REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-165/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici KN, CNA, Irena Krpan i Pavao Lesar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta br. 63c, OIB: 35506269186, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-766/2025-13 od 16. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-766/2025-13 od 16. rujna 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženici da tužiteljici na ime dodatka na plaću isplati iznos od 3.252,34 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose po propisanoj stopi s dospijećem od 15. lipnja 2022. do 15. prosinca 2023., osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u tom iznosu. Točkom II. je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu ode 1.250,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi od 16. rujna 2025. do isplate.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica iz svih propisanih žalbenih razloga Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Ističe, u bitnome, počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, prigovor pravomoćne presuđene stvari i nepotpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje u vezi s radnim uvjetima tužiteljice u vezi s posebnim uvjetima rada prema ugovoru o radu. Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženice te zatražila trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženice na poslovima radnog mjesta s posebnim uvjetima rada, za koje radno mjesto joj je s te osnove do 10. srpnja 2020. (kada je zaključen novi ugovor o radu) isplaćivan dodatak na plaću u visini od 10%, kojim traži od tuženice isplatu istog dodatka i za daljnje razdoblje, do 15. studenog 2023. Tvrdi da je na temelju Ugovora o radu imala pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali njegova visina nije bila propisana do dana donošenja Granskog kolektivnog ugovora (dalje: GKU), 15. studenog 2023., nakon čega je tuženica počela tužiteljici isplaćivati taj dodatak u visini od 5%.

6. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9257/2020 od 10. listopada 2023. (potvrđenom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-255/2023-3 od 11. travnja 2024.) utvrđeno da, između ostalih tužiteljica, i tužiteljici CN pripada pravo na dodatak na plaću kod tuženice za posebne uvjete rada u visini od 10%, pri čemu da se, kao osnovica, uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane (točka I.) te da je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 3.656,16 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od kolovoza 2020. do svibnja 2022., izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te da je odlučeno da joj i ubuduće isplaćuje dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada u visini od 10% (točka IV.).

6.1. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo ni sporno, što proizlazi i iz netom navedenih presuda, da je tužiteljica u razmatranom razdoblju bila zaposlena na istim poslovima kao do tada, u naravi poslovima s posebnim uvjetima rada. Tek u žalbi, prigovarajući da to nije utvrđeno iz ugovora o radu, tuženica osporava tu činjenicu pa se radi o iznošenju nove činjenice, što nije dopušteno prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a. Valja reći kako, osim navoda tužiteljice o tome, iz spomenutih odluka također proizlazi kako je u razmatranom razdoblju radila na istim poslovima kao do tada, u naravi na poslovima s posebnim uvjetima rada.

7. Sporno je ima li tužiteljica pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada od 10% i u razdoblju od lipnja 2022. do 15. studenog 2023.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tuženica iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jasna je i razumljiva te sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a

9. Prvostupanjski sud je, cijeneći i nesporne činjenice, nakon ocjene izvedenih dokaza, utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženice na temelju Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kojim je, čl. 5., ugovoreno da se u odnosu na prava i obveze u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe:

Temeljnog kolektivnog ugovora (dalje: TKU), Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/2001. i 39/2009 ), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“, broj: 25/2013., 72/2013., 151/2013., 9/2014., 40/2014., 51/2014., 77/2014., 83/2014., 87/2014., 120/2014., 147/2014., 151/2014., 11/2015., 32/2015., 38/2015., 60/2015., 83/2015., 112/2015., 122/2015., 10/2017., 39/2017., 40/2017., 74/2017., 122/2017., 9/2018., 57/2018., 59/2019., 79/2019.,119/2019. i 50/2020.), Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023., dalje ZR), Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizacije radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije te Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije te da joj je do sklapanja tog Ugovora bio isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada u visini 10% na plaću;

- da je Pravilnikom o plaćama i naknadama od ožujka 2010. bilo određeno da djelatnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima koji iznosi 10% od osnovne plaće;

- da je 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2020., a prema kojem se dodacima na plaću smatraju stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća (čl. 3.) te je propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te da se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika (članak 27.);

- da je čl. 54. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. bilo propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuju se Granskim kolektivnim ugovorom (dalje GKU), a odredbu identičnog sadržaja predviđa i čl. 53. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2020.,

- da je GKU zaključen 15. studenog 2023. pa ni visina dodatka za posebne uvjete rada nije u razmatranom razdoblju bila utvrđena GKU-om u smislu čl. 54. KU-a , odnosno čl. 53. TKU-a za službenike i namještenike (od 6. prosinca 2017. i 6. srpnja 2022.).

10. Prvostupanjski sud je na temelju navedenog, protivno žalbenim navodima, pravilno zaključio da tužiteljica, koja je u utuženom razdoblju radila na poslovima s posebnim uvjetima rada, ima pravo na dodatak na plaću za te posebne uvjete rada, iako visina dodatka nije bila propisana.

10.1. Pritom se pravilno pozvao na odredbu čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. te čl. 54. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i čl. 53. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i na čl. 94. ZR-a.

11. Naime, činjenice da u utuženom razdoblju nije bio sklopljen GKU te da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada (nakon što je raniju odluku ukinuo), ne isključuju pravo tužiteljice na dodatak za posebne uvjete rada. Kako je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da iznosi 10% plaće, koliko je iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju, prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., a koji predstavlja povoljnije pravo za tužiteljicu (prema čl. 9. st. 3. ZR-a).

12. Slijedom navedenog, a cijeneći činjenicu da tuženica nije osporila matematički izračun navedenog dodatka, valjalo je odbijanjem žalbe tuženice odluku suda prvog stupnja potvrditi.

13. Žaliteljica neosnovano tvrdi kako je o tražbini tužiteljice već pravomoćno presuđeno, a kada je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9257/2020 od 10. listopada 2023. određeno da tužiteljici to pravo pripada i ubuduće jer se, kako to zaključuje i prvostupanjski sud, ne radi o razdoblju određeno obuhvaćenom tom odlukom. Visina tražbine takvom formulacijom nije određena ni odrediva, time o njoj nije ni pravomoćno presuđeno.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023.). Kako tuženica nije navela određene razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, proizlazi da žalbenim navodima pravilnost odluke o trošku nije dovedena u pitanje.

15. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve u skladu sa odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Budući da je odbijena žalba tuženice, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a). Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao nepotreban prema odredbi čl. 155. ZPP-a.

U Puli 8. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić