REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 154 P Ob-504/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice mlt. IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici NM, i III. tužiteljice NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici EM, odvjetnci u Zagrebu, radi uzdržavanja djeteta, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 20. listopada 2025., uz isključenje javnosti, u prisutnosti I. tužitelja, III. tužiteljice i tuženika osobno te njihovih punomoćnika, 8. prosinca 2025.
r i j e š i o j e :
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I. do III. tužitelja koji glasi:
“I. Nalaže se tuženiku TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade za isplaćeno uzdržavanje isplati iznos od 6.479,00 eura zajedno sa zakonskim zateznima na iznose od:
612,00 eura počevši od 30.4.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.5.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 30.6.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.7.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.8.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 30.9.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.10.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 30.11.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.12.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.1.2020.g. do isplate
359,00 eura počevši od 17.2.2020.g. do isplate
i to do 31. prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
alternativno:
I. Nalaže se tuženiku TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IM, OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun majke i zz NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova uskraćenog uzdržavanja isplati iznos od isplati iznos od 6.479,00 eura zajedno sa zakonskim zateznima na iznose od:
612,00 eura počevši od 30.4.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.5.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 30.6.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.7.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.8.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 30.9.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.10.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 30.11.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.12.2019.g. do isplate
612,00 eura počevši od 31.1.2020.g. do isplate
359,00 eura počevši od 17.2.2020.g. do isplate
i to do 31. prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se 6 određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se I. tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljici mlt. IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici NM, i III. tužiteljici NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 24. travnja 2024. u bitnom se navodi da su nakon faktičnog prestanka bračne zajednice između III. tužiteljice NM i tuženika TM, u periodu od srpnja 2018. do veljače 2020., zajednička maloljetna djeca SM i IM stanovali s majkom na adresi u [adresa], a da su s ocem ostvarivali osobne odnose. Tvrdi se da otac u tom razdoblju ni na koji način nije doprinosio za uzdržavanje djece, već da je sve njihove troškove (prehrana, higijenske potrepštine, školski pribor, odjeću i obuću itd). plaćala isključivo majka. S obzirom na navedeno, tužitelji od tuženika potražuju naknadu za isplaćeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 6.479,00 eura, alternativno isplatu tog iznosa po osnovi uskraćenog uzdržavanja.
2. U odgovoru na tužbu od 3. svibnja 2024. tuženik osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi da je u utuženom periodu vrijedio dogovor da djeca pola tjedna budu kod tužiteljice, a pola kod tuženika, te da su praktički i faktično živjela pola vremena kod svakog od roditelja. Ističe da je, kao i majka, snosio sve troškove boravka djece kod njega te im kupovao sve što im je potrebno u polovici tjedna koju su proveli s njim. Predlaže odbiti tužbe zahtjeve.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao I. tužitelja, III. tužiteljicu i tuženika osobno, kao i svjedoke MM, ĐM i LM, pribavljeno je očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, te je proučena sva dokumentacija u spisu, a odluka je donesena sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP).
4. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P Ob-472/18 od 13. studenog 2019., kojom je razveden brak TM i NM, utvrđeno je da je odlukom ujedno određeno da mlt. SM (rođen **.**.2007.) i mlt. IM (rođena **.**.2008.) stanuju s ocem, a da s majkom ostvaruju osobne odnose svaki drugi tjedan od ponedjeljka do nedjelje. U tjednu dok su kod jednog roditelja odnose s drugim roditeljem ostvaruju utorkom i četvrtkom. U obrazloženju predmetne presude navodi se da u konkretnom slučaju djeca podjednako vremena provode sa svakim roditeljem, te tada u cijelosti uzdržavaju djecu, stoga majci kao roditelju s kojim djeca ne stanuju nije naloženo plaćanje uzdržavanja. Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž Ob- 35/2020 od 17. veljače 2020. (kojom je djelomično preinačena spomenuta prvostupanjska presuda u pogledu ostvarenja roditeljske skrbi), također proizlazi da su djeca u prethodnom razdoblju približno jednako vrijeme provodila i s ocem i s majkom.
U mišljenju i prijedlogu stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Trešnjevka od 19. studenog 2018., sačinjenog za potrebe postupka P Ob-472/18, između ostalog se navodi „da sadašnji sporazum roditelja vezano za osobne odnose u stvarnosti funkcionira na način da mlt. djeca viđaju oca i više od onoga što je dogovoreno u ovom centru, što je majka i potvrdila, djeca zapravo provode podjednak obim vremena s oba roditelja.“
5. Na ročištu od 19. svibnja 2025. saslušani su III. tužiteljica i tuženik osobno. Majka NM u svom iskazu navodi da je s djecom od kolovoza 2018. do veljače 2020. stanovala na adresi [adresa], u iznajmljenom stanu, nakon što su se preselili iz stana na adresi [adresa]. Pojašnjava da je sama s djecom stanovala u stanu u [adresa] od prosinca 2017., kada se bivši suprug iselio. Objašnjava da se iz stana u [adresa], koji je u vlasništvu bivšeg supruga, s djecom odlučila preseliti zbog toga što je stan zahtijevao dodatna ulaganja. Ionako je planirala stanovati u svojem stanu, stoga je pronašla ovaj podstanarski stan u [adresa], koji je bio veće kvadrature te u kojem je svako dijete imalo svoju prostranu sobu. Taj stan je imao 78m2, a onaj u [adresa] oko 60m2.
Djeca su u tom razdoblju viđala tatu popodne nakon škole, ako su bili u jutarnjem turnusu te su svaki drugi vikend bila kod oca u [adresa], gdje su i prespavali. Pojašnjava da se bivši suprug vratio u svoj stan u [adresa], nakon što su se ona i djeca iselili. Nakon donošenja presude od studenog 2019., djeca su i dalje stanovala s njom jer su tako htjela i djeca i ona, dok je bivši suprug htio da djeca stanuju s njim, sukladno prvostupanjskoj presudi. Kada je u veljači 2020. donijeta drugostupanjska presuda, djeca su počela živjeti jedan tjedan s ocem, a jedan tjedan s majkom.
Navodi da je u tom periodu sve troškove oko djece snosila ona, otac joj nije ništa uplaćivao na ime troškova djece. Pojašnjava da je pokrivala sve njihove potrebe što se tiče odjeće, obuće, škole, instrukcija. U tom periodu imala je gospođu koja joj je pomagala u kućanskim poslovima i oko brige za djecu, na pola radnog vremena od ponedjeljka do petka. Tada nije baš puno komunicirala s bivšim suprugom, a koliko zna, on bi djecu počastio ručkom kad bi došli nakon nastave kod njega u ured. Djeca su željela više viđati oca i preko tjedna i vikendom, ali nisu izražavali želju da prespavaju kod oca. Pojašnjava da se stari stan ([adresa]), njezin novi stan ([adresa]), škola djece (u to vrijeme su išli u treći i četvrti razred osnovne), kao i ured bivšeg supruga, svi nalaze u krugu od 300 metara, sve lokacije su bile jako blizu. Djeca su uvijek mogla otići k ocu, što su i činili, a ona ih je podržavala i bilo joj je drago da razvijaju odnos s ocem.
Na upit punomoćnice tuženika odgovara da se ne sjeća točno, ali da je za vrijeme utuženog perioda pred Centrom postignut dogovor da djeca budu kod oca od četvrtka do nedjelje svaki drugi tjedan, što je uključivalo i spavanje kod oca, što se većinom provodilo. Ponekad bi zbog školskih obveza djeca kod oca bila od petka do nedjelje. Na daljnji upit odgovara da se ne može očitovati na utvrđenja Centra, da koliko se ona sjeća, dogovor je bio da djeca s ocem budu svaki drugi tjedan, što se i provodilo.
Otac S u iskazu navodi da je u utuženom periodu stanovao na adresi [adresa] u vlastitom stanu, a djeca su jedan tjedan stanovala kod njega, a jedan kod mame. Tada je radio u firmi Benefit Systems d.o.o., a plaća mu je bila oko 3.500,00 eura. Opisuje da su djeca imala ključeve oba stana, budući da su svi bili međusobno vrlo blizu pa bi dolazila kod njega ili majke, ovisno o tome kod koga su taj tjedan bili. Djeca bi nakon škole došla kod njega u ured gdje bi ručali. Pojašnjava da su uglavnom naručivali hranu, budući da je imao dobru plaću. Djeca su domaću zadaću i učenje obavljali i kod njega u uredu i kod njega doma. Ponekad bi im organizirali instrukcije iz matematike, što su plaćali ponekad on, a ponekad bivša supruga. Na upit suda pojašnjava da su djeca u biti imala svu opremu u vidu odjeće, obuće, školskog pribora i kod njega i kod bivše supruge. Oko toga se nikad nisu posebno dogovarali. Što se tiče instrukcija iz matematike, navodi da bi se oko toga uspijevali dogovoriti te su dijelili troškove. Navodi da bivša supruga nikad nije od njega tražila da snosi nikakav trošak, niti je to spominjala. Pošto je njihova komunikacija bila izrazito loša, svatko je snosio svoje troškove.
Na upit suda odgovara da su djeca stanovala kod njega i bivše supruge naizmjenično po jedan tjedan, od kad je donijeto stručno mišljenje Centra od kraja studenog 2018. Pojašnjava da su djeca do studenog 2018. bila kod njega pola tjedna, a nakon toga se prešlo na model tjedan-tjedan, nakon što je Centar donio stručno mišljenje.
Navodi da tužiteljici nije ništa uplaćivao na njezin račun na ime uzdržavanja, osim eventualno refundacije za instrukcije. Smatra da je u tom periodu skrb za djecu bila ravnomjerno podijeljena. Što se tiče troškova, ne zna koliko su oni iznosili za tužiteljicu, ali navodi da je on jako puno trošio na djecu, budući da je imao odlična primanja pa ih je vodio na putovanja, skijanja, izlete, odnosno, dobili su sve što su poželjeli.
6. Na ročištu od 2. rujna 2025. saslušano je troje svjedoka.
Gospođa ŠM, kućna pomoćnica kod NM, u svom je iskazu navela sljedeće. U obitelji je radila nepunih godinu dana, otprilike od 2019. do početka 2020., prvo neko vrijeme u [adresa], zatim na drugoj adresi na koju se gđa NM odselila s djecom. Radila je od ponedjeljka do petka, od 11:00 do 15:00 sati. Njezin posao je obuhvaćao kuhanje, peglanje, slaganje rublja te brigu da djeca napišu domaću zadaću. Plaću joj je isplaćivala gđa NM. Za vrijeme dok je radila kod stranaka, djeca su stanovala s majkom, ali su znala otići kod oca te su se čuli s njim telefonski. Ističe da je otac uvijek bio tu za svoju djecu. Ne može procijeniti koliko često su djeca bila kod oca. bila prisutna kad su djeca odlazila i vraćala se u/iz škole, samo u popodnevnom turnusu. Dijete koje je ujutro imalo školu bi dočekala s ručkom. Nije bila prisutna kad su ujutro djeca išla u školu. Na podpitanje precizira da nije znala iz kojeg stana djeca ujutro idu u školu. Navodi da samo zna da bi ispratila dijete u školu s ručkom pa pretpostavlja da je bilo u majčinom stanu, a ne zna gdje je bilo ujutro ili večer prije. Napominje da je dolazila u pravilu svaki dan, samo iznimno ne bi došla ako gđa NM nije radila, za godišnje odmore ili praznike. Nadalje je saslušan ĐM, koji navodi da je s NM u vezi od početka 2019. Prvih nekoliko mjeseci su se viđali jednom ili dvaput puta tjedno, onda od ožujka ili travnja, četiri do pet puta tjedno. Navodi da stanuju svaki na svojoj adresi. Koliko zna, djeca su stanovala s majkom, nema saznanja koliko često su viđala oca. Budući da su djeca imala suprotne turnuse, kad bi poslijepodne nakon posla došao kod tužiteljice, obično bi zatekao samo jedno od djece. Koliko je čuo od NM, u tom periodu ih je čuvala gđa MM. Koliko zna, nakon što je donijeta sudska presuda, djeca su bila pola vremena s ocem, a pola s majkom. Na poseban upit pun. tužiteljice, odgovara da s NM provodio u pravilu svaki drugi vikend. Budući da je i sam imao određeno viđanje svojih kćeri iz prethodne veze, usklađivali su vikende na način da bi jedan vikend bili svaki sa svojom djecom, a drugi vikend bili on i NM sami. Pretpostavlja da su djeca to vrijeme provodila s ocem. Na poseban upit punomoćnice tuženika odgovara kako u tom periodu, 2019. i rane 2020., nije prespavljivao kod NM tijekom tjedna. Navodi da su u tom periodu djeca u podne i navečer uglavnom bili kod majke, a na potpitanje odgovara da bi to od četiri puta bilo tri puta tjedno. Navodi da su stranke stanovale međusobno vrlo blizu, što je i danas slučaj, tako da ne može znati da djeca nisu odlazila kod oca. Navodi da su djeca fluktuirala između očeva i majčina stana. Ističe da su djeca kod majke imala svoje stvari, torbe i drugu opremu za školu.
Svjedokinja ŽM u svom iskazu iznosi da je sa TM u vezi od 2017., preselila se k njemu u [adresa] sredinom 2017. godine. Navodi da je 2019. koliko se sjeća bila turbulentna, da je djecu u to vrijeme viđala često, budući da je u to vrijeme stalno bila u stanu. Djeca bi pola tjedna bila kod tate, a pola kod mame, otprilike od četvrtka do ponedjeljka kod tate, ostatak tjedna kod mame. Navodi da su djeca imala robu i svoje stvari i kod tate i kod mame. Navodi da je majka inzistirala da se djeca u točno vrijeme vraćaju kod nje, a da su djeca htjela i dulje ostati kod tate. Sjeća se da su djeca dolazila k ocu i u onom dijelu tjedna kad su bila kod majke. U kućanstvu nje i TM je IM imala kućne ljubimce činčilu i zeca te im je često dolazila. SM i IM su uglavnom dolazili skupa, a ponekad i odvojeno. Na daljnji upit odgovara da su djeca znala prespavati kod oca i izvan predviđenih termina. Navodi da su majku uvijek morali posebno nagovarati da to dopusti. U to vrijeme su s djecom otputovali u Dubrovnik na nekoliko dana, kao i u Austriju na skijanje. Iznosi da je tuženik do listopada 2019. radio u "Benefit systems", a nakon toga u vlastitoj firmi za savjetovanje. Dok su oboje radili u "Benefit systems" djeca su svaki dan nakon škole dolazila kod njih u ured, budući da su imali dosta prostora i veliku sobu za sastanke gdje su se djeca igrala. Ponekad su dovodili i prijatelje iz škole. Ured je bio na adresi [adresa], vrlo blizu i majčinom i očevom stanu. Pojašnjava da se radilo o firmi koja je njegovala obiteljsko okruženje pa su svi zajedno ručali, uključujući i djecu.
7. Sud je službenim putem od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka zatražio informaciju o tome s kojim su roditeljem djeca stanovala u razdoblju od travnja 2019. do veljače 2020.
Zavod je u podnesku od 2. listopada 2025. naveo kako uvidom u službene evidencije nadležnog Područnog ureda nije moguće reći s kojim roditeljem su mlt. djeca stanovala u navedenom periodu, budući da brak stranaka nije bio razveden. Roditelji su stanovali odvojeno, a prema podacima kojima raspolažu, mlt. djeca su provodila vrijeme kod oba roditelja i to u značajnom obimu. Raspoloživi podaci se odnose na obrade i razgovore s roditeljima i djecom pri Područnom uredu.
8. S obzirom da je tijekom postupka I. tužitelj SM postao punoljetan, saslušan je na ročištu od 20. listopada 2025. Koliko se sjeća, u periodu od 2019. do 2020. on i sestra su pola vremena provodili kod mame a pola kod tate, s tim da je tata dopuštao da malo više vremena provedu kod mame. Pojašnjava da je bilo predviđeno da budu jedan tjedan kod mame a jedan tjedan kod tate, ali da su se znali šaltati kako im odgovara. Na kraju bi podjednako vremena provodili sa svakim od roditelja. Na poseban upit punomoćnice tužitelja odgovara da koliko se sjeća gđa MM je bila kućna pomoćnica kod mame te joj je pomagala sa čišćenjem i kuhanjem. S njom su provodili vrijeme u tjednu u kojem su bili kod mame. Ne sjeća se da bi gđa MM odlazila i kod tate pomagati. Na upit punomoćnice tužitelja odgovara da su u vremenu kad su trebali biti kod tate znali otići kod mame. Tata je tu bio više popustljiv i dopuštao im da ako žele odu kod mame, a mama to baš i nije dozvoljavala. Ne zna kako su se dijelili troškovi između roditelja.
9. Na temelju svih navedenih dokaza, sud je utvrdio da su u utuženom periodu, dakle od travnja 2019. do veljače 2020., za koji se potražuje naknada isplaćenog uzdržavanja odnosno uskraćeno uzdržavanje, djeca podjednako vrijeme provodila i kod majke i kod oca. Stanovi roditelja se nalaze vrlo blizu jedan od drugog, i to očev stan na adresi [adresa], a majčin iznajmljeni stan na adresi [adresa]. Vrlo blizu je bio i očev ured (Ožujka 2) te tadašnja osnovna škola djece. Navedena blizina omogućila je djeci da, ovisno o svojim željama, potrebama i školskim obvezama, slobodno fluktuiraju između kućanstva mame i tate. Prema utvrđenjima Centra za socijalnu skrb (sada Zavoda) iz izvješća od 2018., djeca su sukladno vlastitim željama s oba roditelja provodila približno isto vrijeme, na temelju čega je Centar sastavio prijedlog o ostvarenju osobnih odnosa roditelja i djece koji je u biti potvrdio faktično stanje.
I sama majka u svom iskazu navodi da su se dogovori postignuti pred Centrom, u smislu podjele vremena koje djeca provode sa svakim od roditelja po pola, većinom i provodili, da su djeca popodneva nakon škole provodila kod tate, da su uvijek mogla te zaista i odlazila kod oca, što je ona podržavala. Prema iskazu oca, kao i svjedokinje ŽM, djeca su imala ključeve oba stana, a svu potrebnu opremu (odjeću, obuću, školski pribor i slično) imali su u kućanstvima i oca i majke, što je logično i životno uvjerljivo s obzirom da organizaciju života stranaka i djece. Svjedoci ŠM i ĐM u svojim iskazima u bitnom potvrđuju da su djeca odlazila ocu te da im je on uvijek bio dostupan, odnosno da su fluktuirala između očeva i majčina stana.
SM, o kome se u konačnici i radi stoga je i najrelevantniji za iskazivanje u predmetnoj stvari, rekao je kako su on i sestra IM u utuženom periodu polovicu vremena provodili kod mame, a polovicu kod tate, te da su raspored mijenjali kako im je odgovaralo, što su mogli s obzirom da su svi stanovali u neposrednoj blizini. Dakle, podjednako su bili kod svakog od roditelja.
10. Sukladno čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavak 3. propisuje iznimku od stavaka 1. i 2. tog članka te određuje da ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.
11. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, djeca su jednako vrijeme provodila s oba roditelja, pri čemu je svatko od njih obavljao svekodnevnu skrb o SM i IM u dane kad su djeca bila kod njih, uključujući pokrivanje tekućih troškova poput prehrane, higijene, školskih potrepština, istrukcija, izleta i slično. Utvrđeno je da djeca nisu imala povećane materijalne potrebe u smislu čl. 312. ObZ-a. Kroz navedeno su i otac i majka ispunjavali svoj udio u obvezi uzdržavanja zajedničke djece. Otac je u utuženom periodu na jednak način i u jednakoj mjeri kao i majka snosio svakodnevne troškove djece, stoga sud smatra kako zahtjev za naknadu isplaćenog uzdržavanja nije osnovan, kao ni alternativno postavljeni zahtjev za isplatu uskraćenog uzdržavanja.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
13. U čl. 366. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli s tužbenim zahtjevom, tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje po odvjetniku u visini od 200 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) za četiri radnje (odgovor na tužbu od 6. svibnja 2024. te ročišta od 19. svibnja 2025., 2. rujna 2025. te 20. listopada 2025.). Tuženiku nije priznat trošak ročišta od 3. veljače 2025., budući da tuženik ni njegov punomoćnik istom nisu pristupili već su podneskom zatražili odgodu. Uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te uvećanje za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), trošak iznosi 500,00 eura pa je presuđeno kao u točki II izreke.
U Zagrebu, 8. prosinca 2025.
Sutkinja:
Rea Rajić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti :
1. Tužiteljima po pun.
2. Tuženiku po pun.
