REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1850/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ana Čule, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi nasljednopravnog spora, odlučujući o žalbi tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu poslovni broj P-14/2023-20 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem kao osnovane, a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženice, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-14/2023-20 od 20. listopada 2023. se:

- preinačuje u točki I. stavku II. izreke, na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„II. Iz ukupne ostavinske mase ostavitelja NF izdvaja se 1/4 dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica površine 8160 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a kao vlasništvo i korisništvo tužitelja ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni udio a u zemljišnim i drugim javnim knjigama evidentirati će se vlasništvo tužitelja ČF u tom udjelu po pravomoćnosti presude.“;

- potvrđuje u točki I. stavak III. izreke i to u dijelu kojim je utvrđeno da u ostavinsku masu ostavitelja NF spada pokretna imovina i to: transporter za sijeno ili kukuruz dug osam metara, inox bačve za vino od 400 i 250 litara, plastična kaca 1000 litara, kopačica za vinograd, prekretač sijena Panonia;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. stavak III. izreke, onom kojim je utvrđeno da u ostavinsku masu ostavitelja NF spada pokretna imovina i to: dvije mlade krave bređe starosti po 5 godina, jedna junica starosti 1 godinu, osam komada svinja težine 150 do 200,00 kg, na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan;

- potvrđuje u točki I. stavak IV. izreke i to u dijelu kojim se nalaže tuženici FF (kao nasljednici prvotno tuženice sada pok. TF) da tužitelju preda u isključivo vlasništvo i posjed pokretnine i to: kutna garnitura na razvlačenje, alat za zavarivanje, stolna bušilica, razni sitni bravarski alat, C02 boce i boce kisika, cijevi raznih profila i duljina;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. stavak IV. izreke, onom kojim je tuženici FF (kao nasljednici prvotno tuženice sada pok. TF) naloženo da tužitelju preda u isključivo vlasništvo i posjed pokretnine i to: stolić za kompjuter i dječji stolac na kotače, brusilica, željezne ploče, kotao, kotlenka, kaljač za drva, 15 drvenih rogova po 4 m svaki, 25 štafli, ulje za motorku, plastična kaca do 500 litara, ruljača za grožđe, dva drvena suda od po 400 i 200 litara, 15 m drva za grijanje, na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan;

- preinačuje u točki III. izreke, na način da se nalaže tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.071,93 eur, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka tuženica odbija, kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 396,20 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„II. Iz ukupne ostavinske mase ostavitelja NF izdvaja se 1/4 dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica površine 8160 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a kao vlasništvo i korisništvo tužitelja ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni udio a u zemljišnim i drugim javnim knjigama evidentirati će se vlasništvo tužitelja ČF u tom udjelu po pravomoćnosti presude.

III. U ostavinsku masu ostavitelja NF, rođenog **.**.1933. godine preminulog **.**.2016.godine, OIB [osobni identifikacijski broj] spada pokretna imovina: transporter za sijeno ili kukuruz dug osam metara; inox bačve za vino od 400 i 250 litara, plastična kaca 1000 litara, kopačica za vinograd, prekretač sijena Panonia, dvije mlade krave i to bređe starosti po 5 godina, jedna junica starosti 1 godinu, osam komada svinja težine 150 do 200,00 kg.

IV. Tuženice TF iz [adresa]. OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica FF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužne su tužitelju ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] tu roku od 15 dana predati u isključivo vlasništvo i posjed slijedeće predmete i stvari:, kutna garnitura na razvlačenje, stolić za kompjuter i dječji stolac na kotače; alat za zavarivanje, stolna bušilica, brusilica, razni sitni bravarski alat, C02 boce i boce kisika, cijevi raznih profila i duljina, željezne ploče, kotao, kotlenka, kaljač za drva, 15 drvenih rogova po 4 m svaki, 25 štafli, ulje za motorku, plastična kaca do 500 litara, ruljača za grožđe, dva drvena suda od po 400 i 200 litara, 15 m drva za grijanje.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog, koji glasi:

„I. U ostavinsku masu ostavitelja NF, rođenog **.**.1933. godine preminulog **.**.2016.godine, OIB [osobni identifikacijski broj] spada pokretna imovina: 900 litara plave nafte, 14 tona kukuruza roda 2015., 30 tona kukuruza sijanog roda 2016., 1/4 dijela prava korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju u [adresa], polje 5, red 23. grobno mjesto 3. i spavaća soba korištena po kćerci tužitelja.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

IV. Utvrđuje se da je tužitelj odustao od dijela tužbenog zahtjeva, tj. da u ostavinsku masu uđu mlin čekićar za žito i muzilica za krave.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki I. i III. izreke, pobijaju tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupka, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi kao i razlozima presude, a prvostupanjska presuda ne sadrži ni razloge o odlučnim činjenicama odnosno postoji proturječje između obrazloženja pobijane presude te isprava koje prileže spisu predmeta i zapisnika o ispitivanju svjedoka, pa se u tom smislu prvostupanjska presuda ne može niti ispitati. Sud je počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupka. Ukazuju na sadržaj ukidbene odluke ovog suda poslovni broj Gž-76/2022-2 od 21. studenoga 2022., te ističu da u ponovljenom postupku nisu provedeni novi dokazi niti utvrđene nove činjenice koje bi opravdavale usvajanje tužbenog zahtjeva u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporavaju zaključak suda da je notorna činjenica da bi zaposlene osobe u TMPK imale znatno veća primanja u odnosu na druge zaposlenike sličnog obrazovnog nivoa, niti da bi tužitelj imao dobre prihode s tog osnova, odnosno osporavaju sva utvrđenja suda o zaradi tužitelja. Ukazuju da je tužitelj 1971. zapalio staju i da je sve izgorjelo, da je kuća stavljena pod prvu deku 29. travnja 1979., kat kuće je sazidan 1980. kada je i pokrivena, a kuća je potpuno uređena iznutra 1983. (tužitelj je tada imao 20 godina jer je rođen **.**.1963.) a izvana je ožbukana 1985. (tužitelj je tada bio u vojsci), da su 1983. majka i otac tužitelja kupili novog Fiću, dijelom od njihovog novca i od njegovih plaća. Početnu izgradnju stambenog objekta financirali su iz svojih sredstava pokojni ostavitelj i I. tuženica kao njegova supruga, dok je ostatak potrebnog novca pribavljen iz sredstava kredita koji im je odobren u mjesecu srpnju 1980. godine, i to temeljem Rješenja Samoupravne interesne zajednice za stambeno komunalnu djelatnost Ivanić Grad od 22. srpnja 1980., a koji kredit je otplaćivan od prodaje mlijeka preko Mljekare Dukat. Stambeni objekt je bio završen 1980. čemu svjedoči i polica osiguranja koju je pokojni ostavitelj morao podignuti kod Croatia osiguranja i vinkulirati u korist Privredne banke Zagreb kao kreditora, a u svrhu osiguranja otplate kredita. Polica osiguranja broj [broj police osiguranja] sklopljena je 28. kolovoza 1980. i odnosi se na zgradu za stanovanje visoko prizemnu veličine 10x11 metara, pa tvrde da je kuća bila sagrađena u trenutku izdavanja police. Ukazuju da nakon izgradnje kuće ista nikada nije adaptirana i sve na njoj potječe iz vremena 1980. - 1985. kada je tužitelj bio mlade životne dobi, bez stalnih primanja ili ušteđevine ili bilo kakvih drugih mogućnosti da u istu ulaže. Ukazuju kako na katu kuće vodovod nije u funkciji jer se na istome nalaze čelične cijevi stare 40 godina, rolete na balkonima se ne mogu podignuti i pola prozora se ne može otvoriti, a prozori sa sjeverne strane su truli i prokišnjavaju, na dvorišnoj strani građevine nema pokrova već 30 godina, od smrzavice su propale deke, vidi se armatura i dolazi do prokišnjavanja, na staji i štaglju prokišnjava krov, trune građa (rogovi i letve), dok pomoćni objekti oko staje (svinjac i kokošinjac) nisu za upotrebu. Svi objekti na spornoj nekretnini su sagrađeni i dovedeni i funkcionalno stanje u vremenu kada je tužitelj još bio maloljetan i kada nije postojala nikakva mogućnost njegovog doprinosa, jer se školovao i nije ostvarivao nikakve stalne prihode, a obzirom na svoju dob nije mogao imati niti ušteđevinu. U nastavku svoje žalbe ponavljaju navode iznijete tijekom postupka, ne čine spornim koje je sve poslove obavio tužitelj na spornoj nekretnini, ali ukazuju na izvor financiranja tih radova i osobe koje su uz tužitelja iste obavljali (u osnovnom pok. ostavitelj i njegova supruga). Zaključuju da niti jedan segment radova koje je izvodio tužitelj (ili u kojima je isti sudjelovao) ne opravdavaju nikakav stvarnopravni zahtjev, jer su osnovni objekti postojali prije nego što je tužitelj bio radno sposoban i prije nego što je imao bilo kakvih sredstava sa kojima bi mogao doprinositi. Riječ je o zajedničkom radu cijele obitelji (uključivo i drugo tuženice) na uljepšavanju i boljoj funkcionalnosti nekretnine koja je izgrađena u cijelosti od strane pokojnog ostavitelja i njegove supruge, isključivo njihovim radom i sredstvima. Pritom, tužitelj je dugi niz godina koristio bez ikakve naknade sporne nekretnine, kao i pomoć svojih roditelja u svim segmentima života, a dokaze da je isti navodno plaćao režije ili ulagao bilo kakva svoja sredstva u sporne nekretnine nikada nije dostavio na spis predmeta. Sadržajem svoje žalbe tuženice se osvrću na analizu provedenih dokaza, te potom daju svoju ocjenu istih. U odnosu na pokretnine za koje je sud utvrdio da ulaze u ostavinu ostavitelja, ističu da je tuženica TF prodala svinje koje smatra svojima, jer su se u Upisniku (pri Ministarstvu poljoprivrede) vodile na nju, pa da se radi o stvarima koje ne mogu biti dio ostavinske imovine. U odnosu na dvije krave i junicu da ih je TF prodala još 2016. pa da se radi o pokretninama koje ne postoje. Preostale pokretnine nisu znatne vrijednosti, ali su služile za zadovoljavanje svakodnevnih potreba prvo tužene kao nadživjelog bračnog druga ostavitelja, te kao takve ne ulaze u ostavinsku imovinu temeljem članka 76. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju. U odnosu na ostale pokretnine, prvostupanjska presuda da ne sadrži nikakve razloge, a također da je nejasna pasivna legitimacija drugo tuženice u odnosu na predaju istih. Osporavaju i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sa žalbom tuženica postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Prije svega valja reći da je tijekom trajanja ovog žalbenog postupka preminula ranija tužena TF (majka tužitelja i tužene FF te supruga pok. NF) te je postupak u odnosu na istu kao njena zakonska nasljednica preuzela kćerka, ovdje tužena FF.

6. Predmetnom presudom - koja je po drugi put u fazi žalbenog postupka, odlučeno je na način da je prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja istaknut u pravcu da se iz ukupne ostavinske imovine pok. NF izdvoji 1/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica površine 8160 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve kao vlasništvo i korisništvo tužitelja, slijedom čega taj izdvojeni dio ne ulazi u ostavinu pok. ostavitelja i ne uzima se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni udio, već će se u zemljišnim i drugim javnim knjigama evidentirati kao vlasništvo tužitelja po pravomoćnosti presude.

6.1. To stoga što je sud zaključio da je dokazima provedenim tijekom postupka (iskazima saslušanih svjedoka i parničnih stranaka - osim iskaza svjedoka HF i CF te sada pok. tužene TF, kao i gospodarskim i građevinskim vještačenjem) tužitelj dokazao da je živeći u zajednici sa svojim roditeljima od rođenja pa do 2009. (kada se odselio u „svoju“ kuću) a nakon toga svakodnevnim dolaskom kod roditelja do 2016. (do trenutka smrti pok. ostavitelja) radom i privređivanjem kako u poljoprivredi i na obiteljskom gospodarstvu, tako i radom u radnom odnosu, radom u fušu tj. bravarijom, sječom i izvozom drva u šumi, pridonio povećanju imovine ostavitelja u vidu izgradnje dvorišnih objekata te adaptacijom postojećih stambenih i gospodarskih objekta, na koji način je stekao pravo na izdvajanje na temelju odredbe članka 75. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN/03) ranije odredbe članka 37. Zakona o nasljeđivanju (FNRJ broj 20/1955, Službeni list SFRJ broj 12/1965., „Narodne novine“ broj 52/1971., 47/1978., 71/1991., 37/1994., 56/2000. i 48/2003. - dalje: ZN/71). Obzirom je utvrdio da je tužitelj sav svoj rad i zaradu ulagao u zajednicu života s pok. ostaviteljem, sud je nadalje zaključio da je takav njegov rad povećao vrijednost ostaviteljeve imovine, s kog osnova mi pripada pravo na izdvajanja ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica], koja imovina stoga u smislu navedene zakonske odredbe predstavlja njegovu vlastitu imovinu koja ne spada u ostavinu i ne uzima se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunava tužitelju u njegov nasljedni dio, već je tužitelj iste suvlasnik u ¼ dijela.

7. Sud prvoga stupnja kao djelomično osnovan prihvatio je i tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se utvrdi da u ostavinsku imovinu pok. NF ulazi pokretna imovina i to: transporter za sijeno ili kukuruz dug osam metara, inox bačve za vino od 400 i 250 litara, plastična kaca od 1000 litara, kopačica za vinograd, prekretač sijena Panonia, dvije mlade krave i to bređe starosti po pet godina, jedna junica starosti jednu godinu, osam komada svinja težine 150 do 200,00 kg, dok je u preostalom dijelu - onom koji se odnosi na 900 litara plave nafte, 14 tona kukuruza roda 2015., 30 tona kukuruza sijanog roda 2016., 1/4 dijela prava korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju u [adresa], polje 5, red 23. grobno mjesto 3. i spavaća soba korištena po kćerci tužitelja, zahtjev tužitelja sada već pravomoćno odbijen je kao neosnovan.

7.1. To stoga što je sud utvrdio (iskazima samog tužitelja i prvotno tuženice TF njegove majke) da su te pokretnine, prvenstveno strojevi i predmeti postojali u trenutku smrti ostavitelja NF, dok su prodane krave, junice i svinje, pa da se stoga radi o pokretninama koje predstavljaju njegovu vlastitu imovinu u cijelosti i kao takve ulaze u njegovu ostavinsku masu.

8. Obzirom je tužitelj tvrdio da pokretnine i to: kutna garnitura na razvlačenje, stolić za kompjuter i dječji stolac na kotače, alat za zavarivanje, stolna bušilica, brusilica, razni sitni bravarski alat, C02 boce i boce kisika, cijevi raznih profila i duljina, željezne ploče, kotao, kotlenka, kaljač za drva, 15 drvenih rogova po 4 m svaki, 25 štafli, ulje za motorku, plastična kaca do 500 litara, ruljač za grožđe, dva drvena suda od po 400 i 200 litara, 15 m drva za grijanje, predstavljaju njegovu vlastitu imovinu a u posjedu su tuženica, sud je taj dio zahtjeva tužitelja u cijelosti prihvatio kao osnovan, te tuženicama naložio da mu ih predaju u isključivo vlasništvo i posjed.

9. O troškovima cjelokupnog postupka, sud je odlučio na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

10. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita u dijelu u kom je odlučeno o izdvajanju iz ostavinske imovine pok. NF ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica površine 8160 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio odgovara doprinosu tužitelja u povećavanju ostaviteljeve imovine, koji dio kao takav ne ulazi u ostavinu pok. ostavitelja i ne uzima se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni udio, već se u zemljišnim i drugim javnim knjigama evidentirati kao vlasništvo tužitelja. To stoga što je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je posljedično u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.1. Pritom, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda u tom dijelu dovoljno razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

11. Odredbom članka 75. stavka 1. ZN/03 (ranije članka 37. stavka 1. ZN/71) propisano je da neovisno o svom nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjem pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio (stavak 2.). Stavkom 3. je propisano da se pravo iz stavka 1. ovog članka ostvaruje samo na zahtjev ovlaštenika, a to pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.

11.1. Dakle izdvajanje u korist potomka koji je privređivao s ostaviteljem opravdano je ako su ispunjene pretpostavke i to: da je ostaviteljev potomak živio u zajednici s ostaviteljem, da je svojim radom i pomaganjem u privređivanju pridonosio toj zajednici, i da je taj rad utjecao na povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine. Dakle, svrha odredbe članka 75. ZN nije priznavanje prava na izdvajanje dijela iz ostavine svakom potomku koji je radio u zajednici s ostaviteljem, već to pravo pripada samo onom potomku čiji se rad ne može tretirati kao prosta reprodukcija postojeće imovine. To znači da se rad potomka koji je živio u zajednici s ostaviteljem, a koji nije izražen u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, ne može uzeti u obzir u smislu navedenog propisa. Samo radom vršenim u zajednici života s ostaviteljem, ukoliko taj rad nije pridonio povećavanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, ne opravdava zahtjev potomka ostavitelja za izdvajanjem iz ostavine.

12. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvoga stupnja da je tužitelj od rođenja pa do sklapanja braka sa svojom prvom suprugom živio u zajednici s ostaviteljem u obiteljskoj kući sagrađenoj na spornoj nekretnini, da je nakon sklapanja braka (brak je sklopio 1988. a razveo se 2001.) pa do 2009. u toj istoj kući živo sa svojom novo zasnovanom obitelji, a nakon 2009. (kada se tužitelj preseljava u „svoju“ kuću) dolazio je u roditeljsku kuću i obiteljsko gospodarstvo, radeći po potrebi zajedno s ostaviteljem odnosno ostalim članovima obitelji. Prihvaća se i pravilno utvrđenim da se tužiteljev rad u zajednici s ostaviteljem ogledao u radu u poljoprivredi - radi se prvenstveno o onim radovima koji su se obavljali traktorom i strojevima jer je pok. ostavitelj bio slabovidna osoba, radu u fušu - tužitelj se bavio bravarijom, radu u sječi i izvozu drva - tužitelj je s pok. ostaviteljem radio u šumi u svrhu osiguravanja ogrijeva, radu u radnom odnosu na koji način je osigurao plaću kao redovno primanje, radu u izgradnji dvorišnih objekata i uređenju postojećih stambenih objekata na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kuću, dvor i oranicu površine 8160 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

12.1. Međutim, ovaj sud drugoga stupnja ne prihvaća pravilnim zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj na osnovu takvog rada i privređivanja povećao imovinu pok. ostavitelja za 25%, pa mu stoga pripada pravo na izdvajanje tako povećanog dijela imovine upravo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u njegovom suvlasničkom omjeru od ¼ dijela.

12.2. To stoga što iz provedenih dokaza (iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranka) proizlazi:

- da je tužitelj u zajednici sa ocem radio jednako kao i ostali članovi obitelji sve to primjereno dobi tužitelja i potrebi domaćinstva (i sestra tužitelja ovdje tuženica radila je u domaćinstvu sve do udaje a i nakon toga i sa svojim suprugom dolazila je pomagati roditeljima po potrebi - posebno kada su se obavljali zahtjevniji poslovi;

- da su roditelji tužitelja dominantno brinuli o stoci koja se prodavala jednako kao i proizvodi koje su proizveli na gospodarstvu (prvenstveno mlijeko) - majka tužitelja TF bila nositeljica OPG-a a pok. ostavitelj bio je zaposlen na koji način je ostvarivao plaću a potom i mirovinu;

- da je tužitelj pretežno radio uz oca na polju obavljajući poslove sa traktorom i strojevima - zbog slabovidnosti oca i to posebno nakon njegova ozljeđivanja, ali da su u poslove u poljoprivredi obavljali i drugi članovi obitelji (na 3,4 hektara zemlje (su)vlasništvo pok. ostavitelja ali i (su)vlasništvo prvotno tuženice TF kroz 30 godina sijala se pšenica, kukuruz, razne trave i ječam) - prema nalazu vještaka poljoprivredne struke Branka Arbanasa obradom poljoprivrednog zemljišta ostvarena je vrijednost od 107.285,67 kn, koja obuhvaća kako poticaje tako i troškove takve obrade npr. troškovi gnojiva, sredstava za zaštitu bilja, troškove kako vlastite tako i unajmljene mehanizacije te ostale troškove, u odnosu na koje troškove su tuženice ustvrdile da nisu teretile tužitelja, već roditelje tužitelja i a majka tužitelja kao nositeljica OPG ostvarivala je poticaje - radi se o okolnostima koje tužitelj nije valjanim dokaznim sredstvima osporio;

- da je tužitelj radio u šumi također zajedno sa ocem 30 godina na koji način je osiguravano drvo za ogrjev čija vrijednost kroz to vrijeme iznosi 99.000,00 kn (visina vrijednosti utvrđena je poljoprivrednim vještačenjem) koje drvo se koristilo za potrebe kako zajednice tužitelja u kojoj je živio kao i zajednice njegovih roditelja a upravo 30 metara drva godišnje te zajednice su i potrošile (iskaz tužitelja) - predmetu ne prileže dokazi da se radi o drvima koji su se kroz sve te godine prodavali;

- da je tužitelj radio u fušu - bravarija, ali da predmetu ne prileže dokazi da je svu zaradu koju je na taj način ostvario kao i ostale prihode koje je ostvario (plaća) ulagao u zajednicu života sa pok. ostaviteljem a niti da je to bilo potrebno obzirom na prihode koje su ostvarivali njegovi roditelji;

- da je obiteljska kuća po roditeljima tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] započeta s izgradnjom 1979., pod krov je stavljena 1980. - useljiv prvi kat, a potpuno je bila uređena - ožbukana i uvjetna za stanovanje u cijelosti do 1985.;

- da je tužitelj je kroz vrijeme izgradnje kuće bio dijete odnosno mladić te je pomagao u izgradnji primjereno svojoj dobi zajedno s ostalim članovima obitelji - tužitelj je rođen u studenom mjesecu 1963., osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je 1982. kada se i zaposlio kao strojobravar (u vojsku je otišao 1984. ili 1985.) a i sam je u svom iskazu učinio nespornim da su izgradnju kuće financirali roditelji, pri čemu izvori financiranja izgradnje kuće nisu sporni;

- da je tužitelj nesporno (po iskazu majke tužitelja) na predmetnoj nekretnini izvršio rušenje zida prema sanitarijama - po iskazu majke tužitelja na taj način je izgrađena kupaonica koju je tužitelj koristio od 1993. do 2016., izradio je željezna vrata prema stepeništu, željezni vjetrobran na kata, ograde na stubištu i balkonima, ljuljačku i klackalicu, ogradu do dvorišta, otvore na garaži, ogradu oko vrta, otvore na staji, ogradu na svinjcu - radi se o radovima koje je po tvrdnji njegove majke izvodio uz pomoć ostalih članova obitelji, od materijala koju su platili roditelji tužitelja a koji su ujedno platili i sve troškove koji su nastali u vezi s tim radom (npr. troškovi struje - jer se radi o troškovima koji su glasili na ime pok. ostavitelja) - vrijednost tih radova prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Alena Leljaka koji prileži predmetu iznosi

17.374,00 kn / 2.305,93 eur;

- da su tuženice osporile da je tužitelj 1988. izgradio uličnu ogradu dužine oko 12 m jer da je isu izradio brat ostavitelja (radi se o ogradi čija je ukupna vrijednost iznosi 1.440,00 kn) dok mu je tužitelj pomagao u izradi kao šegrt, da je čeone rogove s limarijom izradio majstor CF (ukupna vrijednost istoga 875,00 kn), da je CF izgradio i sjenicu (što je isti svjedok i potvrdio) čija je vrijednost 3.740,00 kn - u izgradnji iste tužitelj je pomagao zajedno s ocem i ostalim radnicima, da je na radovima koji se odnose na dio gospodarske zgrade (garaže) tužitelj samo pomagao - radi se o radovima u vrijednosti 7.040,00 kn, da tužitelj nije izvodio radove na izgradnji ½ ograde do desnog susjeda jer se radi o radovima koje je izvodio pok. EF (ukupna vrijednost radova 1.023,00 kn) - ukupna vrijednost tih spornih radova iznosi 14.118,00 kn;

- da je nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke utvrđena i vrijednost radova koji se odnose na grobno mjesto na mjesnom groblju u [adresa], polje 5, red 23, grobno mjesto 3, i to u ukupnom iznosu od 24.605,00 kn - radi se o grobnom mjestu u odnosu na koje je tužitelj tvrdio da je ulagao odnosno sudjelovao u njegovoj kupnji, međutim valja reći da vrijednost te pokretnine ne uzima u obzir kao doprinos tužitelja, jer je tužitelj sada već pravomoćno odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom u odnosu na to grobno mjesto;

- da kada se tužitelj odselio iz sporne kuće isplaćen je za vrijednost radova koje je izveo na kući i dvorišnoj ogradi - bravarski radovi, za krunjač i prikolicu u vrijednosti od oko 1.000,00 eur - valjanim dokaznim sredstvima tužitelj suprotno nije dokazao;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi ukupna vrijednost objekata na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 563.000,00 kn, dok ukupna vrijednost radova tužitelja izvršenih na objektima sagrađenim na toj nekretnini po procijeni vještaka iznosi 56.100,00 kn / 7.445,75 eur, dok tržišna vrijednost nekretnina bez ulaganja tužitelja iznosi 506.900,00 kn / 67.277,19 eur, međutim, kada se od tih vrijednosti oduzme iznos od 24.605,00 kn / 3.265,64 eur (grobno mjesto) te iznos vrijednosti spornih radova odnosno onih za koje tužitelj na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, nije dokazao da ih je osobno izveo (14.118,00 kn / 1.873,78 eur), dobije se vrijednost radova izvedenih po tužitelju u iznosu od 17.377,00 kn / 2.306,32 eur, a kada se taj iznos dodatno umanji za iznos od 1.000,00 eur (radovi za koje je tužitelj isplaćen) dobije se iznos od 1.306,32 eur koji ne opravdava zahtjev koji je tužitelj postavio, već bi tužitelj imao pravo na obveznopravni zahtjev (koji nije postavljen).

12.3. Dakle, ocjenom provedenih dokaza pravilno je valjalo zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva, jer nije dokazao da je svojim radom u zajednici života s pok. ostavitelja, povećao vrijednost ostaviteljeve imovine koja bi opravdala njego postavljeni zahtjev. Pojam povećanja vrijednosti imovine je određen nastajanjem novih ekonomskih vrijednosti u rezultatu rada, zarade i privređivanja (stjecanje novih dobara, isplata dugova, poboljšanja) što ovdje nije slučaj, jer sam rad u zajednici i oblik privređivanja koji je u predmetnom slučaju postojao, bio je usmjeren na održavanje same te zajednice života i rada, pa stoga ne predstavlja rad koji bi, kako to pogrešno smatra sud prvoga stupnja, opravdao zahtjev tužitelja za izdvajanjem.

12.4. Kuću i objekte koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgradili su roditelji tužitelja iz sredstava koji su sami ostvarili, tužitelj je u toj izgradnji - prvenstveno kuće, sudjelovao na način kao je to primjereno njegovoj životno dobi (npr. nošenju cigle, pomaganju radnicima, dvorenju radnika), a oni radovi koje je tužitelj naknadno izveo (bravarski radovi) su mu naknađeni, ili su amortizirani od strane samoga tužitelja (rušenje zida prema sanitariji i izgradnja kupaonice koju je koristio tužitelj), a ostali radovi u kojima je sudjelovao zajedno s ostalim članovima obitelji - prvenstveno roditeljima koji su podmirivali sve troškove tih radova, svakako ne predstavljaju radove koji imaju značaj u povećanju vrijednosti imovine. Tužitelj je u kući koja je predmet spora od 1988. do 2001. živio zajedno sa svojom zasnovanom obitelji, pa je po stavu ovoga suda drugoga stupnja svoj rad i prihod (kako redovni tako i onaj u fušu) dominanto ulagao u tu zajednicu, pa se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja, da je tužitelj svu svoju zaradu ulagao u zajednicu života s tužiteljem, jer konačno za tako nešto nije postojala niti potreba - obzirom na prihode pok. ostavitelja i one koje je ostvarivala majka tužitelja. Konačno, tužitelj je radom u zajednici s pok. ostaviteljem uzdržavao prvenstveno sebe a potom i svoju obitelj, a takav rad ne opravdava njegov postavljeni tužbeni zahtjev. Obzirom na sve gore navedeno, žalbu tuženice u tom dijelu valjalo je prihvatiti, presudu u točki I. stavak II. izreke, preinačiti sukladno odredbi članku 373. stavak 2. i 3. ZPP te tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovan.

13. Odluka suda prvoga stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja istaknut u pravcu utvrđenja koje pokretnine ulazi u ostavinsku imovinu pok. ostavitelja (točka I. stavak III. izreke) djelomično je pravilna i zakonita.

13.1. I u tom dijelu presuda je dovoljno razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, pa stoga nije osnovan žalbeni navod tuženice u pravcu postojanja bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

13.2. Obzirom da je tuženica i to sada pok. TF koja je ostala živjeti na predmetnoj nekretnini odnosno domaćinstvu po smrti pok. ostavitelja, u svojim iskazom učinila nespornim da su u trenutku smrti njena supruga ostale odnosno postojale pokretnine i to: transporter, mlin čekićar, muzilica, dvije inox bačve, plastična kaca, kopačica za vinograd, prekretač sijena, u odnosu na koje tužitelj tvrdi da u cijelosti predstavljaju ostavinsku imovinu pok. ostavitelja, a suprotno nije dokazano, to je po ocijeni ovoga suda drugoga stupnja sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u prihvatio kao osnovan.

13.3. Pritom, valja navesti, da navodi kojima je prvotno tuženica TF osporavala taj dio zahtjeva tužitelja a na koje upire i u ovoj žalbi, nisu osnovani, jer predmetne pokretnine ne predstavljaju one iz članka 76. ZN (npr. pokućstvo, kućanski aparati, posteljina i slično) već se radi o stvarima koji su daleko veće vrijednosti i ne predstavljaju stvari kojima se nadživjeli bračnu drug i ostaviteljevi potomci koriste u svakodnevnom životu.

13.4. Također, ovdje valja istaknuti da sada pok. TF nije postupila po rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj O-1342/2017 od 6. listopada 2017. te u odnosu na te pokretnine nije pokrenula parnični postupak radi dokazivanja tvrdnje da se radi o stvarima koje predstavljaju njenu bračnu stečevinu u ½ dijela.

13.5. Obzirom na navedeno, žalbu tuženice u odnosu na dio točke I. stavak III. izreke i to onaj kojim je utvrđeno da u ostavinsku imovinu pok. NF ulazi pokretnina imovina i to: transporter za sijeno ili kukuruz dug osam metara, inox bačve za vino od 400 i 250 litara, plastična kaca 1000 litara, kopačica za vinograd, prekretač sijena Panonia, valjalo je odbiti kao neosnovanu te u tom dijelu pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

13.6. Međutim, žalbu tuženice valjalo je u preostalom dijelu točke I. stavak III. izreke - onom koji se odnosi na dvije mlade krave bređe starosti po 5 godina, jedna junica starosti 1 godinu, osam komada svinja težine 150 do 200,00 kg, valjalo je prihvatiti kao osnovanu, presudu u tom dijelu preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP), jer tužitelj nije dokazao da se radi o pokretninama odnosno životinjama koje bi predstavljale ostavinsku imovinu pok. ostavitelja obzirom je TF tijekom postupka tvrdila da se radi o stoci koja ulazi u sastav njena OPG - suprotno nije dokazano, koje životinje je konačno prodala - dvije krave i junicu i u trenutku zaključenja raspravljanja u predmetu predmetna stoka više nisu niti postojala.

14. I odluka suda prvoga stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan pod točkom I. stavak IV. izreke, djelomično je pravilna i zakonita.

14.1. Osnovano tuženice ističu da presuda u tom dijelu ne sadrži dostatne odnosno nikakve razloge, pa je taj nedostatak valjalo otkloniti primjenom odredbe članka 373. stavak 1. točka 2. ZPP.

14.2. Naime, iz stanja predmeta, posebno iz nalaza i mišljenja vještaka Branka Arbanasa, proizlazi da su na licu mjesta, u kući i gospodarskim objektima na adresi [adresa], od utuženih pokretnina za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju njegovu vlastitu imovinu, koju u posjedu drže tuženice pa su mu ih stoga dužne predati, zatečene su slijedeće pokretnine i to: kutna garnitura na razvlačenje, alat za zavarivanje, stolna bušilica, razni sitni bravarski alat, C02 boce i boce kisika, cijevi raznih profila i duljina. Ovaj sud prihvaća da se radi o pokretninama koje predstavljaju vlastitu imovinu tužitelja - suprotno nije dokazano, pa kako su kao takve te pokretnine postojale na gore navedenoj adresi, to mu ih je sada tuženica, kao zakonska nasljednice pok. TF, dužna predati u posjed.

14.3. Stoga je žalbu tuženica u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi primjenom gore navedene zakonske odredbe.

14.4. Pozivom na isti članak Zakona, žalbu tuženica valjalo je prihvatiti kao osnovnu u preostalom dijelu točke I. stavak IV. izreke, te presudu u tom dijelu preinačiti - onom kojim tužitelj zahtjeva predaju u posjed pokretnina i to: stolić za kompjuter i dječji stolac na kotače, brusilica, željezne ploče, kotao, kotlenka, kaljač za drva, 15 drvenih rogova po 4 m svaki, 25 štafli, ulje za motorku, plastična kaca do 500 litara, ruljača za grožđe, dva drvena suda od po 400 i 200 litara, 15 m drva za grijanje, na način da se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao da tuženice drže u posjedu te pokretnine za koje tvrdi da su njegovo vlasništvo (iz nalaza i mišljenja vještaka Arbanasa ne proizlazi da se te pokretnine nalaze na gore navedenoj adresi.

15. Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima cjelokupnog postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se po osnovu na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP a po visini na odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. - dalje: Odvjetnička tarifa). Obzirom je tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom odbijen u pretežnom dijelu (i u onom koji je već pravomoćno okončan a koji je bio usmjeren na osporavanje valjanosti oporuke ostavitelja) - uspio je samo u dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje sastava ostavinske imovine ostavitelja kao i u djelu koji se odnosi na predaju mu u posjed njegovih pokretnina, njegov uspjeh ovaj sud ocjenjuje u omjeru od 10%, iz čega proizlazi da su tuženice u predmetnom postupku uspjele u omjeru od 90%. Stoga trošak postupka pripada onoj stranci koja je u postupku uspjela u većem omjeru, a to je u predmetnom slučaj sada tuženica.

15.1. Sada tuženici pripada trošak postupka koji se odnosi na zastupanje nje i ranije tužene TF po punomoćniku-odvjetniku, i to trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova, pristup raspravi održanoj 9. svibnja 2018. u visini od 125 bodova, sastav podneska od 28. lipnja 2018. u visini od 250 bodova, pristup raspravama održanim 2. srpnja 2018., 28. veljače 2019., 28. ožujka 2019., 2. srpnja 2019., 23. listopada 2019., 29. rujna 2020., 14. listopada 2020., 20. listopada 2021., 23. ožujka 2023. i 11. rujna 2023. u visini od po 250 bodova, pristup raspravama održanim 17. lipnja 2021. i 25. travnja 2023. u visini od po 125 bodova, za sastav žalbe izjavljene na presudu poslovni broj P-577/2017-50 od 26. studenoga 2021. u visini od 312,5 bodova, što sveukupno iznosi 3687,50 bodova (vrijednost boda 1,99 eur) ili 7.338,12 eur uvećano za PDV (u iznosu od 1.834,53 eur), odnosno ukupno 9.172,65 eur, koji trošak je uvećan za 10% sukladno tarifnom broju 40. Odvjetničke tarife, što daje trošak u iznosu od 10.089,91 eur, a koji je trošak dodatno uvećan za trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 232,26 eur, što daje trošak tuženici u iznosu od 10.322,18 eur. Nakon što se uspjeh tuženice umanji za uspjeh tužitelja u ovom postupku (10%), proizlazi da su tuženice u postupku uspjehe u omjeru 80% pa im stoga konačno pripada trošak u iznosu od 8.071,93 eur, dok se s preostalom dijelom zahtjeva tužitelj i tuženica odbijaju kao neosnovani.

16. Tuženici pripada trošak žalbe u iznosu od 440,23 eur, a koji se trošak odnosi na sastav žalbe u iznosu od 219,00 eur uvećano za 10% prema tarifnom broju 40. Odvjetničke tarife (u trenutku podnošenja žalbe ranije je tužena TF bila živa) ili 21,90 eur, koji trošak je uvećan za trošak PDV-a i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 140,00 eur. Obzirom da je tuženica sa svojom žalbom uspjela u omjeru od 90%, konačno joj pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 396,20 eur.

U Puli-Pola 8. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić