REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-2292/2024-12

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja RMT GRUPA d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Strganca 4, OIB: 33496432020, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 26, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.120,03 eura sa zateznim kamatama koje teku, i to :

- na iznos od 3.530,40 eura od 28. svibnja 2024. do isplate, te

- na iznos od 589,63 eura od 3. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s rpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 13.107,86 eura koje teku od 28. svibnja 2024. do 24. travnja 2025., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o je

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 13.107,86 eura.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka i iznosu od 2.447,02 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište re ferentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 240,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 26. travnja 2023. oko 18 sati dogodila prometna nezgoda, u mjestu Gornji Stupnik, na križanju Ulice Svetog Benedikta, Trgovenske ulice i Pavlovićke ulice, u kojoj su sudjelovali MM iz [adresa], kao vozač motocikla marke Ducati, reg. ozn. [registarska oznaka], te RM, kao vozač osobnog vozila marke BMW, reg. ozn. [registarska oznaka]. Nezgoda se dogodila na način da je RM, koji se kretao kolnikom sporedne Trgovenske ulice, na kojoj postoji znak ’’Obavezno zaustavljanje’’, ušao u spomenuto križanje, te je naletio na motocikl kojim se, Ulicom Svetog Benedikta, kao glavnom cestom, kretao MM, uslijed čega je došlo do izlijetanja motocikla i vozača s ceste. Ističe kako je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran RM, koji je grubo prekršio prometne propise jer se nije zaustavio na prometni znak ’’Obavezno zaustavljanje’’ i nije propustio ĆM, koji se motociklom kretao glavnom cestom. Protiv RM policija je podnijela Kaznenu prijavu, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. Kaznenog zakona. Na dan nezgode, vozilo [registarska oznaka], kojim je upravljao krivac, RM, bilo je osigurano kod tuženika, policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. U predmetnoj prometnoj nezgodi na motociklu [registarska oznaka] nastala je šteta, kako je to opisano u izvidu štete, od 5. lipnja 2023. a vlasnik motocikla je tužitelj. Tužitelj je popravio nastalu imovinsku štetu, te je ista iznosila ukupno 17.227,89 eura (16.638,26 + 589,63 = 17.227,89). Dana 24. rujna 2024. tužitelj se obratio tuženiku sa Zahtjevom za naknadu štete, ali tuženik štetu nije naknadio. Slijedom svega navedenog, tužitelj potražuje u naknadu imovinske štete koja je nastala na motociklu u iznosu od 17.227,89 eura sukladno priležećim računima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako čini nespornim da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 26. travnja 2023. bilo osigurano kod tuženika (Osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu nanesene trećim osobama), te temeljem navedene činjenice čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenom obzirom na oštećenja na motociklu i cijene popravka. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj nema pravo na iznos PDV-a jer je tužitelj pravna osoba i ima pravo na odbitak pretporeza sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 115/16), te mu iznos PDV-a ne predstavlja štetu. Tuženik osporava utuženi tijek zakonske zatezne kamate.

U daljnjem tijeku postupka, na ročištu 23. listopada 2025., tuženik ju učinio nespornom odgovornost svog osiguranika za nastanka štetenog događaja, zatim visinu plaćenih računa bez PDV-a.

3. Tužitelj je podneskom od 22. rujna 2025. obavijestio sud da je tuženik 24. travnja 2025. uplatio na tužiteljev račun iznos pod 13.107,86 eura te je stoga nakon očitovanja tuženika na ročištu 23. listopada 2025. na kojem je tuženik naveo kako je nesporni iznos od 13.107,86 eura plaćen na ime računa od 20. svibnja 2024. bez PDV- a, specificirao tužbeni zahtjev odnosno smanjio isti za nesporno plaćeni iznos.

4. Slijedom navedenog, obzirom da je tužitelj u dijelu povukao tužbeni zahtjev kojem se tuženik nije protivio, na temelju odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom I.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu od 5. svibnja 2023. (list 5-8 spisa), Skicu mjesta događaja (list 9-10 spisa), Fotografski elaborat (list 11-34 spisa), izvid štete broj MAO-2300015498 od 5. lipnja 2023. (list 35-36 spisa), Račun br. 153-1-1, od 20.05.2024. (list 37-39 spisa), račun broj 219-1-1 od 2. srpnja 2024- (list 40 spisa), preslika prometne dozvole (list 41-42 spisa), Zahtjev za naknadu štete, od 18.09.2024. (list 43-45 spisa), e-mail od 24.09.2024. god. (dostava Zahtjeva za naknadu štete) (list 46 spisa), izlist – izvadak o stanju i prometu (list 74 spisa), izlist knjiženja (list 75 spisa), izlist uplate (list 76-77 spisa).

6. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na motociklu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja a koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranik tuženika za nastanak štetnog događaja te visina ispostavljenih računa bez PDV-a. Tijekom postupka tuženik je naveo da je nesporan iznos od 13.107,86 eura plaćen na ime računa broj račun 153-1-1 od 20. svibnja 2024.

9. Među strankama je sporno ima li tužitelja pravo na zatraženi iznos PDV-na ispostavljene račune kao štetu.

10. Prema odredbi čl. 1046. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta se u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a popravlja prije svega uspostavljanjem prijašnjeg stanja, a ako to nije moguće davanjem odgovarajućeg iznosa novca (čl. 1085. st. 2. ZOO-a iz 2021.).

11. Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

12. Dakle uslijed predmete prometne nezgode došlo je do smanjenja oštećenikove imovine, te je vrijednost automobila za njegovog vlasnika, a i objektivno, ona koju automobil ima s uključenim PDV-om. Imovina se smanjuje kada nastanu oštećenja koja objektivno umanjuju vrijednost automobila, odnosno kada na temelju popravka automobila prema njegovom vlasniku nastane tražbina s uključenim PDV - om, kako je naznačen na računu izdanom za popravak.

13. Dakle tužitelj kao oštećenik ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Prema tome u situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, Stoga u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe, koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati kupcu porez na dodanu vrijednosti, tako iznos poreza na dodanu vrijednost je dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje.

14. Slijedom navedenog, a kako je nesporna visina po utuženim računima (bez PDV-a), tužitelj ima pravo na naknadu štete sa uračunatim PDV-om na temelju odredbi čl. 1046., čl. 1085. st. 1. ZOO-a i čl. 1090. ZOO-a te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Nadalje tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana izvršenih plaćanja utuženih računa, dakle od dana kada je tužitelj platio popravak, i to po računu br. 153-1-1 od 28. svibnja 2024. te računu br. 219-1-1 od 3. prosinca 2024. što je razvidno iz dostavljenih izvadaka o stanju prometa (list 74 i 75 spisa ). Prema tome tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od dana izvršenog plaćanja (plaćanje tužitelja po računu za popravak) pa do dana plaćanja od strane tuženika, odnosno od 28. svibnja 2024. do 24. travnja 2025. te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je riječ o naknadi štete.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ,158. st. 2. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 32 Tarife), sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), podneska od 22. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročište 23. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) te za pristup na ročite za objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV- a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 2.250,00 eura.

Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 109,37 eura i presudu u iznosu od 87,65 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19) te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 2.447,02 eura, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a , kako je i odlučeno pod točkom II. rješenja.

Tužitelju nije priznat trošak zatražen preko iznosa koji mu pripada sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Uredbi te je stoga odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 8. prosinca 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).