Poslovni broj Pr-303/2023-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB 18683136487, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 18683136487, da tužitelju GC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 2.199,08 eura (dvijetisućestodevedesetdeveteuraiosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos imovinske štete u visini 199,08 eura (stodevedesetdeveteuraiosamcenti) od 8. prosinca 2025. kao dana donošenja presude do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, te na iznos neimovinske štete u visini 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 19. srpnja 2023. do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.447,51 eura EUR (dvijetisućečetiristočetrdesetsedameuraipedesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2025. godine kao dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnova nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa od 2.000,00 eura do zatraženog iznosa od 2.389,01 eura, s kamatom od 19. srpnja 2023. kao i sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa od 2.447,51 eura do zatraženog iznosa od 2.966,26 eura s kamatom od donošenja presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj prijedlogom za mirno rješenje spora, ali je njegov zahtjev za mirnim rješenjem spora odbijen kao neosnovan slijedom čega su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je 7. siječnja 2022. godine došlo do štetnog događaja u službenim prostorijama PGP Bajakovo, a u kojem štetnom događaju je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede prilikom obavljanja radnih zadataka sukladno rješenju o rasporedu policijskog službenika na radno mjesto.

1.2. Tužitelj opisujući nastanak štetnog događaja navodi da je 7. siječnja 2022. godine dnevnim rasporedom raspoređen na poslove pomoćnika šefa smjene policijske postaje u vremenu od 20,00 sati do 8,00 sati, te da je oko 20,00 sati po obavljenoj primopredaji službe otišao u redoviti obilazak unutarnjeg prostora policijske postaje (provjera zatvorenosti krovnih prozora, uključenih klimatizacijskih uređaja i grijalica, protupožarne mjere i slično), te da je pri povratku i silasku s kata koristio pomoćno (zapadno) stepenište i na jednom od zadnjih gazišta prilikom silaženja „izvrnuo“ stopalo desne noge, a s obzirom da se nije osjećao dobro oko 22,00 sati otišao je iz službe i zatražio pomoć na hitnom prijemu Opće županijske bolnice Vinkovci, gdje su liječnici utvrdili da je zadobio ozljedu desnog stopala-prijelom kuboidne kosti, što mu je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznato kao ozljeda na radu.

2. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/2014, 127/2017, 98/19 dalje u tekstu: ZOR), u vezi s odredbom čl. 25. i čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 dalje u tekstu: ZZR), po kojim odredbama poslodavac je dužan rad organizirati na način da osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, te odgovara po osnovi načela objektivne odgovornosti, a ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

3. Nadalje tužitelj tvrdi da zbog navedenog štetnog događaja je trpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (nemogućnost rekreativnog bavljenja košarkom), a nakon završenog liječenja ulaže pojačane napore u životu i radu, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih.

4. Na temelju naprijed navedenog temeljem odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05), tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih bolova i straha i tuđe pomoći i njege tijekom liječenja, tako da predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 2.588,09 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos imovinske štete u visini od 199,08 eur od donošenja presude do isplate, te na iznos neimovinske štete u visini 2.389,01 eur od podnošenja odštetnog zahtjeva, 19. srpnja 2023. godine do isplate, kao i da obveže tuženika da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu KLASA:740-16/23-01/670,URBROJ: 511-01-153-23-4 od 14. kolovoza 2023. proizlazi da je do ozljede tužitelja nastale dana 7. siječnja 2022. došlo uslijed njegove nepažnje, tako da za nastalu štetu ne odgovara Republika Hrvatska, radi čega predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i obveže ga na plaćanje nastalih parničnih troškova tuženiku.

6. Proveden je dokaz uvidom u zahtjev za isplatom s lista 7 sudskog spisa, uvidom u rješenja o rasporedu tužitelja u PGP Bajakovo od 8. ožujka 2013. s lista 8 sudskog spisa i od 30. travnja 2022. s lista 9 sudskog spisa, uvidom u prijavu o ozljedi na radu tužitelja od 10. siječnja 2022., s lista 10-13 sudskog spisa, uvidom u obavijest trajanju privremene nesposobnosti / spriječenosti za rad tužitelja s lista 14-15 sudskog spisa, uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja s lista 16-25 sudskog spisa, saslušanjem svjedoka EC, saslušanjem tužitelja, sudskim vještačenjem po sudskom vještaku zaštite na radu Ivici Šokčević kao i saslušanjem ovog sudskog vještaka, i medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Damiru Medariću.

7. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

8. Nesporno je da je tužitelj dana 7. siječnja 2022. radeći kod tuženika na poslovima pomoćnika šefa smjene u službenim prostorijama PGP Bajakovo doživio povredu na radu tako što je kretajući se stepenicama povrijedio stopalo desne noge, o čemu je sačinjena prijava o ozljedi na radu u kojoj se navodi "hodanje stepeništem prilikom obilaska zgrade"

9. Sporna je odgovornost tuženika i visina štete.

10. Člankom 25. st. 1. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje st. 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Svjedok DC u svom iskazu navodi da je šef smjene u postaji PGP Bajakovo, te da je 7. siječnja 2022. bio na poslu zajedno sa tužiteljem koji je pomoćnik šefa smjene, te da je uobičajena praksa da kada dođu u noćnu smjenu što je u 19,00 sati da uglavnom pomoćnik šefa smjene obiđe cijelu zgradu te provjeri da li je sve u redu, tako da je i tog dana tužitelj otišao u obilazak zgrade. Kada se tužitelj vratio iz obilaska zgrade rekao mu je da je ozlijedio nogu pri tom ne zna da li je rekao da je pao ili "izvrnuo" nogu na stepenicama, a noga mu je počela vidno otjecati, radi čega je tužitelj zatražio liječničku pomoć. Prema saznanjima ovog svjedoka do predmetnog štetnog događaja nitko prethodno nije pao na tom stubištu, a on tamo radi oko 10 g.

11.1. Na pitanje tužitelja ovaj svjedok je naveo da je tužitelj kao i ostale kolege na poslu nosio službenu odoru uključujući i cipele koje dobivaju od poslodavca, a na pitanje tuženika naveo je da stepenice na kojima je tužitelj pao njemu nekada pri hodu djeluju "nesigurne" i to naročito kada ide niz stepenice jer su gazišta "podbijena" tako da pri silasku stepenicama gazište mu djeluje kratko, naglasivši da su predmetne stepenice osvjetljene.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kritične zgode bio na poslu, da je na posao došao u drugu smjenu otprilike između 19,00-19,30 sati odnosno u to vrijeme je obavljao službene radnje u vidu zaduživanja kolega koji su na zaštiti granice sa oružjem, a nakon toga između 19,30-20,00 sati imao je komunikaciju sa šefom smjene, te je oko 20,00 sati obišao cijelu zgradu, na gornju etažu je otišao predmetnim stepenicama koje su bliže "dežurani" iako postoje još jedne stepenice, prilikom silaska sa gornje etaže rasvjeta stubišta se uključila putem senzora tako da je stubište bilo osvijetljeno, sišao je gornjim dijelom stepenica, prešao podest i kada je već bio na zadnjim stepenicama u jednom trenutku je osjetio da mu se izvrće desna noga, nije se uspio održati na nogama nego je pao na hodnik na bok i to koliko se sjeća na lijevi bok, osjetio je bol u skočnom zglobu desne noge, ustao se i "šepajući" otišao u "dežuranu", te rekao šefu smjene da je izvrnuo nogu, pokušao je stavljanjem hladnih obloga smanjiti otjecanje noge i boli, u čemu nije uspio, tako da je oko 22,00 sata bol postala neizdržljiva, radi čega mu je osiguran prijevoz kući odakle ga je njegova partnerica odvezla u hitnu službu u [adresa], a odatle je upućen u bolnicu u Vinkovcima, gdje mu je rendgenski slikana noga i utvrđen izražen prijelom kosti, gdje je medicinski obrađen uz uputu da ozlijeđenu nogu drži u povišenom položaju i da miruje.

12.1. Nadalje tužitelj navodi da je tri mjeseca bio na bolovanju kroz koje vrijeme je obavio tri ciklusa fizikalne terapije u trajanju od 10 dana u Domu zdravlja u [adresa], te da je potrošio tri komada kreme tipa Deep Relef, kupio elastični zavoj koji je koristio, te se kretao uz pomoć štaka.

12.2. Što se tiče predmetnog stepeništa, tužitelj je naveo da je ono drugačije nego u ostalim javnim ustanovama, konstrukcija je metalna, a gazišta su od materijala koje izgleda kao drvo, gazišta su montirana na konstrukciju te kada se penje na kat noga može stati u potpunosti na gazište međutim pri silasku je uvijek morao paziti kako staje jer se gornje gazište za 3-4 cm nalazi ispred donjeg gazišta što smanjuje površinu na koju staje, pri tome je napomenuo da je visok 197 cm, težak do 125 kg, a nosi broj obuće 47, što mu je dodatno otežavalo silazak zbog dužine stopala. Dalje je naveo da je kritične zgode imao lijevu ruku na lijevom rukohvatu, a i inače kada silazi tim stepenicama drži lijevu ruku na lijevom rukohvatu na način da silazeći stepenicama njegova lijeva ruka klizi po lijevom rukohvatu, međutim kada je izvrnuo nogu nije uspio izbjeći pad, iako je kritične zgode imao cipele koje zadužuje od poslodavca.

12.3. Na pitanje svog punomoćnika, tužitelj je naveo da se prije predmetnog događaja kao veteran košarkaš jednom tjedno rekreirao na način da je igrao košarku, a nakon ozljeđivanja niti jednom više nije otišao na košarku iz razloga što nije mogao trčati i skakati te jedino sada prošeta se sa psom, a ima strah od ponovnog ozljeđivanja.

12.4. Vezano za tuđu pomoć i njegu tužitelj je naveo da mu je tjedan dana nakon ozljeđivanja pomagala njegova mlađa sestra koja mu je dolazila skuhati, oprati te otići u nabavku, a nakon toga su mu sestra i majka nailazila povremeno, dok je njegova partnerica provodila vikende kod njega kada mu je pomagala.

12.5. Na pitanje tuženika tužitelj je naveo da zgrada u kojoj je pao postoji 7-8 godina i da on cijelo to vrijeme radi u toj zgradi, te da prije izvrtanja noge nije osjećao vrtoglavicu niti gubitak ravnoteže, do gubitka ravnoteže je došlo nakon izvrtanja noge kao posljedica izvrtanja noge, te je napomenuo kako se i spremačica jednom požalila te navela da umalo nije palo na istim stepenicama.

13. Sudski vještak zaštite na radu Ivica Šokčević u nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2024. godine s lista 95-101 sudskog spisa navodi da je pri izradi nalaza i mišljenja koristio podatke iz predmetnog spisa, ZZR, Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84), Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 29/13), Pravilnik o izradi procjene rizika (NN 112/14), Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14), Pravilnik o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (NN 21/08), te da je utvrdio da nije oformljen spis za tužitelja kod državnog inspektorata tako da nema podataka nadležnog inspektora o okolnostima nastanka ozljede, a pregledom obrasca prijave ozljede na radu utvrdio je da je navedeno da je uzrok ozljede viša sila, da procjenom rizika nije predviđeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava, s tim da je tužitelj koristio osobna zaštitna sredstva, te nije osposobljen za rad na siguran način.

13.1. U odnosu na predmetno stepenište sudski vještak zaštite na radu naveo je da sukladno članku 19. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 29/2013) za unutarnja i vanjska stepeništa vrijedi slijedeće da stepeništa i prilazi stepeništima moraju biti dobro osvjetljeni, a izvori svjetlosti moraju biti postavljeni tako da osvjetljavaju zonu kretanja i da ne zasljepljuju osobe, da korisna širina stepenišnog kraka unutarnjih stepenica ne može biti manja od 1,1m, da se pod korisnom širinom stepenišnog kraka podrazumijeva širina stepenice mjerena između rukohvata i zida, da je stepenišni krak dio stepeništa koji ima najmanje 3 stepenice, a najviše 18 stepenica, da širina odmorišta ili podesta ne može biti manja od širine stepenišnog kraka, a dužina odmorišta između stepenišnih krakova ne smije biti manja od 1,1 m, da površina gazišta i odmorišta stepeništa ne smije biti klizava, da visina stepenica mora iznositi od 13 do 19 cm, a širina gazišta od 26 do 36 cm, te da sve stepenice na istom stepeništu moraju biti jednake po visini i širini gazišta, a odstupanja u širini gazišta i visinama pojedinih stepenica, ne smiju biti veća od 0,5 cm.

13.2. Za predmetno stepenište, sudski vještak zaštite na radu naveo je da je pregledom i premjeravanjem utvrdio da se predmetno stepenište sastoji od 11 gazišta (zadnje gazište odnosi se na podest), da je napravljeno od metalne konstrukcije na koju su postavljena drvena gazišta, da korisna širina stepenišnog kraka iznosi 123 cm, da su sve stepenice iste širine, da prvi dio stepeništa završava podestom dimenzije 122 x 274 cm, da širina gazišta iznosi 30 cm te je upuštena pod svaku stepenicu 3 cm što umanjuje korisnu površinu (gaznu površinu), tako da širina gazišta umanjena za upušteni dio iznosi 27 cm, da je visina stepenica od 16,7 cm do 19 cm, te da je postavljen rukohvat sa obje strane stepeništa.

13.3. Nadalje navedeni sudski vještak navodi da je na temelju izmjerenih dimenzija predmetnog stepeništa utvrdio da bi prosječna visina jedne stepenice bila 16,98 cm te da je vidljivo da visina prve stepenice odstupa od prosječne visine za 2,02 cm što je više od propisanih 0,5 cm što se odnosi na donji dio stepeništa dok u gornjem dijelu stepeništa nema odstupanja većeg od 0,5 cm.

13.4. Vezano za propisanu regulaciju da površina gazišta i odmorišta stepeništa ne smije biti klizava, naveo je da na predmetnom stepeništu nema protuklizne trake niti je izbrušeno gazište da se postigne otpor klizanju.

13.5. Nadalje sudski vještak zaštite na radu navodi u odnosu na procjenu rizika da sukladno stavku 4., članka 4. ZZR pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova kod kojih zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s ovim Zakonom ne mogu u cijelosti primijeniti opća načela prevencije, kao pri pojedinim poslovima, policije, zaštita na radu uređuje se posebnim propisima ili priznatim pravilima zaštite na radu. Na temelju navedenog dostavljen je dopis RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko srijemske (Klasa: 114-02/24-01/3, Ur.broj.: 511-15-05-24-73 od 04. prosinca 2024. godine) u kojemu je navedeno da nema podatka o osposobljavanju tužitelja za rad na siguran način, dok je dostavljeno izvješće o izvršenom sistematskom pregledu tužitelja, u kojemu je navedeno da je tužitelj sposoban obavljati poslove policijskog službenika, a u odnosu na zaštitnu radnu opremu sudski vještak je naveo da iz kartona osobnog zaduženja, 01 Odjeća i obuća vidljivo je da je tužitelj zadužio cipele 17.08.2021. godine (niske) i 02.09.2021. godine (visoke), a na fotografiji koja je poslana navedeno je da se radi o cipelama koje zadovoljavaju normu HRN ISO 20347:2012, tako da je on iz navedene oznake utvrdio da su radne cipele koje je tužitelj zadužio kod tuženika imale protuklizni potplat.

13.6. U odnosu na rasvjetu, naveo je da nema podatka o ispitivanju jakosti rasvjete (osvijetljenosti) na predmetnom stepeništu te da također nema podatka o utvrđivanju alkohola u krvi tužitelja nakon nastanka štetnog događaja.

13.7. U završenom djelu nalaza i mišljenja sudski vještak zaštite na radu navodi da je na temelju svega gore navedenog vidljivo da je tužitelj bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova policijskog službenika te da je nosio radne cipele koje imaju protuklizni potplat što nije utjecalo na okolnost štetnog događaja.

13.8. Nadalje je naveo da je premjeravanjem stepeništa utvrdio da isto ima 11 stepenica na stepenišnom kraku tako da ne prelazi propisani broj od 18 stepenica, da korisna širina kraka iznosi 123 cm što nije manje od propisanih 1,1 m (110cm), da je visina svake stepenice u propisanim granicama od 13 do 19 cm ali razlika u visini prve stepenice u odnosu na prosječnu visinu svih stepenica na stepeništu odstupa više od propisanih 0,5 cm što utvrđuje kao nepravilnost, da širina gazišta stepenica iznosi 30 cm te zadovoljava propisanu širinu u granicama od 26 do 36 cm, iako je svaka stepenica upuštena za 3 cm ispod slijedećeg gazišta korisna širina gazišta iznosi 27 cm što je i dalje u propisanim granicama, da na predmetnom stepeništu nema postavljane protuklizne trake niti je gazište izbrušeno čime nije zadovoljen uvjet da stepenište ne smije biti klizavo što je moglo uzrokovati okliznuće i pad tužitelja.

13.9. Nadalje sudski vještak zaštite na radu navodi da jedna od bitnih stvari koja je mogla utjecati na okolnost štetnog događaja je jakost rasvjete o kojoj nema dokaza o ispitivanju, te je naveo da nakon nastanka štetnog događaja nije provedeno utvrđivanje prisutnosti alkohola u krvi tužitelja.

14. Stranke očitujući se na gore navedeni nalaz i mišljenje navode da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje te je tužitelj naveo da provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu potvrđuje kako mjesto na kojem je tužitelj dobio ozljedu na radu tj. stepenište nije napravljeno sukladno pravilniku o zaštiti na radu za mjesta rada, jer visina stepenica odstupa za više od 0,5 cm i stepeništa nemaju protuklizne trake, a što je uzrokovalo ozljeđivanje tužitelja za vrijeme radnog vremena.

15. Vezano za gore navedeno očitovanje tužitelja tuženik je naveo da odstupanja nisu primijećena nigdje osim u visini stepenice gdje je utvrđeno da su stepenice više od propisanih 0,5 cm, a što se ne može ocijeniti da li je takvo odstupanje bilo značajno i odlučno za nastanak štetnog događaja, te da nepostojanje protuklizne trake nije uzročno-posljedično poveza s nastankom štetnog događaja budući da se u tužbi ne navodi da je tužitelj proklizao nego da je promašio stepenicu.

16. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka zaštite na radu iz kojeg proizilazi da predmetno stepenište ima djelomičnu neusklađenost s propisima koje se ogleda u tome da visina prve stepenice odstupa od prosječne visine za 2,02 cm što je više od propisanih 0,5 cm što se odnosi na donji dio stepeništa, a tužitelj je upravo izvrnuo nogu i pao kada se nalazio na prvoj stepenici pri silasku s gornjeg kata, da nema protuklizne trake niti je izbrušeno gazište da se postigne otpor klizanju, te da nema dokaza o ispitivanju rasvjete predmetnog stepeništa što je prema sudskom vještaku zaštite na radu jedna od bitnih stvari koja je mogla uzrokovati okliznuće i pad tužitelja.

17. Odgovornost tuženika kao poslodavca se procjenjuje po načelu objektivne odgovornosti kako to propisuje čl. 25. st. 1. ZZR-a. Temeljem odredbe čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti samo ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe.

18. Po utvrđenju suda, tužitelj je kritične zgode nosio radne cipele koje je dobio od poslodavca, pri silasku s gornjeg kata predmetnim stepenicama lijevom rukom se pridržavao za rukohvat, međutim unatoč navedenom kad je već bio u završnoj fazi silaska na prvoj stepenici gledano sa donje etaže je izvrnuo nogu potom pao i zadobio predmetne ozljede, pri tom tuženik u ovom postupku nije otklonio svoju odgovornost, te uzrok tužiteljevog pada nije tužiteljevo nepoštivanje propisa o zaštiti na radu niti viša sila nego uzrok pada je u izvedbi predmetnog stepeništa. U prilog čemu idu i navodi tužitelja da se i spremačica žalila da "umalo nije pala na stepenicama" kao i navod svjedoka KC koji je naveo da i njemu nekada pri hodu predmetne stepenice djeluju "nesigurno" i to naročito kada ide niz stepenice.

19. S obzirom na gore navedeno postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja temeljem odredbe čl. 25. st. 1. ZZR-a i temeljem odredbe čl. 111. ZR-a.

20. Radi utvrđenja visine štete sud je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke dr. Damiru Medariću spec. kirurgu koji u nalazu i mišljenju od 23. travnja 2025. godine koji je zaprimljen u sudu 29. svibnja 2025. godine te se nalazi na listu 118 sudskog spisa navodi da je tužitelj kritične zgode nezgodno stao na stepenicama i ozlijedio desno stopalo, da je obrađen na Hitnom prijemu u Vinkovcima gdje je konstatirano da se radi o ozljedi desnog stopala s dijagnozom Dg. Fractura osis cuboidei 1 dex (laka tjelesna ozljeda) i Avulsio osis cuboide 1 dex s propisanom terapijom imobilizacijom ortozom, hod sa podlaktnim štakama i upotrebu analgetika, nakon čega su slijedile kontrole kod ortopeda, te je tužitelj liječen po pravilima struke, a 20.01.2022. je upućen na fizikalni tretman nakon čega je 4. travnja 2022. pregledan od strane fizijatra koji zaključuje da su kretnje terminalne limitirane i bolne u nožnom

zglobu.

20.1. Nadalje sudski vještak medicinske struke navodi da je on 23. travnja 2025. pregledao tužitelja i konstatirao da su kretnje nožnog zgloba i stopala slobodne uz manju bolnost, te da klinički nema otekline.

20.2. U završenom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak medicinske struke navodi da je tužitelj doživio primarni strah kratkotrajno nakon ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 12 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 20 dana te da je trpio bol jakog intenziteta 3 dana, bol srednjeg intenziteta 5 dana i bol slabijeg intenziteta 25 dana.

20.3. Također sudski vještak medicinske struke navodi da je tužitelj bio zabrinut zbog ozljede, pogotovo zbog mjesta nastanka ozljede i neizvjesnosti o vraćanju na posao, te da li će moći obavljati radne obaveze, također navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno od nekvalificirane osobe koja mu je trebala pomagati u svakodnevnim aktivnostima, odlasku po lijekove, uputnice, odvoženje na terapiju, a navedene ozljede prema ocjeni vještaka za posljedicu nemaju smanjene životne aktivnosti.

21. Tužitelj očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke navodi da na isti nema primjedbi, dok tuženik očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke navodi da na isti također nema primjedbi te ponavlja kako osporava odgovornost za nastalu štetu, budući je tijekom postupka utvrđeno da mjesto nastanka štetnog događaja, odnosno stepenište, udovoljava svim propisanim uvjetima s minimalnim odstupanjima koja nisu značajna i zasigurno nisu mogla pridonijeti, a pogotovo ne uzrokovati nastanak štetnog događaja, do kojeg je došlo očitom nepažnjom tužitelja kada je kretajući se niz stepenište promašio jednu stepenicu uslijed čega je došlo do ozljede.

22. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke a na koji nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

23. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik trpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

24. U konkretnom slučaju povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je takve težine da opravdava dosudu pravične novčane naknade.

25. Fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti su kriteriji (kvalifikatorne okolnosti) kojima se rukovodi sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade.

26. U skladu sa važećim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.000,00 eura budući da je kritične zgode zadobio ozljedu desnog stopala što je sudski vještak medicinske struke okvalificirao kao laku tjelesnu ozljedu, radi čega je trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, bol srednjeg intenziteta 5 dana i bol slabijeg intenziteta 25 dana, te je doživio primarni strah kratkotrajno nakon ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 12 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 20 dana, a uz to je trpio zabrinutost zbog neizvjesnosti oko povratka na posao.

27. Dakle, sud je tužitelju dosudio na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, uvažavajući odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO/05, te nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, i uvažavajući trajanje i jačinu fizičkih boli iznos od 1.000,00 eura za trajanje i jačinu straha iznos od 1.000,00 eura odnosno ukupno 2.000,00 eura.

28. Sud je tužitelju po slobodnoj ocjeni shodno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP), priznao troškove liječenja u vidu kupovine tri kreme tipa Deep Relef za što mu je priznat iznos od 30,00 eura te trošak kupovine steznog zavoja za što je priznat iznos od 20,00 eura.

29. Uvažavajući vrijeme kroz koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć temeljem odredbe odredbi čl. 223. ZPP-a za ovaj vid štete tužitelju je dosuđen (zatraženi) iznos od 149,08 eura, prti tom mu je za jedan sat pružene tuđe pomoći i njege od nekvalificirane osobe priznat iznos od 4,00 eura što s obzirom na dosuđeni iznos pokriva ovu uslugu u trajanju od cca 37 sati, što je primjereno s obzirom da je sudski vještak medicinske struke naveo da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno tijekom oporavka, a oporavak je trajao oko 3 mjeseca te je npr. i pri kontrolnom pregledu od 5. travnja 2022. kao terapija naveden "poštedni režim".

30. Za ovaj vid imovinske štete sud je odlučio temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO.

31. Sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora što je prema podacima iz spisa 19. srpnja 2023. temeljem čl. 1103. ZOO-a, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

32. U odnosu na imovinsku štetu zatezna kamata teče od dana presuđenja jer je od tada poznat iznos koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknada štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete. Štetni događaj u ovoj pravnoj stvari dogodio se 7. siječnja 2022. ali imovinska šteta na taj dan nije nastala za tužitelja. Tijekom liječenja i oporavka kako je to medicinskim vještačenjem utvrđeno tužitelju je za utvrđeno vrijeme bila potrebna tuđa pomoć i njega i kako je tužitelj i zahtijevao kamata je i dosuđena od presuđenja.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u postupku 92,5%, omjer uspjeha u parnici ocijenjen je na način da je tužitelj po pitanju osnove uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom a po pitanju visine iznosa djelomično uspio u omjeru od 85% što daje uspjeh u postupku tužitelja od 92,5%.

33.1. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 7,5%, oduzet je postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, te je utvrđeno da tužitelju treba dosuditi 85% njegovih troškova.

33.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe za što joj se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 25. travnja 2024., 24. rujna 2024., 20. studeni 2024., 25. veljače 2025. i 23. listopada 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što joj se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova za svako ročište. Nadalje priznat mu je trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što se temeljem Tbr. 9. toč. 3. mogao priznati iznos od 50 bodova.

33.3. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava obrazloženih podneska od 5. travnja 2024. i 8. listopada 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, što s obzirom na vrijednost boda s uključenim PDV-om iznosi 2.125,00 eura, od čega se tužitelju moglo dosuditi 85% iznosa odnosno iznos od 1.806,25 eura.

33.4. Također je tužitelju priznat trošak sudskog vještačenja po sudskom vještaku zaštite na radu u iznosu od 291,26 eura i sudskom vještaku medicinske struke u iznosu od 350,00 eura, što je tužitelju dosuđeno u cijelosti jer je bilo nužno za provođenje postupka i jer ne ovisi o uspjehu u postupku, tako da je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.447,51 eura.

33.5. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na i trošak sudske pristojbe na presudu budući da na strani tužitelja temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18, 51/23) neće nastati obveza plaćanja navedenih sudskih pristojbi.

36. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

U Županji, 8. prosinca 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji,

2. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima.