1

                            Poslovni broj: Gž R-37/2022-2

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                        Poslovni broj: Gž R-37/2022-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. D. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnik S. S. odvjetnik u P., protiv tuženika Opće bolnice P. - Ospedale Generale di P., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. S. odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-76/2019-31 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-76/2019-31 od 26. svibnja 2022. u pobijanom dijelu (točke I i III izreke):

 

 

a)       potvrđuje

 

u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici bruto iznos od 7.681,07 HRK, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

 

-  na iznos od 507,84 HRK od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 816,26 HRK od 16. srpnja 2014.,

- na iznos od 315,95 HRK od 16. kolovoza 2014.,

- na iznos od 692,00 HRK od 16. rujna 2014.,

- na iznos od 82,12 HRK od 16. listopada2014.,

- na iznos od 104,55 HRK od 16. studenog 2014.,

- na iznos od 20,53 HRK od 16. siječnja 2015.,

- na iznos od 45,17 HRK od 16.veljače 2015.,

- na iznos od 20,81 HRK od 16.ožujka 2015.,

- na iznos od 565,70 HRK od 16. srpnja 2015.,

- na iznos od 160,90 HRK od 16. kolovoza 2015.,

- na iznos od 132,56 HRK od 16. rujna 2015.,

- na iznos od 106,34 HRK od 16. listopada 2015.,

- na iznos od 53,03 HRK od 16. studenog 2015.,

- na iznos od 50,73 HRK od 16. siječnja 2016.,

- na iznos od 55,56 HRK od 16. veljače 2016.,

- na iznos od 55,56 HRK od 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 170,26 HRK od 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 53,28 HRK od 16.srpnja 2016.,

- na iznos od 132,92 HRK od 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 61,76 HRK od 16. rujna 2016.,

- na iznos od 53,28 HRK od 16.listopada 2016.,

- na iznos od 162,34 HRK od 16. studenog 2016.,

- na iznos od 106,55 HRK od 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 106,55 HRK od 16. siječnja 2017.,

- na iznos od 25,33 HRK od 16. veljače 2017.,

- na iznos od 89,67 HRK od 16.ožujka 2017.,

- na iznos od 52,22 HRK od 16.travnja 2017.,

- na iznos od 60,05 HRK od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 54,59 HRK od 16.srpnja 2017.,

- na iznos od 141,67 HRK od 16. kolovoza 2017.,

- na iznos od 106,52 HRK od 16. rujna 2017.,

- na iznos od 29,17 HRK od 16. listopada 2017.,

- na iznos od 121,95 HRK od 16. studenog 2017.,

- na iznos od 390,58 HRK od 16.veljače 2018.,

- na iznos od 1.475,60 HRK od 16.ožujka 2018.,

- na iznos od 57,05 HRK od 16. travnja 2018.,

- na iznos od 138,32 HRK od 16. lipnja 2018.,

- na iznos od 62,87 HRK od 16.srpnja 2018.,

- na iznos od 78,38 HRK od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 141,57 HRK od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 62,76 HRK od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 57,05 HRK od 16. prosinca 2018.,

 

do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

 

u točki III izreke,

 

 

b)       preinačava

 

u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 2.510,43 HRK sa zateznim kamatama na tu svotu tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan

 

u dijelu točke I izreke u odluci o parničnim troškovima tako da glasi:

 

„Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u svoti od 1.281,99 EUR (slovima:jednatisućadvijestotineosamdesetijedaneuridevedesetdevetcenti))/9.659,20 HRK (slovima:devettisućašestotinapedesetdevetkunaidvadesetlipa)[1] u roku od 15 dana.“

 

II Dužna je tužiteljica platiti troškove žalbenog postupka tuženiku u svoti od 83,75 EUR (slovima:osamdesettrieuraisedamdesetpetcenti)/631,02 HRK (slovima: šeststotinatridesetjednakunaidvijelipe)1 u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1.   Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 10.191,50 kn (slovima:desettisućastodevedesetijednakunaipedesetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 507,84 kuna od 16.05.2014.,

- na iznos od 816,26 kuna od 16.07.2014.,

- na iznos od 315,95 kuna od 16.08.2014.,

- na iznos od 692,00 kuna od 16.09.2014.,

- na iznos od 82,12 kuna od 16.10.2014.,

- na iznos od 104,55 kuna od 16.11.2014.,

- na iznos od 20,53 kuna od 16.02.2015.,

- na iznos od 45,17 kuna od 16.03.2015.,

- na iznos od 20,81 kuna od 16.04.2015.,

- na iznos od 565,70 kuna od 16.07.2015.,

- na iznos od 160,90 kuna od 16.08.2015.,

- na iznos od 132,56 kuna od 16.09.2015.,

- na iznos od 106,34 kuna od 16.10.2015.,

- na iznos od 53,03 kuna od 16.11.2015.,

- na iznos od 50,73 kuna od 16.01.2016.,

- na iznos od 55,56 kuna od 16.02.2016.,

- na iznos od 55,56 kuna od 16.03.2016.,

- na iznos od 170,26 kuna od 16.05.2016.,

- na iznos od 497,25 kuna od 16.06.2016.,

- na iznos od 53,28 kuna od 16.07.2016.,

- na iznos od 180,20 kuna od 16.08.2016.,

- na iznos od 568,96 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 53,28 kuna od 16.10.2016.,

- na iznos od 162,34 kuna od 16.11.2016.,

- na iznos od 129,22 kuna od 16.12.2016.,

- na iznos od 106,55 kuna od 16.01.2017.,

- na iznos od 36,20 kuna od 16.02.2017.,

- na iznos od 89,67 kuna od 16.03.2017.,

- na iznos od 52,22 kuna od 16.04.2017.,

- na iznos od 60,05 kuna od 16.05.2017.,

- na iznos od 54,59 kuna od 16.07.2017.,

- na iznos od 141,67 kuna od 16.08.2017.,

- na iznos od 106,52 kuna od 16.09.2017.,

- na iznos od 29,17 kuna od 16.10.2017.,

- na iznos od 121,95 kuna od 16.11.2017.,

- na iznos od 555,34 kuna od 16.01.2018.,

- na iznos od 437,67 kuna od 16.02.2018.,

- na iznos od 1.509,74 kuna od 16.03.2018.,

- na iznos od 57,05 kuna od 16.04.2018.,

- na iznos od 140,80 kuna od 16.06.2018.,

- na iznos od 620,77 kuna od 16.07.2018.,

- na iznos od 137,82 kuna od 16.08.2018.,

- na iznos od 213,43 kuna od 16.09.2018.,

- na iznos od 62,76 kuna od 16.10.2018.,

- na iznos od 57,05 kuna od 16.12.2018.,

 

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna, sve u roku od 8 dana.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

 

2.   Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži joj plaćanje parničnih troškova, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.   Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.   Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

5.   Žalba je djelomično osnovana.

 

6.   Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, za naplatu novčanog potraživanja u svoti od 10.191,50 HRK na ime manje isplaćenih dodataka na plaću za otežane uvjete rada, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu za razdoblje od travnja 2014. do studenog 2018. i naknadu za prekovremeni rad.

 

7.   Prvostupanjski sud je kao mjerodavno pravo primijenio odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR), i to članke 94. i 90. stavak 1., odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. (dalje: KU/13) i to članke 36. stavak 7., 47., 51. stavak 1., 52., 57. i 60., odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. (dalje: KU/18) i to članke 34., 55. 57., 45., 50., 49. stavak 1. i Dodatak I Kolektivnom ugovoru iz 2015. i to članak 59.a.

 

8.   Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi proizlazi iz članka 94. ZR-a. Navedena prava su detaljnije definirana odredbama KU/13 i KU/18, pa je tako dodatak za posebne uvjete rada reguliran člankom 57. KU/13 i 55. KU/18, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi člankom 59.a. dodatka I KU/15 i člankom 57. KU/18, naknada plaće za godišnji odmor člankom 36. KU/13 i člankom 34. KU/18, pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, člankom 51. stavak 1. KU/13 i člankom 49. stavak 1. KU/18.

 

9.   Među strankama nije sporno da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknadu plaće za godišnji odmor i pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad blagdanom i nedjeljom. Sporno je pripadaju li ta prava na uvećanje plaće i dodatke za prekovremeni rad. Tužiteljica smatra da se i na primanja ostvarena s osnove prekovremenog rada obračunavaju dodaci i uvećava plaća, a tuženik smatra da se dodaci i uvećanje plaće mogu računati samo na osnovnu plaću. Nadalje, sporno je na koji način se računa redovni mjesečni fond sati odnosno sporan je broj ostvarenih prekovremenih sati.

 

10.             Polazeći od toga da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer tužiteljica, kao medicinska sestra, u obje situacije obavlja iste poslove i radne zadatke, a uzimajući u obzir obvezu da se na radnike primijeni najpovoljnije pravo iz radnog odnosa, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica ima pravo na obračun plaće za prekovremeni rad u povećanom iznosu, primjenjujući odredbe kolektivnih ugovora koji reguliraju to pravo tj. brojčane parametre iz tih odredbi. Ističe da je takvo pravno shvaćanje zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda na sjednici održanoj 9. prosinca 2014.

 

10.1.      Navedeno pravno shvaćanje glasi:

 

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čllanka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

10.2.      Pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na dodatke za prekovremeni rad. Ne samo da se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske već je dodao svoje razloge zbog kojih smatra da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće, a koji razlozi su logični, uvjerljivi i prihvatljivi ovom, drugostupanjskom, sudu. U žalbi se ponavljaju tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o kojima se već očitovao prvostupanjski sud, pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjskog suda.

 

11.             Kod utvrđivanja broja prekovremenih sati prvostupanjski sud je pošao od zaključaka broj 148. i 153. Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora.

 

11.1.      Kao prvo utvrdio je da zaključci i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter i sastavni su dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13).

 

12.             Prema zaključku broj 148. od 1. siječnja 2015. mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, s tim da mjesečni fond radnih sati treba  za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, pa je tako u zaključku navedeno da se primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu, i dr.) a svaki sat rada koji radnik odradi izvan 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

13.             Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora je 21. prosinca 2015. donijelo novi zaključak broj 153. koji glasi:

 

„Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

 

Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21,48 i 148.“

 

14.             Iz navedenog proizlazi da je zaključak broj 153 u primjeni od 21. prosinca 2015., a prije toga je bio u primjeni raniji zaključak pod brojem 148.

 

15.             Temeljna razlika između zaključka broj 148 i 153 sastoji se u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, (zaključak broj 153) dok je prema ranijem zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) s 8 sati.

 

16.             Polazeći od toga da sve što prelazi redovni mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i da tako treba biti plaćeno, što je ispravan pravni pristup, prvostupanjski sud je naložio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja  na osnovi kojeg je utvrđeno da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak  za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati jednako kao i tužiteljici koja je za blagdane radila te za iste neradne dane primala plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Vještak konstatira da je na taj način tuženik radnicima koji na blagdan nisu radili te dane i sate uračunavao kao odrađene u radne dane i sate te su isti ostvarili pravo na punu plaću i time ostvarili isti fond radnih sati kao i radnici koji su za te blagdane stvarno radili.

 

17.             Na temelju dokumentacije u spisu vještak je izračunao razliku bruto plaće nastalu uslijed pogrešne primjene odredaba kolektivnog ugovora, zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora i Zakona o radu po svim utuženim osnovama u iznosu od 10.191,50 HRK po mjesecima kako je to prikazao u svom nalazu i mišljenju.

 

18.             Prvostupanjski sud je odredio dopunsko vještačenje u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Revr-281/2021 od 25. travnja 2021. te je tako utvrdio da je razlika bruto plaće po svim osnovama iznosi 7.681,07 HRK.

 

19.             Prvostupanjski sud nije prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka  jer je na osnovi uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji nisu zdravstveni djelatnici utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati, dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način je da ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali inače u radne dane upravo na način kao to stoji u zaključku broj 148. Ovakav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako se primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka broj 153., te sud zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene dane i uračunavajući ih u redovni mjesečni fonda radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivao joj plaću zajedno sa svim dodacima. Sud zaključuje da je tuženik postupao suprotno zaključcima broj 148. i 153. zbog čega nije prihvatio dopunu vještačenja, a osnovni nalaz i mišljenje vještaka je ocijenio kao stručan i objektivan i u cijelosti ga je prihvatio.

 

19.1.      Sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate na dosuđene svote od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a odbijen je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosima, jer se zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

 

20.             Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

 

21.             Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi jer je za odluku dao jasne razloge, koji nisu proturječni s provedenim dokazima, a nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

22.             Žalba je izjavljena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik je u žalbi ponovio navode iz odgovora na tužbu te je tumačio zaključke zajedničke komisije broj 148. i 153., osporavao tužiteljičino pravo na isplatu dodatka za prekovremeni rad, te tvrdio da vještak i sud ne mogu mijenjati mjesečni fond sati.

 

23.             Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos iz nalaza i mišljenja vještaka koji je rađen na temelju primjene zaključka broj 148. i za vrijeme kada je trebalo primijeniti zaključak broj 153 s obzirom da je vještak obračun mjesečnog fonda sati tužiteljice koja je zdravstvena djelatnica izračunavao prema mjesečnom fondu sati koji je tuženik računao nezdravstvenim djelatnicima.

 

24.             Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u tome što prvostupanjski sud i nakon stupanja na snagu zaključka broj 153. a to je bilo 21. prosinca 2015. nije mjesečni fond sati umanjivao za dane blagdana u tom mjesecu. S obzirom da tumačenje kolektivnog ugovora ima obvezujući karakter, a što proizlazi iz članka 19. stavak 6. KU/13, tuženik je trebao u razdoblju stupanja na snagu zaključka 153 mjesečni fond radnih sati umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu. Tužiteljičino pravo  na obračun na navedeni način proizlazi iz kolektivnih ugovora i zaključcima  Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora, a okolnost da je eventualno tuženik isplatio nezdravstvenim djelatnicima plaću pogrešno primjenjujući zaključak broj 148. i nakon što je isti prestao važiti, ne utječe na pravo tužiteljice. Kako je dopunskim vještačenjem upravo uzeto u obzir da se mjesečni fond radnih sati treba umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu, a nije bilo primjedbe na matematički izračun svote koja pripada tužiteljici, to je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi do iznosa od 7.681,07 HRK, i žalbu tuženika u tom dijelu odbiti, a za preostali dio (za iznos od  2.510,40 HRK) žalbu je valjalo prihvatiti i presudu u tom dijelu preinačiti na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

25.             Tuženik tek u žalbi dovodi u pitanje broj utvrđenih prekovremenih sati za mjesece studeni 2016. i lipanj 2018. Međutim, time nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o ovoj činjenici jer iz priloženih isprava (obračunske isprave za isplatu plaće) proizlazi da je tužiteljica u studenom 2016.  ostvarila 16 prekovremenih sati u lipnju 2018. 8 sati. U odnosu na tvrdnje žalitelja da je vještak broj odrađenih sati za mjesece prosinac 2015., siječanj, svibanj, kolovoz, studeni i prosinac 2018. utvrdio u većem iznosu od stvarno odrađenih  valja navesti da je vještak te podatke utvrdio na temelju evidencije tuženika i da tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

 

26.             U odnosu na žalbeni navod da tužiteljici ne pripada pravo na dodatke za prekovremeni rad u vrijeme važenja KU/18 do 1. travnja jer je tek Dodatkom III KU/18 ustanovljeno pravo na dodatke za odrađene prekovremene sate, a člankom 4. je ugovoreno da se Dodatak III primjenjuje od 1. travnja 2020. do isteka ugovora, valja primijetiti da je Dodatak III sklopljen 5, svibnja 2020. Iz navedenog proizlazi da pravo tužiteljice za dodatak za prekovremeni rad ovisi o sadržaju odredbi koje su bile na pravnoj snazi do 1. travnja 2020. Te odredbe su bile istog sadržaja kao i odredbe kojima su regulirale pravo na dodatke za vrijeme važenja KU/13. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i pravo na dodatak (kumulativno) za sate ostvarene o prekovremenom radu. jer se tužiteljičin prekovremeni rad ne razlikuje od rada u redovnom radnom vremenu.

 

27.             Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o parničnim troškovima.

 

27.1.      Tužiteljica je u osnovi uspjela sa 100% u odnosu na visinu sa 75,36%, pa je ukupni uspjeh tužiteljice s obzirom na osnovu i visinu 87,68%. Uspjeh tuženika je 12,32 %. Kada se navedeni postotak uspjeha tuženika odbije od uspjeha tužiteljice proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 75,36% u kojem postotku joj treba tuženik naknaditi parnični trošak u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu troškova tužiteljice u iznosu od 9.500,00 HRK, pa kada se na taj iznos primijeni postotak uspjeha tužiteljice, proizlazi da je tuženik dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 7.159,20 HRK, a tom iznosu treba dodati i trošak vještačenja u svoti od 2.500,00 HRK, što daje svotu od 9.659,20 HRK.

 

28.             Tuženik je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 24,63% pa mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak žalbe u iznosu koji odgovara tom postotku. Trošak žalbe se sastoji od troška za sastav žalbe po odvjetniku sukladno Tarifi u svoti od 1.250,00 HRK + PDV, kao i pristojbe za žalbu u visini od 1.000,00 HRK, što ukupno daje svotu od 2.562,50 HRK a sve daje svotu od 631,02 HRK, tj. 73,75 EUR.

 

29.             Radi svega iznesenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

 

Dubrovnik, 18. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                            Verica Perić Aračić, v.r.