su da su na facebooku vidjele objavu kako jedan vlasnik traži dva psa pasmine belgijski ovčar. Te djelatnice su pokušale kontaktirati telefonski broj iz objave ali nisu uspjele ostvariti kontakt s vlasnikom. Nakon toga i ona je obavila razgovor te je dogovorila da vlasnik dođe u policijsku postaju, što je on i učinio. Tom prilikom, u postaji, on je izjavio da je vlasnik dva psa pasmine belgijski ovčar koji su mu pobjegli, upoznali su gospodina da je počinio prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izdali su obavezni prekršajni nalog, uručili ga okrivljeniku, a on ga je potpisao i preuzeo. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako niti u jednom trenutku kolega nije izjavio da će pucati u psa, ona je cijelo vrijeme slušala razgovor. Okrivljenik je tom prilikom priznao da su zatečeni psi u njegovom vlasništvu i da su mu pobjegli, a da nije priznao ne bi mu se pisao prekršajni nalog odnosno on ga ne bi potpisao.

Okrivljenik je istaknuo kako dvorište dojavitelja nema ograde, a svjedokinja je odgovorila kako ograda postoji.

Okrivljenik je istaknuo kako njegovi psi imaju ogrlice.

Okrivljenik je istaknuo kako na obaveznom prekršajnom nalogu izdanom od strane policije stoji netočna adresa odnosno Ulica Vrančića Mate i Janka koja ne postoji uopće na području RH. Nakon što je sudac pregledao obavezni nalog je utvrdio da je u činjeničnom opisu navedena adresa Ulica Vranića Mate i Janka 11, zajedno sa geografskom širinom i dužinom, okrivljenik ističe kako je napisana navedena adresa Z, a ne RV.

5.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-2/35569, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 9. srpnja 2025., prigovor podnesen 14. srpnja 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Marija Berković od 28. listopada 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom izravno poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao životno, ali nejasno i neodređeno, a uz to i smišljeno i osobito neuvjerljivo, te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom isticanju kako je siguran da i ako su predmetne zgode zamijećeni neki psi koji se kreću bez kontrole ulicom i ulaze u dvorište, ne radi se o psu u njegovom vlasništvu, kao i da je u to vrijeme po Vukovini lutao neki pas pasmine belgijski ovčar, ali to je bio muški pas i nije bio njegov i nije imao ogrlicu, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem i/li propustom, odnosno prijestupom predmetne zgode, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza, osobito ispitivanjem imenovane svjedokinje, sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik uistinu počinio prekršaj za koji se tereti.

Sudac smatra kako je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, počinjenje kojeg on izravno i ustrajno poriče, oblikovao na način da je prešućivao i relativizirao vlastiti postupak i/li propust, odnosno da je prikrivao stvarno počinjenje i težinu svog nepropisnog i protupravnog prijestupa, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje ĆV, policijske službenice, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovana svjedokinja činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdila neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja izvida i poduzetih postupanja, u okviru svojih službenih ovlaštenja.

Sudac smatra da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, profesionalno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovane svjedokinje u dijelu gdje uvjerljivo, razborito i logično iznosi kako je dolaskom na adresu dojavitelja zatekla u tom dvorištu dva psa koji su nekako uspjeli izaći iz dvorišta i nastavili se bez nadzora kretati mjestom te su ušli u drugo dvorište, zatim da su došle dvije djelatnice iz Skloništa za životinje koje su vidjele pse, a izjavile su da su na facebooku vidjele objavu kako jedan vlasnik traži dva psa pasmine belgijski ovčar, zatim da je svjedokinja obavila razgovor sa vlasnikom i dogovorila da dođe u postaju, te da je on izjavio da je vlasnik dva psa pasmine belgijski ovčar koji su mu pobjegli.

Nakon što je ispitana svjedokinja komentirala obranu okrivljenika, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ove svjedokinje, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i smišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz imenovane svjedokinje u potpunosti obesnažuje opravdanost i utemeljenost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, policijske službenice, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je počinjeni prekršaj utvrđen neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom te sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Obavezni prekršajni nalog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenog počinitelja prekršaja.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 28.10.2025.g., za osobu: NV, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitane svjedokinje policijske službenice, niti je izvodio druge postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući imenovane pse nije držao pod nadzorom.

2.

Sudac je s uvjerenjem zaključio da sve okolnosti koje je tijekom postupka okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, ne mogu istog osloboditi od odgovornosti i krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Pored navedenog, sudac smatra kako se okolnosti na koje okrivljenik promišljeno upire i ciljano naglašava u svojoj obrani, kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, a koje su usmjerene na relativiziranje, odnosno isključivanje njegove odgovornosti za počinjeni prekršaj, nikako ne mogu sa sigurnošću utvrditi, niti nesporno potvrditi, a niti sa opravdanjem prihvatiti i/li uvažiti.

4.

S jedne strane, sucu je osobito bilo neuvjerljivo ustrajno, smišljeno i tendenciozno isticanje okrivljenika kako nije kriv za terećeni prekršaj jer se predmetne zgode nije radilo o psima u njegovom vlasništvu te da je u to vrijeme po mjestu inkriminiranog događaja lutao neki drugi pas.

S druge strane, sucu je bilo vrlo životno i uvjerljivo cjelokupno iskazivanje ispitane svjedokinje koja je prijavila počinjenje prekršaja, a osobito u dijelu gdje iznosi kako je prilikom postupanja prema okrivljeniku zatekla dva psa koji su nekako uspjeli izaći iz dvorišta i nastavili se bez nadzora kretati mjestom te su ušli u drugo dvorište, kao i u dijelu gdje iznosi kako je telefonski razgovarala sa okrivljenikom koji se na facebooku predstavio kao vlasnik koji traži dva psa koji su mu pobjegli.

5.

Sudac je uvjeren kako sve utvrđene nejasnoće, nesukladnosti i proturječnosti između iznesene obrane okrivljenika i činjenica navedenih u Obaveznom prekršajnom nalogu, kao i između njegove obrane i iskaza svjedokinje koja je prijavila i sankcionirala prekršaj, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenika te zapravo nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja mu je izrečena, odnosno sudac je uvjeren kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenika da prikrije svoje kažnjivo postupanje, to jest propust, te izbjegne propisane posljedice takvog protupravnog ponašanja.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenik tijekom cijelog postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, ustrajno pokušavao zanemariti, zaobići i prikriti ili minimizirati, temeljnu činjenicu remećenja javnog reda i mira, odnosno da je predmetne zgode bez nadzora i neoprezno držao imenovane pse koji su se kretali bez nadzora mjestom Vukovina i ulazili u dvorišta u ulici RV i Ž.

6.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura, tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

7.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze utvrdio i zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenom zakonskom propisu i tako ostvario biće prekršaja opisano u tom propisu, čime je počinio terećeni prekršaj, jer je istom prilikom bez nadzora, odnosno neoprezno držao životinje, pse, koji mogu povrijediti ili ugroziti građane.

8.

Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret Obaveznim prekršajnim nalogom, kao optužnim aktom, jednostavnim, ustrajnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem kako nije kriv te da nije počinio terećeni prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo na bilo koji način zatajiti i prikriti svoje ponašanje, odnosno propust, kojim je predmetne zgode remetio javni red i mir, odnosno da je bez nadzora i neoprezno držao životinju koja može povrijediti ili ugroziti građane.

Sudac je zaključio i da okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da prikrije svoj nezakoniti postupak i/li propust, da se zaštiti od prekršajne odgovornosti te da izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj, kojeg izravno i ustrajno ne priznaje, a koji mu je stavljen na teret.

9.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom, u visini koja je za počinjeni prekršaj propisana Zakonom u rasponu iznosa, odnosno novčanom kaznom u visini posebnog zakonskog minimuma, to jest najmanjom propisanom kaznom, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

10.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

11.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

12.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

13.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 8. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.