Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-604/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćniku Zoranu Šamanić, odvjetniku iz Rijeke, Ribarska 2, protiv tuženea Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320) zastupanog po punomoćnicima odvjetniku Damiru Metelko i drugi iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-553/2022-18 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 08. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-553/2022-18 od 17. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužitelju s osnove navedene ništetne odredbe isplati iznos od 25.682,71 euro sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos od dana izvršene preplate pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.739,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Tužena navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude u dijelu ništetnosti valutne klauzule u cijelosti manjkavo i nedostatno.
Naime prvostupanjski sud se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj. P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. i na odredbu članka 502.c. ZPP-a te ničim drugim osim iskaza tužitelja ne podkrijepljuje svoj zaključak o ništetnosti navedene ugovorne odredbe.
Osim toga prvostupanjski sud se niti jednom riječju ne osvrće na brojnu dokumentaciju i materijale koje je tužena dostavila kako bi dokazala da je tužitelj bio informiran prilikom sklapanja ugovora u pogledu promjene tečaja CHF u odnosu na kunu.
2.2. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare a napose u pogledu vremena preinake tužbe.
Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije mogao dosuditi zakonske zatezne kamate od dana izvršene navodne preplate kredita obzirom na odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) i pravno shvaćanje VSRH od 05. ožujka 2024. prema kojem ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnim.
2.3. Tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda za pojedine procesne radnje imajući u vidu vrijeme pokretanja postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedene ništetne odredbe.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 04. veljače 2008., broj: 2402006-1031262160/51401652-5103820117 prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 82.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 216 mjeseci.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 25.682,71 euro.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno odluke sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te obvezuje tuženu na plaćanje iznosa od 25.682,71 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Napominje se da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U- III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 25. travnja 2022. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2). U vezi izvršene preinake tužbe ovaj sud napominje da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje u pogledu tijeka zastarnog roka u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, kao što je to u ovome predmetu, moguća i dopuštena (članak 190. i članka 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
11. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
Pri tome se tužena neosnovano poziva na pravo shvaćanje VSRH od 05. ožujka 2004. jer savjesnost stranaka iz ništetnog ugovora predstavlja oborivu predmjevu odnosno nesavjesnost tužene je utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača.
11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura.
Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 05. listopada 2023. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.
11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 08. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
