REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1641/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1006/2024-11 od 8. listopada 2025., na sjednici vijeća 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1006/2024-11 od 8. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu br. 166-059/2008. sklopljenog 13. ožujka 2008. između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog 14. ožujka 2008. kod javnog bilježnika Ignac Vugera iz Sesveta pod br. OV-4654/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

„…prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita.“

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 469,17 eura (slovima: četiristo šezdeset devet eura sedamnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu br. 166-059/2008. sklopljenog 13. ožujka 2008. između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog 14. ožujka 2008. kod javnog bilježnika Ignac Vugera iz Sesveta pod br. OV-4654/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

„... Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 169,73 eura (slovima: stotinu šezdeset devet eura sedamdeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, naknaditi tužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 464,04 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki V. izreke presude.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka. Podredno, predlaže ukinuti presudu i vratiti postupak na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu da se mora jasno izjasniti o svim navodima, prigovorima i stavovima koje je tuženica iznijela u ovom postupku.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio ništetnosti dijela odredbe članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 166-059/2008 od 13. ožujka 2008. koji glasi: „… prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita.“, te naložio tuženici isplatu iznosa od 469,17 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008. pa do isplate na ime ništetne odredbe, te je utvrdio ništetnosti odredbe članka 8. stavka 2. navedenog ugovora po kojoj je tuženica ovlaštena zaračunati naknadu za prijevremenu otplatu kredita sukladno odluci o naknadama za usluge Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d., te naložio isplatu iznosa od 169,73 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2017. pa do isplate na ime te ništetne odredbe.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a nije počinio ni bitnu povredu na koje se tuženica poziva, onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Također, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda sadrži sve što propisuje navedena zakonska odredba.

7. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da su 13. ožujka 2008. tužitelj, kao korisnik kredita, i pravni prednik tuženice - Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 166-059/2008 kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 51.065,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria

Bank d.d. na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije,

- da je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita (članak 5. stavak 2.),

- da je ugovoreno da je banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe Adria Bank d.d. (članak 8. točka 2.),

- da je pravni prednik tuženice tužitelju na ime naknade za obradu kredita 17. ožujka 2008. naplatio iznos od 3.534,97 kuna / 469,17 eura,

- da je pravni prednik tuženice tužitelju na ime prijevremene otplate kredita 18. siječnja 2017. naplatio iznos od 1.278,81 kuna / 169,73 eura.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i utvrdio ništetnim odredbu o jednokratnom trošku za obradu kredita i odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te posljedično naložio tuženici povrat tih iznosa koji nisu u pogledu visine sporni.

9. Ocjenjujući poštenost spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio da se radilo o tipskom ugovoru o kreditu, unaprijed formuliranom od strane tuženice, kao kreditora, da se o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač nije mogao ni na koji način utjecati na sadržaj spornih odredbi, te da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama koje je tuženica, nepošteno i nezakonito, primjenjivala i da je tužitelja kao drugu ugovornu stranu dovela u neravnopravan položaj i prouzročio znatnu neravnotežu na štetu potrošača.

10. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da sporna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita u visini od 1,50% iznosa kredita očito uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, obzirom da je bila unaprijed formulirana i pripremljena od strane tuženice, a sam tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj, pa je ista u smislu čl. 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007. - dalje: ZZP) nepoštena i time ništetna u smislu članka 102. stavka 1. ZZP-a, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što tuženica u postupku nije dokazala.

11. Točno je da tuženica kao trgovac ima određene troškove prilikom obrade i odobravanja kredita, koji se pokrivaju predmetnom naknadom (operativni i materijalni troškovi poput troškova djelatnika banke uključenih u pojedinim fazama obrade kredita koji uključuju pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, davanje potrebnih informacija o vrsti kredita, sastavljanje ugovora o kreditu, i slično), no sama činjenica da je trošak obrade kredita i naknada za obradu zahtijeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita i da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, ukazuje da tako ugovorenom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženica imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, jer da su spornom naknadom plaćeni zaista stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi nisu uvjetovani visinom odobrenog iznosa.

12. Imajući u vidu da je tuženica sastavila spornu odredbu o naknadi za obradu i odobrenje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da ona ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, to svakako utječe na pravni položaj tužitelja, jer stvara značajnu neravnotežu na štetu tužitelja, koja je u suprotnosti sa načelom dobre vjere, a tuženica pritom ni na koji način nije dokazala da predmetna naknada za obradu kredita odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima pa je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da je predmetna odredba ništetna.

13. Visina plaćene naknade za obradu kredita pravilno je utvrđena u iznosu od 469,17 eur, i to utvrđenje suda prvog stupnja tuženica ne osporava.

14. U vezi sa žalbenim navodom da je trošak obrade kredita naplaćen kroz efektivnu kamatnu stopu (EKS), koji prigovor tuženice je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario, za navesti je da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tuženice za pribavom očitovanja Hrvatske narodne banke o značenju efektivne kamatne stope (EKS), jer se istim se ne bi utvrdile odlučne činjenice, ništetnost spornih ugovornih odredbi.

15. U svezi sa naknadom za prijevremenu otplatu kredita pravilno se prvostupanjski sud pozvao na pravni stav Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadu za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da bi banka imala pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), a da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Žaliteljica se poziva na članak 1024. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, po kojem je korisnik kredita dužan u slučaju prijevremene otplate kredita naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Međutim, tuženica nije dokazala da bi u vezi s prijevremenom otplatom kredita pretrpjela štetu, niti u kojoj visini, pa je taj žalbeni navod neosnovan.

16. Neosnovano žaliteljica ustraje na prigovoru zastare jer se prvostupanjski sud pravilno pozvao na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju zastara počinje teći od dana donošenja ove presude, jer je ovom presudom kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe članka 5. stavka 2. i članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu, pa zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

17. Ni žalba protiv odluke o troškovima nije osnovana, pa je tako prvostupanjski sud osnovano tužitelju priznao trošak za pristup njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude 8. listopada 2025. u iznosu 50,00 eur po tarifnom broju 9. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.), bez obzira što se presuda objavljuje i na e-Oglasnoj ploči suda, jer to ne priječi tužitelja da putem punomoćnika pristupi na ročište za objavu presude, u kojem slučaju ima pravo na naknadu za pristup. Također neosnovano žaliteljica ističe da tužitelj nema pravo na trošak sudskih pristojbi jer je članku 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/2023. od 12. svibnja 2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, s obzirom da ništetnost jednokratne naknade za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita nisu bili predmetom kolektivne tužbe.

18. Iz navedenih razloga, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 8. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić